Tuga za uginulim ljubimcem

[LongHorizons]

OOOOOOO kaže:

Da istina nije ni to rjesenje piti stalno tablete i tako zivit.ne znam sta da ti kazem
S vremenom ces smanjit s time pokusaj razgovarat sa psih o tome

super da je srce kujici ok to je jako bitno jer ako je sve ok a to nije onda je to nazalost brzo kraj.tako je sa mojom srecicom bilo

Definitivno nije rješenje. Sada svaku večer prvo probam zaspati bez sedativa. Ako baš nejde, onda popijem jedan. Ali samo jedan. Obično sam navečer pila dva.

Da, sjećam se da si pričala kako je tvoj pesek imao problema sa srcem, i da je bio na tabletama. Ipak mu one jesu produžile život? Koliko dugo se jadan borio s tom bolesti? Koliko je bio star kad je izgubio bitku?

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

Definitivno nije rješenje. Sada svaku večer prvo probam zaspati bez sedativa. Ako baš nejde, onda popijem jedan. Ali samo jedan. Obično sam navečer pila dva.

Da, sjećam se da si pričala kako je tvoj pesek imao problema sa srcem, i da je bio na tabletama. Ipak mu one jesu produžile život? Koliko dugo se jadan borio s tom bolesti? Koliko je bio star kad je izgubio bitku?

Super da si smanjila na jednu

nije siroce moje dugo zivio sa terapijom cca pola godine.a cujem neki godinama pozive i to duboku starost
imao je 10god i 9mj kad je otisao.da ga nije srce ulovilo bio bi duboku starost docekao svi mi rekli
Tako se patio od srca srecica moja kad ga hroptanje i kasalj znao ulovit a nisam mu mogla pomoc.samo ga gledala bespomocno i naricala sjetit se ne smijem
nikad taj zvuk neci moci zaboravit
necu vise o tome pisat gotova sam odmah se rasplacem i cjeli dan nisam za nista
samo se uvijek pitam ne znam kako sam sve to prezivila da mi nije srce puklo i to sa novorodjencetom i kuci

[LongHorizons]

Ma puklo ti je srce, samo možda toga nisi svjesna. I tvoje srce je slomljeno, baš kao i moje. Inače ne bi tako dugo patila i tugovala za njim.... 6 godina već....

Žao mi je jako što terapija tvom peseku u konačnici nije pomogla. Da, to je istina, neke životinje čak i uz tešku bolest i dugogodišnju terapiju uspijevaju doživjeti duboku starost. A koliki je otprilike životni vijek te pasmine peseka koju si imala (a koju i sad imaš)?
Jako mi je žao što se patio i mučio. Mogu si misliti kako ti je strašno bilo slušati njegov kašalj; Užasno teško i nepodnošljivo, a nikako mu nisi mogla pomoći. Katastrofa. Katastrofa od ovog mučnog, kurvinskog života. Ovaj život stvarno je prokletinja i ogavna kurva. Mrzim ga.

A moje srce.... Isto katastrofa. Imam osjećaj da se raspuklo u tisuću komada. A pomoći nema.

[-Animal-]

LongHorizons kaže:

A čičke je gotovo nemoguće skinuti.

Mamina macka je uvijek puna cicaka jer se stalno valja po njima. Ona metalna cetka ih odlicno skine. Mozda da probas s tim? Mislim na ovo. Sigurno ima varijanti i za pse. Bas se sjecam da sam vidjela takvo nesto u pet shopu.

Drzi se. Hoces li nabaviti novu macu? Svakako bi bilo dobro odrediti mali dio dvorista i dobro ga ograditi i povezati s kucom macjim vratima. Onda nikad vise ne bi morala strepiti.

[LongHorizons]

-Animal- kaže:

Mamina macka je uvijek puna cicaka jer se stalno valja po njima. Ona metalna cetka ih odlicno skine. Mozda da probas s tim? Mislim na ovo. Sigurno ima varijanti i za pse. Bas se sjecam da sam vidjela takvo nesto u pet shopu.

Drzi se. Hoces li nabaviti novu macu? Svakako bi bilo dobro odrediti mali dio dvorista i dobro ga ograditi i povezati s kucom macjim vratima. Onda nikad vise ne bi morala strepiti.

Hvala ti. Pokušat ću... Ali sve mi se više čini da sam potpuno izgubljeni slučaj. Ne znam je li bolje potiskivati tu bol ili ju prihvaćati i suočavati se s njome? I kako da se točno suočim? Doslovce mi se čini da ću poludjeti od boli što njega više nema, i to zbog mene. Kako da to smireno podnesem? Kako da to prihvatim i nastavim kolko-tolko normalno živjeti? Totalno sam izgubljena.

Razmišljam o novoj maci/mačiću, ali naprosto se ne mogu pokrenuti. Nemam snage. Otkud krenuti? I imaš pravo; ako prvo ne ogradim dvorište kak treba, stalno ću biti u strahu. Morat ću se nekako pokrenuti i odnekud početi... Totalno sam inertna, bezvoljna, beživotna... A i ova prokleta ljutnja i ogorčenost (i na ovaj nepravedni život, i na sebe samu) me dosta koči. Kako da sve to otpustim?

Tnx za linkić. Uopće mi nije palo napamet da tako nešto (za skidanje čičaka) postoji. Obavezno ću pitati u zoo shopu, i kupiti češljić.

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

Ma puklo ti je srce, samo možda toga nisi svjesna. I tvoje srce je slomljeno, baš kao i moje. Inače ne bi tako dugo patila i tugovala za njim.... 6 godina već....

Žao mi je jako što terapija tvom peseku u konačnici nije pomogla. Da, to je istina, neke životinje čak i uz tešku bolest i dugogodišnju terapiju uspijevaju doživjeti duboku starost. A koliki je otprilike životni vijek te pasmine peseka koju si imala (a koju i sad imaš)?
Jako mi je žao što se patio i mučio. Mogu si misliti kako ti je strašno bilo slušati njegov kašalj; Užasno teško i nepodnošljivo, a nikako mu nisi mogla pomoći. Katastrofa. Katastrofa od ovog mučnog, kurvinskog života. Ovaj život stvarno je prokletinja i ogavna kurva. Mrzim ga.

A moje srce.... Isto katastrofa. Imam osjećaj da se raspuklo u tisuću komada. A pomoći nema.

Ma puklo je da vidim da ja vise nisam ona ista
Zivot ide dalje zivit se mora ali oziljak veliki na srcu ostao i ostat ce dok sam ziva
a ova pasmina zna dozivit i 15god .cula sam da su neki cak i duze znali pozivit
inace je to pasmina koja je sklona srcanim oboljenjima

[LongHorizons]

OOOOOOO kaže:

Ma puklo je da vidim da ja vise nisam ona ista
Zivot ide dalje zivit se mora ali oziljak veliki na srcu ostao i ostat ce dok sam ziva
a ova pasmina zna dozivit i 15god .cula sam da su neki cak i duze znali pozivit
inace je to pasmina koja je sklona srcanim oboljenjima

15 godina je dosta.... mislim, relativno dosta pošto je nekim pasminama maksimalni životni vijek 10 godina, što je pak, po meni, relativno malo. Ali znaš i sama, da kad zavoliš svog ljubimca, ne bi ti niti 50 godina bilo previše s njim. Ma niti cijeli život ti ne bi bilo dosta s njim, sve dok si i ti živa...

Da, moramo živjeti dalje sa svim tim ožiljcima na srcu.... Ali teško je. Preteško. Ja trenutno ni ne živim - ostala sam zarobljena tamo negdje daleko.... Za mene kao da je vrijeme stalo; ja "živim" u prošlosti: konstantno proživljavam događaje, scene, vlastite pogreške, lijepa i grozna sjećanja iz prošlosti... I nigdje ne vidim izlaza.... kao da sam izgubljena, zarobljena u nekom začaranom labirintu. Hoće li to ostati do kraja mog života tako, pitam se?

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

15 godina je dosta.... mislim, relativno dosta pošto je nekim pasminama maksimalni životni vijek 10 godina, što je pak, po meni, relativno malo. Ali znaš i sama, da kad zavoliš svog ljubimca, ne bi ti niti 50 godina bilo previše s njim. Ma niti cijeli život ti ne bi bilo dosta s njim, sve dok si i ti živa...

Da, moramo živjeti dalje sa svim tim ožiljcima na srcu.... Ali teško je. Preteško. Ja trenutno ni ne živim - ostala sam zarobljena tamo negdje daleko.... Za mene kao da je vrijeme stalo; ja "živim" u prošlosti: konstantno proživljavam događaje, scene, vlastite pogreške, lijepa i grozna sjećanja iz prošlosti... I nigdje ne vidim izlaza.... kao da sam izgubljena, zarobljena u nekom začaranom labirintu. Hoće li to ostati do kraja mog života tako, pitam se?

e da je moja srecica barem 15 dozivila bilo bi mi mozda ipak malo lakse,rekla bi dozivio je lijepe god a ovako je prebrzo otisao
Da mogu pozivit koliko i mi da umremo u isto vrijeme imala bi ih valjda 5 samo da ne moram prozivljavat tu patnju i bol.

Koliko puta se pitam zar se stvarno toliko moze voljet zivotinja?za mene je to neopisiva ljubav
Ali opet kazem nazalost sta oko mene to nitko ne razumije svima je to nepojm!jivo da sam toliko"luda" za zivotinjama,prvi nazalost vlastitu muz me ne razumije i zgraza se,za njega je pas pas kojeg pomiluje i to je to ne dozivljava ga previse ali ne osudujem ga previse posto dolazi iz takve familije gdje su mrzoljupci pocevsi od njegove mamice koja ga tako odgojila pa na dalje ona mrzi macketine,đukele sve kako ona kaze

[LongHorizons]

OOOOOOO kaže:

e da je moja srecica barem 15 dozivila bilo bi mi mozda ipak malo lakse,rekla bi dozivio je lijepe god a ovako je prebrzo otisao
Da mogu pozivit koliko i mi da umremo u isto vrijeme imala bi ih valjda 5 samo da ne moram prozivljavat tu patnju i bol.

Koliko puta se pitam zar se stvarno toliko moze voljet zivotinja?za mene je to neopisiva ljubav
Ali opet kazem nazalost sta oko mene to nitko ne razumije svima je to nepojm!jivo da sam toliko"luda" za zivotinjama,prvi nazalost vlastitu muz me ne razumije i zgraza se,za njega je pas pas kojeg pomiluje i to je to ne dozivljava ga previse ali ne osudujem ga previse posto dolazi iz takve familije gdje su mrzoljupci pocevsi od njegove mamice koja ga tako odgojila pa na dalje ona mrzi macketine,đukele sve kako ona kaze

Užasno pogrdne i odvratne riječi. Mrzim kad se netko tako izražava (moj se tata izražava upravo tako kao tvoja svekrva). Što su im jadne životinjice skrivile da ih tolko ne podnose, čak i mrze? Da ih tako grubo omalovažavaju? A životinje/kućni ljubimci su stvorenjca puna ljubavi. Pružaju ti bezuvjetnu ljubav, vjernost i utjehu cijeloga svog života. Za mržnju niti ne znaju. To su uistinu predivna, mila i nevina stvorenja. Ispunjavaju nam život i čine ga vrijednijim. Kako se netko (puno njih zapravo) prema njima tako ružno može odnositi? Kako imaju srca vrijeđati ta prelijepa, draga, dobroćudna stvorenjca puna ljubavi i velikog srca? Životinjice su bespomoćne, dakle trebaju našu ljubav i zaštitu, a ne vrijeđanja i omalovažavanja. A oni koji i fizički zlostavljaju ta divna stvorenja, to po meni nisu ljudi već teško poremećeni psihopati.

Naravno da možemo prema životinjama osjećati, upravo kako i ti kažeš, neopisivu ljubav. Ljubav toliko jaku da se može usporediti s ljubavlju prema vlastitom djetetu. A studije i pokazuju da ljudi, koji istinski vole svoje ljubimce, doživljavaju ljubimce kao članove obitelji; kao djecu. Takva snažna povezanost i takvi osjećaji potječu od činjenice da su naši ljubimci bez nas (vlasnika) potpuno izgubljeni i bespomoćni (baš kao i mala djeca bez svojih roditelja), pa niti ne iznenađuje činjenica da se stoga doživljavaju kao mala djeca. Jer i ljubimci su, upravo kao i mala djeca, bez nas nemoćni, izgubljeni, bespomoćni. I prema tome - potpuno ovisni o nama.

Razumijem te. Naravno da bi ti još nekih 5 godina s njim (koje nisi imala) jako puno značilo. I meni bi s mojim pokojnim micekom značilo, i te kako puno. Pa da je i poživio barem još 5 mjeseci! Potpuno sam slomljena. On je još bio beba, niti godinu dana nije imao; kako da mi se onda srce ne slomi?! Psihihatrica mi je rekla da mi ne bi bilo ništa lakše da je on, recimo, doživio starost od 15 ili 16 godina, i tek onda umro prirodnom smrću, jer bi se u tom puno dužem razdoblju još više vezala uz njega. Znam ja sve to... ALI IPAK.... užasna je nepravda što je tako užasno nastradao. Užasna je nepravda što se njegov mali, dragi životić ugasio dok još nije niti jednu godinu napunio! Bio je tako drago, milo, veselo stvorenjce! Bio je pun života. I kao što sam već rekla, bio je još bebica, i praktički nije još niti počeo živjeti.... Da ti srce pukne.

[LongHorizons]

Danas su, srećice moja malena, 4 mjeseca otkako mi te na preužasnu i na preveliku žalost nema. Nema te više. Nema te više u mom životu. Kako je užasan osjećaj izgovarati te riječi... Nemoguće ih je izgovoriti bez strašne boli koja me u duši probada, bez užasnog stezanja u grlu...

Naprosto još ne mogu vjerovati. Kao da se još nadam da ćeš mi se ti, ljubavi moja malena, anđelčiću moj, ipak vratiti. Lakše mi je, milo moje zlato, živjeti u iluziji nego u prebolnoj stvarnosti. Prebolnoj, beznadežnoj, očajnoj stvarnosti.

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

Užasno pogrdne i odvratne riječi. Mrzim kad se netko tako izražava (moj se tata izražava upravo tako kao tvoja svekrva). Što su im jadne životinjice skrivile da ih tolko ne podnose, čak i mrze? Da ih tako grubo omalovažavaju? A životinje/kućni ljubimci su stvorenjca puna ljubavi. Pružaju ti bezuvjetnu ljubav, vjernost i utjehu cijeloga svog života. Za mržnju niti ne znaju. To su uistinu predivna, mila i nevina stvorenja. Ispunjavaju nam život i čine ga vrijednijim. Kako se netko (puno njih zapravo) prema njima tako ružno može odnositi? Kako imaju srca vrijeđati ta prelijepa, draga, dobroćudna stvorenjca puna ljubavi i velikog srca? Životinjice su bespomoćne, dakle trebaju našu ljubav i zaštitu, a ne vrijeđanja i omalovažavanja. A oni koji i fizički zlostavljaju ta divna stvorenja, to po meni nisu ljudi već teško poremećeni psihopati.

Naravno da možemo prema životinjama osjećati, upravo kako i ti kažeš, neopisivu ljubav. Ljubav toliko jaku da se može usporediti s ljubavlju prema vlastitom djetetu. A studije i pokazuju da ljudi, koji istinski vole svoje ljubimce, doživljavaju ljubimce kao članove obitelji; kao djecu. Takva snažna povezanost i takvi osjećaji potječu od činjenice da su naši ljubimci bez nas (vlasnika) potpuno izgubljeni i bespomoćni (baš kao i mala djeca bez svojih roditelja), pa niti ne iznenađuje činjenica da se stoga doživljavaju kao mala djeca. Jer i ljubimci su, upravo kao i mala djeca, bez nas nemoćni, izgubljeni, bespomoćni. I prema tome - potpuno ovisni o nama.

Razumijem te. Naravno da bi ti još nekih 5 godina s njim (koje nisi imala) jako puno značilo. I meni bi s mojim pokojnim micekom značilo, i te kako puno. Pa da je i poživio barem još 5 mjeseci! Potpuno sam slomljena. On je još bio beba, niti godinu dana nije imao; kako da mi se onda srce ne slomi?! Psihihatrica mi je rekla da mi ne bi bilo ništa lakše da je on, recimo, doživio starost od 15 ili 16 godina, i tek onda umro prirodnom smrću, jer bi se u tom puno dužem razdoblju još više vezala uz njega. Znam ja sve to... ALI IPAK.... užasna je nepravda što je tako užasno nastradao. Užasna je nepravda što se njegov mali, dragi životić ugasio dok još nije niti jednu godinu napunio! Bio je tako drago, milo, veselo stvorenjce! Bio je pun života. I kao što sam već rekla, bio je još bebica, i praktički nije još niti počeo živjeti.... Da ti srce pukne.

da dobro kazes to samo psiho moze tako nazivat zivotinjice,samo netko ko mrzi sve zivo osim samog sebe
A jos svasta sta se ova moja zna izrazavat kad su zivotinje u pitanju bolje da ni ne govorim jer mj se riga

Slazem se sa tvojom dr da si ga duze imala vjerujem da bi ti bilo jos puno gore,provest velike godine sa njom koda dijete imas i onda ga odjernom nema
Od susjede maca je lani uspavana 21god stara koje divne godine potpisala bi odmah da znam da bi mi toliko pozvili

[LongHorizons]

I jutros/noćas sam te sanjala, zlato moje malo.... anđele moj dragi.
Bio si mi prije svitanja, u zoru, pred vratima (s ostalim našim mačkama), i kao i uvijek; nježno si mi zamijaukao da ti otvorim vrata. Otvorila sam ih, podigla sam te i uzela u naručje, unijela u kuću. Mazila sam te, dragala i ljubila dok sam te držala u naručju. I opet sam bila tako neopisivo sretna. Sretna i ushićena. Pošla sam s tobom prema dječjim sobama; htjela sam te pokazati i ostalima, da vide da ti se ništa nije dogodilo, da vide da si zapravo živ. I onda sam se probudila.

Opet me je san uspio zavarati... Ali barem sam nakratko bila sretna.

[LongHorizons]

OOOOOOO kaže:

da dobro kazes to samo psiho moze tako nazivat zivotinjice,samo netko ko mrzi sve zivo osim samog sebe
A jos svasta sta se ova moja zna izrazavat kad su zivotinje u pitanju bolje da ni ne govorim jer mj se riga

Slazem se sa tvojom dr da si ga duze imala vjerujem da bi ti bilo jos puno gore,provest velike godine sa njom koda dijete imas i onda ga odjernom nema
Od susjede maca je lani uspavana 21god stara koje divne godine potpisala bi odmah da znam da bi mi toliko pozvili

Isuse, 21 godinu?! Pa nisam znala da mačka može toliko godina doživjeti. Ja sam više puta čula da im je prosječni životni vijek 14 godina, ali da neke mogu doživjeti 15 ili čak 16 godina. A jel ta susjedina mačka obična domaća mačka? Pitam jer mi je najstariji mačak (7 godina), Garfield, dosta osjetljiv na boleštine (svako malo sam s njim kod veta), a mješanac je između običnog domaćeg mačka i perzijske mačke. A niti pojma nemam kolko perzijske mačke obično dožive. Mislim da žive kraće nego ove naše domaće. Al možda se varam.

Dobro si rekla - netko tko mrzi sve živo osim samoga sebe. Takvi su najgori; Zalupani, egoistični, narcisoidni mrzitelji i primitivci. Nažalost, svijet ih je pun.

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

Isuse, 21 godinu?! Pa nisam znala da mačka može toliko godina doživjeti. Ja sam više puta čula da im je prosječni životni vijek 14 godina, ali da neke mogu doživjeti 15 ili čak 16 godina. A jel ta susjedina mačka obična domaća mačka? Pitam jer mi je najstariji mačak (7 godina), Garfield, dosta osjetljiv na boleštine (svako malo sam s njim kod veta), a mješanac je između običnog domaćeg mačka i perzijske mačke. A niti pojma nemam kolko perzijske mačke obično dožive. Mislim da žive kraće nego ove naše domaće. Al možda se varam.

Dobro si rekla - netko tko mrzi sve živo osim samoga sebe. Takvi su najgori; Zalupani, egoistični, narcisoidni mrzitelji i primitivci. Nažalost, svijet ih je pun.

da 21 god nasla ju sa godinu dana trudnu i jos ju 20 god imala,obicna domaca trobojna je bila da.predivne god.

[chica bomb]

Mogu mace dugo živjeti.
Najstariji za kojeg sam čula imao je 27 godina.
No da, prosječni životni vijek mačaka je 14-16 godina.
Ovo su zbilja izuzeci.

https://en.wikipedia.org/wiki/Corduroy_(cat)



05.03.2016.- 05.07.2017. sjećanje na moju najdražu, nikad zaboravljenu micu.

[LongHorizons]

OOOOOOO kaže:

da 21 god nasla ju sa godinu dana trudnu i jos ju 20 god imala,obicna domaca trobojna je bila da.predivne god.

Stvarno sretnica! I mačka i vlasnica. Al to su stvarno rijetkosti da mačka doživi više od 20 godina.

A psi, nažalost, žive još kraće od mačaka. Ja se već sad za svoju kujicu bojim, jer se puno brže umara nego prije, a i taj kašalj me brine kad ju napadne.

[LongHorizons]

chica bomb kaže:

Najstariji za kojeg sam čula imao je 27 godina.

Zanimljivo. Nevjerojatno zapravo. Da nisam pročitala ovaj wikipedijin članak na linku kojeg si stavila, ne bih mogla povjerovati u to (da mačka može doživjeti 27 godina). Mislila bih da je to najvjerojatnije neka neprovjerena glasina. Stvarno nevjerojatno. Piše da je jedini mačak koji je nadživio tog od 27 godina bio sijamski mačak (a sijamski pretpostavljam žive duže od običnih mačaka). Taj je imao 30 godina kad je umro. Ne možeš vjerovati da je tako nešto moguće.

[chica bomb]

Da, čak je imao i profil na Instagramu, gdje je vlasnica svakodnevno objavljivala fotke, jednog dana je samo šmugno iz kuće i nije se vratio.
Bar je tako napisala. Bio je pravi stari gospodin.

[OOOOOOO]

LongHorizons kaže:

Stvarno sretnica! I mačka i vlasnica. Al to su stvarno rijetkosti da mačka doživi više od 20 godina.

A psi, nažalost, žive još kraće od mačaka. Ja se već sad za svoju kujicu bojim, jer se puno brže umara nego prije, a i taj kašalj me brine kad ju napadne.

Bas sretnica da velika i ona i vlasnica
Istina psi zive puno krace,iako znam za par slucaja di su po 16,17 god dozivili,predivno

[LongHorizons]

chica bomb kaže:

Da, čak je imao i profil na Instagramu, gdje je vlasnica svakodnevno objavljivala fotke, jednog dana je samo šmugno iz kuće i nije se vratio.
Bar je tako napisala. Bio je pravi stari gospodin.

A jadan.... valjda je osjetio da mu se bliži kraj....
Čula sam više puta da se mace znaju povući u osamu kada predosjete da će uskoro umrijeti.

Da, i ja bih rekla da je bio pravi, dostojanstveni stari gospodin. A vlasnici je nesumnjivo bilo užasno teško; daj zamisli, sve te godine.... sve te godine što su skupa proveli. Koliko god da je ona možda bila svjesna da on neće još dugo poživjeti, ipak joj je to sigurno bio šok. Jer, ipak je to nedvojbeno bila jako velika povezanost između njih; on je vjerojatno više od polovine njenog života bio s njom.... I sigurno joj je bilo teško nastaviti živjeti bez njega.