|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2021.
Lokacija: Safe European Home
Postova: 846
|
Ovo je tek gruba skica podjele, granice između navedenih grupa nisu oštre, te postoje kompleksni međuodnosi:
1.Progresivci
Radi se o mladoj grupaciji čiji pripadnici uglavnom imaju manje od 50 godina i gotovo isključivo su visokoobrazovani, srednjeg ili višeg prihodovnog ranga, često povezani s intelektualnim miljeom ili kulturom, ovdje su nešto dominantnije žene, žive u velikim gradovima.
Permisivne su orijentacije, podupiru LGBT emancipaciju, usvajanje djece homoseksualnim parovima, pravo na pobačaj, spolni odgoj u školama, tolerantni prema migrantima, ekološki osviješteni. Pokazuju socijalnu osjetljivost, ali su ekonomski liberalni.
Deklariraju se većinom kao ateisti/agnostici, ili imaju nekakav nekonvencionalan odnos prema duhovnosti, iako su mnogi od njih odgojeni u katoličkom okruženju.
Ne gaje nikakve sentimente prema SFRJ, na razdoblje devedesetih imaju umjereno pozitivan (ili barem indiferentan) pogled. Imaju izražen kozmopolitski duh, ali se također na svoj način smatraju hrvatskim domoljubima.
Vjerni su strankama ljevice (SDP, HNS), ali u novije vrijeme se priklanjaju prema Možemo i zeleno-lijevoj koaliciji.
2. Regionalni internacionalisti
Kontroverzni blok. Obuhvaća znatan dio hrvatske intelektualne, kulturne, pa i gospodarske elite, koji je svoju afirmaciju doživio tijekom postojanja SFRJ., često porijeklom iz komunističke kaste, i iz nacionalno mješanih obitelji.
Veliki kritičari Tuđmana, otvoreno romantiziraju doba prije 1990. Također neskloni Katoličkoj Crkvi, potpori Hrvatima u BiH, a tu zemlju uglavnom smatraju minijaturnom Jugoslavijom koju treba pod svaku cijenu očuvati.
Ispoljavaju apstraktni "internacionalizam" koju je orijentiran isključivo na prostor bivše Jugoslavije, a imaju istomišljenike u Beogradu i Sarajevu.
Svjesni su da je restauracija Jugoslavije nemoguća, pa podržavaju euroatlansku integraciju čitavog postjugoslavenskog prostora, gdje bi opet svi bili "pod istim krovom". Često ih se optužuje da su "Jugoslaveni", premda nisu apriorno protiv neovisne Hrvatske, oni žele da bude sadržajno, u sociokulturnom smislu nastavak SRH do 1990., ali ne shvaćaju da je okvir koji je podržavao takvu konstelaciju nestao u Domovinskom ratu.
Svjetonazorski bi ih se moglo nazvati bizarnom kombinacijom Vladimira Bakarića, Karla Poppera, Irvinga Kristola i Daniela Cohn-Bendita. Nominalno deklariraju nekakvu socijalnu osjetljivost te se smatraju "lijevo-liberalnima" (konstrukt koji potječe iz američke politike), no klasična zapadna socijaldemokracija im je zapravo "terra incognita", kao i novije lijeve europske alternative.
Po inerciji podržavaju SDP i njihove partnere, iako tu stranku s vremena na vrijeme optužuju zbog navodnog popuštanja "hrvatskom nacionalizmu".
3.Socijaldemokrati (baš i nije najprikladniji naziv za ovu grupu, ali nisam se sjetio drukčijeg imena)
Radilo se (barem donedavno) o vrlo brojnom glasačkom bloku, sačinjenom najviše od generacije rođene od 1940. do 1955., stoga i demografski najstarijem, doživjeli su socijalni uspon tijekom socijalističke urbanizacije i industrijalizacije, srednja i radnička klasa iz većih gradova. Podjednako ima kvalificiranih radnika i visokoobrazovanih, češće su muškarci.
Po životnom iskustvu, pozitivno misle o nekim aspektima života u SFRJ, ali su neosporno hrvatski domoljubi, te je znatan broj njih sudjelovao u Domovinskom ratu. 1990. je ovaj ešalon bio najspremniji odbaciti komunizam, pa su u velikoj mjeri glasali protiv SKH-SDP., ali tijekom sljedećih nekoliko godina su doživjeli bolno razočaranje kada su mnoga njihova radna mjesta nestala u kontroverznom procesu gospodarske pretvorbe i privatizacije, što ih je učinilo ogorčenim protivnicima HDZ-a, a do kraja devedesetih su se okupili oko SDP-a kao njegovog antipoda.
To je bila glavna skupina koja je omogućila pobjedu šesteročlane koalicije na izborima 3.siječnja 2000.
Iako su glasači lijevog centra, nisu nužno "lijevo" orijentirani, često negativno gledaju na Srbiju i istočne dijelove bivše Jugoslavije, deklariraju se kao vjernici, ali nisu najredovitiji na bogoslužjima.
4.Klijenti-rentijeri
Uz "regionalne internacionaliste", najkontroverznija glasačka grupacija.
Obuhvaća one koji su raznim poslovnim aranžmanima vezani uz političke aktere, javne službenike koji radno mjesto zahvaljuju stranačkoj iskaznici, one koji ni ne žive od rada nego od nasljedstva, iznajmljivanja turističkog smještaja ili strane mirovine, razlikuju se po stupnju obrazovanja i dobi, ali najviše ih je u skupini iznad 45 godina života.
Dio njih je također potekao iz komunističkog establišmenta, doduše iz onog "nacionalnog krila" koje se 1990. svrstalo uz HDZ.
Što je razumljivo, drže se etabliranih stranaka, te im nije u u interesu da se "talasa", kako HDZ ima najveće članstvo i infrastrukturu, najviše su uz tu stranku, ali ovisno o lokalnim okolnostima vezani su i uz SDP, HNS ili IDS.
5.Umjerenjaci
Ovu skupinu čine stanovnici provincije, manjih i srednjih gradova. Žive od vlastitog rada, zanatlije, obrtnici, mali poduzetnici, općenito srednji sloj, revoltirani lokalnim klijentelizmom i gospodarskom jalovošću, otprilike između 30 i 60 godina. Umjereno su konzervativni i vjernici, ali i tolerantni prema drukčijim životnim odabirima ("živi i pusti druge da žive"), laviraju oko političkog centra, iako postoji određena regionalna razlika-na sjeveru i zapadu Hrvatske više naginju lijevom, a na jugu i istoku desnom centru.
Ova skupina je na jugu Hrvatske iznjedrila MOST, i otvorena je prema trećim i reformističkim opcijama.
6.Poslovnjaci
U najvećem broju visokoobrazovani zaposlenici u privatnom sektoru iz velikih gradova, ali i određen broj pripadnika javnih službi poput nastavnika ili liječnika. Često su djeca ranije navedenih "socijaldemokrata", stari između 35 i 55 godina. Protržišno su orijentirani, smatraju se izrazito opterećenim izdržavanjem klijentelističkog aparata. Govore strane jezike, imaju značajne dodire s inozemstvom, i vanjskim poslovnim kretanjima. Deklariraju se kao vjernici, no neprakticirajući, ali ima i nemali broj ateista/agnostika.Ovo je možda spolno najizjednačenija grupacija, s podjednakim udjelom muškaraca i žena.
Njeguju izrazitu averziju prema HDZ-u, birački laviraju oko centra ili lijevog centra, u novije vrijeme iskazuju sklonost prema Mostu, Pametno-Centru, pa čak i Možemo.
7.Djeca neovisnosti
Ovo je najmlađi glasački ešalon, oko četiri petine ove grupacije je rođeno nakon 1985. godine te su praktički čitav život proveli u neovisnoj Hrvatskoj.
Svjetonazorski i obrazovno heterogena grupacija, raspršeni po čitavoj zemlji, no karakterizira ih nepovjerenje prema političkim strankama koje su bile dominantne tijekom devedesetih i ranih dvijetisućitih, za koje smatraju da nemaju adekvatan program koji bi odgovarao njihovim potrebama, čak se ni ne poistovjećuju s tradicionalnom podjelom na ljevicu i desnicu.
Obitelji im uglavnom nisu dio interesno-klijentelističkih skupina, a često su u socioekonomski nepovoljnom položaju. Velik dio njih intenzivno razmatra odlazak iz Hrvatske, pa čak i već imaju nekoga vani.
U izbornom procesu počinju participirati nakon 2010., spremni su podržati svaku protestno-reformističku opciju, čak i onu koji nije bliska njihovim osobnim preferencijama, tako da se tu pokazuju izuzetno pragmatičnima i fleksibilnima. 2014. su podržali Živi zid, 2015. Most, a 2019-20. su ih privukli
Miroslav Škoro s DP-om i Možemo.
S obzirom na sociodemografsku dinamiku, oni bi mogli malo-pomalo trajno izmijeniti političku pozornicu Hrvatske.
8.Nacionalisti
Najviše ih je na ratom pogođenim područjima (Sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun, Banovina, Slavonija), ratni stradalnici, ali ima i političkih zatvorenika iz doba SFRJ, i ostalih koji su bili udaru jugoslavenskog komunističkog režima. (ovi potonji izričito zahtijevaju lustraciju, otvaranje arhiva i detaljnu istragu komunističkog terora od Bleiburga do likvidacija koje je vršila Udba).
Oštro se postavljaju glede odnosa sa Srbijom, snažno zagovaraju Hrvatima u BiH te negativno gledaju bilo kakvo "regionalno" povezivanje.
Pretežno iznad 45 godina starosti, iskazuju snažnu prvrženost Crkvi, premda nisu baš toliki vjernici koliko se to čini.
Prirodno su najviše uz HDZ, kao glavnu političku snagu koja je demontirala jugokomunizam i obranila zemlju, unatoč aferama ipak "manje zlo" od ljevice. No bliske su im i desne alternative, poput raznih pravaša, ex-NHR, Suverenista i DP.
9.Katolički konzervativci
Premda eksponirana i aktivna, ovo je relativno malena skupina. Praktični vjernici laici okupljeni u aktivističkim grupama, strogi protivnici pobačaja, istospolnih brakova i homoseksualnog posvajanja djece. Pobornici veće uloge Crkve u javnoj sferi, te priželjkuju otvoreno navođenje kršćanstva kao stožera hrvatskog identiteta u zakonima. Prisutni su u srednjem i višem srednjem sloju, skloni su ekonomskom intervencionizmu i redistribuciji, naročito pomoći obiteljima s više djece, no jedan dio te grupe, koji je pod utjecajem angloameričkog fuzionističkog konzervativizma, poziva na deregulaciju, privatizaciju i rezove u javnoj potrošnji.
Stranački gledano, neki vide HDZ kao snagu koju se može odvući u tom smjeru, iako su šanse za to nikakve. Referendum o definiciji braka iz 2013. je do sada njihov najveći uspjeh, a HRAST, stranka iz tog miljea je kasnije uspjela u koaliciji s HDZ ući u Sabor. U zadnje vrijeme smatraju MOST strankom kroz koju bi mogli kanalizirati svoje interese.
Neki glasovi iz tabora "regionalnih internacionalista" se panično bune protiv njihovog djelovanja, kojeg proglašavaju "klerikalizmom" i vjeruju da je taj segment društva u ofenzivi, no u stvarnosti djelovanje ove skupine će imati prilično ograničene dosege.
__________________
Kontra mraku, kontra sili, kontra klijentelizma, kontra rentijerstva
|
Linearni mod
