Koliko zapravo volite svoje žene/muževe?

[Mrs.Sepsa]

U braku sam. U zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome koliko je stvarno moguće voljeti nekoga zauvijek. Negdje sam čitala da ljudi zapravo nisu monogamni/monoandrični ( po prirodi. Je li mučno ulagati trud u to da nekoga zauvijek voliš? Volite li svoje žene/muževe?

[starakrpa]

Mrs.Sepsa kaže:

U braku sam. U zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome koliko je stvarno moguće voljeti nekoga zauvijek. Negdje sam čitala da ljudi zapravo nisu monogamni/monoandrični ( po prirodi. Je li mučno ulagati trud u to da nekoga zauvijek voliš? Volite li svoje žene/muževe?

Ti očito ne,kad se to pitaš...

[Mrs.Sepsa]

starakrpa kaže:

Ti očito ne,kad se to pitaš...

Po čemu si to zaključila?

[Mito]

Ja smatram da je moguće. Kad su dvoje ljudi u sretnoj i stabilnoj vezi nemaju potrebe imati više partnera. Možda ponekad imamo "napasti"...

Gledanje, ili više od toga, "okolo" može doći zbog lošeg stanja u vezi, da bi se povratio osjećaj željenosti, dobivanja pažnje, ushita itd. ali to nema veze s tim jesu li ljudi monogamni ili ne, nego s tim da smo u lošoj vezi, odnosno da smo nezadovoljni nečime, ili bolje reći partnerom, u toj vezi.

Ako se dvoje ljudi voli i poštuje, rade na vezi i misle o onom drugom više nego o sebi samome, bit će i monogamni i sretni.

[Francesca]

Sa mužem sam 10 godina, 8 u braku
Nikad, ali zaista nikad nisam pogledala nekog drugog muškarca sa mišlju: u ovaj je baš dobar, baš bi htjela da sam s njim

Gle, udavila bi svaki drugi dan ovog svog koliko me iznervira sa puno stvari, ali realno - ne privlače me drugi muškarci niti malo

10 godina je i malo i puno, ali za sada je ovako

[My Name Is...]

12 godina smo skupa. To je trećina mog života. Odrasla sam s njim. Sve što imam(o) stvorili smo sami zajednički. Ne znam jel će mi doći, ili njemu, ikada misao "e, ne da mi se ovo više", ali uopće ne mogu zamisliti koji bi bio razlog za to. Sve nekako klapa, ne koljemo se više nego je normalno, želimo iste stvari, obitelj smo. To je ono što sam oduvijek htjela imati i hvala Bogu stvorili smo to

[ja u kutu]

Ne propitkujem samu sebe koliko ga i do kada ću ga voljeti. Volim ga.

Volim ga toliko da ne želim bez njega; a mogla bih. Eto, ne želim. Baš mi je divno živjeti s njime.

[Flat]

Ljubav je ionak odluka i komplicirana matrica ponasanja, a ne jedan osjecaj.

Sent from my D2403 using Tapatalk

[starakrpa]

Mrs.Sepsa kaže:

Po čemu si to zaključila?

Pa po tome jer se pitaš te stvari. Znači da razmišljaš o nekom drugom kad se pitaš da li su ljudi uopće monogamni i da li je moguće nekog voljet zauvijek.

[Mrs.Sepsa]

starakrpa kaže:

Pa po tome jer se pitaš te stvari. Znači da razmišljaš o nekom drugom kad se pitaš da li su ljudi uopće monogamni i da li je moguće nekog voljet zauvijek.

Naravno da ne. Nikada nisam nikoga prevarila i nikada niti necu. Ali to ne znaci da ne razmisljam i da ne analiziram svoj brak, te brakove oko sebe. I da se ne propitkujem..
Eto, ne mogu se oteti dojmu da nakon nekog vremena splasne tajosjecaj jake privlacnosti, valjda zaljubljenost i da s vremenom slabi taj osjecaj prema partneru. Ovo govorim vise o suprotnoj strani nego o sebi. Meni se dogadja to da kad osjetim da sam drugoj strani manje "vazna", tj.da treba ulagati puno razgovora, rada, truda da bi se ljubav odrzavala, e onda ja nekako pocnem osjecati da to nije to. I kolilo me god taj osjecaj boli, radje ne bih bila s nekim tko me voli polovicno nego nadnaravno.
Svjesna sam da ne mozes uvijek biti zaljubljen 100 na sat, ali mene ta cinjenica da ljubav slabi, nestaje, nekako boli. Jer ja kad volim onda uglavnom volim zauvijek. Bez obzira na rutinu, svakodnevnicu, imam potrebu provoditi vrijeme s tom osobom, imati povezanost, osjecati da smo nesto posebno.
A mislim da je gotovo pravilo da takve stvari s vremenom nestaju. Ok,ljudi se zjedno, druze se, vjeruju da se vole, ali jesu li ludi za tom osobom, da li ih ta osoba uzdize, da li osjete bar ponekad trzaj u dusi, sjaj u oku?..

I da, imam dojam da zene nekako "lakse" vole tijekom dugo vremena, a da kod muskaraca taj osjecaj brze nestaje. Zato sam pocela citati znanstvena istrazivanja na tu temu i zaista naisla na to da nije prirodno biti monogaman. I eto, razmisljam o tome, vise onak filozofski..
Zapravo, bas su me zanimala misljenja muskaraca na ovu temu..:/

[Mrs.Sepsa]

Flat kaže:

Ljubav je ionak odluka i komplicirana matrica ponasanja, a ne jedan osjecaj.

Sent from my D2403 using Tapatalk

E s ovim se totalno slazem!

[Mrs.Sepsa]

I jos nesto. Mislim da se moj prvi post moze krivo shvatiti. Ja ne pisem o prevari, nego o tome-je li moguce biti cijeli zivot sretan s jednom osobom?
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?

[Flat]

Mrs.Sepsa kaže:

I jos nesto. Mislim da se moj prvi post moze krivo shvatiti. Ja ne pisem o prevari, nego o tome-je li moguce biti cijeli zivot sretan s jednom osobom?
Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?

Naravno da je moguce, ali to trazi stavljanje veze ne prvo mjesto u zivotu.

[Azz]

Mrs.Sepsa kaže:

Ostaju li ljudi zajedno zbog drustvenih normi ili jer u sebi duboko, stvarno zele biti s nekim zauvijek?

ostajati s nekim zbog društvenih normi baš i ne zvuči kao nešto što može završiti sretno, ali negirati svaki utjecaj na nas same od strane društva, vodeći se pri tome našom individualnošću, posebnošću, je jednako tako diskutabilno. postavlja se pitanje što je to ljudima prioritetnije, što moraju za sebe napraviti da bi se osjećali bolje, sigurnije, ispunjenije. moraju li zbog toga voljeti (i to zauvijek), moraju li zbog toga ispoštovati određene "društvene norme" ili će se bolje osjećati ako ih barem u nekom segmentu raskunu, promijene i daju vlastiti pečat.
u svakom slučaju, čini mi se da je na to pitanje moguće dobiti različite odgovore i razmišljanja, a sve ovisi o potrebama i prioritetima određene osobnosti.

[Zhuta]

5 godina braka, 8 ukupno.
Volim ga.
Kako znam?
Po tome što se veselim dolasku doma, veselim se vremenu provedenom s njim, u svakom je mom planu. On je moja mirna oaza i utočište od konfuzne, užurbane i stresne svakodnevice.
Kad sam s njim, sretna sam.
Ne zamaram se pitanjem da li je to zauvijek. Možda je, možda nije, tko to može znati.
U ovom trenu vjerujem da ovako može biti until the end of the world.

[baja]

koliko god treba

[hardy]

"Samo mijena stalna jest."

Pametnom dosta

[Oraško]

Oni koji vole svoje žene i muževe, vole ih zato jer nemaju boljih prilika koje bi pretvorili u bolje opcije po mogućnosti jer im se ili ne da dati priliku nekom novom da se iskaže na isti način kao trenutna žena ili muž ili ih je strah saznati koliko je neki drugi muškarac ili žena bolji/a od trenutnog/ne kad im se pruži prilika da se iskažu.

[lunarni]

Oraško kaže:

Oni koji vole svoje žene i muževe, vole ih zato jer nemaju boljih prilika koje bi pretvorili u bolje opcije po mogućnosti jer im se ili ne da dati priliku nekom novom da se iskaže na isti način kao trenutna žena ili muž ili ih je strah saznati koliko je neki drugi muškarac ili žena bolji/a od trenutnog/ne kad im se pruži prilika da se iskažu.

Sta ti stalno zagovaras prevare, mjenjane partnera ko po traci?

[Mrs.Sepsa]

Oraško kaže:

Oni koji vole svoje žene i muževe, vole ih zato jer nemaju boljih prilika koje bi pretvorili u bolje opcije po mogućnosti jer im se ili ne da dati priliku nekom novom da se iskaže na isti način kao trenutna žena ili muž ili ih je strah saznati koliko je neki drugi muškarac ili žena bolji/a od trenutnog/ne kad im se pruži prilika da se iskažu.

Ono sto ja mislim je da postoje mnogi u koje se svatko od nas moze zaljubiti. Pitanje na koga ces od tih naici, na "obicne" ljubavi ili na "izvanredne". Ali u svakom slucaju s vremenom ce doci do laganog slabljenja tog jakog osjecaja, tj.zaljubljenosti. A kako je netko vec ovdje rekao, biras hoces li voljeti tu osobu. To onda znaci rad na vezi, braku, ljubavi.
Ja dam valjda defekt jer ja nalete zaljubljenosti osjecam i nakon 10 godina veze/braka!