Pomoć! Kći tinejdžerica

[HacijendaST]

chocolatecookie kaže:

To je dobar odnos roditelja i djeteta, ne prijateljski odnos.

Nažalost, mnogi roditelji nemaju takav odnos s djecom.

[chocolatecookie]

HacijendaST kaže:

Nažalost, mnogi roditelji nemaju takav odnos s djecom.

Znam.

Ali ako nemaju s djetetom dobar roditeljskodječji odnos, neće im pomoći da djetetu izigravaju prijatelje i da djecu pretvaraju u svoje najbolje prijatelje.

Slučajnost ili ne, od svih nekoliko roditelja od kojih sam čula da najveće tajne povjeravaju svojoj djeci, da su im kćeri najbolje prijateljice, ili da su im sinovi najbolje prijateljice, u nekom trenutku sam čula i da ta djeca imaju probleme koji nisu baš za otpisati kao obični pubertetski.

[_Candy Candy_]

Meni je glupo uopće raspravljati o tome kad je očito da je sve postove pod nickom OoOoOo pisala ista osoba. Način izražavanja, forma rečenica, pravopis, riječi bez kvačica, puste točkice, sve je identično.
Zašto je ova tema još uvijek otvorena?

[OoOoOo]

chocolatecookie kaže:

Meni se na "mogla sam joj povjeriti i najveće tajne", kad je to napisala majka petnaestogodišnje djevojke, nekako naježio vrat.

Možda iz mene izbija istraumatiziranost time što mene mama nije pokušala pretvoriti u svoju najbolju prijateljicu i pričati mi o tome kako je poštar Jure jučer nije dobro polizao, štajaznam.

Majka i kćer, mislim, trebaju biti majka i kćer. Ne, ne mogu biti prijateljice. Ali mogu biti majka i kćer.

ja nisam takva majka da me drugi lizu okolo..ako si ti takva,tvoj problem..
ja sa svojim kcerima imam super odnos i trudim se pomoc im sto vise mogu.. ne zelim bas da se udaju sa 16,a to je sve cesci slucaj..

_Candy Candy_ kaže:

Meni je glupo uopće raspravljati o tome kad je očito da je sve postove pod nickom OoOoOo pisala ista osoba. Način izražavanja, forma rečenica, pravopis, riječi bez kvačica, puste točkice, sve je identično.
Zašto je ova tema još uvijek otvorena?

nismo ista osoba.. kako cu vam dokazati? u biti,nije meni potreba da se nekom dokazujem,ja sam samo trazila pomoc..

[chocolatecookie]

OoOoOo kaže:

ja sa svojim kcerima imam super odnos i trudim se pomoc im sto vise mogu..

Kako točno curi koja se reže šestarom pomogneš kaznom? Kako bi joj pomogla da je pošalješ u dom?

[Nica]

Ovako ćemo. Na početku smo poslali upit autorici o čemu se radi s obzirom da stariji postovi odaju da ih je pisala tinejdžerka. Rekla je da je ovo account njezine kćeri jer ona nije mogla otvoriti svoj s obzirom da nema mail adresu. Možete joj vjerovati i ne morate, to je vaša stvar. Ali nemojte se na topicu igrati trol-netrol pogađalice jer je to offtopic i kao takvo se sankcionira. Svi ste slobodni zaobići temu ako vam se ne sviđa. A zatvorit ćemo je kad i ako procijenimo da je to potrebno.

[chocolatecookie]

I što su najveće tajne koje si povjeravala svojoj kćeri?
(Btw, ne bi vjerovala, ali tko te liže nema veze s tim kakva si majka. )

Mislim, koja kategorija tajni - kao mlada si bila zaljubljena u Malnara, ili razmišljaš o suicidu, ili prevario te muž, ili potajno slušaš pank, ili... ne mogu si uopće predočiti na što misliš.

[HacijendaST]

chocolatecookie kaže:

Kako točno curi koja se reže šestarom pomogneš kaznom? Kako bi joj pomogla da je pošalješ u dom?

Rekla je u dom kod časni = samostan. Ne pomaže joj se kaznom, naravno, nego razgovorom.

[chocolatecookie]

HacijendaST kaže:

Rekla je u dom kod časni = samostan.

Učenički dom, švicarski internat, vojna akademija ili samostan, poanta je da je hoće izbacit iz kuće. Ionako je ne želi tamo poslati jer bi joj bilo bolje, nego da joj bude loše pa vidi kako joj je doma dobro. Zanima me bi li se ta petnaestogodišnjakinjica nakon izbacivanja iz kuće trebala osjećati silno voljeno i prihvaćeno?

Ne pomaže joj se kaznom, naravno, nego razgovorom.

Meni ukidanje interneta i džeparca nisu baš sinonimi za razgovor.

[HacijendaST]

chocolatecookie kaže:

Učenički dom, švicarski internat, vojna akademija ili samostan, poanta je da je hoće izbacit iz kuće. Ionako je ne želi tamo poslati jer bi joj bilo bolje, nego da joj bude loše pa vidi kako joj je doma dobro. Zanima me bi li se ta petnaestogodišnjakinjica nakon izbacivanja iz kuće trebala osjećati silno voljeno i prihvaćeno?


Meni ukidanje interneta i džeparca nisu baš sinonimi za razgovor.

Nisam to ni rekla i slažem se da je to kazna ali sam rekla kako se pomaže djetetu.

[OoOoOo]

vjerujte da stvarno imam strpljenja.. pricala sam satima s njom..obeca da ce se popraviti ali opet sljedeci dan sve bude isto..

[Lord Byron]

OoOoOo kaže:

pricala sam satima s njom

Kako konkretno izgleda razgovor s 15-godišnjakinjom koji traje satima? O čemu ti pričaš njoj, a o čemu ona tebi?

I o čemu zapravo govorimo, osim o vezi s problematičnim dečkom i šestarskom srcu? Što konkretno obeća "popraviti" i kako to uspije zeznuti već sljedećeg dana?

[HacijendaST]

OoOoOo kaže:

vjerujte da stvarno imam strpljenja.. pricala sam satima s njom..obeca da ce se popraviti ali opet sljedeci dan sve bude isto..

Puno nas je već predložilo da se posavjetuješ psihologom. Znam da ga nema u tvom mjestu ali odi u obližnji grad i potraži nekog dobrog psihologa.

[maya_zg]

sorry ljudi, al meni fakat zvuci smjesno vodit curu u pubertetu psihologu, samo zato sto je u pubertetu i sto se zaljubila. pa sve pubertetlije se 'ludo' zaljubljuju, misle da ce te ljubavi trajati cijeli zivot, da nikad nikog nece tako voljeti i sta ti ja znam kakve sve vec gluposti, to je normalni dio odrastanja i kao takav ne zahtjeva neke posebne strucne intervencije.

mislim, jer se od vas ovdje pristunih nitko nije ludo zaljubio s 15 godina, bio u depri jer ga taj ne voli, slusao tuzne pjesme , plakao nad svojom sudbinom,reckao inicijale na ruku/u skolsku klupu i sl, pa ne vjerujem da su vas zbog tog starci vodili psihologu.

mislim, u pubertetu se znaju desavati puno,puno gore stvari s djecom od ovih koje opisuje autorica od nesretnog zaljubljivanja i izderavanja na roditelje, s obzirom da nemam bas puno godina, mogu samo rec da ljudi moje dobi koji zive s starcima jos uvijek (a vecina ih zivi) takoder se svadaju s njima i izderavaju na njih, a nisu vise u pubertetu, a bome se i nesretno zaljubljuju u vise-manje problematicne ljude, tak da ne vidim neke silne strahote u tome

[Gilda.]

A što je psiholog? Babaroga? Istjerivač đavla? Bokte, moji nisu imali ni približno takvih problema pa sam o psihologu razmišljala u par situacija.
Inače, kad te boli zub ideš zubaru ne liječiš ga sam, za grlo ideš liječniku opće prakse ili otorincu, zašto je psiholog ili psihijatar takav bauk?
Ne može se sve i svašta trpati pod pubertet. Nije sve normalno. No teško je prepoznati što je normalno kad počneš primjećivati svoje dijete kad počne raditi probleme
I onda bi razgovarao satima i onda bi ovo i ono. To se radi prije. Pubertet je samo jedan faza u razvoju i ako kao roditelj pokazuješ da ih razumiješ i ako oni u tebe imaju oduvjek povjerenja onda komunikacija ni u tom dobu nije bauk.
Malo otresanja i lupanja vratima je normalno. Drskost, čudno oblačenje, zatvaranje u sobu do određene mjere- ok.
Depresija, rezanje i slično nije normalno i treba potražiti pomoć. Ali ne samo za dijete. I za sebe. Jer naše ponašanje i odgoj u najvećoj mjeri utječe na to u što su se razvili htjeli mi to priznati ili ne.
Pubretet je samo jedna faza u kojoj će nam pokazati kakvi smo bili kao roditelji.

[maya_zg]

Pa kolko sam ja skuzila, cura opce nije u depresiji, bas naprotiv, a depresija kao medicinski pojam ukljucuje neke simptome kao sto su umor,gubitak apetita,pretjerano ili premalo spavanja, depresivno raspolozenje, gubitak volje za aktivnostima koje su te prije veselile i slicno, a ne primjecujem da curu to muci, dapace, ona samo prkosi mami jer joj ova brani neke stvari. i vec smo tu pricali, postoji razlika izmedu reckanja inicijala i bas pravog rezanja i samoozljedivanja.

nije psiholog bauk, ali mora postojati uzajamna komunikacija, osobe koja ide njemu i njega, mora postojati zelja te osobe za slusanjem i savjetovanjem, a ne sad da ti dode roditelj i kaze ides psihologu, htjela ne htjela, ne vidim da bi to moglo uroditi kakvim plodom, mislim da bi cura shvatila to ko jos jednu od brojnih naredbi od strane mame i opet odreagirala prkosom, mozda bi i otisla pod prisilom, al nebi joj to nesto znacilo puno, a zamisli bruke pred frendovima te dobi da saznaju da si isao psihicu, mislim da bi jos dodatno samo zamrzila mamu.

mozes ti biti ne znam kak dobar roditelj i imati super odnos s djetetom, al u pubertetu je nazalost vaznije misljenje vrsnjaka i frendova i to je tako i naprosto treba proci to vrijeme dok se opet ne shvati da je mama ipak bila u pravu. mislim, ne kuzim kak vam to nije jasno, zamisli da imas drustvo koje npr odjednom pocne pusiti i sad se ti neckas i oni te nagovaraju, zezaju te kak jedini neces probat cigaretu i bas ces sad ti to reci mami koja ce ti savjetovati da se prestanes druziti s njima i ti ces prestati, yeah right, pocet ces pusiti jer su ti tad u toj dobi frendovi sve na svijetu, a misljenje roditelja bas i nije nesto, pogotovo jer je najcesce suprotno od onog sta kaze drustvo.

ja znam hrpu ljudi koji su imali super roditelje, brizne pa opet djeca nisu ispala onakva kakva su htjeli, a ima onih koji nisu previse vremena ulagali u razgovore s djecom i bili bogzna kak brizni pa su ta djeca ispala puno bolja, pod bolja mislim da su zavrsili skole, upisali faxeve i bili dobri studenti, nasli si 'neproblematicne' cure/decke i slicno.

[Gilda.]

Za psihologa sam mislila općenito, ne u ovom konkretnom slučaju. Iskreno, mislim da u ovom konkretnom slučaju nema laganog ni brzog rješenja. Tu se već šteta napravila i jako će je teško sanirati.
Tu bi obje trebale puno na sebi raditi.
Odlazak psihologu bi kćer sigurno loše podnijela jer ako roditelj ima otpor prema tome onda sigurno dijete nije naučio da je to nešto normalno.

Inače, pušenje, prkošenje, crna olovka na pola lica, gaženje marti (sama sam joj derala trapke i gulila marte), okretanje očima, prva pijanstva... uopće ne smatram problemom nego sastavnim dijelom odrastanja.
Kad su se prvi puta napili razgovarali smo o tome, o osjećaju, sjećaju li se ičega od te večeri i je li im to baš super da sjećanje na izlaske slažu po slikama sebe pijane na fejs profilima frendova. Shvatili su.
Pušenje? Pa ja sam im dala prva da probaju. Bilo im je odvratno. I nas su nagovorili da prestanemo. A da puše nije to najgora stvar na svijetu.
Duga kosa i rokerski đir kod sina. Nema problema.
Oni moraju imati osjećaj kontrole nad barem dijelom svog života. Ljudi često giješe pa brane djeci dugu kosu, oblačenje i slično. Zašto bi netko imao potrebu ograničavati taj dio njihove osobnosti. Moraju imati osjećaj da kontroliraju taj dio svog života. pritisak svugdje drugdje im je ionako jako velik. Mislim da ljudi općenito fokus u odgoju usmjeravaju na sasvim pogrešne stvari Ne na to koliko čitaju i uče, ne na to kako im sve to skupa ide, u čemu su dobri a u čemu lošiji, kako da se odrede i usmjere... važnije im je izgled i je li probao cigaretu i alkohol. Svaki roditelj mora biti svjestan da će im dijete probati i cigaretu i lakohol, a i seksat će se božemesačuvaj i onda umjesto da ih upoznaju sa tim što ih čeka misle da će zabranom to spriječiti. kako da ne.
Ne sjećam se da sam išta svojoj djeci ikad zabranila.
Loša ocjena je rezultirala pitanjem treba li mu pomoć i eventualnim instrukcijama ako mi doma nismo mogli uskočiti. A ne kaznom zabrane izlaska.
I tak. Ima toga, mogla bih do sutra pričati.
Uglavnom, stalne kazne i komunikacija kad je već problem eskalirao nije dobar odgoj već jako loš odgoj čije posljedice prvo treba sanirati a onda tek raditi na građenju dobrog odnosa.
Dobro, sad sam ja razvezala općenito i odmakla se od teme. Neću više.

[Lord Byron]

maya_zg kaže:

mora postojati zelja te osobe za slusanjem i savjetovanjem, a ne sad da ti dode roditelj i kaze ides psihologu, htjela ne htjela, ne vidim da bi to moglo uroditi kakvim plodom...

Teoretski, zvuči kao jedanaesta Zapovijed. Ali, dosljedna primjena bi značila da (ne govorim o ovom čudnom topicu, nego općenito) dijete koje pokazuje ozbiljne probleme ne treba voditi psihologu sve dok ono to ne želi.

pod bolja mislim da su zavrsili skole, upisali faxeve i bili dobri studenti, nasli si 'neproblematicne' cure/decke i slicno.

Drugim riječima, pod "bolja" misliš na "ambalažu", a ne na sadržaj.

[maya_zg]

Lord Byron kaže:

Teoretski, zvuči kao jedanaesta Zapovijed. Ali, dosljedna primjena bi značila da (ne govorim o ovom čudnom topicu, nego općenito) dijete koje pokazuje ozbiljne probleme ne treba voditi psihologu sve dok ono to ne želi.


Drugim riječima, pod "bolja" misliš na "ambalažu", a ne na sadržaj.

pa sta ja znam koje su osobe prva linija u pomoci djeci koje pokazuju jako ozbiljne probleme, mislim da su u osnovnoj to pedagozi, ako se ne varam, neke srednje imaju i svoje psihologe, ne znam jer to samo u gimnazijama di je prishologija obavezan predmet, a ostatak satnice koje profesor treba ispuniti odraduje u obliku psiholoskog savjetovanja (tak je bilo kod nas), al svakako nije lako pogotovo ako si u mjesto koje opce nit nema psihologa, naci takvog, preko socijalnog mislim da je nemoguce, a odlaziti privatno konstantno u neki drugi grad jos i protiv volje djeteta, ne znam, ne vidim da to moze u konacnici uroditi nekim plodom...

mislim da je u toj dobi prvenstveno bitno ostvariti sto bolju komunikaciju s djetetom i nikako ne komunicirati zabranama jer to moze biti samo kontraproduktivno. ako ipak imas neko povjerenje kod djeteta te dobi, bar se mozes nadati da ce ti reci neke vazne stvari koje mu se dogadaju u zivotu, a ako se vas odnos temelji iskljucivo na zabranama i govorenju sta se ne smije i svadama, to osim sto je neugodno za oboje ne rezultira nicim, jer teenager uvijek nade nacina da napravi sto ja naumio, a ako mu roditelji to jos brane, samo ce napraviti to s jos vecim gustom nego da mu ne brane, vec ga pokusaju uputiti zasto to nije dobro, ukazati na neke negativne posljedice i slicno, onda mozda cak i odustane.

[Lord Byron]

maya_zg kaže:

mislim da je u toj dobi prvenstveno bitno ostvariti sto bolju komunikaciju s djetetom

U toj se dobi može ili nastaviti komunikacija koja je ostvarena puno, puno ranije, ili se može lajati na Mjesec .