Do 2030. godine neće postojati istina

[Valkyraa]

Za demokraciju posebno je zabrinjavajući trend, koji je već sad izašao s magina i ubrzano postaje dominantan, a do 2030. će definitivno prevladati, jest raspad jedinstvene javnosti.

Demokarcije su dobro funkcionirale dok je podij na kojemu se politika odvijala bio uzak i jedinstven za sve igrače.
Tu prije svega mislimo na medijski prostor, koji je bio jednostavan (sastojao se od malog broja glavnih medija) i homogen (nije bilo velikih razlika u prikazu događaja).

Već s pojavom brojnih kablovskih tv takva struktura medijske scene počela se raspadati, a s pojavom interneta i društvenih mreža taj proces se itekako ubrzao. To dovodi do izrazite brojnosti izvora iz kojih se ljudi informiraju te već svatko od nas ima gotovo jedinstvenu kombinaciju izvora informacija o događajima u zemlji i svijetu.

A, to znači da svatko od nas ima jedinstveni skup informacija temeljem kojih slaže sliku o tome što je istina, odnosno kako stvarnost izgleda. Niti jedan izvor informacija nije potpuno objektivan niti cjelovit, a objektivnost i cjelovitost informacija pogotovo opadaju kad brzina, kao danas, postaje ključna.
To sve skupa za posljedicu ima činjenicu da uskoro, a do 2030 godine sasvim sigurno, neće postojati istina.

izv.prof. Dragan Bagić

Hoće li to 2030 godine postojati istina i kako će ona biti određena ?

[Yuna]

Kaj nije da novinari i TV reporteri ne smiju izmišljati informacije, inače ide instant otkaz? (Barem bi trebalo tako biti u teoriji).

[Stella PoP]

ajde fala bogu da više i ta famozna istina postane obični šund pa da mi lažljivci napokon dođemo na svoje

[Papercut]

Istina uvijek postoji, samo što ju je u moru informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju teško detektirati. Isti mediji jedan dan pričaju jedno, za par dana drugo, te na kraju kažu "Na vama je da prosudite". Njihova svrha je izmjenjena. Nije bitno kakva je priča, važne su brojke. Klikovi, pregledi i razgovori o temama koje su nebulozne zagušuju one bitne stvari. U takvom ozračju svašta prolazi. Stručnjaci koji se bave određenim temama dugi niz godina i znaju što pričaju i sve što kažu mogu potkrijepiti dokazima često su ljudima dosadni. Možda je to obrambeni mehanizam većine jer nekad ne razumiju što se hoće reći. Ne razumiju pojmove i neke elementarne stvari, a možda ih stvarno više zanima što je severina obukla na crvenom tepihu.

Novac i moć tu opet igraju veliku ulogu. Jači tlači, pa tako močnici putem medija mogu plasirati svakojake laži za pravu cijenu. I siguran sam da to rade. Kako će vrijeme odmicati bit će sve više ravnozemljaša i urotnika, ljudi guštera i vanzemaljaca. Klinci, posebno osnovnoškolci u tim godinama, su kao spužve. Oni sad imaju najveći kapacitet upijanja znanja i učenja. A evo već 2 godine se "obrazuju" od kuće. To može bit dobro ako se roditelji više angažiraju ali čisto sumnjam da im se nakon 8 sati rada objašnjava matematika ili uči povijest. Pažnja se usmjerava na gluposti, instant užitke i bogataške bajke. Naravno da će tim malcima kad odrastu biti vrlo lako isprati mozak. Nema kritičkog promišljanja. Ako mediji prestanu pripovijedati o dronskim pticama, ravnoj zemlji i sličnim stvarima, o ćemu će pričati? Tko će ih gledati. A klinci ne kuže sarkazam. I onda kad na youtubeu pronađu "dokaze" o tim stvarima, jao si ga nama.

Ja ne mogu znati kako se covid prenosi, koliko je virulentan, je li pušten iz laboratorija i koliko je doista opasan. Nisam epidemiolog, virolog, niti biokemičar. Ali postoje ljudi koji jesu. I njihova priča bi trebala biti ista. Zašto se nakon 2 godine istraživanja priče iz struke i dalje razlikuju? Netko manipulira iza zastora, plasirajući laži s određenom agendom.
Živimo u vremenu izvrnutih vrijednosti, a to će se prenositi i biti gore iz generacije u generaciju sve dok se ne dogodi nešto đto će drastično utjecati na čitavi svijet. Bio to veliki potres, virus, erupcija, tsunami, porast razine mora ili udar asteroida. Jer bogati se i onako za sebe uvijek pobrinu. Iz generacije u generaciju. Njihova djeca imaju najbolje obrazovanje i u cilju im je da su ostali "glupi". Samo tako i dalje mogu nesmetano gomilati bogatstvo. Kruha i igara imamo. Koga briga za ostalo!

[Sigmund]

Ako stvarnost ne može nestati, ne može nestati ni istina. Sa znanjem i kulturom je već druga stvar...

[Papercut]

A što ako ima više stvarnosti? Teorija paralelnih svemira. Onda ima i više istina? Što je zapravo stvarnost i kako bi ona uopce mogla nestati? Mislis li da je nasa stvarnost jednaka mravljoj ili ribljoj? Kako objasnjavas da i sada u stvarnosti imamo vise razlicitih istina?

Mislim da je autor pitao nesto drugo.

[Sigmund]

Papercut kaže:

A što ako ima više stvarnosti? Teorija paralelnih svemira. Onda ima i više istina? Što je zapravo stvarnost i kako bi ona uopce mogla nestati? Mislis li da je nasa stvarnost jednaka mravljoj ili ribljoj? Kako objasnjavas da i sada u stvarnosti imamo vise razlicitih istina?

Mislim da je autor pitao nesto drugo.

Stvarnost je jedna. Ako ih ima više, onda su opet okupljene u jednoj stvarnosti. Stvarnost je ono što jest. Naravno da ne može nestati, to je i bila moja poanta. Nema "naše" ili "riblje" stvarnosti. Postoje samo različite perspektive ili načini doživljavanja stvarnosti. Nema više istina. Istina je jedna, a ono što pojedinci znaju ili doživljavaju samo je jedan aspekt te stvarnosti. Ili kako bi rekao Hegel: istina je cjelina.

[Papercut]

Upravo si iznio russelov paradoks koji dokazuje da ti je tvrdnja u kontradikciji. Ne možeš tvrditi da postoji skup koji ima samog sebe za svog člana, ako prije toga kazes da postoji samo jedan takav skup. Npr: postoji samo jedan sigmund. Ako ih ima više svi su okupljeni u tebi. Kako to da onda ti nisi okupljen u samome sebi, jer i ti si jedan od sigmunda. Dakle, ako je stvarnost jedna onda ne postoji druga. A ako postoji druga i treća, onda ih ima više i govorimo o skupu koji obuhvaća sve stvarnosti.

Sigmund kaže:

Stvarnost je ono što jest.

A što to jest? Opet kontradikcija: tvrdiš da stvarnost ne može nestati i tvrdiš da je stvarnost ono što jest. Je li vrijeme stvarno? Jesu li naši preci stvarni? Je li san stvaran? Kako je onda nastala ako ne može nestati, zar je oduvijek tu? Ne moraš odgovarati na ova pitanja.

Sigmund kaže:

Nema "naše" ili "riblje" stvarnosti. Postoje samo različite perspektive ili načini doživljavanja stvarnosti. Nema više istina. Istina je jedna, a ono što pojedinci znaju ili doživljavaju samo je jedan aspekt te stvarnosti. Ili kako bi rekao Hegel: istina je cjelina.

Tako je. Postoje različite perspektive i različiti umovi drugačije percipiraju stvarnosr/realnost. Iako dijelimo istu stvarnost ne percipiramo ju isto. Tako se i istina razlikuje u percepciji. Najbolje primjere možemo naći u fizici: Zamisli da putuješ u svemir 10% brzine svijetlosti, napraviš krug oko sunčeva sustava i vratiš se. Recimo da je tebi put trajao godinu dana, a na zemlji je prošlo 10 godina. Što je istina ovdje, koliko je put doista trajao?.....Istina je da postoje 2 istine, jedna s tvoje perspektive gdje se ti doista vraćaš stariji samo godinu dana i jedna sa zemljine gdje je tvoje putovanje trajalo 10 godina a ti si samo godinu dana stariji. Još jedan dobar primjer je svjetlo koje ima svojstva čestice i vala. Što je nemoguće ali ipak istina.
Ovo su ekstremni primjeri i što više razmišljam više mislim da u svemu postoji jedna istina. Ne stvarnost već istina. A za gornje primjere je još nismo pronašli.

Valkyraa kaže:

svatko od nas ima gotovo jedinstvenu kombinaciju izvora informacija o događajima u zemlji i svijetu.

A, to znači da svatko od nas ima jedinstveni skup informacija temeljem kojih slaže sliku o tome što je istina, odnosno kako stvarnost izgleda

Osvrnuo bi se na ovo podcrtano. Iako neki percipiraju da je zemlja ravna, istina je da je okrugla. Da bi se donio istinit zaključak same premise moraju biti istinite. Tako da iako skup informacija doista slaže određenu sliku, stvarnost je nešto sasvim drugo. Daltonist možda vidi sivo more, i njemu je to istina. Ali u stvarnosti more je plavo i to se da dokazati i da napravimo milijun eksperimenata u svih milijun će biti plavo.

[judolino]

Papercut kaže:

A što ako ima više stvarnosti? Teorija paralelnih svemira. Onda ima i više istina? Što je zapravo stvarnost i kako bi ona uopce mogla nestati? Mislis li da je nasa stvarnost jednaka mravljoj ili ribljoj? Kako objasnjavas da i sada u stvarnosti imamo vise razlicitih istina?

Mislim da je autor pitao nesto drugo.

Teorija pičke mame Živane.
Kakve kurčeve veze imaju paralelni svemiri s više stvarnosti?
Uostalom kakve trokurčeve veze imaju paralelni svemiri - s kojim nismo ni u kakvom kontaktu, ako i postoje - s problemom istine u našem svemiru?

Ajd ubaci još malo kvantne fizike, to je čarobno opravdanje za apsolutno sva laprdanja.

[Sigmund]

Papercut kaže:

Upravo si iznio russelov paradoks koji dokazuje da ti je tvrdnja u kontradikciji. Ne možeš tvrditi da postoji skup koji ima samog sebe za svog člana, ako prije toga kazes da postoji samo jedan takav skup.

Možeš. Apsolut je takav skup koji obuhvaća sve - i realno i nerealno. Istina, to je kontradiktorno. Međutim neke kontradikcije su realno postojeće. Ne radi se o formalno-logičkim kontradikcijama. Zato Hegel i kaže da je apsolut "najformalnija od svih kontradikcija".

Papercut kaže:

Npr: postoji samo jedan sigmund. Ako ih ima više svi su okupljeni u tebi. Kako to da onda ti nisi okupljen u samome sebi, jer i ti si jedan od sigmunda. Dakle, ako je stvarnost jedna onda ne postoji druga. A ako postoji druga i treća, onda ih ima više i govorimo o skupu koji obuhvaća sve stvarnosti.

Primjer je vrlo loš, jer ima više ljudi koji se zovu Sigmund, ali samo je jedan ovaj koji sam ja. Tu treba razlikovati pojedinačno, partikularno i univerzalno. S druge strane, stvarnost je samo jedna. Radi se o univerzalnom apstraktnom konceptu. Ili uzmimo univerzalni apstraktni koncept ljudskosti. On obuhvaća sve što čini bit ljudskoga. Nemoguće je zamisliti više raličitih ljudskosti. E, tako je i sa stvarnošću. Ne postoje pojedinačne stvarnosti, nego samo jedna univerzalna. Naravno, ne moramo se složiti oko te definicije. Ali onda treba videjti što je za tebe stvarnost.

Papercut kaže:

A što to jest? Opet kontradikcija: tvrdiš da stvarnost ne može nestati i tvrdiš da je stvarnost ono što jest. Je li vrijeme stvarno? Jesu li naši preci stvarni? Je li san stvaran? Kako je onda nastala ako ne može nestati, zar je oduvijek tu?

Kao prvo, stvarnost i egzistencija nisu iste stvari. Onda, neke stvari postoje realno, a neke idealno (mišljeno). Logika i matematika u čistom (univerzalnom) obliku postoje na idealan način, mišljeno. Ali ih nalazimo kao podlogu u svemu partikularnom i pojedinačnom. Tako da u smislu važenja, logika ne nastaje nego važi uvijek kao podloga onoga što nastaje. Logika nije konačna stvar koja bi postojala na prostorno-vremenski način, nego je podloga ontologije. Zapravo, logika jest ontologija.

Papercut kaže:

Tako je. Postoje različite perspektive i različiti umovi drugačije percipiraju stvarnosr/realnost. Iako dijelimo istu stvarnost ne percipiramo ju isto. Tako se i istina razlikuje u percepciji. Najbolje primjere možemo naći u fizici: Zamisli da putuješ u svemir 10% brzine svijetlosti, napraviš krug oko sunčeva sustava i vratiš se. Recimo da je tebi put trajao godinu dana, a na zemlji je prošlo 10 godina. Što je istina ovdje, koliko je put doista trajao?.....

Za jednog je trajao ovoliko, a za drugog onoliko. I to je istina. Kao što rekoh ranije - istina je cjelina. Različite perspektive stoga ne znače različite istine, nego upravo to što je rečeno - perspektive. Bolji pogled na stvari obično se dobije ujedinjavanjem različitih perspektiva, ili, ako hoćeš, referentnih okvira.

[Papercut]

judolino kaže:

Teorija pičke mame Živane.
Kakve kurčeve veze imaju paralelni svemiri s više stvarnosti?
Uostalom kakve trokurčeve veze imaju paralelni svemiri - s kojim nismo ni u kakvom kontaktu, ako i postoje - s problemom istine u našem svemiru?

Ajd ubaci još malo kvantne fizike, to je čarobno opravdanje za apsolutno sva laprdanja.

Paralelni svemiri ako postoje, svaki ima svoju stvarnost. Ja sam odgovorio kolegi na njegovu tvrdnju. Ne znam kaj tebi nije jasno.

Sigmund kaže:

Možeš. Apsolut je takav skup koji obuhvaća sve - i realno i nerealno. Istina, to je kontradiktorno. Međutim neke kontradikcije su realno postojeće. Ne radi se o formalno-logičkim kontradikcijama. Zato Hegel i kaže da je apsolut "najformalnija od svih kontradikcija".



Primjer je vrlo loš, jer ima više ljudi koji se zovu Sigmund, ali samo je jedan ovaj koji sam ja. Tu treba razlikovati pojedinačno, partikularno i univerzalno. S druge strane, stvarnost je samo jedna. Radi se o univerzalnom apstraktnom konceptu. Ili uzmimo univerzalni apstraktni koncept ljudskosti. On obuhvaća sve što čini bit ljudskoga. Nemoguće je zamisliti više raličitih ljudskosti. E, tako je i sa stvarnošću. Ne postoje pojedinačne stvarnosti, nego samo jedna univerzalna. Naravno, ne moramo se složiti oko te definicije. Ali onda treba videjti što je za tebe stvarnost.



Kao prvo, stvarnost i egzistencija nisu iste stvari. Onda, neke stvari postoje realno, a neke idealno (mišljeno). Logika i matematika u čistom (univerzalnom) obliku postoje na idealan način, mišljeno. Ali ih nalazimo kao podlogu u svemu partikularnom i pojedinačnom. Tako da u smislu važenja, logika ne nastaje nego važi uvijek kao podloga onoga što nastaje. Logika nije konačna stvar koja bi postojala na prostorno-vremenski način, nego je podloga ontologije. Zapravo, logika jest ontologija.



Za jednog je trajao ovoliko, a za drugog onoliko. I to je istina. Kao što rekoh ranije - istina je cjelina. Različite perspektive stoga ne znače različite istine, nego upravo to što je rečeno - perspektive. Bolji pogled na stvari obično se dobije ujedinjavanjem različitih perspektiva, ili, ako hoćeš, referentnih okvira.

Što se tiče tvog paradoksa, sad si rekao nešto sasvim drugo. I tu ništa nije kontradiktorno. Kad već citiraš hegela, pojasni malo zašto je to kontradikcija po njemu.

Primjer je banalan, čisto da shvatiš što sam htio reći, ali vidim po tvom odgovoru da nisi shvatio. SAmo srljaš dalje pojmovima i pričaš nebuloze.
I ne razumijem što želiš reći. Prvo si rekao da postoji samo jedna istina. Onda da je istina cjelina, što god to značilo. Pa tvrdiš da je logika ontologija? Ponavljaš fraze ali slabo ih razumiješ pa ih ne znaš objasniti.

[Enchantress]

Valkyraa kaže:

Hoće li to 2030 godine postojati istina i kako će ona biti određena ?

Istina je oduvek postojala i uvek će postojati. Određeni događaj se desio na određeni način, bez obzira na to kako su ga učesnici doživeli. Nekada je bilo vrlo malo onih koji su imali pristup informacijama, kao i onih koji su o njima izveštavali. To nužno nije značilo da je sve što se nekad moglo naći u medijima bilo verno istini. I ranije se informacijama manipulisalo, izveštavalo se oskudno ili jednostrano.

Danas živimo u vremenu velike dostupnosti ne samo informacija, već i raznih mišljenja, perspektiva, nagađanja... Danas svako (na neki način) može biti 'novinar' tako što će otvoriti blog, Facebook stranicu, Instagram profil, YouTube kanal ili nešto slično i 'izveštavati' o događajima. Ti 'izveštaji' mogu biti tačni, ali mogu biti i poluistiniti ili posve lažni. Razni (veći i manji) svetski i lokalni mediji takođe imaju svoje stranice i kanale i daju svoje verzije istine, no i one su neretko bar donekle prilagođene, ako ne i prilično iskrivljene, jer odražavaju politiku vlasnika stranice ili onih koji taj medij finansiraju.

Prava neutralnost ne postoji i možda nikad i nije postojala, samo što toga ljudi ranije nisu toliko bili svesni.

Kako se snaći u tom haosu?

Najpre shvatiti da ne možemo biti o svemu obavešteni i sve znati, tj. treba posložiti prioritete - odrediti šta je ono što nas zanima i/ili šta je od značaja za naš život. Kad smo to odredili, onda možemo pristupiti istraživanju. Ako je u pitanju neki, npr. politički ili istorijski događaj - treba čitati sve moguće izvore, upoznati se sa viđenjem svih uključenih, ne biti jednostran i ne držati se isključivo jednog medija ili jedne političke orijentacije. Takođe treba istražiti i kredibilitet ljudi i medija koji nešto izjavljuju. Treba biti otvoren i za nove podatke, nove informacije, koje se mogu pojaviti i prikazati događaj u drugačijoj svetlosti. Ukratko - skupljati znanje i ostati otvoren.

Živimo u svetu u kome se odgovornost sve više prebacuje na pojedinca. Istina nije više nešto što se servira i bespogovorno prihvata, već se oko nje treba potruditi.

[Sigmund]

Papercut kaže:

Primjer je banalan, čisto da shvatiš što sam htio reći, ali vidim po tvom odgovoru da nisi shvatio. SAmo srljaš dalje pojmovima i pričaš nebuloze.
I ne razumijem što želiš reći. Prvo si rekao da postoji samo jedna istina. Onda da je istina cjelina, što god to značilo. Pa tvrdiš da je logika ontologija? Ponavljaš fraze ali slabo ih razumiješ pa ih ne znaš objasniti.

Ja znam sve objasniti. Samo pitaj što ti nije jasno.

[Papercut]

Evo za početak možeš ovo s apsolutom. Rekao si da je to skup koji obuhvaca sve, realno i nerealno i da je to kontradiktorno. Odnosno kako hegel kaže da je apsolut "najformalnija od svih kontradikcija".

A onda mi molim te objasni kako je logika ontologija.

"Ako stvarnost ne može nestati, ne može nestati ni istina." pitam te zašto?

[judolino]

Papercut kaže:

Paralelni svemiri ako postoje, svaki ima svoju stvarnost. Ja sam odgovorio kolegi na njegovu tvrdnju. Ne znam kaj tebi nije jasno.

Odgovor ti je besmislen, jer paralelni svemiri ne tvore više stvarnosti.

BTW, kada si i zašto promijenila spol, djevojko?

[kapiscin]

Valkyraa kaže:

Za demokraciju posebno je zabrinjavajući trend, koji je već sad izašao s magina i ubrzano postaje dominantan, a do 2030. će definitivno prevladati, jest raspad jedinstvene javnosti.

Demokarcije su dobro funkcionirale dok je podij na kojemu se politika odvijala bio uzak i jedinstven za sve igrače.
Tu prije svega mislimo na medijski prostor, koji je bio jednostavan (sastojao se od malog broja glavnih medija) i homogen (nije bilo velikih razlika u prikazu događaja).

Već s pojavom brojnih kablovskih tv takva struktura medijske scene počela se raspadati, a s pojavom interneta i društvenih mreža taj proces se itekako ubrzao. To dovodi do izrazite brojnosti izvora iz kojih se ljudi informiraju te već svatko od nas ima gotovo jedinstvenu kombinaciju izvora informacija o događajima u zemlji i svijetu.

A, to znači da svatko od nas ima jedinstveni skup informacija temeljem kojih slaže sliku o tome što je istina, odnosno kako stvarnost izgleda. Niti jedan izvor informacija nije potpuno objektivan niti cjelovit, a objektivnost i cjelovitost informacija pogotovo opadaju kad brzina, kao danas, postaje ključna.
To sve skupa za posljedicu ima činjenicu da uskoro, a do 2030 godine sasvim sigurno, neće postojati istina.

izv.prof. Dragan Bagić

Hoće li to 2030 godine postojati istina i kako će ona biti određena ?

Ovce koje ovise o autoritetima nisu nikad znale što je istina pa većina ljudi tisućama godina žive u strahu od bogova koji ne postoje. Danas je razlika samo u tome što religija više nema monopol na ljudsku glupost.

Tko želi znati istinu taj će ju znati i pronaći.

[Papercut]

judolino kaže:

Odgovor ti je besmislen, jer paralelni svemiri ne tvore više stvarnosti.

BTW, kada si i zašto promijenila spol, djevojko?

Ovisi o tvojoj definiciji stvarnosti. U teoriji paralelnih svemira postoji beskonačno mnogo scenarija. U jednom si napisao ovaj odgovor u drugom nisi. U trecem si umro prije ovog trenutka a u cetvrtom ne postojis. Zato DA! Postoji vise stvarnosti u toj teoriji. Jedino ako imaš neku svoju definiciju stvarnosti.

Ovo drugo pitanje ne kužim?

[Sigmund]

Papercut kaže:

Evo za početak možeš ovo s apsolutom. Rekao si da je to skup koji obuhvaca sve, realno i nerealno i da je to kontradiktorno. Odnosno kako hegel kaže da je apsolut "najformalnija od svih kontradikcija".

Da, jer identitet apsoluta je nedeterminiran, odnosno, svaka determinacija esencije i egzistencije ili bitka ili refleksije se u njemu "razgrađuje". U aposlutu su popmirene sve suprotnosti i kontradikcije. Determiniranje toga što je apsolut, ne može se raditi izvan apsoluta, nego iz njega, i to determiniranje je (u skladu s ovim gore rečenim) negiranje svih predikata. Ali kako se o apsolutu jednako tako mora govoriti i kao o poziciji svih predikata, tako se apsolut prikazuje kao najformalnija od svih kontradikcija.

Papercut kaže:

A onda mi molim te objasni kako je logika ontologija.

Sve što postoji je logično. Ili drugim riječima, svijet iskustva mora imati nužnu pojmovnu strukturu kako bismo uopće mogli imati neko iskustvo. Ta struktura se opisuje logičkim kategorijama (koje možemo shvatiti kao najopćenitije pojmove). I zato je logika u svojoj srži isto što i ontologija i isto što i metafizika.

Papercut kaže:

"Ako stvarnost ne može nestati, ne može nestati ni istina." pitam te zašto?

Što zašto?

[judolino]

Papercut kaže:

Ovisi o tvojoj definiciji stvarnosti. U teoriji paralelnih svemira postoji beskonačno mnogo scenarija. U jednom si napisao ovaj odgovor u drugom nisi. U trecem si umro prije ovog trenutka a u cetvrtom ne postojis. Zato DA! Postoji vise stvarnosti u toj teoriji. Jedino ako imaš neku svoju definiciju stvarnosti.

U ovom našem svemiru postoji samo jedna jedina stvarnost, a neke druge stvarnosti u eventualnim drugim svemirima za nas su potpuno irelevantne jer iz naše točke gledišta NE POSTOJE.

Ovo drugo pitanje ne kužim?

U profilu ti piše da si žensko, pišeš postove malo kao žena, malo kao muškarac.
Nikad nisam kužio takve igre, ali ukazuju na infantilnost ili poremećenost. U svakom slučaju, teško je takvog sugovornika shvatiti ozbiljno.

[Papercut]

Sigmund kaže:

Da, jer identitet apsoluta je nedeterminiran, odnosno, svaka determinacija esencije i egzistencije ili bitka ili refleksije se u njemu "razgrađuje". U aposlutu su popmirene sve suprotnosti i kontradikcije. Determiniranje toga što je apsolut, ne može se raditi izvan apsoluta, nego iz njega, i to determiniranje je (u skladu s ovim gore rečenim) negiranje svih predikata. Ali kako se o apsolutu jednako tako mora govoriti i kao o poziciji svih predikata, tako se apsolut prikazuje kao najformalnija od svih kontradikcija.

Još ne kužim što je kontradiktorno? Objasni na svom primjeru apsoluta kako se moja izjava "Ne možeš tvrditi da postoji skup koji ima samog sebe za svog člana, ako prije toga kazes da postoji samo jedan takav skup." , s kojom se ti ne slažeš, može usporediti s tvojim apsolutom. Jer evo, već drugi put nisi uspio.

Sigmund kaže:

Sve što postoji je logično. Ili drugim riječima, svijet iskustva mora imati nužnu pojmovnu strukturu kako bismo uopće mogli imati neko iskustvo. Ta struktura se opisuje logičkim kategorijama (koje možemo shvatiti kao najopćenitije pojmove). I zato je logika u svojoj srži isto što i ontologija i isto što i metafizika.

Sve što postoji NIJE logično, a reći -logika je u srži isto... i -logika je nešto.... su dvije potpune drugačije tvrdnje. Ovo između toga opet nisam razumio.

Sigmund kaže:

Što zašto?

Ma nema veze.

judolino kaže:

U ovom našem svemiru postoji samo jedna jedina stvarnost, a neke druge stvarnosti u eventualnim drugim svemirima za nas su potpuno irelevantne jer iz naše točke gledišta NE POSTOJE.

Opet ponavljam, trebalo bi definirati stvarnost za dubblju raspravu, ali u bilo kojoj definiciji ovo što si rekao je glupost. Da parafraziram: Iz naše točke gledišta, ako ne percipiramo svojim osjetilima ili pomoću tehnologije onda to ne postoji. Tako je amerika postala tek 1492.

judolino kaže:

U profilu ti piše da si žensko, pišeš postove malo kao žena, malo kao muškarac.
Nikad nisam kužio takve igre, ali ukazuju na infantilnost ili poremećenost. U svakom slučaju, teško je takvog sugovornika shvatiti ozbiljno.

Pokaži gdje sam i što u ovoj raspravi pisao kao žena. A ako misliš na otvorenu temu..., pa ne znam, probaj sam zaključiti kako je to moguće. Ima više mogućih scenarija ali onaj najvjerojatniji najčešće i je u pitanju.