Dvostruka poruka propagande dojenja

[extreme]

mashna kaže:

Ja nisam imala nikakvu podršku za dojenje,prvo me moja mama napala kad je cula da mi je dijete bilo sat vremena na cici,da to nije normalno,da ja sigurno nemam mlijeka bla bla.uz to sam imala ragade i stvarno sam se mucila..da mi sise izgledaju uzasno, da izvolim nadohranjivat bla...nisam htjela i u 2 tj je povratila svoju tezinu cak i presla...no moje ragade su bile uzasne, plakala svaki podoj,ko da me neko ide klat.onda dodje patronazna i veli,mama morate se opustiti,sve to bebe osjete,a ja mlatim nogom od boli pri podoju, mama mi vice da izvolim prestat,svekrva,suprug...kad sam skuzila da fakat ludim presla sam na flasicu,uz izdajanje...i to mi je postalo tlaka bit na aparatima..
Patronazna sva kao pa ne dojite,pa zar ni ja jednu dojku,pa necete moc vratit pa ovo pa ono...
I odlučim vratit na sisu,beba prihvatila uz doduše nemirno dojenje,ali dojm,bez plakanja..i kak sad treba davat sisu svako malo, suprug veli..eto ti,sama si htjela..mama stalno sumnja u kolicinu mog mlijeka, a svekrvi je brijem glupo jer sad kao nisam slobodnija..nije rekla al osjecam ko da je njoj dojenje glupo.. uglavnom 'podrske' prste sa svih strana...

dzizs.. ovo je stvarno za popizdit i sterat svu tu rulju vanm iz kuće
ako želiš dojiti i ako ti je sad postalo lakše, otkantaj ih sve, radis vojih živaca, a i odličan je trening za kasnije.
ja sam imala ogromnu podršku muža, ali imala sam mater koja je od početka trudnoće drobila da neću moći dojiti jer imam male cice i nije mogla ni ona duže od 3 mj (pala je na klasičnom skoku). al mene je tjerao inat. toliki minat, da sam bila u takvoj briji za dojenjem da se naprosto nisam ni sjetila da ad postoji. dugo vremena. al ja sam to stvarno željela i ništa me nije moglo odvratiti od toga. ako želiš, odjebi ove dosadne babe i piči svoje i ne daj da te itko pokoleba.
inače, ovak "podržavajuća" okolinma mi uopće nije jasna? pa otkud im takve ideje, od svih stvari koje mogu izreći- zar svaka mora biti kljucanje i ubijanje u pojam ?

[frupy]

mene toliko ne dira ta okolina da se sad pokusavam sjetiti jesu li bili pain in the ass ili podrska i fakat se ne mogu sjetiti.
znam samo da su svi ispitivali, ali komentara se uopce ne sjecam.
mm-u je isto bilo svejedno kaj bebe jedu, glavno da napreduju. obje patronazne su bile kakti prodojece, ali svaka s hrpom nebuloza, to se sjecam.

[no_nic]

Citam i ja i ne mogu doci sebi. Bas sam se izivcirala pred spavanje

Pa velik postotak problema s dojenjem su problemi sa samopouzdanjem. Morate zaustaviti dezurne komentatore: to su vase bebe, vase sise i odluke.

Zaboga mashna, zasto mama vice na tebe?? Muz ti u osjetljivoj fazi zivota govori “to si sama htjela”? Nemoj im to dozvoljavati, nitko se nema pravo tako ponasati prema tebi.

Edit: ni ja se ne sjecam okoline, iako znam stavove najblizih. Srecom, oni koji nisu podrzavali dojenje su bili pristojni i odmjereni i nisu se petljali. Dobro, nakon godine dana su probali izdaleka

[Ailani]

I mene nervira kada mi zadiru u intimu sa dojenjem, ono sto te boli kifla.

Od prvog dana ja apsolutno nikakvih problema nisam imala sa dojenjem, ide ko saliveno, vrhnje imam u sisama
Mala se rodila sa 3,060gr, po dvije kg mjesecno dobivala na pocetku

Ali eto, valjda kad te ide, onda ti se nece. Naime, ne volim dojiti, ne predstavlja mi uzitak i to radim iskljucivo radi svog djeteta. I mrzila sam to sto posvuda moram trcati i brzo sve obavljati da bi se vratila kuci i dala sisu. A izdajanje sam mrzila jos vise
S 5mj krenula sam s nadohranom (voce, povrce) i stvarno je odlicno prihvatila.
Teskog srca sam odlucila dati AD ali dojenje mi je islo na nerve plus pocela me svaki put gristi sa svoja dva zuba.
I evo, sad je 7mj, AD i kasice po danu, jos po noci joj priustim malo sise .
I plus, imam tu srecu da mi mala nije sisoljubac, nego se najede i to je to
Ona ima 9,200g. Rodila se sitna i od onda ne prestaje bujati

Svaka zena ima svoje pravo i svoj izbor.


Poslano sa mog EVA-L19 koristeći Tapatalk

[extreme]

ma, moja okolina nije zapravo bila toliko nepodrzavajuca,koliko neupucena i neinformirana. al ja sam zato cijelu trudnocu citala samo o dojenju (npr, nisam procitala ni jedan clanak ni post o kolicima, robici, opremi...nista me to nije zanimalo). citala sam iskljucivo o dojenju i autosjedalicama. svaku zanimljivu informaciju sam prenosila muzu, tako da i on sve zna. isto tako-upozorila sam ga da ako mi dodje kriza i panika da nemam mlijeka i da ga saljem u dm po adaptirano-da me podsjeti da sam mu rekla da to nikako ne smije napraviti.
pametne savjete mame i patronazne (dajte joj caja s kamilicom da ju zavarate-bebu staru 4 dana) sam odjebala odmah, znala sam sto zelim i imala svu teoriju u glavi i nekoliko tabova na kompu za hitnoce-otvorene non stop. i kupus u fizideru. i prosli smo svasta, od uzasne boli, kvrga, strajka od 3,5 mj..i prezivjeli. jer sam ja bila toliko u to ufurana da kao da druge opcije jednostavno nije bilo. zajebana i neupucena okolina kod nedovoljno upucene majke je recept za katastrofu.

[Jelena1985]

frupy kaže:

pa dojit ces ga (iskljucivo) dok god TI budes htjela.
ne kuzim obrambene stavove, napade, uvrijedjenost, opcenito polemike oko toga.
i oprostite svi, ali moje iskustvo je da najobrambeniji stav imaju one koje imaju veliku griznju savjesti jer mogu dojiti, ali iz nekog razloga (vise) ne zele.
to je samo vasa odluka u koju se nitko ne treba mijesati.
ne razumijem toliku ovisnost o tudjem misljenju.

Ja ne znam nikoga ko je mogao dojiti, a nije želio
Sa ženama iz moje okoline je baš nekako drugačije, ili nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" (ja se usuđujem reći da nisu htjele da se potrude), ili ove koje su dojile sebe prikazuju kao nadmajke, kao da su dale cijelu sebe u to, prikazuju to kao ogromnu žrtvu, kao da im se spomenik treba dići. Baš malo žena znam koje su s uživanjem dojile i koje to posmatraju kao nešto normalno i prirodno kako bi i trebalo biti.
Sve nešto iskrivljeno

[BlackBerry]

Trail kaže:

Moj je imao 7.6 kg sa 3 mj i onda 7.99 sa 5 mjeseci i 3 tjedna...
Sad uz dohranu i dojenje ima 9300 sa 8 mjeseci.

Iskreno se nadam da ce ovaj moj vec jednom usporiti. Ledja me ubijaju.

[BlackBerry]

Jelena1985 kaže:

Ja ne znam nikoga ko je mogao dojiti, a nije želio
Sa ženama iz moje okoline je baš nekako drugačije, ili nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" (ja se usuđujem reći da nisu htjele da se potrude), ili ove koje su dojile sebe prikazuju kao nadmajke, kao da su dale cijelu sebe u to, prikazuju to kao ogromnu žrtvu, kao da im se spomenik treba dići. Baš malo žena znam koje su s uživanjem dojile i koje to posmatraju kao nešto normalno i prirodno kako bi i trebalo biti.
Sve nešto iskrivljeno

Eo upoznaj mene.
Nismo imali nikakvih posebnih problema.
Al mi je tlakaaaaaaa.
Em se moram ustajat po noci, em nemrem prepustit hranjenje muzu povremeno.
Čak mi i izdajanje ide. Al to je jos veca komplikacija.

Uglavnom znam da je muckanje AD naporno, al nije ni dojenje blaženstvo.

Tak da odrađujem to prek volje jer ono.. zdravo za bebu imunitet i to.
Al brojim dane do početka dohrane da mi se makne sa sise. Moze ju dobit povremeno al to je to.

Ocu ga moci ocstavit muzu i otic nekaj radit bez djeteta a da prije toga ne moram smišljati jesam izdojila i kad se moram vratiti doma i sl.

[My Name Is...]

Snow Fairy kaže:

Iako ne znam zašto je ok da dojena beba dobije kilu i pol mjesečno prvih par mjeseci, ali ako toliko dobije ad beba svi pričaju da je to previše i da treba manje jesti

e, kad čujem da su djeca na ad debela, samo im kažem da mi daju to čudotvorno umjetno mlijeko koje će zdebljat moje dijete.

s godinu je imao 8700, sa 5 ima 16 kila

di je to debljajuće mlijeko???

iako nisam prvog dojila jer trauma, drugog želim jer 500 kuna mjesečno.

dojiti ne znam, sve me strah sestara na svetom duhu za koje znam da o dojenju nemaju pojma, strah me da neću imati dovoljno mlijeka kao što nisam imala s prvim, strah me da neće prihvatit sisu, strah me da će gubiti na težini i biti gladan, a to više nikad ne želim dozvoliti, strah me da će mi opet sise krvariti i strah me da neću uspjeti. a želim, isto kao i prvi put. samo se nadam da sam sad pametnija i da se neću mrcvariti nego da ću odustati bez imalo grižnje savjesti ako bude ikakve naznake da mi dijete gubi na težini. to je nešto što više neću dozvoliti nikad. jebiga, neke traume nikada ne zacijele i ne zaboraviš ih dok si živ.

[Jelena1985]

E da, ne znam kakvu bi grižnju savjesti imale žene koje su svojevoljno odlučile da ne doje? Baš ove koje ja znam da ne doje (nisu ni pokušale ili kratko pokušavale) su skroz načisto s tim da ne doje i nemaju potrebe da se nekome opravdavaju. Mislim da veću grižnju savjesti imaju mame koje su željele dojiti, a iz nekog razloga im nije uspjelo. Evo konkretno ja sa prvom bebom. Prije trudnoće i u toku trudnoće sam se trudila maksimalno edukovati o dojenju, i htjela sam dojiti. Ispalo je tako kako je ispalo da nisam uspjela onako kako sam htjela i zamišljala. Osjećala sam pritisak od strane okoline (ne konkretno od nekih osoba, neko sveukupno ta fama oko dojenja) i tako sam se šugavo osjećala kad kažem da ne dojim. Kasnije sam to raščistila sama sa sobom u svojoj glavi. Ali generalno se stvara ogroman pritisak da se MORA dojiti, te zbog imuniteta, te ovo, te ono. I ako ne dojiš, odmah kažu da nisi htjela, da si lijena, nisi se htjela žrtvovati i tako. A problem nije uvijek samo htijenje majke

[My Name Is...]

taj famozni imunitet...jel to vrijedi samo za vrijeme dojenja ili i kroz cijeli život?
jer imam ne jednu prijateljicu s dojenom djecom jednako bolesnom kao što je i moj bio kad je krenuo u vrtić. do vrtića, do 13 mjeseci, nije kihnuo.

i ja znam žene koje su mogle dojiti ali im se nije dalo zezat s tim, nemaju nikakvu grižnju savjesti. uostalom, zašto bi ju imale i kome se moraju opravdavati? mi koje ju imamo same smo sebi nabile komplekse, ko da nekog briga jel tvoje dijete dojeno ili ne, daj molim te, ljude generalno nije briga ni za koga a kamoli jel neka majka doji

[Lady Guga]

Ma nije taj imunitet za cijeli zivot. Moj mali u zadnjim mjesecima dojenja isto nije imao nesto bolji imunitet, bar je takav moj dojam. Dojila sam dugo, imao je vise od 2,5 godine kad smo zavrsili s tim i nije bas puno sisao tad, a i poceo je bolje jesti ostalu hranu. Dugo je slabo jeo i puno sisao i tad se bas kuzilo da dobiva antitijela iz mlijeka jer nije dobio neke prehlade i viroze koje sam ja imala.

[frupy]

extreme kaže:

ma, moja okolina nije zapravo bila toliko nepodrzavajuca,koliko neupucena i neinformirana. al ja sam zato cijelu trudnocu citala samo o dojenju (npr, nisam procitala ni jedan clanak ni post o kolicima, robici, opremi...nista me to nije zanimalo). m

ja bas obrnuto.
nista meni nije znacila teorija o dojenju pa sam od nje odustala i cekala praksu.

Jelena1985 kaže:

Ja ne znam nikoga ko je mogao dojiti, a nije želio

ja ih znam jako puno, a i tu na forumu ih ima podosta.
i to je ok.
njihova stvar i njihovo pravo.

Jelena1985 kaže:

E da, ne znam kakvu bi grižnju savjesti imale žene koje su svojevoljno odlučile da ne doje?

to pitaj njih.
valjda podsvjesno znaju da je to ipak bolje nego ad iz tisucu razloga, svjesne su da ako mlijeko strca na sve strane nije najlogicnije uvaliti djetetu bocicu, ionako su doma s bebom i nemaju drugih strasnih obaveza pa znaju da bi se trebale malo potruditi, a ne da im se iz xy razloga, okolina im namece griznju savjesti jer ih pila po cijele dane.... ne znam.
ali definitivno znam da ih to kopka i otud drame, samoobrana, napadi...
i naravno da one imaju vecu griznju savjesti od onih koje znaju da su SVE isprobale, ali nisu uspjele.

[glupipalac]

Meni je potpuno prirodno da se zena ne osjeca dobro ako ne doji. Pa porodiljni period je valjda bioloski najuvjetovaniji dio nasih zivota, a protiv biologije ne mozes koliko god mi pokusavali racionalizirati neke stvari.

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

[mashna]

Meni je bilo psihicki tesko jer se uopce nisam pripremila da cu imati takvih problema s dojenjem...cula sam za mastitis i bilo mi je vazno da to ne dobijem,masiranje,zelje,vruca voda i super..ali ragade,prvi put cula nakon sto sam ih dobila i sto me mala sisalica nulti dan tak zgrabila za cice i ranila obje da sam zvijezde vidla.
Ja bi samo htjela izdrzati do tih magicnih 6mj dojenja, strah me sad ce uskoro 3mj pa ce biti skok i kako cemo i dal cemo to prezivjeti.
A suprugu sam rekla da bi mi mogao dati malo vise podrske jer mu se ipak dijete trudim hranit s necim najzdtavijim sto ce ikad jesti u zivotu...
A laknulo mi je kad mi je mama prestala dolaziti 'pomagati'

Meni je prvi mj bio najgori u životu!! A svi onak joooj jel uzivate,jesi sretna,buci buci...koma
Sad sam 10x bolje

[Trail]

Meni je dojenje pocelo biti gust nakon 2 mjeseca i mastitisa na tocno 2 mjeseca. Prvih 6 tjedana katastrofa, bradavice su mi bile u ranama, mali je znao piti rozo mlijeko, setala sam se po stanu ko afrikanka, a kad sam trebala ici van morala sam oplociti sise tuferima i onom kremom da mi se kraste ne zalijepe... Horor... i onda na forumima zene: “ fuj, bebi necu dati da pije krvavo mlijeko, sto ako pojede krasticu!”... a na rodinim stranicama pise da dijete normalno moze dojiti u tom slucaju. Ili patronazna koja mi je maltene rekla da smijem jesti samo meso, tjesteninu i kruh. Kad bi mali vani ogladnio, uzas... panika tko me gleda, jel se vidi sisa, dal ce mi mali ispast iz ruke ako se pocesem po nosu i uzasna zedj Kad su zacijelile kraste, nekako je i srama nestalo.
Malom je poceo zub rasti s 4 mjeseca i to je bio kraj nekog gusta. Nije da me cesto gricne, ali zna... Njemu je dojenje prije spavanja postalo ritual i mora ici spavati oko 19 sati. Oko pol 19 postane jako nervozan i mi ga krenemo svlacit za kupanje. Nakon kupanja oko 19 on vec cendra i place, kako ja ulazim u krevet place jos jace i onda kad ga stavim na sisu - ekstaza... zaspe u roku 10-20 minuta. Ja ostanem jos malo uz njega i onda izadjem van ne pomicuci ga. Nama to tako funkcionira. Jest da bih ja radije da ja njega npr podojim pa ga stavim u kinderbet, poljubim i podragam, izadjem van i vratim se ujutro oko 7-8.
Sto se tice ponosa, ah... ponosim se jer sam ustedila x kuna i jer sam izdrzala sve te muke na pocetku. Ne mislim da sam ista bolja od drugih majki, ono what ever... mm je bolje od ad, ali da li toliko bolje da vrijedi truda, bolova i muke - ne znam, a da se grizes i da si predbacujes ako ne dojis... to definitivno ne vrijedi. Da mogu ispocetka, vjerojatno bih napravila isto jer kad se sjetim kak je mali grco u suzama kad smo ga jednom prisilili da pije mm iz bocice onda znam da sam to izdrzala zbog njega i zato sto je njemu sisa bila najprirodnija. Da on nije htio sisati, sigurno se ne bih toliko trudila. Dal mi je sva ona silna propaganda pomogla, uf... bila sam toliko hormonalna da mi je zaista pomogla i zaista treba postojati zbog nas koje se borimo s tim dojenjem, ali sad kad citam mi je dosta stvari smijesno. Moj suprug je bio 100% uz mene cijelo vrijeme, mama isto, a i jedna frendica. Ipak, da nije bilo rodinog portala/skolice i centara za pomoc dojenju, ne vjerujem da bih uspjela.
Ne znam kako je s bocicom i dudom, on nije nikad to prihvatio. Danas pije iz kljun casice. Imao je jednom temperaturu nakon zadnjeg cijepiva prije tjedan dana. Vidjet cemo kad krene u vrtic ...
Sto se tice foruma, ja napisem ono sto znam iz iskustva ili sto procitam... ne mislim da je sve tocno jer o svakoj temi uvijek ima 10
razlicitih teorija. Takodjer kuzim da su zene na forumima hormonalne, u babinju (neke mozda i nisu zene ) i da nismo sve iz istih sredina i jednakog obrazovanja. Sve informacije uzimam sa dozom rezerve i ne pretjerano osobno.

[Snow Fairy]

Citam prve postove i mislim da je tema otisla u svakakvom smjeru evo osim 2 forumasice sve koje pisete tu dojite, i moze se shvatiti ono "ako se jos jace potrudis, uspjet ces". Recimo meni je to pritisak, jer vidim koliko se trudim. Jos uvijek smo na kombiniraju dojenja i ad, tvrdoglava ja, tvrdoglava ona

Btw meni iz svake sise kad izdajam ide samo jedan mlazic mlijeka, znaci jedan kanalic. I naravno da me to deprimira

[Monstera]

BlackBerry kaže:

Eo upoznaj mene.
Nismo imali nikakvih posebnih problema.
Al mi je tlakaaaaaaa.
Em se moram ustajat po noci, em nemrem prepustit hranjenje muzu povremeno.
Čak mi i izdajanje ide. Al to je jos veca komplikacija.

Uglavnom znam da je muckanje AD naporno, al nije ni dojenje blaženstvo.

Tak da odrađujem to prek volje jer ono.. zdravo za bebu imunitet i to.
Al brojim dane do početka dohrane da mi se makne sa sise. Moze ju dobit povremeno al to je to.

Ocu ga moci ocstavit muzu i otic nekaj radit bez djeteta a da prije toga ne moram smišljati jesam izdojila i kad se moram vratiti doma i sl.

a za AD s ene moras ustajat po noci? sto ono levitacijom dolazi do djeteta, pripremljeno u steriliziranim bocicama na adekvatnoj temperaturi i s tocnom gramazom

pa ak ti izdajanje ide, izdojis se i ostavis dijete muzu

a sto se tice imuniteta, mislim da je to dvostruka propaganda dojenja i da je to, s jedne strane lak okidac za osjecaj krivnje zenama koje nisu uspjele prodojit pa u "dobrom imunutetu" traze opravdanje za AD, a s druge strane sve cesci "alibi" za necijepljenje onima koje su dojile.
ono, dojila sam do 4.god i ne treba ga cijepit protiv ospica, nece mene neki zakon natjerat

[mashna]

Kad je moja bila na ad, uglavnom ga je ponkoci jela preko dana moje izdojeno..i ja sam imala termosicu kraj kreveta i samo bi promuckala nahranila i spavanac dalje...sad kak je sa mbom u krevetu samo uvalim sisu.
Ja di god sam citala o tim ragadama,svi pisali idrzo,traje samo mjesec dana ,izdrzi, izdrzi..pa sam se osjecala keivo jer nisam izdrzala..i da..uz prestanak dojenja,meni su bolovi i rane bile tak oko mj dana..da sam nastavila dojiti mozda bi i sada imala..tako da nisu ni sve sise jednako osjetljive niti sve rane iste.i onda jos patronazna veli da dijete sve osjeca i da se trebam opustiti...ali kad trebam dojiti..pa tko je tu lud..
Moja je bez problema primila bocicu..e onda kad je osjetila sisu vise nece ni bocicu ni dudu...tako da ne znam kako cemo sutra kad moram doktoru i ostavljam je na cuvanje uz bocicu...:/

[tynaa]

Snow Fairy kaže:

Citam prve postove i mislim da je tema otisla u svakakvom smjeru evo osim 2 forumasice sve koje pisete tu dojite, i moze se shvatiti ono "ako se jos jace potrudis, uspjet ces". Recimo meni je to pritisak, jer vidim koliko se trudim. Jos uvijek smo na kombiniraju dojenja i ad, tvrdoglava ja, tvrdoglava ona

Btw meni iz svake sise kad izdajam ide samo jedan mlazic mlijeka, znaci jedan kanalic. I naravno da me to deprimira

Snow ne znam kolko tocno bebica ima no meni je iz vise kanalica mlijeko pocelo ici tek nakon 2-2.5 mjeseca tak da do tad je visila na sisi 0-24h i navlacila mlijeko dok mi je svekrva tupila da mi je dijete gladno a sad je sva u cudu kaj ima vec tolko kg samo od mm.

Uglavnom ja te podrzavam. Probaj sve pa ces vidjeti. Ja si pak razmisljam da ju prestanem dojiti s 6.mj ali samo preko dana prije svega jer me strah da se naglo necu morat vratit na posao. No bumo vidjeli kako ce se sve odvijati.

Isto kao kod Trail bilo je tesko na pocetku i nisam uzivala kao sto su mnogi tvrdili da se uziva s malom bebom (jer em je spavala po 15min i po noci i po danu, em je visila na cici, em sam imala regade, em kvrge) Da nije bila toliki cicoljubac i odbijala dudu i flasicu ne znam dali bi uspijle u dojenju.

Neki dani su tezi, neki laksi. Kad je bio tezi dan tu sam pisala da bih prestala dojiti da malo na supruga pr3bacim hranjenje i od3m s fr3ndicama s kavu bez str3sa i bebe. Danas je super dan i razmisljam kako bi bilo super ju dojiti sto duze i takoo

Jbg tako je to. No opet ti imas starij3 dijete, moras i o njemu brinuti i ako dojenje otpadne kaj sad. Nema te kaj griznja savjest prat