Dobra hrvatska poezija

[SCOLA]

ANĐEO LJETA

Dugo je, dugo sazrijevalo u krošnjama, u dušama
to bijelo podne svijeta, plod glasova i tmine.
Taj sjaj povrh svega, zrcaljen u ružama što
osluškuju slasti pehara iz davnine,

i disanje, i strast zelenih pčela noći
zabrujalih u tijelu vrelog suncokreta....
Dok dan nevin tka u putnenoj samoći
tamnih priviđenja klas,
anđeo ljeta

Zastavši na zlatnim ljestvama od pruća,
u san i oblak zaljubljen,
još traži u tajnoj kuli prostora
nezasićen val.
Na dnu moje jave kristal nadahnuća
blješti kao uštap oznojen, u raži.
A uzlijeće iz ruku čežnja,
crni ždral.

Vesna Parun

[SCOLA]

MALA KAVANA

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Draga jedino moje ?!

Mjesec ljubav je u meni rasla,
Al' nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovog jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći ?

I da ću tog jutra, što će se vječno
u riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati ?

Dobriša Cesarić

[SCOLA]

KOSE PLAVE

Iščezle su kose plave
žarom ludim što sam ih ljubio
kao sliku svilene ljepote....

Kroz požudne snove još tražim
onaj suton opijeni,
kad za nas je zanesene,
zvjezdano nebo
najljepše sjalo....

kad.... kroz haljinu usnulu
ljetnu,
nemirne grudi se nazirale....

noge gole.... zanosno treperile,

a krupne, pitome oči
ispod kose plave zamršene
nijemo me gledale,
prihvativši.... moju ruku.....


Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

ONOJ KOJU NASLUĆUJEM

Jesmo li nas dvoje
Daleko jedno od drugoga?
O, kad bi mogao znati
Ima li plavo čeznuće
Između nas dvoje?
Ti si mala djevojčica
I imaš crne oči,
Dva plamena crna
A ja sam možda tvoj
Skromni, dragi pjesnik
Koji bi htio tebi da pjeva
Pjesme srca, vesele, bez rime:
A ne znam gdje si
Ni kako ti je ime!

Dragutin Tadijanović

[SCOLA]

JESMO LI SE VOLJELI

... Jesmo li se voljeli kao što voli
skrušeno srce, je li to bio
Krik ili jecaj u našem zajedničkom grlu?
U vremenu koje je stalo prije nego grene
i taj glas odjekuje između mnogih.
Da, mi smo se voljeli oduvijek razdvojeni,
ne znajući
odakle stiže taj brod krcat snovima,
ni tko je zaboravio da ih sanja.

Zvonimir Golob

[Kikilliki]

Ovo je pjesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Željko Krznarić

[SCOLA]

Kikilliki kaže:

Ovo je pjesma koja će te čekati

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Željko Krznarić

MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas(čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek,
gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede
zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove
kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi ?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili
na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja ?

Antun Branko Šimić

[Kikilliki]

SCOLA kaže:

MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas(čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek,
gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede
zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove
kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi ?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili
na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja ?

Antun Branko Šimić

Kako si? Kako zdravlje?

Nikada te neću ostaviti

Nikada te neću ostaviti

Čak ni onda kad se magle

Bijele budu vukle

Preko cvjetnih livada

Kroz koja si me vukla

Natrag u djetinjstvo

Kad me bude u oblacima

Potrganim bijelim

Kad me samo pogledom

U slike naše budeš zamisilila

I kad se zamišljena vratiš

Tamo gdje si došla

Gdje si ljubav našu smislila

Tako ozbiljnu

I djetinjastu usput

Nikada te neću ostaviti

U zvjezdama nad tobom

Moje će ti oči sjaj slati

I ti ćeš nepogrešivo

uvijek ćeš točno znati

da sam opet pio iz tvoje čaše

da sam opet sve poljupce naše

pronašao u nekim dalekim

drugačijim krajevima

Nikada baš nikada

neću te ostaviti

moj će jedini važni zadatak

biti da te čuvam

i znat ćeš da sam tu

makar me nema

da se samo pravim kako sam

negdje od tebe daleko

i ti moraš vjerovati

da se takva ljubav

ne može nikome dati

i da ja to putujem samo da se vratim

da u neko jutro

prospem svu rosu

kao bisere bijele u tvoju kosu

Željko Krznarić

[SCOLA]

Kikilliki kaže:

Kako si? Kako zdravlje?

Nikada te neću ostaviti

Nikada te neću ostaviti

Čak ni onda kad se magle

Bijele budu vukle

Preko cvjetnih livada

Kroz koja si me vukla

Natrag u djetinjstvo

Kad me bude u oblacima

Potrganim bijelim

Kad me samo pogledom

U slike naše budeš zamisilila

I kad se zamišljena vratiš

Tamo gdje si došla

Gdje si ljubav našu smislila

Tako ozbiljnu

I djetinjastu usput

Nikada te neću ostaviti

U zvjezdama nad tobom

Moje će ti oči sjaj slati

I ti ćeš nepogrešivo

uvijek ćeš točno znati

da sam opet pio iz tvoje čaše

da sam opet sve poljupce naše

pronašao u nekim dalekim

drugačijim krajevima

Nikada baš nikada

neću te ostaviti

moj će jedini važni zadatak

biti da te čuvam

i znat ćeš da sam tu

makar me nema

da se samo pravim kako sam

negdje od tebe daleko

i ti moraš vjerovati

da se takva ljubav

ne može nikome dati

i da ja to putujem samo da se vratim

da u neko jutro

prospem svu rosu

kao bisere bijele u tvoju kosu

Željko Krznarić

:klap:

Hvala na pitanju, dobro sam i ''zdravo sam'', da je bolje... ne bi valjalo....
Nadam se da si i ti dobro, poletno i čilo ?!

TAJANSTVENA RUŽA

U mom tajnom vrtu ćuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj, snovi moga života, modri krajevi !
Jer duša moja bašta je daleka,
Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi,
Tud šeta draga žena, duše jeka,
A njenim bićem struje sveti gajevi.
Zoveš li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reči,
Znam te kao sebe i nemam za te riječi.
Kao sanak diraš moje zjene,
Ne znam, što si, djevojka il' vila -
O, tajno moga vrta ! O, ružo moje sjene !

Antun Gustav Matoš

[Kikilliki]

SCOLA kaže:

:klap:

Hvala na pitanju, dobro sam i ''zdravo sam'', da je bolje... ne bi valjalo....
Nadam se da si i ti dobro, poletno i čilo ?!

TAJANSTVENA RUŽA

U mom tajnom vrtu ćuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj, snovi moga života, modri krajevi !
Jer duša moja bašta je daleka,
Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi,
Tud šeta draga žena, duše jeka,
A njenim bićem struje sveti gajevi.
Zoveš li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reči,
Znam te kao sebe i nemam za te riječi.
Kao sanak diraš moje zjene,
Ne znam, što si, djevojka il' vila -
O, tajno moga vrta ! O, ružo moje sjene !

Antun Gustav Matoš

Odlično sam.

Iz kojeg si ti svijeta

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Željko Krznarić

[SCOLA]

Kikilliki kaže:

Odlično sam.

Iz kojeg si ti svijeta

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Željko Krznarić

... nastavimo onda, držati ''naš ritam''....

KAO ŠAPAT

Želio sam kao šapat
u misli tvoje ući,
znati koliko spremno je tvoje srce
moja vjerna obala biti,
naše tople želje
dugo skrivane hladnoćom pogleda,
s vrelim noćima istopiti u ljubav....
Sada kada znam da još beskrajem lutaš
kao ptica bez cvrkuta i gnijezda,
sasvim mi je svejedno
hoću li ikada dodirnuti sunce u tvojoj kosi
ili ću od ljubavi umrijeti u njoj....
Istine tražiš posvuda daleko,
umireš u mojim očima
kao tuga u pijanstvu....
Jednom kad u čovjeku pored sebe
hladnoću otkriješ,
znat ćeš, izgubila si me....
Sjetit ćeš se mojih ruku
ispruženih na dohvat,
očiju što su gledale za tebe,
bježat ćeš od istine,
uzalud novi dlan ljubavi tražiti,
pokušat zaboravit sanjara
koji za tvoju ljubav
htio je osvojiti nebo i ukrotiti mora....

Darko Petar Štivičević

[Kikilliki]

SCOLA kaže:

... nastavimo onda, držati ''naš ritam''....

KAO ŠAPAT

Želio sam kao šapat
u misli tvoje ući,
znati koliko spremno je tvoje srce
moja vjerna obala biti,
naše tople želje
dugo skrivane hladnoćom pogleda,
s vrelim noćima istopiti u ljubav....
Sada kada znam da još beskrajem lutaš
kao ptica bez cvrkuta i gnijezda,
sasvim mi je svejedno
hoću li ikada dodirnuti sunce u tvojoj kosi
ili ću od ljubavi umrijeti u njoj....
Istine tražiš posvuda daleko,
umireš u mojim očima
kao tuga u pijanstvu....
Jednom kad u čovjeku pored sebe
hladnoću otkriješ,
znat ćeš, izgubila si me....
Sjetit ćeš se mojih ruku
ispruženih na dohvat,
očiju što su gledale za tebe,
bježat ćeš od istine,
uzalud novi dlan ljubavi tražiti,
pokušat zaboravit sanjara
koji za tvoju ljubav
htio je osvojiti nebo i ukrotiti mora....

Darko Petar Štivičević

Bravo, divno rečeno.

Šta ti nedostaje noćas

Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem...

Željko Krznarić

[SCOLA]

Kikilliki kaže:

Bravo, divno rečeno.

Šta ti nedostaje noćas

Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem...

Željko Krznarić

''Merlinka moja'', ....sad kad smo uhvatili ritam.... mogli bi ''opet'' zaplesati....

S TOBOM NAPOKON SAV

.... Tebi govorim, ljubavi,
koja si plodna poput kiše,
Plemenita poput večeri,
raskošna poput sunca,
koja si
uvijek sadržajnija poput mora....

Idem s tobom napokon sav.


Slavko Mihalić

[Kikilliki]

SCOLA kaže:

''Merlinka moja'', ....sad kad smo uhvatili ritam.... mogli bi ''opet'' zaplesati....

S TOBOM NAPOKON SAV

.... Tebi govorim, ljubavi,
koja si plodna poput kiše,
Plemenita poput večeri,
raskošna poput sunca,
koja si
uvijek sadržajnija poput mora....

Idem s tobom napokon sav.


Slavko Mihalić

Može Kako voliš? Ovako?
https://www.youtube.com/watch?v=ijK0WTB_-RY
Ili ovako
https://www.youtube.com/watch?v=6lAKlYTQVKY

Noćas te tugujem

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…

Željko Krznarić

[SCOLA]

Kikilliki kaže:

Može Kako voliš? Ovako?
https://www.youtube.com/watch?v=ijK0WTB_-RY
Ili ovako
https://www.youtube.com/watch?v=6lAKlYTQVKY

Noćas te tugujem

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…

Željko Krznarić

.... volim ''sve s tobom''....

SJENE SKLONIŠTA

Iz dubine opojne hladovine,
iz sjene skloništa duše
dok grlimo života ljepote,
na opaku žegu zovu nas čežnje,
u nepoznate, izgubljene daljine nas vuku....
Trgaju nas milim glasom
nadomak izgubljenosti i tmine,
ili.... novog užitka....

Darko Petar Štivičević

[Kikilliki]

SCOLA kaže:

.... volim ''sve s tobom''....

SJENE SKLONIŠTA

Iz dubine opojne hladovine,
iz sjene skloništa duše
dok grlimo života ljepote,
na opaku žegu zovu nas čežnje,
u nepoznate, izgubljene daljine nas vuku....
Trgaju nas milim glasom
nadomak izgubljenosti i tmine,
ili.... novog užitka....

Darko Petar Štivičević

PJESMA O PROBUĐENIM SPOMENIMA

Propalu ljubav ne nosi se na put
Kao što nosiš kovčege i svežnje.
U spomenima život samo spava:
Kad probudi se - oni budu čežnje.
Putuješ dane i putuješ noći:
Oni su tvoje društvo u samoći.
U zanosima, lutanju daleku
oni te naglo zabole, zapeku.
Otiđeš dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost samo piju.
Na dnu ti srca čuče sumnje; čuju
micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muče,
U sutra sjenu bacajuć od juče.

Dobriša Cesarić

[SCOLA]

:klap:
BLAŽENO JUTRO

Blaženo jutro koje padaš
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nema rane da mi zadaš,
počivam mrtav u svom grobu.
Možda ćeš ipak da potpiriš
pepelom iskru zapretanu -
jer evo, trome grudi širiš
čeznućem suncu, jorgovanu....

Tin Ujević

[Kikilliki]

Pukotina Ima Svaki Život

Pukotina ima svaki život,
kroz koje bližnji radoznalo zure
motreći naše dane što se žure.

I tako ništa nije posve naše:
Mi srčemo taj život kao vino
iz tuđom rukom uprljane čaše.

Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,
kako bi htio zastrti ta okna
na svojoj duši, i biti nevidljiv –

Pa da mu posve mirno bude lice,
ko pusto polje ispod koga teku
nečujno vali jedne ponornice.

Dobriša Cesarić

[SCOLA]

.... to su valjda bili rijetki dani, kada Cesarić nije bio ''vesel''....

PJESMA SA SUNCA

Na suncu smo tražili
ni grad ni pejzaž
već zrnce žutine
zaostalo sred
milosrđa
hujanja vjetra
i drugih možebitnih
stvari nebeskog zanata....

Iako pod punom spremom
takvo što nismo našli
i s po srca uputili smo se
dalje drugdje ili natrag


Igor Rončević

[Kikilliki]

Pjeni se more

Uzdišu vali
– Pjeni se more –
Pred njim smo mali
– Pjeni se more –
Pljuskanjem bûdi
Čežnje i žudi
Godina ludih
– Pjeni se more.

Što me to boli?
– Pjeni se more –
Da l' me još voli?
– Pjeni se more –
Sve što imadoh
Ljubavi dadoh,
Poražen padoh
– Pjeni se more.

Dobriša Cesarić