Roditeljska opsjednutost ocjenama

[onix]

proab kaže:

Ovaj sustav je definitivno nakaradan, ja sam imala u osmom dvije četvorke (likovni i njemački) i najnormalnije preko prijemnog upisala srednju u koju danas nema šanse da bi upala bez 5.0 u sva četiri razreda i još neka natjecanja na koja nikad nisam išla. A bila sam odlični učenik u toj gimnaziji, oslobođena mature (ah ta davna vremena kad je matura bila samo gnjavaža na kraju) i opet položila prijemni i upala na faks koji sam htjela (jedan od traženijih u ono doba).

Danas - danas moraš imati pet iz svega ako hoćeš u "bolju" gimanaziju, čemu sve to, da li klinci znaju više od nas? Čisto sumnjam. Da li se manje trude oko ičega što im ne donosi ocjenu - naravno da da, pa sustav ih potiče isključivo na ocjene. To što se neki roditelji "ufuraju" u sustav i u nižim razredima - ne znam što bih rekla. Nisam za sad u "njihovom" taboru, ali možda bolje kuže sustav od mene, ja sam malo blentava u početku kad se treba prilagoditi debilnim sustavima, jednostavno nikako ne uspijem shvatiti "logiku" sustava (kad je uvrnuta i van zdravog razuma) pa mi odluke nisu baš najpametnije. Ali se brzo prilagodim

Problem u procjeni što bi trebala napraviti oko ocjena u oš je da ne znam puno roditelja djece viših razreda i što oni kažu. Malo ću se raspitati, savjeti koje su mi dali za pripremu za školu su se pokazali ok, makar tu nisu popularni - a svi su bili jednoglasni u tome da je program prvog razreda takav da je dijete koje zna sva slova i rudimentarno čitati u veeeelikoj prednosti prema onima koji ne znaju. Štogod bila teorija o tome što treba naučiti u vrtiću a što se uči u školi.

Sustav je koma, ali ipak malo pretjeruješ. Sumnjam da postoji škola u kojoj za upis trebaju sve petice i još neka natjecanja. A i ta priča sa svim peticama je pretjerana. Ako se ne varam, u Zagrebu je samo jedna gimnazija za koju dijete mora imati sve petice ako nema dodatnih bodova. A "boljih" gimnazija ipak ima više od jedne.

I da, nije loše da dijete zna prepoznavati slova kad kreće u školu. Ne znam koliko je tome kriv sustav, a koliko nadobudni roditelji, ali većina djece danas izgleda ipak barem prepoznaje slova, pa oni koji ne znaju mogu malo kaskati na početku.

[kajpa]

nosorog kaže:

inace, ja bih vrlo rado da dijete ne moram upisati u skolu, a nadam se da srednja nece biti obavezna, tako da ne samo da cu joj pustiti na volju da bira koju hoce, nego nece niti morat u nju.
(nadam se da ce forum.hr postojati 2024 , da joj mogu pokazati sto sam mislila 2015)

I koji bi onda bio razvoj događaja za nju da uopće ne ide u školu? Ili da recimo ipak ide u osnovnu, a sa 14 odluči da neće dalje? Ne bi željela da završi srednju, svejedno bi ti bilo?
Nadam se i ja da će forum postojati, ali i da ćeš se javiti i napisati da dijete ne ide srednju i da ti je to drago.

[proab]

onix kaže:

Sustav je koma, ali ipak malo pretjeruješ. Sumnjam da postoji škola u kojoj za upis trebaju sve petice i još neka natjecanja. A i ta priča sa svim peticama je pretjerana. Ako se ne varam, u Zagrebu je samo jedna gimnazija za koju dijete mora imati sve petice ako nema dodatnih bodova. A "boljih" gimnazija ipak ima više od jedne.

I da, nije loše da dijete zna prepoznavati slova kad kreće u školu. Ne znam koliko je tome kriv sustav, a koliko nadobudni roditelji, ali većina djece danas izgleda ipak barem prepoznaje slova, pa oni koji ne znaju mogu malo kaskati na početku.

Sto se prve tocke tice prepricavala sam ono sto su komentirali nastavnici na proslavama godisnjice, da nemaju temeljem cega rangirati djecu jer su svi odlikasi. Vidim da se nesto opet mijenjalo (to je jedan dodatni element nakaradnosti sustava, da se svake godine retroaktivno za prethodne cetiri godine skolovanja mijenjaju pravila), pa je sad granica bila "samo" 78,72, ako je max bodova 80 nekako sumnjam da bih opet upala s mojim cetvorkama. A tad mi je i mioc bila legitimna opcija, no nije mi se dalo ic u skolu na drugi kraj grada

Sto se druge tocke tice, moje dijete je sva slova i citati naucilo u vrticu, i to prije predsolske godine, ja je nisam isla uciti no kad je vec naucila sam joj naravno pomagala, kupovala one didakticke radne knjizice i sl. Ali njoj je ionako najdraza "vjezba" bilo da joj deda kaze rjesenje a ona ispuni u krizaljci, pa osmosmjerke, brojcane osmosmjerke, sudoku - sve se s njim narjesavala, super zabava i vjezba za predskolca ako nekom treba inspiracije...

[onix]

proab kaže:

Sto se prve tocke tice prepricavala sam ono sto su komentirali nastavnici na proslavama godisnjice, da nemaju temeljem cega rangirati djecu jer su svi odlikasi. Vidim da se nesto opet mijenjalo (to je jedan dodatni element nakaradnosti sustava, da se svake godine retroaktivno za prethodne cetiri godine skolovanja mijenjaju pravila), pa je sad granica bila "samo" 78,72, ako je max bodova 80 nekako sumnjam da bih opet upala s mojim cetvorkama. A tad mi je i mioc bila legitimna opcija, no nije mi se dalo ic u skolu na drugi kraj grada

Sve to stoji. Samo, ponekad su roditelji ipak malo previše u panici. Ja sam zbog kojekakvih priča jedno vrijeme mislila da dijete s četvorkom-dvije nema šanse upasti u ikakvu gimnaziju.

Sto se druge tocke tice, moje dijete je sva slova i citati naucilo u vrticu, i to prije predsolske godine, ja je nisam isla uciti no kad je vec naucila sam joj naravno pomagala, kupovala one didakticke radne knjizice i sl. Ali njoj je ionako najdraza "vjezba" bilo da joj deda kaze rjesenje a ona ispuni u krizaljci, pa osmosmjerke, brojcane osmosmjerke, sudoku - sve se s njim narjesavala, super zabava i vjezba za predskolca ako nekom treba inspiracije...

To joj je sasvim dovoljno za početak. Većina djece savlada slova kroz igru bez ikakvih problema i stresa. Ja zaista ne vidim zašto bi igra slovima bila lošija od igre kockicama. Problem je kad roditelj dijete prisiljava preko njegovih mogućnosti i izazove kontraefekt, pa dijete i u školi teško prihvaća učenje. Upoznala sam nadobudnu mamu koja se žalila da nikako ne može prisiliti predškolca da svaki dan riješi barem jedan radni listić. Sumnjam da je taj s veseljem prihvatio školu...

[Monstera]

ne znam di da stavim clanak, pa cu ovdje

ocekivanja od OS, a mozda ce i nekome biti jasnije zasto ja zaista ne bi (al znam da moram) poslala dijete u skolu.
i kako mi zaista zaista nije vazno hoce li imati sve 5, pokoju 4, ili sve dvojke.

"For my elementary school aged children, I care more about whether or not they love going to school than I do about their academic progress. I am clever enough to know that if they are enjoying themselves at school, they will learn"

[MMovca]

We should be setting children up for academic success when they are of the age to truly achieve it, instead of expecting them to accomplish it when they are entirely too young and then being shocked and outraged when they fail.


Super članak

Jučer sam išla po klinca u školu i prošla kraj tri klinke koje su bubetale o Kraljevini SHS. Doslovno bubetale, jer nemaju pojma, jer ih to ne zanima i jer su im podaci izneseni suhoparno, traži se valjda da znaju godine i sve sudionike kojekakvih idiotskih sastančenja, a pojma nemaju što bi to značilo u nekom smislu sadašnjice, zašto je to uopće bitno znati i tako dalje.

Sinoć odem do frendice i malecka prvašičica pokazuje knjige. Dijele se minusi, upitnici, smajlići, zvjezdice. Pa dok mi je govorila kako se što ocjenjuje tim kojekakvim znakovljem, zavrtjelo mi se u glavi, osamsto naljepnica, vrsta smajlića, zvjezdica, minusi koji se pretvaraju u pluseve, upitnici, uskličnici, semiotika cijela. Kad obrne zadatak iz matematike (2+3=5, a ne 3+2=5 - riječ je o onim slikama pa dolje pišu na praznine i prvi je zadatak pokazatelj uzorka), dobije minus, pitam je zna li zašto je dobila minus, nema pojma, pitam je što misli je li joj to netočno, kaže da jest. Dakle nije joj objašnjeno da je "pogriješila" jer nije gledala prvi zadatak u kojem je zadan uzorak (dakle gornje tri loptice su prvi pribrojnik, ili desne tri loptice su prvi pribrojnik), nego joj je dan minus i rečeno da obrne brojeve. Nitko joj nije onda objasnio da to nije pogreška, matematički gledano, da je rezultat isti, da je moguće obrnuti pribrojnike da rezultat bude isti, samo je bitno bilo zadovoljiti formu.

Ok, neka je bitno gledati taj prvi zadatak, recimo da ih uče pozornosti, neka se onda i objasni da matematički gledano to jest točno. Malenoj inače matematika ide izvrsno, dakle nije neki problem.

Roditelji od djece očekuju previše, kao da i oni sudjeluju u tom sustavnom ubijanju u pojam. I što je, na kraju krajeva, s tim zvjezdicama i smajlićima i koječime, pa to je isto otvoreno rangiranje, meni je svejedno jesu li to ocjene ili smajlići, daje se do znanja da te procjenjuju, a čini mi se da bi mnogo bitnije bilo dati do znanja da im treba učenje približiti kroz upotrebu u stvarnim situacijama.

Mislim zašto su izbačene ocjene kad su ubačeni ti neki signali rangiranja? Čemu onda izbacivanje ocjena? Uostalom sva djeca nekim čudom znaju koji je smajlić petica, a koji jedinica, to sam se uvjerila kod sve djece koju poznajem.

[Partfiš]

Sistem je toliko nakaradan da sam izgubio par godina zivota zivcirajuci se oko ocjena i debila koji su ga smislili.

Moze vam dijete biti najveca matematicka nada svijeta, ali nece se upisati u matematicku skolu zato sto je jednom na tjelesnom krivo ulovio loptu na rukometu i nije uspio napraviti zvijezdu. To je dovelo do cetvorke iz tjelesnog u jednom od 4 visa razreda sto automatski znaci da se u neke skole nece moci upisati.

Tko je to prosao ili prolazi, zna o cemu pricam.

I onda gazimo jadnu djecu i placemo svi skupa od muke zajedno s njima dok ih tjeramo da uce nebuloze od kojih mi se riga, koje nikada nece trebati, iskrivljene cinjenice, pogresna tumacenja, nepismenost autora...

I to nije pretjerivanje, to je zaista tako u ovoj drzavi.

Da ne govorim da je razlika u kriterijima a i u kolicini znanja koja se trazi u npr. klasicnoj S.S. Kranjcevicu u Zagrebu u usporedbi sa npr. O.S. Dugo Selo otprilike kao da u SSu zavrse dvije osnovne skole dok ovi drugi zavrse jednu.
I onda svi u isti kos kada treba napraviti selekciju za nastavak skolovanja. Nitko te niti ne pita sta znas, za sta si talentiran, do cega ti je stalo. Zbroje brojke iz imenika, bile one tamo zato kaj si krv pisao sve te godine ili zato kaj ti je uciteljica suseda s kojom baka pije kavu.

Naravno, prije svega treba upisati djecu diplomata, one sa alergijama, spustenim stopalima... ne kazem da bolesne i na bilo koji nacin hendikepirane ne treba tretirati drugacije i dati im neku prednost ali za boga miloga, nemre svatko svuda. U najbolje skole se upisuje puno djece koja uopce nisu za to zainteresirana, samo zato sto imaju prednost pri upisu i sto ih roditelji guraju tamo, samo zato da budu u wow skoli. Onda nastaje problem kada su u tim istim skolama losi a klinci koji su mozda 100 puta talentiraniji, nisu uspjeli upasti jer eto, ta zvijezda na tjelesnom ili lose izrezan papir na tehnickom...


Ma sve je skupa Bjak, fuj, rig.... Dno dna.

[Perzefona]

MajaMama kaže:

Nitko joj nije onda objasnio da to nije pogreška

A to znaš jer si nazočila toj situaciji u učionici?

Nije ti na krajičak pameti palo da učitejica to jest objasnila, samo dijete nije objašnjenje zapamtilo?

Oh, i ja svašta pitam. Zaboravila sam da, ako i jest objasnila, opet je ona kriva što dijete nije objašnjenje shvatilo ili zapamtilo.

Ubijate si djecu u pojam. Ne shaćate da ste postigli to da je odličan učenik - prosječan učenik. I da je to nepodnošljiv pritisak na njih. Ako želiš biti samo prosječan, moraš biti odličan. A da ne govorim o tome da gotovo nitko ne želi biti prosječan. I letvica se diže i diže i diže, i traži se sve više i više i više...

Jer minus je grčka tragedija. Trojka propast svijeta.

[MMovca]

Perzefona kaže:

A to znaš jer si nazočila toj situaciji u učionici?

Nije ti na krajičak pameti palo da učitejica to jest objasnila, samo dijete nije objašnjenje zapamtilo?

Oh, i ja svašta pitam. Zaboravila sam da, ako i jest objasnila, opet je ona kriva što dijete nije objašnjenje shvatilo ili zapamtilo.

Ubijate si djecu u pojam. Ne shaćate da ste postigli to da je odličan učenik - prosječan učenik. I da je to nepodnošljiv pritisak na njih. Ako želiš biti samo prosječan, moraš biti odličan. A da ne govorim o tome da gotovo nitko ne želi biti prosječan. I letvica se diže i diže i diže, i traži se sve više i više i više...

Jer minus je grčka tragedija. Trojka propast svijeta.

Joj, Perzefona, stvarno si se na krivu adresu namjerila.

Zaista imam razumijevanja za struku, ali evo otkad sam roditelj koji ima dijete u školi, to razumijevanje polako kopni. I ne mislim ja da su učitelji neki veliki krivci, nego da se daju hebati odozgo i sudjeluju u svim tim tupavljenjima novih generacija samim pristajanjem na ovakav sustav kakav imamo.

Nemoj me krivo shvatiti, ovaj moj primjer možda jest loš, ali imam ih već dosta i nekako mi nije baš vjerojatno da su djeca baš toliko mutava i zaboravna da ne shvate neke tako obične stvari.

To su prvašići, dakle činjenica je da im se treba dati neke naputke i da su još zaigrani pa ne kuže da zadatak treba rješavati po primjeru. Zapravo, kao da im ubijamo to neko imanentno razmišljanje o matematici, o komutaciji, takvim zadacima uopće. Samo moje viđenje, možda i krivo.

I nemoj iz moga upisa uopće čitati ovakve grozote kao da je trojka smak svijeta, omašila si me potpuno. Meni je činjenica da ti smatraš kako je neka vanjska sila kriva za nerazumijevanje u tolikih generacija potpuno poražavajuća. A tko bi trebao biti kriv za loše znanje? I to sad govorim o lošem znanju u globalu jer tako pokazuju sva testiranja, da nam djeca jako loše stoje.

Evo nedavno sam isto pitanje postavila jednoj profi sa standardnoga. Zanimalo me tko je kriv za sve te loše profesore jezika u osnovnim i srednjim školama.

Imaš li ti odgovor? Tko je kriv za loše kroatiste? Dragi Bog, genetika, društvena nepravda, lingvisti, puristi? Svi su krivi osim profesora na FFZG-u, krovnoj instituciji i najvećem proizvođaču loših kroatista.

Po meni su krivi svi, i roditelji koji sile, i učitelji, i njihovi učitelji, i Vlada, i cijelo društvo koje uopće ne zna kako i koje znanje prenijeti djeci i s kojim ciljem.

Zato imamo ovu temu, jer su roditelji opsjednuti jedinim za što se mogu držati, običnim brojevima.

[dr.laki]

Tko odgaja današnju djecu i njihove roditelje, koji je njihov vrijednosni sustav, koji su njihovi kriteriji ...
Djeca se natječu tko će imati bolju odjeću i mobitel, roditelji guraju djecu u natječaj za boljim ocjenama, odu na posao te se u svakom smislu natječu s kolegama, njihove firme se natječu s konkurentskim,na tv-u gledaju kako se ostali ljudi i ostale firme i ostali proizvodi natječu...čisti darwinizam, duhovne vrijednosti nisu utržive (ocjene recimo jesu), možda smo zato njih katapultirali iz svega, iz života, iz obrazovnog sustava.
Majka kojoj dijete rastura u školi se pita - u čemu je problem- ali ne bi tako pričala da joj dijete nije dobro u školi.

[Complicated]

postoje djeca koja imaju problema s koncentracijom i takva su automastki izbačena iz svake utrke za najbolje ocjene i kasnije upis ako se ne potrude dvostruko više od prosjeka i zato mislim da jedan sistem ne može biti dobar za sve.
Draže bi mi bilo da je dijete ambiciozno, prilagodljivo i samodisciplinirano. Sve ostalo od ocjena do završenog stupnja školovanja je tad manje bitno.

[onix]

Partfiš kaže:

Sistem je toliko nakaradan da sam izgubio par godina zivota zivcirajuci se oko ocjena i debila koji su ga smislili.

Sustav je nakaradan, ali zašto si ti sebi ovo napravio? I dalje mi nije jasno zašto se ljudi fokusiraju na taj MIOC kao na ultimativni cilj i umjesto da pomognu djetetu da što bezbolnije prebrodi teškoće koje ga u takvom nakaradnom sustavu vrebaju samo hrane taj jad i u sebi i u djetetu. Srednja škola bi trebala biti samo sredstvo do nekakvog konaćnog djetetovog cilja, i ako je tako gledate, pa je li toliki problem da dijete upiše V. ili X., a ne baš XV.

Moze vam dijete biti najveca matematicka nada svijeta, ali nece se upisati u matematicku skolu zato sto je jednom na tjelesnom krivo ulovio loptu na rukometu i nije uspio napraviti zvijezdu. To je dovelo do cetvorke iz tjelesnog u jednom od 4 visa razreda sto automatski znaci da se u neke skole nece moci upisati.

Tko je to prosao ili prolazi, zna o cemu pricam.

Ovaj dio me je baš povukao za tipkovnicu. Znam o čemu pričaš, i puno je djece nepravedno zakinuto, slažem se. Ali molim vas, nemojte više o neshvaćenim genijalcima i najvećim matematičkim nadama svijeta koje pate zbog jedne promašene lopte i jedne četvorke iz tjelesnog. Jer onaj genijalac s neke druge teme i ova najveća matematička nada su mogli riješiti svoj problem vrlo lako. Takvi genijalni i puni nade bi s lakoćom stekli pravo na upis kroz školska natjecanja. Ako se ne varam, od ove godine se boduje čak i sudjelovanje, a pravi genijalci koji osvajaju prva mjesta već duže imaju pravo na izravan upis.

[Kakadu]

nosorog kaže:

"For my elementary school aged children, I care more about whether or not they love going to school than I do about their academic progress. I am clever enough to know that if they are enjoying themselves at school, they will learn"

e, ovo je moja mantra, to neprestano ponavljam.

[Monstera]

Kakadu kaže:

e, ovo je moja mantra, to neprestano ponavljam.

i ja isto
jer sam sigurna da klinci vole uciti,da ih zanimaju nove stvari i bude mi zao da im se ta volja ubije ocjenama, sjedenjem za kaznu za vrijeme velikog odmora, ili naprosto nezainteresiranim predavacem

btw, ovo je isto jedan zgodan clanak.

kada se u prvim razredima previse fokusiramo na brojeve i slova, a zanemarimo socijalne vjestine i emocije...

[Kakadu]

ovaj sam članak zalijepila na facebook. mislim da je vrlo edukativan pa ga lijepim i ovdje, a razmišljam i da ga zakeljim na viber grupu roditelja iz razreda mog starijeg djeteta u kojoj se svaki vikend međusobno panično ispituju o lektiri, testovima i domaćim zadaćama (jer nitko, naravno, ne vjeruje svom djetetu, a kamoli da to puste kao djetetovu brigu).

http://www.roditelji.hr/skola/koliko...dijete-ima-50/

[Monstera]

htjela sam ovo pisati na ocjenama prvasica, al super da si podigla ovu temu, pa cu ovdje.
dakle, opsesija ocjenama od nekud mora nastati. i da bi rasla moramo ju nekako hraniti.
i hrane ju i roditelji i vrsnjaci i nastavnici.
ednevnik pogotovo.

nedavno sam na skolskom igralistu slusala neke klince kak si zbrajaju kolko koji ima petica . vrtile su se neke brojke izmedju 40 i 50
bila sam uvjerena da su 2r+, i da se to skupi od pocetka godine i da nije tak strasno, iako mi se cinilo puno.
al dojam koji je u meni stvorio njihov razgovor, je zapravo uzasan. nekak mi je ostalo, da su te ocjene, negdje na razini skupljanja slicica ili neke kompjuterske igrice, skupi sto vise, skupi ih sve do iduceg levela

nedugo nakon, jedna mama mi je, dok smo skupljale klinke, rekla da kak je prestrasno kolko testova pisu svako malo, i da ona to vise ne stize pratiti. iako sam htjela rec ma ja to niti ne pratim, iapk nisam jer su nam klinke bile ispred nas, pa sam rekla da to nama odraslima vrijeme ide brzo pa nam se to cini da je svako malo, a da klinci imaju izmedju vremena i da nije to tak strasno, vise sam okrenula na zajebanciju da mi starimo.

ali cinjenica je, da ja pojma nemam kad su testovi.cak i kad imam (jer se nekad i informiram), zaboravim.

pa sam u neko gluho doba noci zavirila u ednevnik. prvo me docekala obavijest :"imate 12 novih ocjena od zadnje posjete".
uz cinjenicu da ne pratim testove, osjecala sam se ko jako zanemarujuci roditelj, jer ocito niti ocjene ne pratim redovito/niti me dijete informira o njima/.
a pricam sa djetetom svaki dan. o razlicitim stvarima. nekad i listam biljeznice.
no, meni je drago da se ne bavimo ocjenama. i zelim taj osjecaj zadrzati sto duze.iako, nije to bas lako i jer ne zelim da stekne dojam da me uopce ne zanima, jer to i jest neki komad njenog uspjeha, izumedjuostalog.

uglavnom, izbrojala sam sveukupno 38 ocjena.
10 tjedana nastave (kolko se ocjenjuje), 6 predmeta.
(vjerojatno ima jos koja nova, iapk ej rposlo tjedan dana otkad sam gledala)

dojma sam, da se ocjenjuje svaki drek (sorry, ali fakat mi fali izraz. bolji nisam mogla naci).
bespotrebno.
meni to nije normalno.i sada kuzim kak ih klinci krenu skupljat.

i sasvim mi je jasan proces kako opsesija ocjenama nastaje i kako se hrani u roditeljskim dusama.
i vise nego ikad (a mislim da sam to vise puta rekla na raznim temama) mislim da ocjenjivanje u prvim razredima osnovne skole nije potrebno.
stovise, sve vise vidim kolko to moze biti stetno za ganjanje ocjena u visim razredima.
i ne opravdavam, daleko od toga, ali kuzim iz kojih cipela roditelj uskoci da odrzi taj tempo nizanja petica, koji pocne dobivati nijasne i neke druge boje u visim razredima i u borbi sa novim iskustvima. pogotovo ako je taj isti roditelj dobio uputu u prvom razredu da kontrolira dal je dijete napravilo zadacu (gdje ostaje nejasno, sto ako nadje gresku u zadaci ili sto ako mu dijete kaze da zadacu ne zna rijesiti jer ne razumije gradivo, odn sto tocno znaci prekontrolirati. gdje prestaje roditeljski posao)

[Mad_Hatter]

hoćeš priču s druge strane ograde?
molim te pobroji koliko elemenata imaš iz hrvatskog. pa koliko imaš iz matematike. pa iz prirode, glazbenog... (element, to ti je svaka ona rubrika - vodoravno)
i sada, zavisi ti od savjetnika i stručne službe u školi, ali prevladavajući je sentiment da bi bilo idealno da svaki učenik bude ocijenjen iz svakog elementa u toku svakog mjeseca. minimalno svakog drugog. jer se inače učiteljici serenda da nema dovoljno ocjena.

nikad neću zaboraviti kada su mi uhvatile stručnoslužbašice prije dosta godina češljati dnevnik negdje sredinom desetog mjeseca, i dobila sam opasku u dnevnik i ribanje na sjednici "učiteljica je upozorena na nedovoljan broj ocjena" - jer zamisli, 20. 10., nakon mjesec i po dana nastave, moji trećaši su imali većinom SAMO DVIJE ocjene iz engleskog - ja, neradnica, nisam u mjesec i po dana nastave, odnosno u sveukupno 10-12 sati - od čega je cca 3 sata otpalo na ponavljanje gradiva prošle godine, pa bar 5-6 na obradu novog gradiva, jer, jebemu miša, moram prvo obraditi nekog klinca da imam što ocjenjivati, ne? - skupila više od pišljive dvije ocjene po učeniku, u razredu od 25 učenika.
i onda ti u jednom trenu dosadi da te se proziva po sjednicama, da ti se stavljaju ljubavna pisma na oglasnu ploču i službene opaske u dnevnik, pa počneš ocjenjivati svaki drek da skineš ovu gospodu s klinca.
riba obično smrdi od glave, a mi u razredu smo tamo negdje pri repu i rijetko kad radimo nebuloze eto zato što to volimo, puno češće zato što je vjetrenjača previše, i onda je lakše ne galopirati na njih.

[gargamišamel]

jel se meni čini ili je nekada bilo puno manje ocjena? ili se ovo odnosi samo na niže razrede?

[Monstera]

Mad_Hatter kaže:

hoćeš priču s druge strane ograde?
molim te pobroji koliko elemenata imaš iz hrvatskog. pa koliko imaš iz matematike. pa iz prirode, glazbenog... (element, to ti je svaka ona rubrika - vodoravno)
i sada, zavisi ti od savjetnika i stručne službe u školi, ali prevladavajući je sentiment da bi bilo idealno da svaki učenik bude ocijenjen iz svakog elementa u toku svakog mjeseca. minimalno svakog drugog. jer se inače učiteljici serenda da nema dovoljno ocjena.

a sto bi trebala s tom pricom s druge strane?
pokazat razumijevanje, empatiju za vas i vas rad? manje vas osudjivati kak ce vam to pomoci? kak ce to pomoci djeci da osvjeste da ocjene nisu bitne? da roditelji prihvate da ocjene nisu jedino mjerilo djetetova znanja?

tebi se neda zajebavat sa savjetnicima, tvojoj kolegici koja predaje u srednjoj sa roditeljima, mlada uciteljica ne zeli rasplakati klince trojkama, ravnateljica se ne zeli zamjeriti pravobraniteljici ili Lovricu....nastavi niz
najbitnije je "nezamjeriti se"

i istovremeno cete pricati kako su za sve krivi roditelji i djeca sve gora i gora.
zapravo, djeca su jos odlicna ako pogledas koji nivo odgovornosti odrasli pokazuju za njihov razvoj.

znam sto su elementi, i znam da djeca (u prvom os, a vjerojano ntii kasnije) pojma nemaju sto su, i da im svaki element, u smislu pobrojavanja petica, jednako vrijedi.

gargamišamel kaže:

jel se meni čini ili je nekada bilo puno manje ocjena? ili se ovo odnosi samo na niže razrede?

tko bi znao kak je bilo nekada
nije bilo ednevnika da brojimo iz kreveta, a i skupljali smo pikule i alanford romane umjesto petica

u visim razredima imaju manje ocjena, jer cesce izostaju pa im ne stignu ocjeniti svaki drek, a ak im fali ocjena, savjetnicima kazu da dijete nije bilo u skoli (i imaju i lijecnicku ispricnicu koaj to potkrepljuje)

[Mad_Hatter]

pardoniram. nikako da shvatim da vi ne želite razumjeti zašto su neke stvari takve kakve jesu
pokušala sam vam objasniti zbog čega (bar u osnovnoj) dolazi do tolikog broja ocjena - ne zato što voliko ocjenjivati svaki kurac, nego zato što nas odozgora pritiskaju da ih štancamo.
ali tebe, očito, zabole za moje objašnjenje. jer samo želiš rantati o tome kako glupi učitelji štancaju previše ocjena

možda ovih dana konačno i nestanem s pdf-a na kojem sam toliko očito nepoželjna.