Inflacija?

[Triin]

Pozdrav svim forumašima, imam jedno pitanje i nadam se da će netko biti voljan pomoći.

Uglavnom, radim jedno istraživanje za fakultet vezano uz makroekonomske čimbenike, i jedan od čimbenika koje obrađujem jest i inflacija. Pronađoh stope inflacija u Republici Hrvatskoj (konkrento od 2006. godine) i one su šarolike - od 2,1 % u 2006. pa sve do -0,5 % u 2014. godini. Ono što me zanima jest kako najbolje interpretirati te podatke, odnosno koja je najoptimalnija i najpoželjnija stopa inflacije (s obzirom da naiđoh na različita stajališta) ili, pojednostavljenim rječnikom - što se smatra "dobrom", a što "lošom" inflacijom?

Hvala unaprijed.

[cici1810]

Pa ako se stručnjaci u literaturi ne mogu složiti, što onda misliš dobiti od još nekoliko, uglavnom nestručnih, ili barem tebi nepotvrđeno stručnih anonimnih forumaša? Napravi pregled mišljenja iz literature i argumentiraj koja mišljenja se tebi čine razumnija i zašto.

Moje neko iskustvo i znanje govori da su niske stope inflacije bolje od deflacije jer kad postoje, sve lagano raste, pa i plaće, a to je ljudima ok. Ako cijene ne rastu previše, ljudi i dalje smatraju da svojim plaćama kogu kupiti dovoljno i to je poticajno za gospodarstvo. Ako vlada deflacija, onda sve nekako stagnira i ljudi su psihološki spremniji čekati da se nešto pokrene, a za to vrijeme se ne pokreće takomoujo novoga.

E sad, možeš se pouzdati u moje razmišljanje ili ne, ali nemaš pojma imam li kakvih znanja o tome ili ne. Po struci jesam ekonomistica, pa si ti misli.

[Marica Carica]

Ovo sto ti je kolega gore napisao. Idealna inflacija se smatra +/- 2%. Dobra je za ekonomski momentum, ali....
I kao takva mala s godinama ozbiljno nagriza imovinu gradjana, mirovine itd.

Ipak mislim da ovdje neces dobiti adekvatan odgovor.

Osnovni je problem izbor metodologije izracuna inflacije. Oko toga se sukobljavaju i najveci strucnjaci, gdje nece sarolik forumski puk (mi vec godinu dana drvimo ima li uopce inflacije ili nena, jesu li statisticka izvjesca frizirana poput agrokorovih bilanci (na nacin da pogoduju drzavi) ili ne)

Ti moras moci sam argumentirati zasto si bas tu i tu metodu odabrao i po cemu se ona razlikuje. Ubaciti izracun nekoliko varijanti i usporediti ih. Sretno.

[somied]

Nema puno mudrosti. Studije pokazuju negativnu vezu izmedju inflacije i gospodarskog rasta (veca inflacija - nizi gospodarski rast u narednom periodu). Za razvijene zemlje efekt je minimalan kada je inflacija < 3%. Manje razivjene zemlje i zemlje u razvoju mogu podnjeti vecu inflaciju (do 10%).

[zabotinski]

I ako već pišeš seminarski rad za faks, nauči da ne postoji 'najoptimalnije'. Postoji samo optimalno - najoptimalnije je pleonazam.

[Plahi]

Propast1 kaže:

Danas je inflacija problem, od kojeg strahuju sve drzave, te da bi spriječile njen znantniji rast, uvode politike koje znatno usporavaju rast nacionalne ekonomije. Sta ako je inflacija normalna posljedica ekonomskog rasta?

Ako je inflacija 'normalan' fenomen rasta cijena, onda se država toliko nebi morala brinuti da vodi računa o rastu cijena u zemlji, i s tim u vezi, nebi morala uspostavljati politike koje usporavaju rast ekonomije...

Inflacija je problem kroz praktički čitavu ljudsku povijest, nije samo suvremeni problem.
Puno je izvora inflacije, a i puno je posljedica inflacije.

Vrlo jednostavan primjer je recimo danas rast cijene suncokretovog ulja i pšeničniog brašna. Zanimljivo, litra suncokretovog ulja proizvedenog u Hrvatskoj (Zvijezda) košta oko 16 HRK na polici u Konzumu, a pokraj toga stoji srpsko ulje od suncokreta (nekakav Dijamant) po cijeni od oko 11 HRK.

Vlasnici fortenovagrupe su nekakva ruska banka, izmeđuostalog ...

Pšenično brašno jedva da sam spomenuo, jer ne stignem s obzirom koliko brzo raste cijena goriva.

[diabolica]

sam prepisujem 1.O

Predsjednik Roosevelt bio je ljut. Bila je to zima 1942., a njegova je uprava mjesecima prebirala različite nazive poslova, odlučujući što se rad računa kao "bitan", a što ne. Sjedinjene Države su upravo ušle u Drugi svjetski rat. Vojsci su bili potrebni resursi, i to po razumnoj cijeni. Kako bi zadržala protok resursa i snižavanje cijena, vlada je ograničila potrošačima pristup mnoštvu omiljenih proizvoda, od šećera do guma - osim ako ne možete dokazati da je vaš rad bitan. Osnovni radnik mogao bi odmah kupiti nove gume, ali radnik koji nije neophodan morao bi pričekati da proizvodnja sintetičke gume krene s tla.

Na taj je način ratna štedljivost postala eksplozivno političko žarište. Ruralni jug bio je ogorčen što se propovjednici i ministri nisu smatrali bitnima, pa je tako bio i Franklin Delano Roosevelt. Nazvao je Johna Kennetha Galbraitha, svog poručnika za upravljanje cijenama u Uredu za administraciju cijena (OPA), kako bi ga zamolio da osigura da ministri dobiju odgovarajuće imenovanje.

Tijekom Drugog svjetskog rata cijene i proizvodnja bili su previše važni da bi dopustili tržištu da poveća cijenu ratnog materijala. Gume, automobili, kava, šećer - to su bila pitanja ključne nacionalne sigurnosti. Veličina OPA -e je to odražavala; njenom osoblju od 250.000 u saveznoj birokraciji konkurirao je samo Pošta. OPA je imala dvostruko veći broj ekonomista nego Ministarstvo financija; njegove su odluke došle na naslovnice. Ipak, danas je sve zaboravljeno. "[To je] bila najveća i najpoznatija od civilnih ratnih agencija, a zatim je rastavljena i raspala se brzo i temeljito kao i uvijek likvidirana je organizacija slične veličine", napisao je službeni povjesničar OPA -e 1947. U tom smo procesu izgubio - a zatim zaboravio - jedan od naših najučinkovitijih alata za upravljanje inflacijom.

Rat nije jedino vrijeme kada je upravljanje cijenama dobra ideja. Predstojeće klimatske nepogode, pandemije i njihove posljedice te promjene vanjske politike u 21. stoljeću također predstavljaju velike gospodarske izazove s kojima se tržišta i cijene pod kontrolom korporacija ne mogu i ne trebaju sami riješiti. Trenutne metode upravljanja inflacijom - povećanje kamatnih stopa i smanjivanje potražnje - nisu dobro rješenje za nepredvidive gospodarske okolnosti koje proizvode manjak inflatorne ponude. Danas moramo ponovno proučiti pouke iz OPA -e za naše doba krize - i pogledati što je uspjelo, a što nije.

Nakon propasti OPA-e, Sjedinjene Države su i dalje imale višestruki pristup upravljanju inflacijom. Monetarna i fiskalna politika odigrale su ulogu, idealno u koordinaciji. Isto su učinili i gospodski ugovori između savezne vlade, sindikata i velikih industrijskih korporacija. Ove su "jawboning" sjednice postale neslužbeni kanal za kontrolu cijena, kako bi se osiguralo da se plodovi proizvodnje dijele između potrošača, radnika i menadžera.

Međutim, od kasnih 1970 -ih glavna agencija zadužena za upravljanje inflacijom bile su Federalne rezerve. Fed je svoju dominaciju osigurao tijekom uspona ideologije slobodnog tržišta, kada se njegova administrativna neovisnost smatrala manje političkom alternativom regulatornim agencijama pod predsjedničkom kontrolom. No, Fedovi postupci nisu bili ništa manje politički nego što je to bio FDR. Njegovi su se čelnici upravo koristili jezikom ekonomske znanosti kako bi se zaštitili od političkog udara. Kad je predsjednik Fed -a Paul Volcker uspostavio svoju politiku visokih kamata kako bi srušio potrošačku potražnju i istisnuo inflaciju iz gospodarstva, tvrdio je da jednostavno slijedi novu tehničku strategiju pod nazivom "monetarizam", prema kojoj središnja banka neće birati dobitnike i gubitnike. gospodarstva ili diktirati cijenu kredita, već jednostavno upravljati ukupnom količinom novca u optjecaju. Kako je 1982. godine naglasio predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika Cartera Charles Schultze, ovo objašnjenje kamufliralo je političku odluku da se radnici i sindikati snose ekonomske troškove razbijanja inflacije. "Ono što monetarizam zapravo jest za Fed ... [je] političko pokriće", rekao je, dok se nezaposlenost približila 10 posto.

Monetarizam je zamisao ekonomista Miltona Friedmana koji je propovijedao da je "inflacija uvijek i svugdje monetarni fenomen". Friedman je tvrdio da je inflacija posljedica previše novca u gospodarstvu jer su središnji bankari dopustili previše bankovnih kredita. Ipak, proteklih 15 godina pokazalo je, ako je ikada postojala prava "znanstvena" sumnja, da je Friedman u tom pogledu potpuno pogriješio. Inflacija je - uvijek i svugdje - specifična pojava sa specifičnim uzrocima, često povezana s problemima ponude, a ne samo s viškom potražnje. U prvih šest mjeseci ove godine cijene automobila porasle su ne zato što su banke davale previše poslovnih kredita, već zbog globalnog nedostatka mikročipova. Bez mikročipova, proizvodnja automobila bila je potisnuta, što je dovelo do povećanja potražnje za automobilima unaprijed, povećavajući cijene automobila.

[diabolica]

sam prepisujem 2.O

Kako je nedavno naglasilo Vijeće ekonomskih savjetnika, cijene automobila čine oko 60 posto trenutne inflacije.

No, nedavna priča o sektorskoj inflaciji također nadilazi privremene nedostatke ponude. Dok se rast stanarine usporio 2020. godine zbog pandemije, u posljednjih nekoliko godina stambena renta bila je možda najuporniji pokretač inflacije potrošačkih cijena - rutinski je skočila iznad 2 posto ukupne inflacije. Trenutno jedna četvrtina iznajmljivača troši više od polovice svog prihoda na stanarinu. Nedavni podaci pokazuju da je nacionalna srednja renta porasla 11,4 posto 2021. Fedova konvencionalna medicina viših kamata nije dobro oruđe za borbu protiv inflacije stanarina. Zapravo, to bi moglo biti izravno kontraproduktivno, jer će poskupljenje novih ulaganja usporiti ponudu stanova. Nasuprot tome, OPA je učinkovito upravljala inflacijom najma korištenjem oročenog, jednostavnog alata za strogu kontrolu najma. Kontrola najma držala je cijene stanova pod kontrolom tijekom cijelog rata, a mogla bi to ponoviti.

Naravno, OPA nije sve uspjela. U prvim danima neki proizvodi poput kave bili su pod strogom kontrolom cijena, dok drugi, poput jaja, nisu zbog lobiranja poljoprivrednika. Iako su OPA -u osudili poslovni interesi suprotni regulativi, lekcije OPA -e ostaju ključne.

Monetarna politika nije najbolji alat za svaku vrstu inflacije, pa - kao i kod stanovanja - može čak biti kontraproduktivna. Povišenje kamatnih stopa ugušit će i javna i privatna ulaganja potrebna za ublažavanje klimatskih promjena. To je već 1977. godine priznao Zajednički gospodarski odbor Kongresa, koji je napisao: "Ako se kamatne stope drže visokim ... izgledi za kapitalno intenzivne sustave u kućama, poput solarne energije, uvelike se smanjuju." Kao i tijekom Drugog svjetskog rata, klimatska kriza sada zahtijeva od vlade da potroši ono što je potrebno kako bi se uskladilo s razmjerom izvanrednog stanja. Ako je velika potrošnja inflatorna, trebat će nam bolje tehnike za upravljanje njome.

Predsjednik Biden mogao bi istražiti nove načine upravljanja inflacijom upućujući Nacionalno ekonomsko vijeće da analizira izvore i utjecaje sektorske inflacije, zajedno s mogućim lijekovima poput kreditne kontrole, subvencionirane proizvodnje i povećanja ponude kritične robe i usluga - bilo da se radi o maskama N95, čelika ili stanovanja-putem objekata u državnom vlasništvu i pod upravom. Kao što su bile tijekom Hladnog rata, ove se metode mogu smatrati socijalističkim. No, izravno reguliranje kredita umjesto oslanjanje na politiku kamatnih stopa Fed -a, predsjednik Truman postavio je kao alternativu povećanju kamata. Predsjednik Biden mogao se osvrnuti na tu povijest, kao i zatražiti od Kongresa ovlaštenje za stvaranje nove agencije nalik OPA-i za provedbu preporuka Vijeća. U posljednjih nekoliko mjeseci republikanski čelnici poput Mitcha McConnella i Kevina McCarthyja osujetili su planove potrošnje predsjednika Bidena kao inflatorne. Ako su predsjednički kritičari doista zabrinuti zbog inflacije kao što tvrde, trebali bi pozdraviti usmjeravanje pozornosti na različite metode za njezino suzbijanje.

Oslanjanje na veće kamatne stope za upravljanje inflacijom nije samo neučinkovito za mnoge oblike inflacije. To je također duboko nepošten način reguliranja gospodarstva. Više stope uvijek pogađaju crne radnike i one koji se suočavaju s diskriminacijom na radnom mjestu - prvi su otpušteni kada stope rastu i posljednji koji će dobiti povišicu kad stope na kraju padnu. Vrijeme je da se prestanete pretvarati da je monetarna politika apolitični lijek za rast cijena. Moramo početi donositi stvarne odluke o tome kako upravljati gospodarstvom i svijetom koji će postajati sve izazovniji kako se klimatska kriza bude razvijala.

[-Centurion-]

Ruska središnja financijska institucija kaže da bi se potpuno nova monetarna katastrofa dimenzija kolapsa 2008. mogla dogoditi za manje od 18 mjeseci ako se svjetska inflacija ne zaustavi.
Inflation could spark new global financial crisis, says Russia’s central bank

evo i jedan malo širi osvrt na navedenu temu:
Za početak, postoji trend prema deglobalizaciji i rastućem protekcionizmu, balkanizaciji i ponovnom osmišljavanju udaljenih opskrbnih lanaca te demografskom starenju naprednih gospodarstava i ključnih tržišta u nastajanju. Stroža imigracijska ograničenja ometaju migraciju sa siromašnijeg globalnog juga na bogatiji sjever. Kinesko-američki hladni rat tek počinje i prijeti da će fragmentirati globalno gospodarstvo. Klimatske promjene već remete poljoprivredu i uzrokuju skokove cijena hrane.
The Stagflation Threat Is Real - Aug 30, 2021 Nouriel Roubini

[krcmije]

Kolaps bi mogao biti i veći nego 2008. U prošloj krizi su imali 'municije', ako inflacija nastavi centralne banke ostat će 'bez municije', tj. bit će prisiljene dizati kamatne stope i prestati sa otkupom obveznica.

[Sh@dow]

Kolega gastarbajter izdvajam ovo;

Ipak, proteklih 15 godina pokazalo je, ako je ikada postojala prava "znanstvena" sumnja, da je Friedman u tom pogledu potpuno pogriješio. Inflacija je - uvijek i svugdje - specifična pojava sa specifičnim uzrocima, često povezana s problemima ponude, a ne samo s viškom potražnje. U prvih šest mjeseci ove godine cijene automobila Ipak, proteklih 15 godina pokazalo je, ako je ikada postojala prava "znanstvena" sumnja, da je Friedman u tom pogledu potpuno pogriješio. Inflacija je - uvijek i svugdje - specifična pojava sa specifičnim uzrocima, često povezana s problemima ponude, a ne samo s viškom potražnje. U prvih šest mjeseci ove godine cijene automobila porasle su ne zato što su banke davale previše poslovnih kredita, već zbog globalnog nedostatka mikročipova. Bez mikročipova, proizvodnja automobila bila je potisnuta, što je dovelo do povećanja potražnje za automobilima unaprijed, povećavajući cijene automobila.

Ovako nešto može izjaviti jedino ekonomist. Poprilično veliki broj njih ima deficit u razumijevanju materije kojom se cijeli život bave.

Čika Milton je davno rekao da je inflacija monetarni fenomen u prijevodu nje nema ako nema viška novca u opticaju. Govorimo dugoročno gledano, a ne mjesečnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj razini.

To je čista matematika. Osnovna matematika!

Pri tom valja naglasiti da centralne banke nisu odgovorne direktno nego indirektno za količinu novca u opticaju. Centralne banke ne kontroliraju količinu novca nego njegovu cijenu putem politike kamatnih stopa.

CB su dakle indirektno odgovorene za količinu novca u opticaju privatnog sektora. Pored privatnog sektora mi imamo i državni sektor, a ingerenciju nad njim nema CB.

U ovoj krizi mi nismo imali rast ponude novca generiran u privatnom sektoru kroz kreditnu aktivnost nego rast ponude novca koji je stvorio državni sektor politikom deficita.

Kao što sam već prije napisao, u uvjetima pada outputa privatnog sektora smo imali zahvaljujući politici fiskalnog deficita zadržavanje osobnih dohodaka na pretkriznoj razini.

U ovom konkretnom slučaju imamo pad globalne proizvodnje čipova koji je direktna posljedica odgovora politike na pandemiju, a na drugoj strani imamo postojeću potražnju za automobilima koji su posljedica zadržavanja osobnih dohodaka ( zaposlenosti i plaća ) na pretkriznoj razini.

Da su osobni dohotci pali kao što je pao ekonomski output imali bismo manju potražnju, a time i automatski ne bi imali reinflacijski ciklus.

Čisto gledano sa dohodovne strane BDP-a da tvrtke u svim ovim uvjetima normalizacijom rada nisu krenule s podizanjem cijena to bi značilo da su ekonomski trošak COVID krize prebacile na svoja leđa umanjenjem operativne dobiti.

S obzirom da je takva politika dugoročno pogubna za sam ekonomski output logično je bilo da se prilagodba dogodi na strani cijena.

U prijevodu, da Vlade nisu reagirale očuvanjem radnih mjesta i plaća, da su na jednoj strani zatvorile privatni sektor, a na drugoj strani dopustile da privatni sektor na takvu situaciju odgovori prilagodbom, čitaj otpuštanjem ljudi i smanjivanjem plaća mi dns ne bi pričali priču o inflaciji nego brutalnoj deflaciji koja je uništila 20, 30, 40 ili 50% outputa i dovela do Velike depresije.

U tom smislu i nestašice određenih roba su direktna posljedica odgovora fiskalne politike na pandemiju.

U socijalizmu do nestašica dolazi zbog uplitanja politike u aktivnost privatnog sektora. To se dogodilo jučer u kapitalističkim državama.

Bez državne intervencije kapitalizam ne trpi nestašice nego disbalanse rješava politikom cijena. Ako je potražnja za određenim robama veća od ponude onda posljedično cijene rastu kako bi se potražnja ohladila.

U konačnici sam potrošač dođe na isto jer je isto ako određeni proizvod nema na policama usljed nestašice ili ga ima na policama, ali on nema novac da ga kupi.

Nadalje, privatni sektor je u kreditnoj aktivnosti ograničen cijenom novca, dokle državni sektor inflacijom.

U prijevodu, u koliko inflacija pređe opće prihvaćenu razinu CB mora reagirati rastom kamatnih stopa jer u protivnom riskira povjerenje u valutu.

Dns je sreća ta što se aktivnost privatnog sektora normalizirala, a što je dovelo do oporavka outputa, pa u tom smislu ne prijeti gore opisani scenarij.

To naravno ne znači da se fiskalna politika može nastaviti ponašati kao 2020. To uostalom vidimo kada je u pitanju fiskalni deficit u tekućoj i narednim godinama.

Situacija se na širem spektru normalizira. To će se dogoditi i sa inflacijom kad se ispiše efekt niske odnosno visoke baze.

Naravno sve to pod pretpostavkom da nikakvih budućih ograničenja rada privatnog sektora neće biti.

[Sh@dow]

krcmije kaže:

Kolaps bi mogao biti i veći nego 2008. U prošloj krizi su imali 'municije', ako inflacija nastavi centralne banke ostat će 'bez municije', tj. bit će prisiljene dizati kamatne stope i prestati sa otkupom obveznica.

Jesi se zapitao odakle gorivo inflaciji? Ovo što si napisao je moguće jedino onda ako se ponovi 2020.

Ako ne onda će inflacija u određenom trenutku izgubiti pogonsko gorivo. Mi dakle više nemamo zatvoren privatni sektor i fiskalnu politiku koja financira to zatvaranje.

[marek45]

Štediti dok se cijene materijala i bijele tehnike ne smire ili se zaduživati po tim prenapuhanim cijenama?

[marcuscato]

marek45 kaže:

Štediti dok se cijene materijala i bijele tehnike ne smire ili se zaduživati po tim prenapuhanim cijenama?

Kako je krenulo sa diktaturom kvaziznanstvenika na globalnoj razini moja preporuka je kupiti poljoprivredno zemljište i zasaditi krumpir - zlu ne trebalo.

[Antikapitalist]

Sh@dow kaže:

To naravno ne znači da se fiskalna politika može nastaviti ponašati kao 2020. To uostalom vidimo kada je u pitanju fiskalni deficit u tekućoj i narednim godinama.

Što ako EU političke elite baš to žele, kako bi imale povod za daljnje plasiranje federalnih obveznica i jačanje utjecaja europske komisije, centralizaciju, slabljenje nacionalnih država...?

[penava]

Jedno pitanje za ekonomiste: inflacija nastaje povećanom potražnjom te povećanjem novčane mase na tržištu. Povećanje novčane mase događa se sbog primarne i sekundarne emisije. I dok mi je sekundarna emisija jasna (komercijalne banke daju kredite), nije mi jasna primarna. Kako i kome centralna banka daje novac? Nije da se Vujčić probudi jedan dan i kaže evo ZABI jedna milijarda na račun, PBZ-u 800 milijuna itd. shvatili ste poantu. Dakle kako centralna banka plasira novac i pod kojim uvjetima?

[stegaNo1]

penava kaže:

Jedno pitanje za ekonomiste: inflacija nastaje povećanom potražnjom te povećanjem novčane mase na tržištu. Povećanje novčane mase događa se sbog primarne i sekundarne emisije. I dok mi je sekundarna emisija jasna (komercijalne banke daju kredite), nije mi jasna primarna. Kako i kome centralna banka daje novac? Nije da se Vujčić probudi jedan dan i kaže evo ZABI jedna milijarda na račun, PBZ-u 800 milijuna itd. shvatili ste poantu. Dakle kako centralna banka plasira novac i pod kojim uvjetima?

po analizama cca 97% je sekundarna emisija...tendencija je povecavanja primarne...shadow ce te napisati cijelu litaniju tehnicke prirode, bitno je samo da znas logicki princip...jedna zgrada, ona vlade, kaze treba nam lova...ovi iz druge zgrade, cb, kazu nema problema...udare par otkucaja na tipkovnici i decki iz zgrade vlade sada vide na svom racunu kod deckiju iz cb-a par milijardi necega...onda te milijarde podijele peri zato jer ne moze konobarit, katarini za opg, mati za subvenciju plavog dizela, marku za povlastenu saborsku mirovinu, itd...hebate, djeci u osnovnoj skoli bi na zanimljiv nacin mogao pribliziti financije, samo kad bi netko htio...ovako imamo 99% pucanstva u stvari financijski potpuno nepismenih...po pitanju financija nepismen ne bi trebao biti nitko, jer je svima novac bitan za zivot.

[penava]

Ok, znači primarna emisija ide isključivo prema državi, ne prema bankama, barem ne neposredno?

[Sh@dow]

Antikapitalist kaže:

Što ako EU političke elite baš to žele, kako bi imale povod za daljnje plasiranje federalnih obveznica i jačanje utjecaja europske komisije, centralizaciju, slabljenje nacionalnih država...?

Što se Eurozone tiče mislim da ne postoji politički kapital koji je potreban da se nastavi s procesom još dublje integracije.

On se naprosto kroz sve ove godine istrošio.

Dapače, od dublje integracije izgledniji je početak spore ali dugoročne dezintegracije.

[Sh@dow]

penava kaže:

Ok, znači primarna emisija ide isključivo prema državi, ne prema bankama, barem ne neposredno?

Kolega, CB ne printa nikakav novac. Posao CB nije da printa novac nego da određuje njegovu cijenu i na taj način utječe na njegovu količinu u ekonomskom sustavu.

Imamo unutarnji novac koji stvaraju komercijalne banke kroz ekonomsku aktivnost privatnog sektora. Isto tako imamo vanjski novac koji nije obaveza niti jednom subjekatu u unutarnjoj ekonomiji poput zlata, dionica, deviza...

Fiskalna politika je ta koja stvara vanjski novac.

CB nema nikakve veze sa tim procesima jer ona ne financira fiskalnu potrošnju.

Politika QE nije politika printanja novca nego zamjene aktive gdje CB stvara obavezu depozita, čitaj primarnog novca, a iz privatnom sektoru uzima državnu obveznicu.

Financijska imovina privatnog sektora više nije državna obveznica nego depozit na rezervnom računu.

Nakon QE privatni sektor nema niti 1 USD veću financijsku imovinu nego li je imao prije tog procesa.

Ova kriza je to lijepo pokazala. Inflacija se pojavila tek onda kada se kroz politiku fiskalne potrošnje, odnosno deficita dogodio rast monetarnih agregata u privatnom sektoru.

Nije se dogodio operacijama CB nego najnormalnijom aktivnosti fiskalnog sektora na jednoj i financijskih institucija na drugoj strani koje su deficite financirala.

Financirale su ga stvarajući novac iz zraka. Fiskalna politika je putem deficita stvorila novac koji je postao financijska imovina privatnog sektora.

Itd itd...

U tom smislu treba opet napomenuti da CB ne printa novac nego putem politike kamatnih stopa određuje njegovu cijenu, odnosno u konačnici količinu.