Zajedničko spavanje?

[ljutika]

Sin je spavao sa mnom do škole. Sa godinu i pol je imao febrilne konvulzije i nisam ga mogla pustiti da spava u drugoj sobi, daleko od mene, previše sam se bojala. Zato sam bila kronično neispavana. On je stalno tražio dodir, pa bi me nagurao na kraj kreveta, ili mi nabio noge u bubrege i spavao popreko kreveta, ili se zamotao u pokrivač kao palačinka i otkrio me,...

Radi toga je trebalo jako dugo da se navikne spavati u svom krevetu. I sada bi htio spavati sa mamom i tatom, ali se nedamo. Te priče o djeci koja dobrovoljno odu u svoj krevet su mi strane. Mi smo ga više puta noću vraćali u njegov krevet, dok nije shvatio.

[deatwin]

Moj sinek je isto spavao s nama (dok smo bili mi) u krevetu. Imao je u stvari kindić uz naš krevet, sa spuštenom stranicom, tako da je to bila veeeeelika spavalna površina

Veli njegov tajo da je najsmješnije bilo vidjet ga kako u neko doba puže do cice Veli dohvati te, digne majicu, prikopča se...a u stvari oboje spavate Samoposluživanje

Kad smo se preselili, krevetić je bio maaalkice dalje od kreveta. Ondak kad je došlo vrijeme da bu nas dvoje u sobi - ježiti ga, ošo tajo.
Kad smo se vratili doma, doibo je onaj krevetac iz Ikee - gore krevet, dole stol. Aha, spavao je tu i tamo u njemu. Nekih 10-tak puta ukupno u 3 godine, čini mi se.. A i kad bi spavao, zapišao bi ga

Sad je komad od 10, i kad zaspe - moš mu skakati po glavi
Koji puta u toku noći došeće u moj krevetac...a koji puta i ja u njegov Uglavnom, ima noći kad se tak prešetavamo.

Najbolje je kad mu kao čitam, ili neš onak ušuškani pod poplunom pričamo u njegovoj sobi i ja zaspem.....a on se otšulja ondak u moju sobu i gleda TV do iznemoglosti, do tko zna kada u noć

Tako brzo odrastu, to tako brzo dođe..... Zato grlit, maziti, paziti, češkati, masirati...ma sve...

[judita]

ipak pored svog uzivanja gospodo, vi imate i obavezu odgojit dijete koje nece imat problema sa samostalnoscu

nasa djeca nisu spavala s nama, mozda svega par puta kad su imali los san

ono sto vam se cini zgodno ne mora bit i dobro, dijete se moze naviknut na razne stvari i poslije sve to izgleda kao da je to ono sto mu treba....

[lucija]

judita kaže:


dijete se moze naviknut na razne stvari i poslije sve to izgleda kao da je to ono sto mu treba....

Ili se naviknut da neke stvari nema i može pomislit da mu te neke stvari niti ne trebaju...

[Tija]

judita kaže:
dijete se moze naviknut na razne stvari i poslije sve to izgleda kao da je to ono sto mu treba....

pa čuj...ja imam 31 godinu i moja mama mi još uvijek treba
jest da ne spavam s njom ali mi itekako treba za razgovor, pomoć, utjehu, kavicu itd, itd....

[judita]

pa čuj...ja imam 31 godinu i moja mama mi još uvijek treba jest da ne spavam s njom ali mi itekako treba za razgovor, pomoć, utjehu, kavicu itd, itd....

a kakve to veze ima? kakvo je to povezivanje mojeg komentara s idejom da ljudima nitko ne treba u zivotu? -los izgovor

i meni treba milion ljudi za kavicu, mogu kavicu pit s kim hoces
i za razgovor i tak to
sad kad sam u australiji nedostaje mi i mama i sestra i tata i cijela obitelj,
i mojoj djeci nedostajem ja kad se ne vidimo po cijeli dan -kakve to veze ima s tim sto sam ja pisala?

ali djeci nista nece nedostajat ako spavaju sama
a ako im roditelji dopustaju da spavaju svaku noc s njima do deset godina -to oni vide kao apsolut koji kad se prekine ta veza izgleda kao gubitak

svi vi sebi fino nalazite izgovor u tome da dijete ima takvu potrebu a ustvari vam se ne da natezati se svaku noc s djetetom da ide u svoj krevet;
ili mislite da cete bit los roditelj ako od djeteta zahtjevate nesto na sto je dijete reklo -"ne bi"?

prvo treba gledat dijete, znaci za njih je bolje da ne spavaju s vama i da ne udisu takav zrak, los zadah, losi zubi, bilo sta, ipak ste vi svi oko 30 godina ne
da se nauci da bude samo, da se nauci da su mama i tata uvijek tu u drugoj sobi kad mu trebaju a bez tog da se gnjave jedni s drugima u istom krevetu,
da dijete ima rutinu koja mu pomaze da dobije taj osjecaj da moze nesto samo napravit -da se osjeca da je dovoljno jak da bude sam,
da ne bude ovisnik,
da se naspava i proteze koliko mu treba

zaboravljate da se dijete dobro osjeca samo ako ima rutinu i nekakvu disciplinu (najosnovniju) a ne da ovisi o mami i tati da moze zaspat

pa gdje ide izgradnja njegovog samopouzdanja?
sto mislite kako se gradi? tako ako dahcete jedno drugome svaku noc?

to su moji razlozi, a vi s vasom dijecom radite kako zelite, hvala bogu ne namjeravam vise radit kao socijalni radnik i natezati se s roditeljima koji imaju osjecaj krivnje i onda upropaste dijete i hladno kazu kako je to dijete htjelo

ja nisam hladna prema svom dijetetu, niti trebate bit hladni da bi uspostavili nekakvu rutinu i disciplinu

mi se mazimo i salimo i smijemo, i igramo se i pricamo i uzivamo zajedno
i moja djeca spavaju u svom krevetu

[plavva]

moj maleni spava posvuda naime, krevetic mu je spojen s nasim krevetom, uspavljujemo ga u njegovom kindacu, on se po noci ili pred jutro, kad mu se cefne, prebaci k nama i sve pet. da imamo veci stan, uredila bih mu sobu i pokusala ga polako navikavati da je to njegovo carstvo, al nemam velki stan, imam dvije male sobe i tu je gdje je. kad (ubrzo, ubrzo ) kupimo veci stan, uredit cu mu njegovu sobu i polako ga navikavati da tamo spava sam. to naravno ne znaci da nece moc doc k nama, nego jednostavno da zelim njemu dati dio koji je samo i iskljucivo njegov.

kaj se tice zajednickog spavanja s roditeljima, smatram da je to najbolje napraviti kako odgovara i klincima i roditeljima. moji frendovi su svog malenog od pocetka ucili da spava u svom krevetu, s nekih 7-8 mjeseci je dobio svoju sobu, odmah pored roditeljske, i kako imaju srece da mali od 2.-3. mjeseca spava cijelu noc, sve je pet. maleni je sretno i zadovoljno dijete, oni su zadovoljni, sve super. ja se s juditom slazem u tome da je povremeno potrebno i dijete malo pogurnuti u nesto sto ono nikako samo ne bi htjelo - to se zove odrastanje i odgoj. valjda o pameti i mudrosti roditelja ovisi hoce li dijete to odvajanje dozivjeti kao nesto okej, ili kao neki bed i traumu. ne znam, kod nas je tako zbog objektivnih okolnosti, ali opet, dragi i ja smo jako vezani za malenog, gdje god idemo on ide s nama, a opet je jako jako jako otvoren prema drugim ljudima i nema nikakvog problema da se netko drugi igra s njim, nosi ga, cak ode u setnju s njim.

[Tigrica]

Superskeptik kaže:
Toliko zasad...

a sto ti mislis o tome? nisi se izjasnio, iako otprilike znam tvoje misljenje, citala sam te i prije i znam nesto o tome. Zanimljiva su mi tvoja razmisljanja, pa bi bilo dobro da se malo javis i popricas s nama?ha?

[nebo]

cutecat kaže:
Imam slican slucaj kod kuce, zato sam Tiju citirala.
Naime, moj petogodisnjak, od kada smo se preselili u novi stan prije godinu i pol (i od kada ima svoju sobu sa svojim krevetom) NE ZELI UOPCE SPAVATI U SVOM KREVETU. Ja ga uspavam u njegovom krevetu (2-3 price za laku noc, itd), i onda on tamo spava par sati i po noci "migrira" u nas krevet. Ja sam do sada to tolerirala, misleci "Ajde proci ce ga", ali ne vidim tendenciju smanjivanja te pojave.
Ima li netko kakav savjet, da je prosao slicno iskustvo?

dogovori se s njim da moze u nekim posebnim situacijama spavati s tobom u krevetu...ne svaki dan, ali neki poseban dan izaberite..

moj sinak ima isto 5 godina, imamo dogovor ako je vikend ili neki poseban dan, da moze s nama u krevetu spavati.. ako je bolestan, onda spava s nama... ako ima nocne more - opet zavrsi kod nas u krevetu.. ali se zna desiti da ponekad naprvimo plan pred spavanje ko ce gdje spavati... mislim da nema nekog pravila gdje djete treba spavati i s kim.. to je tako individualno.. neka djeca imaju potrebu za dodirom, za bliskoscu, neka nemaju ili imaju ali ne uvijek.. nema tu recepta.. ali ako su vec dovoljno veliki (znam da nikad nisu, ali s 5-togodisnjakom se da razgovarati) onda se lijepo dogovorite... jedan dan u tjednu nek spava s vama...ja znam da je mom sinu bitno da ima taj trenutak (noc) samo za sebe.. u zadnje vrijeme se natrpa plisanim igrackama u pidjamu, ko on je tata, pa mora paziti na svoje bebem i ja i tata tu nemamo sta raditi, jer on je veliki i zna sta njegovim bebama treba..

[Lea12]

Septembar kaže:
uh sori al meni ovo tak otudjeno djeluje

a joj, ali mi smo soba do sobe i vrata su otvorena. Samo je zid izmedju nas. A on se uopste nije bunio. Mislim da je sve stvar navike. Zato nam je sad lako, kad treba da spava, stavimo ga u krevetic, duda u usta, peskiric u ruke i ... on zatvori oci ... i eto ...

[d@d@]

Ja se slažem s Juditom, zato me i muči to kaj klinac još spava sa mnom, ali jednostavno ne vidim rješenje.
Kako da ga natjeram u njegovu sobu kad se odn boji i to mi kaže da ga strah spavat samog.
Djelom se slažem i sa tim da je to moja ljenost, ali i ja sam samo čovjek i moram se naspavat ako hoću sutra funkcionirat i onda biram lakši način. Al nekak mi se čini da ću pogrješit sa prisilom ako ju do sad nisam ostvarila (ipak i on ima već neke godine).

[Lea12]

d@d@ kaže:
Ja se slažem s Juditom, zato me i muči to kaj klinac još spava sa mnom, ali jednostavno ne vidim rješenje.
Kako da ga natjeram u njegovu sobu kad se odn boji i to mi kaže da ga strah spavat samog.
Djelom se slažem i sa tim da je to moja ljenost, ali i ja sam samo čovjek i moram se naspavat ako hoću sutra funkcionirat i onda biram lakši način. Al nekak mi se čini da ću pogrješit sa prisilom ako ju do sad nisam ostvarila (ipak i on ima već neke godine).

Dada,
a da probas prvo njegov krevetic stavit u svoju sobu. Pa kad se na to navikne, onda ga prebacit u njegovu i recimo sa otvorenim vratima vase i nuegove sobe itd. sve polagano...

[Pussy Cat]

nisam mislila ništa komentirati, al me zaista ubediralo ono što je judita napisala, o disanju lošeg zadaha i zubima i tako to. to zvuči tako okrutno.
možda bi bebe trebalo odmah po rođenju uzeti mamama da ne bi disale loš zrak i dirale majku i oca kužne!!!!
zaista ne shvaćam kako osoba za koju sam zaključila da je radila kao socijalni radnik može reći nešto takvo, a svakom tko je imalo zainteresiran za odgoj djece je poznato kolika je važnost fizičkog dodira i bliskosti za emocionalni razvoj i stabilnost djeteta te njegovu kasniju samostalnost.
ne vjerujem da djetetu treba od najmanjih nogu uskraćivati i zabranjivati stvari samo zato da bi se naviklo na to da u životu neće imati sve što poželi.
nikako ne vidim kakvo će to dobro proizići iz toga da desetomjesečno ili 15-mjesečno djete noću 12 sati bude odvojeno od majke.

[Issa]

moj malac spava sa nama tj. menom od prvog dana, iako bih ja voljela da spava u svom krevetu. Tata nam spava u dnevnoj sobi. Ja sam majka ali sam isto tako i supruga i individua, i ponekad mi treba vrijeme sa muzem na samo i vrijeme za samu sebe. Cijeli dan sam sa malcem, volim ga, grlim i ljubim, dok je muz na poslu. Vrijeme je da se malac preseli u svoj krevetac i da tatu vratimo di mu je mjesto. Spavali smo zajedno svi troje dok se malac nije poceo ritati na sve strane. Vjerojatno cu ga ostaviti jos godinu dana, a onda cu zapoceti odvikavanje.

Ne spavanje zajedno ne smatram otudjivanjem od djeteta, sa njim tak i tak provodim 16 sati u budnom stanju.

[judita]

pussy, ne razumijem sto si se ti tak iznervirala na nesto sto je normalna stvar. zar je taboo da svi mi imamo zadah a pogotovo preko noci i u istoj sobi, osam devet sati.... pa eto, zamisli sama.
a to sto zvuci okrutno i sto se ne slaze sa tvojom slikom o majkama i taticama koji su pure i apsolutno bez ikakvih osnovnih ljudskih "akcija" to je vec druga stvar.

i da, svakom djetetu treba odredjeni period u jednom danu kad nece bit opkoljeno mamom i tatom.

djeca trebaju nocu imati dovoljno mjesta da se protezu i dovoljno svjezeg zraka da udisu.

odvajanjem djeteta preko noci od roditelja nece poremetiti njegovu sigurnost niti neodvajanje uzrokovati emocionalnu stabilnost, apsurd

[judita]

mislim, da ne dodje do zabune -ja ne zelim reci da su roditelji koji pustaju djecu da spavaju s njima -losi roditelji

to je isto kao da kazes svi ljudi su losi, ili svi ljudi su dobri...

ljudi koji to dopustaju definitivno vole svoju djecu, a isto tako ljudi koji to ne dopustaju definitivno vole svoju djecu

uvijek se polazi od te predpostavke

[rachelst]

ok šta se sad svi načuđavate....da odma razjasnimo ja još uvijek nemam svoje dijete al mu se nadam što prije ....al u mom životu postoji jedna beba koja mi je jako jakooooooo bliska i za koju bi život dala od prvog dana njenog života.....sve sam prolazila s njom ko da je moja.....tako da znate da nekog iskustva s djecom ipak imam....i ovo je moje mišljenje o tom spavanju....ja bih htjela biti majka al isto tako bi voljela ostat i žena mom mužu....i smatram da je sasvim u redu dijete što prije od nekih 7-8-9 mj. prebacit u svoju sobu..... i radi djeteta i radi braka jer smatram da muž i žena ipak moruju imat svoje trenutek isto kao što djete mora imati svoj mir kada ide spavat....spavaju li vaša djeca po danu?????? (pitanje se odnosi na roditelje koji spavaju sa svojom djecom) mislim da većine djece spava i po danu što onda skupe se i mamica i tatica i idu i oni spavat.....ja npr. radim i moj muž također pa ne možemo popodne ić spavat sa djetetom (to kad ga budemo imali) ...a vaše djete ako može po danu samo može i po noći.....sad slobodne recite da sam bezosjećajna al znam da nisam beskrajno volim djecu i jedva čekam vlastito al volim i svog muža i želim i tada imati veremena samo za nas dvoje...jer djete je ipak plod naše ljubavi ..znači terba čuvat i nju

[rachelst]

nadam se da ste shvatili što htjedoh reći... nisam baš dobro stavlja točke i zareze....
i još nešto u svakom slučaju slažem se s tim da je svako dijete i roditelj individua za sebe i treba postupati onako kako misliš da je najbolje....vo je bilo moje mišljenje al ko zna kakva ću bit ko roditelj...budem vam javila

[Buba]

Uvijek sam sa blago zavidila mamama, koje su legle bebicu u krevet i beba je zaspala. Meni to nije uspijevalo, a priznam nisam se ni posebno trudila.
Najstariji (njemu je 13. godina) ne dolazi kod nas vise (skontao da mama i tata imaju sex u tom krevetu, pa mu se sad gadi ), ali dobije svoju porciju mazenja preko dana.
Srednji (10 godina) dodje par puta u sedmici...maza je nepopravljiva...a najmladji (3 godine) on ide u extreme. Ponekad nema sanse da zaspi bez dodira, a pocesto bi ga znala naci, kako spava na podu, u kutiji sa igrackama...sve samo u krevetu ne.

No...i ja sam znala sa svojih 12 godina, naviti sat u nedjelju ujutro, da me probudi u 6, samo da mogu jos jednu turu odspavati u roditeljskom krevetu...
Znam koliko je meni to znacilo, a izgleda znaci i mojima...

Oni koji nauce djecu da spavaju u svom kreveticu, svaka im cast... ja ako se probudim uz priljepke sa obje strane, nemam ama bas nikakav osjecaj krivnje...

[Rita]

zasto bi muz morao biti zapostavljen?Pa moze se i uz malo dijete u krevetu mazit s muzem. A mi planiramo imat veliki krevet u djecjoj sobi pa ce mo spavat malo sim malo tam. KAk nam se da.Mi za sad spavamo malo svi zajedno a uglavnom vecinu noci Zoe prespava u svom krevetu tik do naseg, da ju imam stalno na oku i uhu. Prvo hranjanje ak sam umorna negdje oko 3,4 u noci ju samo stisnem k sebi i tak onda ostanemo do jutra. Nekad kad sam manje umorna je uspijem vratiti natrag u njen krevet i sve ok.Ma sve zavisi i od bebe,neke se daju smae a neke ne a ono ostavit da place ,to nema sanse.