Pilonidalni sinus

[Doktor-X]

Evo da se i ja javim nedavno sam bio na trećoj operaciji dva puta u općoj bez šivanja i sada ovaj put u lokalnoj sa šivanjem i sada mi je kirurg nakon zahvata preporučio da mjesto oko ožiljka depiliram tj. da vadim dlaku sa korijenom, e sad dali da kupim neki epilator (tipa braun 1170, 3170) ili da koristim one trakice koje koriste žene za noge, imali netko iskustva sa time?

[elouel]

Evo i ja sam friško operiran, pa da napišem dojmove.
Kvržicu na području ispod trtice sam osjetio prije cca. godinu dana, i pošto je bilo malo tvrđa mislio sam da je možda neki deformitet trtice jer stvarno loše sjedim. No negdje u 11. mjesecu se ta kvržica upalila, na nogometu dobio udarac, prokrvarilo i onda sam po simptomima utvrdio da je pilonidalna cista. Upala nije bila prejaka, par dana sam mazao uljem čajevca, upala se povukla, ali ipak sam se odlučio na operaciju jer bolje riješiti dok još nije velika kvržica. Operaciju sam čekao oko mjesec dana, operiran na rebru u prvom tjednu 2017. godine. Ujutro sam došao u bolnicu na tašte, operiran oko 11 sati, lokalna anestezija, još su mi dali i neko sredstvo u venu pa sam se osjećao dosta "high". Operacija je trajala 15ak minuta, cijelo vrijeme budan i svjestan svega, nikakvu bol nisam osjećao, samo nekakvu toplinu (od tog medicinskog "noža" koji, kad reže, zapravo i malo spaljuje okolno tkivo (valjda da previše ne krvari). Nakon toga sam ležao u bolnici još 4,5 sati da ta anestezija popusti (iako sam prošetao lagano već nakon cca 3 sata). Isti dan popodne pušten doma (operacija se odvija u toj tzv. "jednodnevnoj ambulanti/klinici"). Drugi dan kontrola, doktor je rekao da je rez bio "uobičajene veličine" (cca 4-5 cm) i rana ostavljena da zacjeljuje otvorena. Kako je rekao doktor na prvom pregledu prije operacije, rana se ostavlja otvorenom da sama zacjeljuje, jer ako se zašije, još uvijek ostanu ti gnojni "čepići" i velika je vjerojatnost povratka. Ovako se na operaciji kontrastnim sredstvom ocrta zahvaćeno područje i izreže "do u zdravo" kako oni kažu. Kontrola je bila dan kasnije, promijenjena gaza i dane upute da se 3 puta dnevno rana istušira, tj. uperi tuš u samu "rupu" i onda stavi čista gaza, nema više odlazaka kod svoje doktorice na previjanje, sami radite to doma. To se radi iz dva razloga, da se ispire rana koja se sama čisti i iznutra zarasta, a koliko znam, nova istraživanja pokazuju da rana brže zacjeljuje ako se održava vlažnom. Što se tiče bolova, prvih par dana sam pio Ketonale 100mg 3 puta dnevno, ali sama rana ne boli toliko, više kad se pokušavate ustat prvih dana, onda malo više boli, ali podnošljivo. I JOŠ JEDNA VAŽNA STVAR! Prvih par dana (iako ja već dva tjedna, zadnjih dana malo manje) se preporuča ležati NA LEĐIMA! jer se tako rana kompresira i cijedi prema gazi i sva ta sukrvica i taj gnoj ne ostaje u rani već curi u gazu a i sama rana tako brže zacjeljuje. Vjerujte nije bolno ležati na leđima, više nekakva neugoda, ali ako se dobro namjestite, super je. Sad je evo prošlo oko dva tjedna, rana skoro uopće više ne boli, jedino malo kod ustajanja, malo je počelo i škakljikat po rani, ali ništa pretjerano. Polako već mogu sjedit na stolici, u autu još ne, kad su me vozili na preglede, spusti se suvozačevo sjedalo skroz pa sam "ležao" i u autu. Doktor kaže da će zarast kroz nekih 4 tjedna, malo sam pojačao proteinsku prehranu jer proteini pozitivno utječu na obnavljanje tkiva.
I NAJVAŽNIJE. Kad sam prvi put pročitao postove na ovom forumu, stvarno sam se usrao. Ali kad sam ovo sve prošao (iako još nije gotovo, ali) - nije tako strašno. Najgore je to što se mora mirovati tih cca 2 tjedna. Ali niti nešto previše boli/smeta, tako da si uzmite ta dva tjedna za odmor duše i tijela Nemojte odgađati operaciju, jer s vremenom se ta upala/apsces povećava što znači i dulji oporavak. Ljudi koji puno sjede, s ovakvom veličinom rane, mislim da već nakon 3 tjedna možete normalno sjediti na stolici. Eto, toliko od mene, nadam se da sam pomogao malo i barem nekom olakšao brige oko svega ovoga

[Femaman]

Pozdrav svima,

Ja se bas mucim sa ovim problemom, operisao sam se prosle godine u februaru rana jos nije zarasla i presporo zarasta, u zadnjih 20 dana ide bolje jer me doktor previja , ali to je bas presporo ipak rana da ne moze zarasti godinu dana nije normalno.

Da li neko ima neku preporuku sta da radim, neki lijek, sprej za zarastanje itd???

Hvala

[Metal]

Prošle godie u februaru?
Krutehebo, šta su tebi cijeli guz odfikarili?

A postoji neka krema za brže cijeljenje rana, mislim da se u Srbiji proizvodi... No, ne znam koliko je djelotvorna.
Kod mene je sve to išlo relativno brzo, jednim dijelom zbog jakog organizma, drugim zbog dobre njege.

[Curiouser]

Pozdrav,
jučer sam bila na operaciji, pod lokalnom anestezijom, trajalo je svega 10 minuta(imam rez od 1 cm jer sam otišla to riješiti odmah čim se upalilo prvi put). Mene sad zanima smijem li sama previti ranu ili da čekam do prvog previjanja u bolnici (sutra)?

[Metal]

Bolje bolnica.
Kasnije ćeš moći i sama, ali prvih nekoliko puta bolje ne.

[Nercjeger]

Curiouser kaže:

Pozdrav,
jučer sam bila na operaciji, pod lokalnom anestezijom, trajalo je svega 10 minuta(imam rez od 1 cm jer sam otišla to riješiti odmah čim se upalilo prvi put). Mene sad zanima smijem li sama previti ranu ili da čekam do prvog previjanja u bolnici (sutra)?

Nisi bila na operaciji, već na inciziji to je velika razlika. Na žalost nemoj misliti da si se riješila problema, incizija ti je privremeno riješenje da se smanji upala i trenutno olakša problem.

[Curiouser]

Nercjeger kaže:

Nisi bila na operaciji, već na inciziji to je velika razlika. Na žalost nemoj misliti da si se riješila problema, incizija ti je privremeno riješenje da se smanji upala i trenutno olakša problem.

Da ali operacija mozda nece niti biti potrebna,sve ovisi kako ce to izgledati za 2 tjedna. Tako su mi rekli.

[audio]

Curiouser kaže:

Da ali operacija mozda nece niti biti potrebna,sve ovisi kako ce to izgledati za 2 tjedna. Tako su mi rekli.

Ako ti neće raditi eksciziju gotovo sigurno ti se vraća upala, i tak u krug dok se sve ne izvadi van. A i onda nisi sigurna da se neće vratit.

Nemoj biti lijena za čitanje i čekat odgovore koji su odgovoreni već 500x. U temi imaš vrlo korisnih savjeta, pročitaj ju!

[menni]

Curiouser kaže:

Da ali operacija mozda nece niti biti potrebna,sve ovisi kako ce to izgledati za 2 tjedna. Tako su mi rekli.

Bila sam na inciziji i mislila da sam riješila problem, jer sam kao imala nešto.



4 godine poslije sam imala problem koji se ne može usporediti s problemom koji sam imala tad. Pa me liječnik poslao na operaciju. Nisam mogla hodat. Ugl, nakon 4 dana bolnice, lezala sam doma s otvorenom ranom veličine veće šake doma 4-5 tjedana.

Sve je točno tako kako ti je audio rekao.

Čuvaj se svakako i oporavi se brzo, ali...incizija ne rješava, samo privremeno olakšava.

[laro010]

Koliko vidim, ovdje nema pomoći bez operacije!?

[Metal]

Generalno, jok.
Sad, da li se radi o većoj ili o manjoj operaciji, to tek treba da se vidi.

[laro010]

Bio danas kod dr. opće prakse, kaže da je nateklina relativno mala, te da je ništa u odnosu na druge. Htjela dati antibiotik za početak, međutim, to sam odbio i dala mi uputnicu za kirurgiju. Dok ne dođem na red, koristiti ću savjete kolege cici mici, možda mi se do tada posreći kao i njemu
Uglavnom, čim sam dobio ovaj problem, odmah se javilo njih 10-ak oko mene koji su isto imali i operirali.

[TSun]

Pozdrav,moze savjet?
Naime,bila sam na inciziji cim sam primijetila da mi nesto smeta (mali rez,zaraslo za manje od tjedan dana) i sad cu uskoro na operaciju. Pa me zanima,ima li veze kod kojeg dr.se operira? Inace,operacija ce biti na KBC Rebro,rekli su mi da cu nakon 3 tjedna moci sjediti,voziti bicikl itd.
Hvala

[laro010]

Ja bio na pregledu kod kirurga, rekao mi je da je bolje da ne operiram, jer me ne boli, ne smeta mi, da je malo. Preporučio hladne obloge i kupanje u moru. Ukoliko se pogorša da se onda ponovno javim.

[danijel0]

ne znam jel sam pogodio temu. Ugl, od jucer imam bolove na trtici. Nateklo mi to, boli kad sjedim, hodam i radim. Imam malu temperaturu ali ne znam dal da to povezem s tim ili s prehladom koju imam. Inace sam imao u nedjelju i ponedjeljak temperaturu zbog bolesti, sad samo kasljam jako i promuko sam pa ne znam dal se temperatura zbog toga mogla vratit nakon par dana. Isto tako, imam novi posao koji je isto tako fizicki. Dizanje teskog tereta i moram naglasit da ga nisam dizao na nacin na koji bi trebao. I sad, jel to sve samo zbog fizikalije svaki dan ili je to taj pilonidalni sinus? Moze li se to aktivirat uopce fizickim radom?

[Willy-Willy]

Lijep pozdrav svima!

Budući da je oba bolest i nije baš rijetka, odlučio sam se napisati svoje iskustvo u nadi da ću nekome pomoći.

1. poglavlje - uočavanje i suživot sa sinusom do prve upale:

Prije cca 3-3 i pol godine prvi put sam primijetio da imam pilonidalni sinus.
Naime, prvi simptom je bio taj što sam u vožnji osjetio kao da sjedim na nekakvom zrnu graška - nije to ispočetka bila bol, nego više nelagoda.
Budući da je jedna meni bliska osoba imala iskustva s tim, odmah sam pretpostavio o čemu se radi, no kako to inače biva, po inerciji, zanemario sam i ignorirao to, jer eto, normalno sam funkcionirao.

Do prije godinu i pol dana nisam imao većih problema: izbjegavao sam dugotrajno sjedenje s punim pritiskom na trticu, na leđima inače nikad nisam spavao, dodatno pripazio na znojenje itd....
Unatoč svoj mojoj brizi, osjetio sam da cista raste - grašak je s vremenom postao lješnjak, nelagoda prerastala u bol pri sjedenju pa sam sve više morao paziti, no moglo se nekako durati jer nikakvih upala nije bilo.

2. poglavlje - prva (i najjača) upala:

Kao što već napomenuh, bilo je to prije skoro godinu i pol dana.
Dogodilo mi se sjedenje u naguranom, neudobnom autu od nekoliko sati u komadu. Već navečer isti dan osjetio sam da se moj lješnjak pretvorio, u najmanju ruku, u marelicu i nisam tu večer ni u primislim više mogao sjesti niti leći na leđa. Veoma naivno sam mislio da će se to smiriti pa sam se nekako sklupčao na bok i zaspao.
Oko 6 sati ujutro probudili su me nesnosni bolovi.
Moram priznati da nije bila najjača bol koju sam dotad iskusio, ali uvjerljivo druga najjača. I to je vrlo specifična bol, zaista ju ne mogu usporediti ni s jednom drugom. Svaki korak, odnosno svako pomicanje nogom ili, još gore, bilo kakvo dodirivanje trtice, uzrokovalo je jaukanje.
Ni Ketonal kojeg sam slučajno imao nije pomogao.
Vidio sam da je vrag odnio šalu, naručio taksi (mjesto radnje je Trešnjevka), dogegao se kao pingvin jaučući do njega i uputio se na hitni prijem u Vinogradsku (KBC Sestre milosrdnice).
To je bilo valjda do te mjere upaljeno i uteknuto da su s jednim blagim stiskom uspjeli to istisnuti (stiskanje nije bilo traumatično jer sam i prije njega umirao od bolova u čekaonici pa sam valjda već bio navikao).
Ležao sam na trbuhu oa nisam uspio vidjeti što je sve izašlo, no vjerojatno puno toga.
Nakon te njihove male intervencije, bol je nestala kao rukom odnesena.
Oni su to nečime pobrisali, dali mi antibiotik (i to jak, kombinacijaMedazola i Amoksicilina, iako temperaturu nisam imao, no preventivno valjda) i dali mi upute gdje i kako se javiti za operaciju ako i kada budem sklon operirati se.

3. poglavlje: Blesavo odgađanje operacije

Nakon prve upale i njezina saniranja, stanje je opet bilo poprilično podnošljivo i bezbolno ako bih se pazio uz jednu razliku: imao sam 3 vidljive rupice ispod trtice iz kojih bi se ponekad cijedili krv i gnoj ili miks toga svega.
Curenja nikad nisu obilna i curio sam sezonski - rekao bih u rangu menstruacije kod žena (mislim na periodičnost, nikako na količinu i sadržaj).
No budući da je već spomenuta meni bliska osoba dva puta operirala pilonidalni sinus te joj se i po treći puta pojavio, ja sam se odlučio na suživot s njim do daljnjega.
No prije 3-4 mjeseca stanje je postajalo sve gore - oteklina je sve češće buktila i gotovo konstantno blago curila.
Nisam to više mogao držati pod kontrolom pa sam početkom kolovoza otišao u lokalnu, odnosno županijsku bolnicu (preko ljeta nisam u Zagebu jer nema faksa) kod kirurga na pregled i dogovor za operaciju.

4. poglavlje: Operacija i oporavak - muke sa spinalnom anestezijom:

Dogovorio sam operaciju za 22.8. s nadom da će paklene vrućine popustiti (znate već svi da to nije pametno operirati kada su vrućine, zbog znojenja).
Rečeno mi je da u toj bolnici svi kirurzi šiju ranu, takva je praksa valjda, na što sam pristao unatoč navodno većem riziku od recidiva, jer zaista nemam 2-3-4 mjeseca za izdvojiti za oporavak.
Operacija je na kraju bila 23.8. jer 22. je kirurg bio zauzet hitnim slučajem.
Prije operacije, sve uobičajeno i po protokolu (pretrage, internist, anesteziolog, večer prije laksativ i pražnjenje, ujutro na tašte, injekcija, antibiotici, blabla).
Pitali su me hoću li spinalnu ili opću anesteziju.
Ja sam inzistirao na spinalnoj jer je navodno poštednija za bolesnika.
KOBNA GREŠKA!!! Barem u mom slučaju, no o tome ću još pisati.

Ovo što sad pišem bit će možda malo nedorečeno jer mi je dio u magli:

U sali, ili pored sale negdje, ne sjećam se, posjeli su me na nekakvu stolicu kako bi mi dali spinalnu.
Ubod nije bio bolan, no nenamjerno, nego refleksno, trzala mi je jako lijeva noga zbog čega je anesteziologinja vikala na mene jer me morala bosti čak 5 puta dok mi nije uspjela dati anesteziju.
No dobro, prošlo je i to.
Inače mi se zaista ne gadi krv niti igle, nego dapače, zanimaju me operacije i takve stvari pa me čak i radovalo što sam budan, a operacija počinje (da, malo sam čudan, jebiga). No u jednom trenu sam, iznerviran od tih svih igala, upitao kirurga misli li on danas početi rezati, na što mi je odgovorio da je već počeo. Moram priznati da sam tek tad shvatio koliko mi je donji dio tijela oduzet.
Počeo sam panično pokušavati mrdati nogama, no one kao da nisu bile moje.
Jedan zaista užasan osjećaj, barem za mene, pa sam ih zatraio nešto za smirenje/spavanje.
Nešto su mi dali, no ne sjećam se je li bila tableta ili injekcija. Zaspah.
Kad sam se razbudio (jako sam kratko spavao), pitao sam ih je li gotovo, a kirurg je rekao da ima još šar šavova srediti.
Osjećao sam se jako smireno, valjda od tog što su mi dali, no pri samom finišu i vožnji natrag u sobu uhvatila me jaka drhtavica, no to je sestra bro riješila dekama.
Idućih nekoliko sati sve je bilo super je je anestezija valjda još djelovala, premda se osjet u nogama vratio.
Navečer me počelo boljeti pa nisam više mogao biti na leđima nego sam se okretao s boka na bok.
Važno je napomenuti da spinalna zahtjeva nepomično leđanje na leđima 24 sata.
Ja to nisam nikako mogao niti smio zbog bolova i šavova, nego mi je rečeno da budem mijenjam bokove.
I tako, iako utučen, što od bolova rane, što od tad još umjerneih bolova u leđanja zbog ležanja u 2 ista položaja, a što od nikotinske krize, izdržao sam nekako ta 24 sata.
Nakon toga, sljedeći dan, tijekom popodneva sam se 3-4 puta ustao do wc-a na cigaretu. Nisam imao glavobolje pa sam bio ponosan na sebe što sam mirno ležao 24 sata pa sam sad miran od nuspojava spinalne.
Koja zabluda. Buahahaha.
Elem,
injekcije za bolove su držale bolove od rane pod kontrolom, no sljedeću noć me uhvatilo nesnosno probadanje u križima.
Neki mišić ili živac se ukliještio od ležanja i to je bilo užasno.
Dok sam ležao morao sam stiskati zube da ne vrištim pa sam povremeno ustajao, onoliko koliko sam smio zbog rane.
No tu noć me tijekom jednog ustajanja naglo zaboljela glava.
I ne, nije to klasična glavobolja, nego užasno jaka glavobolja, neprekidno pulsiranje u glavi koje te tjera da lupaš glavom od zid pridruženo skupa sa vrtoglavicom i nesvjesticom ukoliko momentalno ne bih se vratio u ležeći položaj.
I tako je moja agonija trajala cijelu noć - ležanje dok ne postane neizdrživo zbog kičme, pa hodanje maksimalno par minuta dok ne primijetim da bih se mogao srušiti.
Slično je bilo i noć poslije, no križobolja se smanjila pa sam mogao spavati, no glavobolja je bila još jača pri ustajanju.
Više nisam mogao izdržati stojeći ni cigaretu do kraja.
I tako, pored križobolje i glavobolje, rana me je još najmanje mučila - ona je stvarno odlično zarastala pa su odlučili me već 4. dan pustiti kući.
Prije odlaska slijedilo je vađenje drena kojeg sam imao da se rana cijedi.
Dren je bio već dosta srastao s ranom pa je doktor morao zarezivati skalpelom oko rane da ga iščupa.
Naživo.
Što da vam kažem, oči su mi ispale i mislim da me cijeli odjel, ako ne i cijeli kat bolnice čuo.
No kratko je trajalo pa ono, preživio sam.

Kod kuće sam dobio tretman kiropraktičarke za leđa i to je u roku 3 dana bilo sređeno, no muke sa spinalnom nisu prestajale.
Naprotiv, više nisam mogao stajati duže od jedne minute u komadu - užasno jaka glavobolja bi se rapidno brzo pojavila, a vrlo brzo nakon nje i vrtoglavica, pa i padanje ako ne bih legao.
Doduše, čim bih legao, bol bi odmah prestala. Tipično za spinalnu.
Muke sa spinalnom su kod kuće trajale još punih 8 dana!
Svakodnevni odlasci na previjanja u 20 kilometara udaljenu bolnicu tih su dana za mene bili kalvarija - i po 2-3 sata sam znao ležati na bolničkom krevetu (onom za hitnu) čekajući previjanja jer stajati nisam mogao zbog jebene spinalne anestezije, odnosno jebenih glavobolja. Iz kuće do auta nisam zbog vrtoglavice i pulsirajuče glavobolje mogao sam hodati.
Odlasci na veliku nuždu su bili također horror - morao sam uzimati laksative par puta zbog tvrde stolice jer je rez (imao sam 13 šavova) bio dosta nisko pa me boljelo kad bih tiskao. Jednom sam se i onesvijestio na wc-u jer je nužda duže potrajala, a moja glava to zbog spinalne očito nije mogla podnijeti...

Kad se to sve s glavoboljom od spinalne smirilo, sve je postalo lakše -rana uredno zaasta. Konci su izvađeni nakon 10-ak dana. Previjanja su sve rjeđa.
Iako još uvijek nema govora o sjedenju ili vožnji auta, to mjesec i pol nikako rekao je kirurg jer je rez bio dosta velik.

Sada više ne trebam ni previjati - samo održavati područje reza što urednijim i čišćim (brijanje, antispetici, tuširanje itd).

[Nicba1010]

Znaci jeba ga sve ove horor price dodje mi da se bacim sa zgrade sad kad znam sta me ceka. Naime prije 2/3 mjeseca sam shvatio da imam nekakvu kvrzicu oko trtice. Mislio sam ja budala proc ce to samo od sebe pa nisam nis iso. Nedavno me krenulo jace boljeti pa sam otisao do dr opce prakse i ona mi je rekla da je dobro da sam doso sada a ne kasnije i da bi mi bilo dobro operirati te me poslala na prvi pregled u Sv. Duh. Dodjoh tamo pozvase me u sobu i sad ja mislim on ce mene pregledat kaze mora obrijat prvo. Kazem ja ajd ok. Skuzim ja vade oni previse aparature i par sek kasnije lik mi zabio neki kurac u taj otvor i krenuo izvlacit dlake van. Znaci nis lokalna anestezija. Mislim da sam malo svinuo krevet onaj kolko sam ga uhvatio. Pitam ja njega nego ocu ja na operaciju jer sam se nacito oko toga i zelim da mi rijese i da budem u tih 60% kojima se vise nikad ne vrati. Na to mi rekose da je operacija dosta "nezahvalna" (stagod to znaci) i da ce mi se najvjeroratnije vratit. Rece mi on da se vratim za mjesec dana ili ranije ak ima problema. Idem sutra do dr opce prakse da me posalje u neku drugu bolnicu jer ovog supka necu vise ni vidit.

[Metal]

Krutehebo... pa kud na živo?
Odi na Dubravu, traži Dr. Kolovrata i ne brigaj.

[OpraSou]

Može li koji savjet ili podjela iskustva?

Znači iman Sinus Pilonidalis dijagnosticiran, ali sam ga slučajno uočija. Sinus nema nikakav iscjedak, nikad ne boli, ne može se napipat ikakva "krvžica". Ajmo reć da je u stadiju mirovanja.

Da li je pametno bacit se odma na operaciju ili bolje pričekat dok se ne upali (ako se ikad i upali)?
Hvala