Minimalizam kao način života

[Zvoncica44]

Što sam starija minimalizam mi se više sviđa.

[fauxpersona]

seronjaa kaže:

jel iko zivi ovako?

http://www.theminimalists.com/apartment/

Volim strukturu i funkcionalnost; red i simetriju. Privlači me minimalizam, ali nije da volim sterilnost. Mora biti neke "topline" u okolini - fascinira me spoj "suprotnosti".

Minimalno, funkcionalno, učinkovito i "emotivno"; zapravo cijela struktura mora "odisati" nečim; ne radi se nužno o čistim formama i linijama, prije o "rasporedu" kvalitete.

[pattie_boyd]

ja volim minimalizam u stanu, ali u odjeći i takvim stvarima sam sušta suprotnost, jednostavno bih sebi bila jako dosadna da sam u jedno te istom

[F.A.Q]

pattie_boyd kaže:

ja volim minimalizam u stanu, ali u odjeći i takvim stvarima sam sušta suprotnost, jednostavno bih sebi bila jako dosadna da sam u jedno te istom

ja preferiram nudizam

[MyBurden]

Ako se pod minimalizam misli na posjedovanje malo stvari, npr. odjevnih predmeta, onda kažem da je to za mene poželjno stanje i način života. Posjedovanje viška stvari me umara i čini nesretnom, kao da zakrčuju samu mene, a ne samo dom. S druge strane ne volim ove minimalistički uređene stanove i kuće jer mi djeluju hladno. A to i jesu, hladni i prazni. Potpuna suprotnost mojoj definiciji doma.

[piskavac]

walkman800 kaže:

Minimalizam je genijalan. Kad bi bio sam svoj gazda, a ne podstanar, derao bi po minimalizmu. Ima manje za čistiti, izgleda urednije, ima više manevarskog prostora, pristupačnije, lakše je spakirati se.
Moja stara je čista suprotnost, kao da ima ciganske krvi u sebi. Nekoliko puta sam se razbio kao budala nastojeći proći kroz hodnik- ej, hodnik! Svaki 5-10 cm se nalazi neka statua, slika, ormarić, tabure itd. Po meni takvi ljudi su smušeni i vrlo su zbunjeni u životu, ne znaju što doista žele. Minimalizam je čisti fokus na ono bitno, straightforward.

Mislim da je minimalizam s nekim osobnim imprintom u stanu najbolje rješenje.

Recimo slike obitelji, slike s prijateljima, slike posjednika stana u prirodi ili pred kulturnim dobrom...

Osim što kao hendikepirana osoba ne trpim prostorni minimalizam. Jako slabo vidi i u malom stanu bi se sapletao sve da ima jednu stolicu i jedan stolac na kojem bih sjedio i jeo.

[astronautkinja]

Imam jedne poznanike, Nijemce stariji bračni par, ona ima 83, on 87. Ona je bila
učiteljica bilogije, on matematičar. Cijeli radni vijek je proveo u banci kao financijski savjetnik. Svake godine mi se jave po par puta mailom, pošalju mi čestitku itd...Ti ljudi non stop putuju, zapravo nikad ih nema doma. Pozvali su me u posjetu i napisali ovako:
" Draga F..., voljeli bi da nas konačno posjetite. Kod kuće smo od 29.12.-15.01.
Zatim idemo u Rusiju od 17.01.-02.02.2015 Onda smo opet kući, osim zadnjeg vikenda u veljači...."

Poslali su mi i slike od novog stana, ostala sam iznenađena - minimalizam samo tako. Vrlo jednostavan namještaj, malo detalja. Žive u podstanarstvu. Još uvijek
svaki dan pješače s onim štapovima...
Hoću reći, kod nas se ljudi koji tako žive smatraju čudacima,a zapravo su to agilni ljudi puni interesa. Još su mi napisali, da su se doselili u isti grad, gdje im živi kćer, 10 min. hoda udaljeni i u mjesec dana su se posjetili već 2 puta
Pa da moji žive tako blizu bili bi mi svaki dan na vratima

[maize syrup]

astronautkinja kaže:

Imam jedne poznanike, Nijemce stariji bračni par, ona ima 83, on 87. Ona je bila
učiteljica bilogije, on matematičar. Cijeli radni vijek je proveo u banci kao financijski savjetnik. Svake godine mi se jave po par puta mailom, pošalju mi čestitku itd...Ti ljudi non stop putuju, zapravo nikad ih nema doma. Pozvali su me u posjetu i napisali ovako:
" Draga F..., voljeli bi da nas konačno posjetite. Kod kuće smo od 29.12.-15.01.
Zatim idemo u Rusiju od 17.01.-02.02.2015 Onda smo opet kući, osim zadnjeg vikenda u veljači...."

Poslali su mi i slike od novog stana, ostala sam iznenađena - minimalizam samo tako. Vrlo jednostavan namještaj, malo detalja. Žive u podstanarstvu. Još uvijek
svaki dan pješače s onim štapovima...
Hoću reći, kod nas se ljudi koji tako žive smatraju čudacima,a zapravo su to agilni ljudi puni interesa. Još su mi napisali, da su se doselili u isti grad, gdje im živi kćer, 10 min. hoda udaljeni i u mjesec dana su se posjetili već 2 puta
Pa da moji žive tako blizu bili bi mi svaki dan na vratima

Kako prekrasno.

Nije vezano za temu, ali podsjetilo me malo na jedan tužan i divan film, Amour.

[babunovich]

jbt ovi stan je space shultle prema mom

imam samo jedne gače i majicu , nemam ni mob ni fiksni, ni ladice ni police ni knjige ništa , jedino su mi utezi veći, komp mi je centar svemira

[piligrin]

Minimalizam me prosvijetlio! U današnjem konzumerističkom načinu života čovjek ne vidi ništa osim STVARI. Stvari su zamijenile odnose i ljude, stvari su postale statusni simboli, stvari nam uzimaju vrijeme, novac i daju nam lažnu kratkotrajnu sreću.
A koliko se tek međuljudskih besmislenih razgovora svodi na STVARI, na šoping, na ine gluposti koje nam NISU potrebne.
Ako nekoga zanima više preporučujem slijedeće linkove i mali filmić o "stvarima";
Stuff
Story about stuff - hrv titlovi
About minimalism
Minimalist links

[Rostilj-peka]

Meni navedeni stan ne izgleda lijepo. Hladan mi je, prazan , sterilan... naprosto mi se ne sviđa...

[descender]

mikromalizam.. kao način života..
soon in a theater "near you"..

[Druna]

anti-hrčci

ovo kod lika mi je malo ekstremno ali sam koncept ne zagušivanja prostora svim i svačim mi se sviđa jako. kad imaš manje gluposti manje razmišljaš o trivijalnostima kao što je "baciti babinog keramičkog bambija ili ne?"

[JustForFun]

Mada je dobro ne zatrpavat se sranjima, u principu taj minimalizam po meni je samo odgovor na perfekcionizam koji je zavladao kao simptom drustva. A dalje i to je samo jedna moda vise i svojevrsni konzumerizam

Dobro je ne zatrpavat se, rjesavat se nepotrebnog, tezit cistom i urednom, ali sve u mjeru

Kad se sjetim nas kad smo sredjivali kucu, to je bilo daleko od planskog i stilskog, ali nije lose ispalo uopce

Ja bih ovim liku ubacila svoju malu na cuvanje, ne bi tu vise bilo nista minimalisticki

Meni je nezamislivo zivit bez zavjesa i tepiha, moze se znam, ali to mi je tako 'jadno', sturo, a sve nijanse drveta su mi draze od sterilne bijele i crne...

Mislim da nisam minimalista

[svjpromatrac]

za mene je najbolji minimalistički način života živjeti po hotelima, a sve šta posjeduješ ti stane u jedan kufer i to je to

[SubSV]

seronjaa kaže:

sta kazete? jel ovo izmisljotina bogatih ljudi kojima je dosadno u zivotu ili bi svijet bio bolje mjesto kad bi svi bili minimalisticniji?

Kažem da mi se čini da vrijedi isprobati.

inace su mi minimalisticki stanovi bili jezivi zbog silne praznine, al sta strah od praznine govori o nama? najbolje sto se nema puno sta cistit

Oooo kako se prašina vidi na laminatu kad nema ničeg okolo da skrene malo pažnju na druge stvari. Isto kao i zmazane staklene stijene (zavjese su nekad jako korisna stvar ).

Inače me stan na fotkama podsjeća na Ikeine reklame.
Nekih stvarčica se ne bih htjela riješiti, recimo tanjura koji su mi ostali od pokojne bake ili fotki obitelji i prijatelja. Postoji "priča" iza tih stvari i podsjetnik su mi na drage ljude i neke doživljaje. A internet i tv nek idu van, sretan im put.

[Mallory Knox]

O ovoj temi sam puno razmišljala.... Nekada mi se gadi svijet u kojem živimo, konzumerizam koji i mene obuhvaća, nekad samoj sebi idem na živce kad se uhvatim u razmišljanjima što sve još želim kupiti... I istina živa. Materijalizam samo odvraća pažnju od bitnog.

[Magda G]

seronjaa kaže:

jel iko zivi ovako?

http://www.theminimalists.com/apartment/

nebi bas stavila na forum stanovanje, jer mi se vise radi o dusevnom utjecaju ovakog zivota na covjeka i unutarnjem miru.
prije tjedan dana sam malo zapela za tu temu i iako je pomalo zastrasujuca, mislim da cu krenit vise u tom smjeru nego u suprotnom. ljudi jednostavno previse kupuju- bacaju- kupuju. mrzim ic u kupovinu, pogotovo robu kad moram kupit :/
ovaj tip ima 10ak majica i par rifli i fino mu je. izbacio je internet iz stana, izbacio sve sto mu ne treba i sto ga ometa i uziva u miru i cistoci, radi ono sto voli, fokusira se na stvari koje ga cine sretnim, a ne na stvari koje ga svaki dan ometaju.
to je ko citanje vijesti svaki dan- citas ih i sikiras se, mislis si u koje smecetu od svijeta mi zivimo, opet neki ratovi, neka sranja i samo upijas negativu iz svega toga. onda gledas tv- neke glupe reality showove, neke reklame koje ti govore sta da mislis, sta da kupis, kako da se ponasas..
ljudi nisu slobodni, svi smo ovisni o netu, mobitelima, statusnim simbolima, misljenju drugih, modi i kojecemu. sve nam to brani da se zapravo opustimo i uzivamo u zivotu. ne treba nam puno da budemo sretni, pogovoto nam ne treba kolekcija kristalnih tanjura u vitrini da brisemo prasinu s nje svaki tjedan ili 50 pari cipela u svim bojama za sve prigode. :/
sta kazete? jel ovo izmisljotina bogatih ljudi kojima je dosadno u zivotu ili bi svijet bio bolje mjesto kad bi svi bili minimalisticniji?
inace su mi minimalisticki stanovi bili jezivi zbog silne praznine, al sta strah od praznine govori o nama? najbolje sto se nema puno sta cistit

Da, to je "bolest" danasnjice, gdje nam se odredjuje sto trebamo oblaciti, slusati, citati, u sto vjerovati, osjecati, posjedovat, jesti, izgledati, koliko kila trebamo imati, kakve tipove ljudi voljeti, na koji nacin se seksati, koliko skolovani biti, kako se odnositi prema ljudima, kako uredjivati kuce, stanove, sto nas treba zivcirati a sto raznjeziti...

Bljuje mi se se od tog nametanja! Bljuje mi se od minimalizma, bradatih hipstera, iber majki, prijatelja zivotinja, veganstva, zdrave hrane, bio produkata, nametanja individualnosti koja veze nema s individualnoscu nego pomodarstvom itd.

A jos vise mi se bljuje na cajke, cajkaske karaktere, seljakljuk, dopicnjake, silikone u sisama, usnama, guzama, na porno modu, porno karaktere, muske otvorene kosulje, majice, zlatne, debele lance, bijesne aute, pecatnjake, higijenicare, spojlere, bijesne pse....

Ok, sad sam se malo istresla, oprostit cete mi.

Minimalizam u interijeru mi je nepojmljiv. Ruzan je, hladan, neemocionalan, i sterilan. I u modi je, sto mi je odmah eliminirajuci faktor.
Volim toplinu doma. Volim boje, blage, tople boje, ugodnu, toplu atmosferu doma, gdje se ljudi osjecaju lijepo opusteno, mirno, prihvaceno i dobrodoslo...

U minimalistickim stanovima se osjecam kao kod zubara. I smatram, (ok, jest da zvuci kao predrasuda, ali nije), da ljudi koji tako uredjuju stanove, kuce, nemaju bas puno topline u sebi. Da zive samo za to da se svide, da si In. I nemaju bas nesto individualnosti niti osjecajnosti niti identiteta. A takva sorta ljudi mi je prazna i nesimpaticna, cak jadna.

Ali, ako pricamo o minimalizmu kao nacinu zovota, podrzavam, apsolutno. Ne mislim na asketski zivot, to mi je malo pretjerano (iako Hrvati u odnosu na mnoge razvijene zemlje zive asketski ).

Kako ne volim minimalisticke prostore, (ove moderne bogatune koji promoviraju minimalizam jer je to In), isto tako ne volim pretjerano natrpan stan, kucu. Ne volim kic. Ne svidjaju mi se nasi tabletici preko televizora, trosjeda, dvosjeda, sareni tepisi (svi iste imaju ), regali do plafona...
I to je znak da nemas individualnosti. Ne, nije stvar novaca! I s manje novaca mozes urediti si prostor koji lici na tebe a ne na cijelo selo.

Sto se tice mode, tu isto preferiram minimalizam s ponesto osobnih detalja. I tu imam predrasudu da "sto vise s vana, manje iznutra".

I tako...

[pupetta]

Vidim da nitko nije odavno pisao pa da malo oživim temu u nadi da će se još ljudi odazvati
Pokušava li itko od vas živjeti na minimalistički način, ili se otprilike držati toga?
Od ljeta proučavam minimalizam i jako mi se sviđa taj koncept jer ne utječe samo na količinu stvari koje vi posjedujete u vašem stanu/ormaru i slično, već izvrsno utječe na um i njegovu relaksaciju.
Mislim da je dobro da se ljudi o ovome informiraju jer je današnje vrijeme takvo da smo svi u konstantnoj žurbi, pod stresom i zatrpani negativnim stranama društvenih mreža (htjeli to priznati ili ne). Ja se polako privikavam i mogu vam reći da se stvarno osjećam odlično. Nisam ni u čemu pretjerala već laganim korakom mičem stvari iz svog života za koje smatram da su mi nepotrebne ili da me ne usrećuju toliko koliko bi neke druge stvari mogle. I nema boljeg osjećaja kad te stvari poklonite nekoj dragoj osobi ili darujete u Caritas pa vidite osmjeh na licima tih osoba. Tek tada shvatim koliko mi je toga zapravo bilo nepotrebno, ali nisam se htjela odvojiti od nekih stvari iz XY razloga.
Također mi se sviđa i minimalističko uređenje prostora, ali ne volim kada je sve prehladno, više mi se sviđa kada se može vidjeti osobnost kroz interijer. Smatram da je bitno samo da prostor nije previše zatrpan, bez obzira na način uređenja.

Nadam se da će se javiti netko od vas tako da možemo razmjenjivati iskustva

[Daphne Doo]

Takoder se nalazim u tome. Izbacila masu odjece/obuce, tj. poklonila, pobacala sve silne printere, radia i sve ostale gluposti koje su pokvarene i razbijene, a stajale su tu negdje za slucaj da zatreba Iako nisam "hrcak", shvatila sam da ipak previse toga nepotrebnog cuvam iz ne znam kojeg razloga.

Stvari koje su beskorisne no od sentimentalnog znacaja, spakirane su u kutije i came na ormaru, tavanu ili gdjegod ima mjesta, a da mi ne krci zivotni prostor.

Nikada nisam imala regal s porculanskim figuricama niti slicno, jedini problem mi je hrpa knjiga, biljeski, materijala i kabela, ali to mi treba tako daaa...

Uglavnom, imam sve sto mi treba (s godinama mi treba sve manje), sto ne treba to sklonim (privremeno ili trajno), definitivno je lakse za cistiti, ali i disati, doslovno (alergija). I tocno osjetim kada mi se nakupi nepotrebnih sitnica, gubim koncentraciju daleko lakse nego kada je sve cisto, uredno i minimalisticki.