Alzheimerova bolest

[Her-Bak]

Pozdrav,

jedno pitanje u vezi dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Moja majka uzima više lijekova a neki spadaju u B listu, do sada je imala dopunsko zdravstveno osiguranje od Croatia zdravstveno osiguranje koji je pokrivao troškove svih lijekova koje koristi, ali evo danas smo dobili obavijest da ta polica više ne pokriva lijekove iz B liste.

Naravno provjerit ću prvo snjima u vezi toga, jedino me zanima kod koga vi ili vaši oboljeli od Alzh. imate dopunsko a da pokriva troškove svih lijekova? Koji su najbolji?

To smo sad iznenada dobili obavijest da više ne pokrivaju, a lijekovi su skupi, a i do sada nije bilo nikakvih problema sve je pokrivalo dopunsko zdravstveno osiguranje

Hvala svima

[ja_bih_na_kviz]

Her-Bak kaže:

Pozdrav,

jedno pitanje u vezi dopunskog zdravstvenog osiguranja.

Moja majka uzima više lijekova a neki spadaju u B listu, do sada je imala dopunsko zdravstveno osiguranje od Croatia zdravstveno osiguranje koji je pokrivao troškove svih lijekova koje koristi, ali evo danas smo dobili obavijest da ta polica više ne pokriva lijekove iz B liste.

Naravno provjerit ću prvo snjima u vezi toga, jedino me zanima kod koga vi ili vaši oboljeli od Alzh. imate dopunsko a da pokriva troškove svih lijekova? Koji su najbolji?

To smo sad iznenada dobili obavijest da više ne pokrivaju, a lijekovi su skupi, a i do sada nije bilo nikakvih problema sve je pokrivalo dopunsko zdravstveno osiguranje

Hvala svima

Prvi put čujem da neko dopunsko uopće pokriva B listu... Srećom, moja majka ionako ne može piti te lijekove zbog nuspojava.

Ako hoćeš, javi mi se u inbox koji ti lijek treba, jer su mi ostale dvije neiskorištene kutije (poklanjam).

[Her-Bak]

ja_bih_na_kviz kaže:

Prvi put čujem da neko dopunsko uopće pokriva B listu... Srećom, moja majka ionako ne može piti te lijekove zbog nuspojava.

Ako hoćeš, javi mi se u inbox koji ti lijek treba, jer su mi ostale dvije neiskorištene kutije (poklanjam).

Hvala ali netreba mi.

Evo malo sam istražio, svi koji imaju isti problem s B lijekovima imate ovdje info:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=773928&page=6

[ja_bih_na_kviz]

Her-Bak kaže:

Evo malo sam istražio, svi koji imaju isti problem s B lijekovima imate ovdje info:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=773928&page=6

Ovo je sjajna informacija, hvala ti. Inače, nevjerojatno je kako te nitko o tome ne informira. Nikada nisam vidjela reklamu u kojoj neko osiguranje navodi da pokriva b listu lijekova. Nikada mi liječnici nisu spomenuli tu mogućnost. Za ove dvije kutije, koje moja majka naposljetku i ne može popiti, iskeširala sam više od 200 kn. Ostale lijekove da i ne spominjem.

[bella23]

ja_bih_na_kviz kaže:

Oprosti, tek sada vidim tvoje pitanje. Osobno sam primijetila male pomake uz pojačanu uporabu začina kurkume u prehrani. To, naravno, može biti i placebo, ne znam. Ali navodno ne postoje štetne nuspojave pa ne vidim razlog zašto ne probati.

Hvala na odgovoru! Ja ga tek sad vidila

[bella23]

Her-Bak kaže:

Ono što bih ja htio napomenuti je da ne treba odustati, ovo spada među najtežim izazovima u fizičkom, psihičkom pa i duhovnom smislu u životu pojedinca.

Ja sam imao priliku otići i prepustiti sve ocu i sestri, ali ja stim nebi mogao živjeti, savjest bi me ubila. Zato sam se odlučio posvetiti majci, i svima nam je u obitelji sve podređeno njoj, iz toga raste neopisiva ljubav.

To je blagoslov, služiti nekom kome treba tvoja pomoć, a zahvalnost koju dobiješ je neopisiva, neprocjenjiva. Ide u dubinu svakog pojedinca, ne veže se samo za ovaj život nego ide u vječnost.

Evo možda jedan ohrabrujući post, teško je ali idemo dalje.

[Free like a wind]

Može li prisustvovanje (ali nesudjelovanje) svađi pogoršati stanje?

[Her-Bak]

Generalno bilo kakva nezdrava okolina može utjecati na osobu sa demencijom, te treba težiti da bude što mirnije kako nebi došlo do uznemiravanja.

[Free like a wind]

Her-Bak kaže:

Generalno bilo kakva nezdrava okolina može utjecati na osobu sa demencijom, te treba težiti da bude što mirnije kako nebi došlo do uznemiravanja.

Naravno, ali može li pogoršati stanje u smislu da demencija još jače napreduje?
To je bila samo jedna svađa

[Her-Bak]

Free like a wind kaže:

Naravno, ali može li pogoršati stanje u smislu da demencija još jače napreduje?
To je bila samo jedna svađa

Po mom mišljenju, ne. Demencija nastaje kroz duži period, pomaci kroz nekoliko godina.

Ali to je ovako teško procijeniti, ovisi od osobe do osobe kako primaju utiske u ovom slučaju svađe, neki to lakše prime a sigurno da je takvim bolesnim osobama svaka uznemirenost teško iskustvo. Jer neke sitnice za obične ljude, za takve bolesnike može biti traumatično iskustvo tako da uvijek treba biti oprezan...

[Globetrotter1]

Pozdrav svima

Da skratim, mom ocu je dijagnosticiran alzheimer i demencija. Uglavnom on je jos uvijek donekle pokretan (treba mu popmoc kos ustajanja i lezanja i ne moze dugo hodati), poznaje nas, racionalan ali sam primjetio da se stanje pogorsava u zadnjih par mjeseci. Poceo je biti verbalno agresivan ako ga se ne pusti da ide sam u grad ili na kavu, dezorjentiran je kada se probudi posljepodnevnog odmora (misli da je jutro) i pocinje imate teze probleme sa govorom. Na zaboravljanje stvari koje smo pricali prije par minuta smo se svi navikli. Problem je sto je moja majka srcana bolesnica i doci ce vrijeme kada se ona nece moci brinuti za njega.
Zato smo svi odlucili na je najbolje rijesenje za njega odlazak u dom jer moja draga i ja nismo u mogucnosti brinuti se za njega zbog prirode nasih poslova, a i mislim da mi je bolje u domu gdje bi imao skrb i drustvo (u stvari to mu drustvo i fali jer je stalno navikao na ljude a sada ne izlazi iz kuce jer je doktor rekao da ne smije da se ne ozljedi.
Zadnja dva puta kada je isao u grad sam je pao i ozljedio se, tako da smo odlucili da ga ne pustamo samoga on sa nama bas i ne zeli ici nigdje.
Uglavnom pronasli smo jedan odlican dom u blizini nas i koji nam je jos preporucen, predali smo svu dokumentaciju i sada nam je samo da cekamo da se oslobodi soba.
Uglavnom molio bih ako netko moze preporuciti dobar dom u Zagrebu ili okolici Zagreba za dementne osobe i ako netko ima iskustva sa doticnim domovima. Prijavili smo ga u jedan privatni dom u blizini roditeljske kuce (Dobri Dom Gaj Sesvete) ali su nazalost puni i cekamo da se otvori mjesto.
Zahvaljujem svima na odgovorima.

[mudrica]

Ovaj post pisem iskljucivo u znak zahvalnosti svima koji su podijelili svoja iskustva i pomogli da shvatim raspon problema - obiteljskih, socijalnih i institucionalnih. U trenucima očaja vasi postovi su mi pomogli pa se nadam da ce i ovaj moj. Napominjem da ni danas nisam sigurna jesu li nasi izbori bili najpametniji, ali su bili jedini nama raspolozivi. Uostalom, kada krenes jednim putem, nikada ne znas kamo bi u trnutku izbora doveo drugi....
Dakle moj otac - moj idol iopinion maker u moralanom i intelektualnom smislu, pametan, ponosan, obrazovan, duhovit i najnesebicniji otac svojoj djeci poceo je pokazivati znakove poromjene osobnosti davno prije postavljene dijagnoze. Stanje se pogorsalo teskom bolescu i smrcu majke.
Ovdje necu pricati o manifestacijama ponasanja kroz razlicite faze, nego o mojoj percepciji užasnog svijeta u koji ga je njegov um zatvarao.
Moja prva zabluda je da je demencija oznaka kontinuiranog stanja i da bolesnici nisu svjesni promjena svojih kognitivnih sposobnosti. Moj je dojam da je tata itekako bio svjestan i to ga je emotivno razdiralo. U prvim su fazama je za sve sto je zaboravljao optuzivao nas, pruzao nam otpor i opnirao i u najbanalnijim situacijama te poceo je piti. Kako su se epizode lucidnosti smanjivale naustrb halucinacija i postao je pomirljiviji (vjerojatno i zbog lijekova) i bivao uplaseniji i nesigurniji, ponekad poput malog djeteta.
U jednom trnutku, kada je na CT-u ustanovljena znacajna atrofija mozga, rekao je stvari koje su me emotivno dotukle: da se osjeca kao da je u dubokom tamnom bunaru iz kojeg ne moze van, da je sve zaboravio i da se ni ne sjeca sto je sve znao, da zna da ponavlja poitanja, ali da se ne sjeca odgovora...to je vec bilo stanje znacajne dezorijentacije i cestih halucinacija (potpuna odsutnost iz realnog svijeta koji ga je okruzivao).
Odlazak u dom desio se u fazi kada lijekovi za umirenje i spavanje vise nisu djelovali, tj. kada su zapoceli nocni nemiri koji su ugrozavali njegovu fizicku sigurnost.
Osim tog aspekta (higijena tijela, urednost prehrane i fizicko ogranicenje kretanja), nista drugo nije pomoglo jer sam primjetila da medusubnih druzenja u toj fazi nije bilo. Dakle, socijalizacija je kod njega bila nula bodova, a u jednom trenutku je cak rekao da su mu ti ljudi cudni. Ono sto je lose s domom, izgubio je navike citanja novina (ionako nista nije pamtio, ali to je radio po inerciji rituala kojeg je zadrzao), slusanja vijesti, gledanja utakmica itd. Iako je bio potpuno dezorijevtiran, ZNAO je da je u nepoznatom, ali to nije mogao artikulrati (osim u par trenutaka).
Pocetak njegove propassti je bila opstipacija mokracnih puteva i postavljanje katetera, kojeg je stalno čupao. Inace, je bio u izvrsnoj fizickoj kondiciji i zdravstvenom stanju).
U domu su forsirali odlazak u bolnicu, a u bolnici odlazak u Vrapce na psihogerijatriju.
I tu krece crossroads.....kao u filmu
Poslusali smo savjet, tamo su ga vezali (ups, to se zove humana fiksacija), zakljucili da mu mu je mozak toliko ostecen da receptori za lijekove vise ne postoje, na pocetku se otimao (imao je rane na rukama i nogama), poslije je prestao i to (cini mi se da je ponekad bio svjestan bolnica, ali uglavnom nije znao sto ga je snaslo). Ja sam izgubila kontrolu nad njegovim stanjem jer su pojete postale ogranicene), stalnom fiksacijom je pokupio sve 'lezece' infekcije: mrse, oxe i sl. bakterije, zavrsio na intenzivnoj, tamo ga stabilizirali u vratili na psihogerijatriju na tretman terminalnog bolesnika. Tu je bilo svakakvih faza, onih par lucidnih sam pokopala duboko u sebi.
Uglavnom, usetao je na hitni prijem, a izasao u kovcegu nakon 3 mjeseca.....jedina mi je utjeha da sam zadnjih sat i pol bila s njim

Eti, drustvo, to vam u praksi izgleda tako. Da se opet sve ponovi, ja opet ne bih smislila nista pametnije od ovog groznog tijeka dogadaja (napominjem za smo f vise navrata htjeli izvuci iz bolnice u dom, ali dr je tvrdila da sa statusom bolesti koje je ona duzna opisati niti jedan dom ga ne bi primio jer jr to stanje iskljucive hospitalizacije).
Napominjem da nikoga ne osudujem, samo iznosim cinjenice, ovaj sustav skrbi za bolesnike AD i VD jednostavno je u datim okolnostima nudio opcije koje sam jedine prepoznala. Molim svaki dan da mi tata oprosti

[ja-koja-jesam]

Pozdrav svima, vidim da se puno pisalo o stadijima Alzheimera kad su već simptomi jasno vidljivi, no meni bi dobro došlo iskustvo vezano za rane znakove bolesti i kako se razlikuju od uobičajenih promjena pri starenju.

Moj muž je dosta stariji od mene, sad ima 67 godina i prije neke 3 godine je dosta naglo počeo propadati, i fizički i mentalno i emotivno. Najbolji opis situacije bi bio kao da su mu se sve postojeće, ali ranije blage mane znatno pojačale, a vrline kao da su se rasplinule. No ima i drugih simptoma, navest ću ih redom, da bude preglednije za čitati:

1. kratkoročno pamćenje je već dugo (desetak godina) pomalo problematično, ali u zadnje vrijeme je još puno gore - gotovo da ništa ne može upamtiti, pogotovo ako nije emocionalno zainteresiran (a najčešće nije)

2. pojačana impulzivnost i orijentiranost na kratkoročno zadovoljstvo, sve češće bez uzimanja u obzir prioriteta, posljedica ili vremenskih okvira

3. sve češće nerealistični i neočekivani prijedlozi ili površni zaključci. Ništa što bi bilo očigledno deluzionalno, ali kao da ne može uzeti u obzir složenost situacija i okolnosti kojih je većina ljudi svjesna (bar mislim).

4. nezainteresiranost i apatija, pogotovo u smislu kvalitetne komunikacije i zajedničkih odgovornosti. Oduvijek je bio pomalo neuredan i neorganiziran, ali bi barem tu i tamo nešto pokušao, ili bi imao neke prijedloge, incijative oko kućnih popravaka i slično - u zadnje vrijeme kao da baš ništa ne vidi u smislu svakodnevnih poslova i ne obraća pažnju na ono što ja radim. Uglavnom provodi dane surfajući po internetu i pišući komentare po Facebooku.

5. gubitak znatnog dijela empatije i uzimanja u obzir tuđe perspektive, što naravno najviše ima utjecaja na mene. Komunikacija sa mnom je banalna (što prije nije bila) i ima sve više neke lagane pasivne agresije. Oduvijek je bio vrlo osjetljiv na kritiku, a sada još teže podnosi bilo kakav izraz frustracije ili prigovor. Tada obično prestane komunicirati i okrene se prema raznim distrakcijama.

6. Fizička slabost, pospanost (ima potrebu odspavati 3-4 puta tokom dana uz noćni san), problemi s ravnotežom (pogotovo očiti pri ulasku u more, recimo), ukočenost zglobova.

U početku sam to pripisivala padu testosterona koji se u toj dobi događa, zatim se ispostavilo da ima visok tlak, pa je počeo piti lijekove, koji su jedno vrijeme malo poboljšali stanje, ali ne znatno. Sad mi se sve više čini da to sve nije dovoljno objašnjenje.

Uglavnom, često se u zadnje vrijeme osjećam kao da živim s djetetom koje je sposobno obavljati osnovnu brigu o sebi, ali nije sposobno uzeti druge u obzir, planirati unaprijed ili se ponašati odgovorno. Čula sam već više puta da ljudi pomalo podjetinje u starosti, ali nekako mi se ovo čini ipak prerano - većina starijih ljudi koje sam do sada poznavala je ipak bila zdravija i mentalno prisutnija, čak i mnogi 10-tak godina stariji od njega.

Podilazi me često neka egzistencijalna jeza kad gledam kako jedan prije izuzetno inteligentan, emotivan i kreativan čovjek sve više gubi dostojanstvo i neke ključne kvalitete koje su ga činile onim što je bio. Kao da je od njega ostala samo neka ljuska. Onda se počnem sve više pitati što nas zapravo čini ljudima i zar se stvarno sve svodi na kemikalije u mozgu? Ili su sve te mane bile već i prije tu, samo sam ih ja odbijala primijetiti? Žao mi je što mi se sve teže i sjetiti kako nam je prije bilo lijepo zajedno i kako sam se osjećala prepoznata i cijenjena.

Gledala sam malo po internetu vezano za dijagnozu Alzheimera, ali većina toga mi se čini orijentirana na kasnije faze bolesti, kad čovjek već pokazuje neke očiglednije deluzije i poteškoće u samostalnom funkcioniranju.

Znači, ako imate neko iskustvo u vezi tih ranih faza koje su još suptilne, ili kakva vrsta pretraga bi u toj fazi bila korisna, cijenit ću svaki komentar.

[Her-Bak]

Po mom osobnom mišljenju tu se ne radi o bolesti, nego o onome što se naveli:

- nezainteresiranost, apatija, nedostatak empatije, to znači da je gospodin kroz godine razvijao takve osobine iz jedino njemu poznatih razloga, a pošto ste naveli da slabo komunicirate pretpostavljam da vam je teško znati što se desilo, tj. koji je uzrok svega toga. Takav način života bez radosti i veselja, čovjeka čini tvrdim i fizički slabi.

- fizička slabost, pospanost, gubitak kratkoročnog pamćenja - to se sve može povezati sa starenjem, primjerice pamćenje - sasvim je normalno da ne pamti neke sitnice iz dnevnog života ali zato može jako dobro, i u detalje opisati događaje iz mladosti, vjerujem da smo se svi naslušali zanimljivih priča od starijih ljudi i sl.

Možda da nekako pokušate popraviti komunikaciju, može biti da gospodin osjeća da ga ne razumijete i onda se zatvori te je time teško doći do uzroka.

Simptomi kod alzheimerove bolesti su egzaktni, a ukoliko i dalje sumnjate trebali biste se posavjetovati sa specijalistom, neurologom i sl.

Dobro ste naveli pitanje "zar se sve svodi na kemikalije u mozgu", odgovor je naravno ne. Čovjek je složeno biće i uzrok treba tražiti u višim tijelima, u duši a ne samo u fizičkom tijelu. Ako je duša nesretna to se vidi na tijelu.

Napominjem da je ovo moje mišljenje, nisam stručnjak ali njegujem osobu sa alzheimerom, nadam se da će pomoć i svako dobro.

[Depeche E.]

Evo, sada me baka po treći ili put u dva sata pitala koliko je Oliver imao godina kada je umro. Sve mi to kroz neku šalu iskomuniciramo, ali svakim opetovanim pitanjem osvijestim koliko ona je, ali istovremeno nije tu I okej, znam koliko je ova bolest teška jer mi baka boluje od toga No imate li nekakvih smiješnih ili simpatičnih dogodovština prouzrokovanih ovom bolešću Mislim da bih odavno poludjela da ne pronalazim način za nasmijati se nekim situacijama

Evo, npr. moja baka je utakmice svjetskog prvenstva pogledala bar tri ili četiri puta U tom trenutku ne znam bih li plakala ili se smijala. Obično je nešto između Jer ona navija i veseli se svakom golu kao da se to dešava u realnom vremenu! U takvim trenucima je volim više nego što sam mislila da je moguće jer je to kao da gledaš maleno dijete

[ruzy]

Puuuno strpljenja i razumijevanja. Ja radim u starackom domu i 90% mojih pacijenata na odjelu je dementno.

Nazalost, Alzheimer je bolest koja moze lijekovima biti samo lagano usporena, ali ne zaustavljena. Baka ce i dalje napredovat u demenciji i bit ce zbunjenija, zaboravljat ce sve vise i vise.

Predlazem ti da na youtube pogledas videe od Naomi Feil od validaciji. Validacija je tehnika komunikacije gdje validiras osobu koja se u tom trenutku nalazi u nekoj drugoj realnosti.

Da objasnim ukratko na jednom primjeru o cemu se radi...

Dakle, zamisli da ti baka kaze da ona sad mora ic, obecala je mami i tati da ce doc kuci prije mraka (ovo je situacija koju ja maltene svaku vecer imam na odjelu sa jednom bakom - ona vjeruje da su njeni roditelji jako stari i trebaju njenu pomoc). Ti naravno znas da tvoja baka ima recimo 90 godina i da su njeni roditelji pred 20 godina umrli. Ako je pokusas smirit tako da joj kazes "Baka, ti imas 90 godina, tvoji mama i tata su vec 20 godina mrtvi" samo ces je uzrujat i napravit ces situaciju tri puta gorom (baka sa mog odjela zna npr da ona ima 95 godina, ali ne, to sto ima ima 95 godina ne znaci da njeni roditelji imaju 120 godina, toliko stari bas nisu i ona sad mora ic - tako ona reagira kad joj se tako pokusa objasnit situacija).
Ja je obicno smirim tako da joj objasnim da je kasno, da je vrijeme za spavanje i da u ovo doba ne voze autobusi i da je predaleko da do tamo hoda. Uz to joj obecam da cu se ja pobrinuti za njene roditelje.

Validacija nije laganje i nije trganje iz realnosti. Ok, ja joj slazem da cu se pobrinuti za njene roditelje (sto u stvarnosti necu napraviti) ali ja je mojom reakcijom smirim i ostavim u njenoj realnosti. Jer ona stvarno vjeruje da njeni roditelji cekaju kod kuce na nju i da im ona jos mora pomoc itd.
Istina je da autobusi u to vrijeme vise ne voze, da je za nju predaleko da toliko hoda i da je vrijeme za spavanje. I sto se nje tice, istina je da cu se ja pobrunuti za njene roditelje. Ono sto ja time postizem je da se ona svaku vecer smiri i ode mirne duse u krevet spavat jer zna da su njeni roditelji zbrinuti.

Ako imas jos pitanja slobodno pitaj, rado cu odgovorit ako znam

[Depeche E.]

ruzy Divim ti se na radu u staračkom domu; za to kao što si i rekla treba enormna količina strpljenja! Također sam u takvom okruženju, odnosno studiram na fakultetu koji je pomagačke profesije pa mi to uvelike pomaže da ju razumijem i shvatim

Njoj stanje nije takvo da smatra kako su joj roditelji ili netko odavno preminuo još uvijek živ. Ali ima momenata kada misli da može mnogo više nego li je fizički sposobna Pa tako zna ustati ujutro i spremati se (voli biti zrihtana ) i krenuti na Dolac. Srećom pa imam lak san i onda joj ja kažem da će mama nakon posla kupiti, npr. ribu. Takvih situacija gdje joj moramo pristupiti upravo na takav način da se smiri je prilično mnogo.

Ili se uhvati za nešto što je bilo aktualno prije nekog vremena i stalno po tome Mi imamo psa koji je stalno s njom, 24 sata dnevno pa joj on puno pomogne. Evo, ona je bila računovođa i svaki drugi dan preslaguje račune, vadi fascikle itd. A opet imam osjećaj da ako joj to "oduzmemo" da će biti još gore. Ona sama je svjesna svog stanja pa zna plakati kada si osvijesti i to mi bude jako teško. Eto. Neću ni razmišljati o tome da će jednog dana eventualno doći do stanja kada ćemo je morati odvesti u dom. Misilim da bi mi srce puklo! Makar ona (to me uvijek sklatko nasmije haha ) svako malo hoće ić u dom pitati koja je na listi Mislim da je već ranije predala papire za dom.

[matka417]

Dragi svi,

motivirana nedostatkom znanja i iskustva u Hrvatskoj o demenciji i svim srodnim demencijama, odlučila sam napraviti stranicu gdje možete naći sve informacije, praktične savjete i znanstvena istraživanja na jednom mjestu. Pogledajte i javite mi što mislite, slijedi još više kvalitetnog sadržaja, i vaša iskustva bi rado poslušala i stavila pod jednu rubriku čisto da se pomogne ostalima.

https://demencija.net/

Fb će se pokrenuti sutra, ali možete dati lajk za podršku: https://www.facebook.com/www.demencija.net/

Puno vam hvala, nadam se da će vam pomoći

[matka417]

Dragi svi,

motivirana nedostatkom znanja i iskustva u Hrvatskoj o demenciji i svim srodnim demencijama, odlučila sam napraviti stranicu gdje možete naći sve informacije, praktične savjete i znanstvena istraživanja na jednom mjestu. Pogledajte i javite mi što mislite, slijedi još više kvalitetnog sadržaja, i vaša iskustva bi rado poslušala i stavila pod jednu rubriku čisto da se pomogne ostalima.

https://demencija.net/

Fb će se pokrenuti sutra, ali možete dati lajk za podršku: https://www.facebook.com/www.demencija.net/

Puno vam hvala, nadam se da će vam pomoći

[atlantis]

Odlično, tako nešto nam treba