"Život u grijehu" i sakramenti

[-honey-]

Ne znam jel bila ova tema jer nisam često na ovom PDF-u pa ako je, nek mi moderatori premjeste post.
Imam jedno pitanje za one koji znaju, ako može

Neki dan sam se našla u polemici s jednim prijateljem i sad mi fakat više ništa nije jasno a s obz da on Bibliju skoro pa citira, vjerujem da je u pravu, al mi je ipak nelogično.


Pokušat ću dati primjere da bi bilo razumljivije.

1. par živi nevjenčano (nisu nikad bili u brakovima)
2. par živi u civilnom braku (netko od njih je već bio u crkvenom)
3. par ne žive zajedno ali su skupa par godina "biblijskom smislu" (pri čemu je jedna osoba bila jednom crkveno i jednom civilno vjenčana i do sad je dvaput rastavljena)

E sad, on meni tvrdi da ovaj drugi par, ako su osobe i "prekinule" ne mogu na ispovijed jer žive zajedno (zbog npr financijskih razloga do brakorazvoda i sl), dok osoba iz 3. slučaja može na ispovijed.
Navela sam i slučaj 1. zbog toga kaj crkva na određeni način poštuje civilni brak (u kojem se osobe iz nekog razloga ne mogu crkveno vjenčati) u odnosu na tzv divlji brak.
Njegov argument je dakle zajednički život, bez obzira jel se međusobno "konzumiraju" ili ne, pa se onda postavlja pitanje i kaj je s cimerima

Dakle, moje pitanje ukratko je:
Tko iz gornjih slučajeva može, a tko ne može na ispovijed i pričest?

Hvala

[krena]

-honey- kaže:

Ne znam jel bila ova tema jer nisam često na ovom PDF-u pa ako je, nek mi moderatori premjeste post.
Imam jedno pitanje za one koji znaju, ako može

Neki dan sam se našla u polemici s jednim prijateljem i sad mi fakat više ništa nije jasno a s obz da on Bibliju skoro pa citira, vjerujem da je u pravu, al mi je ipak nelogično.


Pokušat ću dati primjere da bi bilo razumljivije.

1. par živi nevjenčano (nisu nikad bili u brakovima)
2. par živi u civilnom braku (netko od njih je već bio u crkvenom)
3. par ne žive zajedno ali su skupa par godina "biblijskom smislu" (pri čemu je jedna osoba bila jednom crkveno i jednom civilno vjenčana i do sad je dvaput rastavljena)

E sad, on meni tvrdi da ovaj drugi par, ako su osobe i "prekinule" ne mogu na ispovijed jer žive zajedno (zbog npr financijskih razloga do brakorazvoda i sl), dok osoba iz 3. slučaja može na ispovijed.
Navela sam i slučaj 1. zbog toga kaj crkva na određeni način poštuje civilni brak (u kojem se osobe iz nekog razloga ne mogu crkveno vjenčati) u odnosu na tzv divlji brak.
Njegov argument je dakle zajednički život, bez obzira jel se međusobno "konzumiraju" ili ne, pa se onda postavlja pitanje i kaj je s cimerima

Dakle, moje pitanje ukratko je:
Tko iz gornjih slučajeva može, a tko ne može na ispovijed i pričest?

Hvala

Svi oni mogu na ispovjed. Ali na pričest mogu samo ako nešto čvrsto obećaju na toj ispovjedi. Naime, moraju obećati da neće skupa spavati. Tj. upražnjavati seksualne odnose.
Dakle:
1. par živi nevjenčano (nisu nikad bili u brakovima)- ovi moraju do vjenčanja živjeti u celibatu, kao brat i sestra.

2. par živi u civilnom braku (netko od njih je već bio u crkvenom) , ovi su nadrapali do maksimuma. Njihova je veza griješna, kao i ovih pod brojem 1. , ali ovima pod 2. nema pomoći. MORAJU DO KRAJA ŽIVOTA ŽIVJETI U CELIBATU. Ili se vjenčati ako umre partner iz crkvenog ranije uspostavljenog braka. Ako ne obećaju na ispovjedi prekid veze ili celibat, nema im ispovjedi i odrješenja grijeha.

3. par ne žive zajedno ali su skupa par godina "biblijskom smislu" (pri čemu je jedna osoba bila jednom crkveno i jednom civilno vjenčana i do sad je dvaput rastavljena)
Za njih vrijede ista pravila: moraju biti kao par brata i sestre.
Dakle bez seksa dok ne budu mogli se crkveno vjenčati. A to je moguće samo ako umre drugi bivši partner sa kojim je bila osoba crkveno vjenčana.
Ili ako Crkva poništi crkveni brak. Što je vrlo teško, ali ne i nemoguće.

Zaključak: SEKS JE DOZVOLJEN SAMO NAKON CRKVENOG VJENČANJA.
A to vjenčanje može biti samo jednom, dok ne umre netko od vjenčanih.
A svaka veza mimo toga je zabranjena ako ima u sebi seksualne komponente.
Dakle, to je realno moguće samo u staračkim domovima

[-honey-]

krena kaže:

Svi oni mogu na ispovjed. Ali na pričest mogu samo ako nešto čvrsto obećaju na toj ispovjedi.

Hvala, ovo je jedini odgovor na ovoj temi
Malo mi je nejasno ovo- svi mogu na ispovijed, ali ne i na pričest? Kaj nije ispovijed ispit savjesti gdje nekaj čvrsto obećaš? i nakon toga možeš na pričest.

krena kaže:

Naime, moraju obećati da neće skupa spavati. Tj. upražnjavati seksualne odnose.
Dakle:
1. par živi nevjenčano (nisu nikad bili u brakovima)- ovi moraju do vjenčanja živjeti u celibatu, kao brat i sestra.

2. par živi u civilnom braku (netko od njih je već bio u crkvenom) , ovi su nadrapali do maksimuma. Njihova je veza griješna, kao i ovih pod brojem 1. , ali ovima pod 2. nema pomoći. MORAJU DO KRAJA ŽIVOTA ŽIVJETI U CELIBATU. Ili se vjenčati ako umre partner iz crkvenog ranije uspostavljenog braka. Ako ne obećaju na ispovjedi prekid veze ili celibat, nema im ispovjedi i odrješenja grijeha.

Ok, al kako sam već napisala- je li sama činjenica kaj i dalje žive pod istim krovom- znak da žive u grijehu iako nema sexa?
Jel "jače" to kaj žive skupa bez sexa od toga da neko od njih fiziči odseli pa se nekad i poseksaju? Ne kužim zakaj ne bi mogli nastavit živjet kao cimeri

krena kaže:

3. par ne žive zajedno ali su skupa par godina "biblijskom smislu" (pri čemu je jedna osoba bila jednom crkveno i jednom civilno vjenčana i do sad je dvaput rastavljena)
Za njih vrijede ista pravila: moraju biti kao par brata i sestre.
Dakle bez seksa dok ne budu mogli se crkveno vjenčati. A to je moguće samo ako umre drugi bivši partner sa kojim je bila osoba crkveno vjenčana.
Ili ako Crkva poništi crkveni brak. Što je vrlo teško, ali ne i nemoguće.

Zaključak: SEKS JE DOZVOLJEN SAMO NAKON CRKVENOG VJENČANJA.
A to vjenčanje može biti samo jednom, dok ne umre netko od vjenčanih.
A svaka veza mimo toga je zabranjena ako ima u sebi seksualne komponente.
Dakle, to je realno moguće samo u staračkim domovima

Meni je jasan tvoj zaključak, samo me zanimalo u kojim je slučajevima moguća ispovijed i pričest jer imam dojam da oni koji su "nadrapali do maksimuma" ni ne griješe u odnosu na ove ostale Zar se oni ne mogu ispovijedati zbog toga kaj je bilo prije ako su odlučili da toga više neće biti?


Naime- koja je razlika ako je par iz točke 2. npr civilo razveden i više nemaju sex i samo zato kaj još zbog podjele imovine dijele prostor fizički žive skupa- pa se zato ne mogu ispovijedati
i ako se par nije civilno razveo a neko od njih je napustio brak- ti se mogu ispovijedati- a u niti jednom slučaju sexa više nema?

[danijel12]

Što se tiče ispovijedi, u pitanju je generalno pravilo: osoba se mora pokajati zbog svojih (smrtnih) grijeha, tj. mora joj biti žao što ih je počinila te treba odlučiti da će se u buduće truditi ne ih činiti. Ako netko dođe na ispovijed i kaže takve grijehe, ali bez da se kaje za njih, onda mu ispovijed nije valjana, ništa nije oprošteno, već je počinjen i grijeh svetogrđa. To vrijedi za sva tri slučaja iz uvodnog posta.

Ako su dvije osobe prekinule, ali nastave živjeti zajedno kao 'brat i sestra' (npr. zbog djece, financijskih razloga...), općenito mogu na ispovijed i pričest, osim naravno ako ne postoje neke druge prepreke za to. Samo treba isključiti mogućnost (javne) sablazni.

[-honey-]

danijel12 kaže:

Što se tiče ispovijedi, u pitanju je generalno pravilo: osoba se mora pokajati zbog svojih (smrtnih) grijeha, tj. mora joj biti žao što ih je počinila te treba odlučiti da će se u buduće truditi ne ih činiti. Ako netko dođe na ispovijed i kaže takve grijehe, ali bez da se kaje za njih, onda mu ispovijed nije valjana, ništa nije oprošteno, već je počinjen i grijeh svetogrđa. To vrijedi za sva tri slučaja iz uvodnog posta.

Ako su dvije osobe prekinule, ali nastave živjeti zajedno kao 'brat i sestra' (npr. zbog djece, financijskih razloga...), općenito mogu na ispovijed i pričest, osim naravno ako ne postoje neke druge prepreke za to. Samo treba isključiti mogućnost (javne) sablazni.

Hvala na odgovoru, to sam i ja pretpostavila al me taj frend uporno uvjeravao da je zajednički život prepreka za ispovijed jer "uvijek postoji opasnost od grijeha ako su ljudi pod zajedničkim krovom". I ja mislim da je presudno kajati se i imati iskrenu namjeru više ne griješiti- u tom trenutku kad se ispovijeda, a kaj može biti za mjesec dana, tri godine ili deset to ta osoba ionako ne zna. Po mom shvaćanju bitna je njezina savjest i to u trenutku ispovijedi. Mislim da sve više vlada neko "farizejstvo-pismoznanstvo" nad evanđeljem