Zašto se bavite duhovnošću?

[friendship]

da li možete dati otvoreni, iskreni, i precizni odgovor, koji je vaš osobni razlog radi kojeg se bavite duhovnošću?

[friendship]

kad već pitam, pošteno je da i sam odgovorim

nije lako ovo za odgovoriti. čovjek mora zaviriti sam u sebe

možda nisam dobar primjer, jer se osobno ne bavim sustavno duhovnošću, no kako ipak dosta koketiram s njom, ajmo reći da ipak da

razlog? razlozi? o da, mislim da ih imam više

1. zanimljivo mi je. površina je dosadna, a svijet govori 'u meni ima puno više nego što je općepriznato i općepoznato', a čovjek sam po sebi najveća misterija. potraga za duhovnim pitanjima čini mi život uzbudljivim, svaka spoznaja izaziva ushit

2. unutarnji poriv za time. razumom teško objašnjivo, pa svejedno prisutno

3. predodžba da se nudi nešto više za doživjeti i postići u ovom životu. rađa ambiciju za postizanjem. ovaj je dio vrag, jer ambicija rađa očekivanja, a ona nisu dobra

4. mogućnost izvlačenja iz 'lošeg svijeta'. znam da ovo ne govori pohvalno o meni...ali je istina

[friendship]

39 čitanja, još nema nijednog odgovora haha...

[Cherie]

Jednom
Isus stade na žalu
tražeć ljude za velika dijela


o bože zar si pozvao mene ....



Zezam se, zezam se ... to je motivacija za one među duhovnjacima koji imaju misiju

Zašto se bavim duhovnošću? Hmmmm. Dawkins bi rekao da sam inficirana sa spiritualnim memima.

Ja bih rekla da sam počela zbog nezajažljive znatiželje. Nisam proučavala samo duhovnost nego i psihologiju i parapsihologiju i sociologiju i ezoteriju i magiju i mistiku. Željela sam odgovore na najvažnija pitanja.

Danas smatram da je duhovnost moja "nebeska dimenzija", nastojim da mi je korijen duboko u zemlji, a da mi je krošnja razgranata visoko na nebu, a da bi bila skladna i stabilna trebam ići jednako u oba smjera - duboko se u materiji usidriti i krošnjama ići u vis prema suncu.

Inače da imam samo zemlju moje stablo bi bilo patuljasto, bilo bi u stvari grm.

Da imam samo duhovnost, moje stablo bi se bez korijenja za čas srušilo.

Ovako imam najbolje od oba svijeta.

[worldbridger]

Cherie kaže:

Ja bih rekla da sam počela zbog nezajažljive znatiželje. Nisam proučavala samo duhovnost nego i psihologiju i parapsihologiju i sociologiju i ezoteriju i magiju i mistiku. Željela sam odgovore na najvažnija pitanja.

Danas smatram da je duhovnost moja "nebeska dimenzija", nastojim da mi je korijen duboko u zemlji, a da mi je krošnja razgranata visoko na nebu, a da bi bila skladna i stabilna trebam ići jednako u oba smjera - duboko se u materiji usidriti i krošnjama ići u vis prema suncu.

Inače da imam samo zemlju moje stablo bi bilo patuljasto, bilo bi u stvari grm.

Da imam samo duhovnost, moje stablo bi se bez korijenja za čas srušilo.

Ovako imam najbolje od oba svijeta.

Isto tako kod mene.

[Dragan]

Onako na prvu, pre bih rekao da se duhovnost bavi mnome, nego obrnuto.

[zoki89]

Zašto pisac piše, glazbenik svira, a slikar slika ? Zato jer osječaju da moraju to činiti - nešto neopisivo ih vuče prema tome. Takav sam i ja kada je u pitanju duhovnost. Ja je jednostavno moram istražiti, shvatiti i iskusiti.

[atko]

Dragan kaže:

Onako na prvu, pre bih rekao da se duhovnost bavi mnome, nego obrnuto.

e,da, pretekao si me.
osobni razlozi i duhovno jednostavno ne idu skupa, ali naravno kod čovjeka je to izraženi kroz težnju neosobnom, dok ne postigne.prazninu , postane jedno s namjerom li duhom. oni koji su to postigli istinski su učitelji puta.
ta promjena, nužni manevar preusmjerenja pogleda novom, apstraktnom, duhu, ona.je ono čemu umjeravam pažnju, otkrivsam, promatrm poližaj, vidik, moj, naslućujem tuđi da bi I u tom prepiznala svoj....osluškujem priče duha, .nastojeći imati dovoljno tišine za to.

ovo je svijet duha,.ne.neki dtrugi, baš.ovsj, naravan koliko god može biti, a duh zov
e novom,, pristup apstraktnom je pristup novom, taj zahtjeva
uzmicanje od poznatog, navike I njene stvarnosti ,zdravo za gotovo stvarnosti , tu " razmičem" =osobni motiv, i neosobni - sloboda .

[Cherie]

Za sada saznajemo slijedeće, da izvučem bit svakog posta zašto i čemu duhovnost

- razumom teško objašnjiv poriv
- nezajažljiva znatiženja
. duhovnost sama vuče dragana k sebi
- zoki 89 je privučen nečim neopisivim
- atko smatra da duhovnost nije osobni izbor

šta me sijeća na one prizore iz filmova kad jedna časna skrušeno, tiho pita drugu - sestro, reci mi, kako si čula njegov poziv.

Što me asocijativno vodi do jednog lucidnog sna u doba kad sam bila apsolutno nezainteresirana za išta osim za umjetnost i modu, nakon kojeg je moje "putovanje" počelo. U glavi sam jasno, skroz budna i pune svjesti čula glas od nikud koji je rekao: Cherie, brzo, spremi se, Bog te zove.

Ja sam se naravno prepala da neću na oni svijet, ali nastavak sna je evidentno ukazivao da Bog hoće da se s njim bavim.

S jednog psihološkog nivoa, postoje neka arhetipska vrata, portal, što li .... koje čovjek privučen spiritualnim prođe jer ga namame. A onda, kad napraviš kritičan broj koraka, da citiram Ramanu maharishija - to je kao da te progutao tigar. Gotov si, papilo te i nema ti natrag ....

[medznuna]

friendship kaže:

da li možete dati otvoreni, iskreni, i precizni odgovor, koji je vaš osobni razlog radi kojeg se bavite duhovnošću?

Najkrace i najpreciznije: mir

[friendship]

Dragan kaže:

Onako na prvu, pre bih rekao da se duhovnost bavi mnome, nego obrnuto.

osobnost daje svoj pristanak, jer da nije tako, bavio bi se...tko zna čime. mi od osobnosti (ega u širem smislu) ne možemo pobjeći

atko kaže:

e,da, pretekao si me.
osobni razlozi i duhovno jednostavno ne idu skupa, ali naravno kod čovjeka je to izraženi kroz težnju neosobnom, dok ne postigne.prazninu , postane jedno s namjerom li duhom. oni koji su to postigli istinski su učitelji puta.
ta promjena, nužni manevar preusmjerenja pogleda novom, apstraktnom, duhu, ona.je ono čemu umjeravam pažnju, otkrivsam, promatrm poližaj, vidik, moj, naslućujem tuđi da bi I u tom prepiznala svoj....osluškujem priče duha, .nastojeći imati dovoljno tišine za to.

ovo je svijet duha,.ne.neki dtrugi, baš.ovsj, naravan koliko god može biti, a duh zov
e novom,, pristup apstraktnom je pristup novom, taj zahtjeva
uzmicanje od poznatog, navike I njene stvarnosti ,zdravo za gotovo stvarnosti , tu " razmičem" =osobni motiv, i neosobni - sloboda .

atko atko, nemoj se ljutiti, ali al ga kompliciraš ovo nije najizravniji i najosobniji odgovor koji si mogla dati

[friendship]

Cherie kaže:

Za sada saznajemo slijedeće, da izvučem bit svakog posta zašto i čemu duhovnost

- razumom teško objašnjiv poriv
- nezajažljiva znatiženja
. duhovnost sama vuče dragana k sebi
- zoki 89 je privučen nečim neopisivim
- atko smatra da duhovnost nije osobni izbor

šta me sijeća na one prizore iz filmova kad jedna časna skrušeno, tiho pita drugu - sestro, reci mi, kako si čula njegov poziv.

Što me asocijativno vodi do jednog lucidnog sna u doba kad sam bila apsolutno nezainteresirana za išta osim za umjetnost i modu, nakon kojeg je moje "putovanje" počelo. U glavi sam jasno, skroz budna i pune svjesti čula glas od nikud koji je rekao: Cherie, brzo, spremi se, Bog te zove.

Ja sam se naravno prepala da neću na oni svijet, ali nastavak sna je evidentno ukazivao da Bog hoće da se s njim bavim.

S jednog psihološkog nivoa, postoje neka arhetipska vrata, portal, što li .... koje čovjek privučen spiritualnim prođe jer ga namame. A onda, kad napraviš kritičan broj koraka, da citiram Ramanu maharishija - to je kao da te progutao tigar. Gotov si, papilo te i nema ti natrag ....

da, interesantno je to sublimirati...bit će interesantno ateistima vidjeti koliko je dobar dio razloga koji vuče duhovnosti van racia, neki puta vrlo teško opisiv...

vrijednost ovoga je nekako da se svatko za sebe zapita

inače, što se tiče iskustva tvojih, worldbridgera, još nekih ljudi tu, jasno mi je da ste bili od mladosti predodređeni za ovaj put, jer ovo što ste dobili je neka vrsta poziva...što se mene tiče, tu mogu lomiti glavu malo više, ja nisam doživio ništa slično...

[Dragan]

Cherie kaže:

...
Što me asocijativno vodi do jednog lucidnog sna u doba kad sam bila apsolutno nezainteresirana za išta osim za umjetnost i modu, nakon kojeg je moje "putovanje" počelo. U glavi sam jasno, skroz budna i pune svjesti čula glas od nikud koji je rekao: Cherie, brzo, spremi se, Bog te zove.

Ja sam se naravno prepala da neću na oni svijet, ali nastavak sna je evidentno ukazivao da Bog hoće da se s njim bavim.
...

Posto sam malo vise tehnicki orjentiran, kod mene je to bio let u raketi, koja je na odredjenoj visini eksplodirala i katapultirala me u svetlost.
Na moje "pitanje" umirem li, odgovor je bio - ne, odlazis k Bogu.
A tada sam bio jos veci ateista nego sada.
I posle kazu da je sve to "subjektivno".

friendship kaže:

osobnost daje svoj pristanak, jer da nije tako, bavio bi se...tko zna čime. mi od osobnosti (ega u širem smislu) ne možemo pobjeći

Osobnost se zapravo, poput magarca, opire koliko moze.

Neki "veci" zivot/duh, koji ponekad slutim zeli prostrujati kroz mene, ali izgleda kao da posuda nije dovoljno velika, ili uvek spremna.

Slikovito, duhovnost je celovitost jedne slagalice, a ja u ruci imam jedan delic (ja sam taj delic, a istovremeno na jedan cudestan nacin i celina), koji naravno hoce naci svoje pravo mesto, koje je pak vec odredjeno celovitom slikom.
Ono sto sam spoznao kao dobro i korisno me vuce ka sebi, ono sto nije takvo isto. I tako negde, raspet izmedju to dvoje, zivim svoje dane.

[Vještac]

friendship kaže:

da li možete dati otvoreni, iskreni, i precizni odgovor, koji je vaš osobni razlog radi kojeg se bavite duhovnošću?

Lijepo je.

Vrsta umjetnosti. One - životne.

Istovremeno se osjećaš i kao i centar svemira i kao posve zabačeni neimenovani kutak svemira.

"I svetica i kurba
a sve po potribi
kako se namisti u taj čas..."

(By Gibboni)

[atko]

friendship kaže:

osobnost daje svoj pristanak, jer da nije tako, bavio bi se...tko zna čime. mi od osobnosti (ega u širem smislu) ne možemo pobjeći



atko atko, nemoj se ljutiti, ali al ga kompliciraš ovo nije najizravniji i najosobniji odgovor koji si mogla dati

nisam ispunila tvoja.očekivanja?
odgovor je moje vrijeme, moj svijet, čuvaš.li jednako vlastiti?
ono,nlije loše.raskrinkati vlastitu poziciju u viđenju drugih, u očekivanjima od drugih, dali smo.se istim, ..ne propuštaj u svoj svijet.
da, osobnost.daje svoj pristamak.

[Vještac]

Dragan kaže:

.
.
.

Slikovito, duhovnost je celovitost jedne slagalice, a ja u ruci imam jedan delic (ja sam taj delic, a istovremeno na jedan cudestan nacin i celina), koji naravno hoce naci svoje pravo mesto, koje je pak vec odredjeno celovitom slikom.
Ono sto sam spoznao kao dobro i korisno me vuce ka sebi, ono sto nije takvo isto. I tako negde, raspet izmedju to dvoje, zivim svoje dane.

Vještac kaže:

Lijepo je.

Vrsta umjetnosti. One - životne.

Istovremeno se osjećaš i kao i centar svemira i kao posve zabačeni neimenovani kutak svemira.

"I svetica i kurba
a sve po potribi
kako se namisti u taj čas..."

(By Gibboni)

Hmm... tek sad pročitah tvoj post...

Ne mogu da ne primjetim, kao da obojca pričamo o nečemu - sličnom!

[Maitreya]

Bavim se duhovnoscu jer od svih govana ono je najmanje.

[pronađena]

friendship kaže:

da li možete dati otvoreni, iskreni, i precizni odgovor, koji je vaš osobni razlog radi kojeg se bavite duhovnošću?

Zapravo, ja ne znam kako bismo se mogli ne baviti duhovnošću. Naime, sada mi se čini da sam se i u svojim najskeptičnijim fazama, kada mi se činilo da duhovnost izbjegavam kao kugu, zapravo bavila njome. Ili ona sa mnom, kako su rekli neki. Pa mi zapravo nikako ne možemo zanemariti nešto što je dio nas. Ili ćemo se udubljivati, ili nastojati poricati.
A duhovnost nam je u središtu interesa koji god od tih načina odabrali.

[Varanasi]

Zato što sam shvatio da se njome bavim, i što sam takođe shvatio da sam se bavio i tada kada to nisam shvatao - pa reko, ima li razlike(?) te kad je već tako onda ok, baviću se i dalje samo s dodatnom pažnjom i posvećenošću.

Svakako, bavim se da bih ispratio principe koji su u meni (u svima) ugrađeni, sve drugo bilo bi jednostavno besmisleno ako to već shvatam, a naravno u skladu sa potrebama vremena i sredine pokušavam poraditi na tome da doprinesem rezultatom svojih napora i napora koji su u mene ulagani inače bi bavljenje duhovnošću predstavljalo bespredmetno vrtenje oko ose - a ujedno doživljavam prema tom životu i radu izuzetnu Ljubav kao što me sve to i izuzetno raduje i zabavlja te čini stvari jednostavnijim (dok je ranije postojao dugi period muka i često velikih patnji). Najveću blagodet smatram što sam u jednom od krugova Sunca ili Savršenog Učitelja (Sadgurua ili Kutuba) i što shvatam važnost svoga rada, bez obzira koliko ona bila simbolična (jer je u skladu sa mojim mogućnostima) u odnosu na obim rada nekih drugih, sve u svemu je nezamenljiv, osobni je i potreba da ga radim i sprovodim je nepresušna.

Uglavnom je pitanje slično pitanju - a zašto živite?

[medznuna]

Varanasi kaže:

Uglavnom je pitanje slično pitanju - a zašto živite?

meni najljepsi odgovor do sada