jedna stara ofucana šupendarska priča

[maher18]

tirkiznatrešnja kaže:

Malo sam sim, malo tam,
a najčešće me nema.
Pa onda kažu
- dobro izgledaš, za svoje godina.
Pa kažu
- i kako to da se uvijek smiješ?
Imam prekidač.
Ugasim se kad prolazi vrijeme nevrijeme.
I kad mi je hod samohod.
Upalim screensaver
kad mi je osmijeh neosmjeh.
A najčešće me nema.

jesi ti to čitala negdje moj dnevnik??? ono: dragi dnevniče, fejsbuče, forumče, blože moj...???
ili se zadesio sinhronicitet misli i primisli??
tak nekaj slično mi je rekla ugodna. i još neki, ostatak, a daljnji ostatak sam mislila ja, i negdje davno zapisala. kao koko šanel. uvijek si je davala koju godinicu više. a onda us joj se svi divili kak super zgleda. ovo je deja vu. deja vu. deja vu!

[todaytonight]

maher18 kaže:

jesi ti to čitala negdje moj dnevnik??? ono: dragi dnevniče, fejsbuče, forumče, blože moj...???
ili se zadesio sinhronicitet misli i primisli??

ovo je deja vu. deja vu. deja vu!

maherica ljubica, ja sam ljubomorna, sam da znas



a to sto mozes jojat antidepresivne besposličarke besprizorne profuknjače kamenjarke, e, svasta se covjek od tebe moze nadat ccc


al svejedno, bas sam bila mislila na tu doajenku ljubicu kak mi se ono smijala tam u zg, da sad ne prosirujem
krasnih li uspomena

[maher18]

todaytonight kaže:

maherica ljubica, ja sam ljubomorna, sam da znas



a to sto mozes jojat antidepresivne besposličarke besprizorne profuknjače kamenjarke, e, svasta se covjek od tebe moze nadat ccc


al svejedno, bas sam bila mislila na tu doajenku ljubicu kak mi se ono smijala tam u zg, da sad ne prosirujem
krasnih li uspomena

tebi, draga moja najdraža milenica titulica, ma tebe nikad ne bih nazvala profuknjačom no nikoga nisam dosad nazvala kamenjarkom pa niti neću, ne, ne ružim se s takvima, nego samo s finim gospođama, ma ako ih nazivala

a što se tiče ljubice, pozvana sam od strane jutra poezije i dkh (ili dhk ii nekako tako ili nekako drugačije, nemam pojma zakaj su se raascopali, bit će nešto politički u pitanju ), sve u svemu idem u samobor na njihov poziv i tamo ću recitirati svoju poeziju. eto.
i nebum ovak javno o svim drugim peripetijama koje me zadesiole, joooj, stvaarno tužne stvari, i žalost me obuzima
i ne misli da je tol lijenost, nego nemoć i osujećenost, no ponekad sam ipak tu.

[todaytonight]

ajde, de da naucim pokoju rijec. ja bila mislila da su to one koje vole egipatske monumentove, al sad sam pogledala u rjecnik .. a pogledala sam kaj ti to znaci /osujecena/, ni to nisam znala

nego, svi oni koji sujete, to su ti gnjide pitam se da li mi je ovaj hrvatski idiom sad na mjestu hmm

no, drz se ti tamo na poeziji u samoboru, you gonna fly
nitko kao ti

[maher18]

o lepa moja i ddraga titija, jedina me ti razumiješ

[todaytonight]

nema pozitivnije, tolerantnije, inteligentnije, toplije, postojanije i zabavnije osobe od maherice
odakle tolika pozitiva samo zraci iz te zene
da je vlasnik foruma pametniji, dostavio bi ti comp sa dva ekrana da se ne moras tuci s djecom za comp - i postavio bi mahericu oridjidji da mu barem nest malo znacajnijega predstavlja ovdje , zaozb

[maher18]

todaytonight kaže:

nema pozitivnije, tolerantnije, inteligentnije, toplije, postojanije i zabavnije osobe od maherice
odakle tolika pozitiva samo zraci iz te zene
da je vlasnik foruma pametniji, dostavio bi ti comp sa dva ekrana da se ne moras tuci s djecom za comp - i postavio bi mahericu oridjidji da mu barem nest malo znacajnijega predstavlja ovdje , zaozb

a sama znaš da nam je svima ovo samo zabava i razbibriga. evo da ti se pohvalim. pozvana sam Večer hrvatske ljubavne poezije i susret hrvatskih pjesnika na grobu Ljubice Cantilly. Posjetite li ikad Samobor, pitajte za grob Ljubice Cantilly. Divna je ljubavna priča vezana uz ovo ime. Nesretno se u Ljubicu zaljubio Stanko Vraz. Pisao joj pjesme, ruže poklanjao. Ljubica pak, na nagovor svojih, udala se za drugoga. U spomen ovoj velikoj ljubavi svake se godine okupljaju hrvatski pjesnici oko ovog humka.

http://www.tz-samobor.hr/kalendar/60...razova-ljubica evo se veselim ko malo dijete

[todaytonight]

gle, ista ttija ta Vrazova Ljubica
ah, lako je imat lokne i updoo, al treba zavrijedit posthumno mahericino recitiranje ljubavne poezije
a da ne govorim da tih Vrazova skoro pa vise da ni nema
.. zamisli posthumno citanje ljubavne poezije na forum ha eru u cast tt i mahericinih virtualnih vrazova, oh

edit
pa to jos imas 10 dana da se spremis
ne zovem ja tebe zabadava 'ljubica'

[maher18]

samobor premješten na rujan, nema veze, dotle ću valjda već recitirati na sto drugih mjesta, ha, ha. možda u nekom brodu.


nema veze, evo mi impresije s godišnjice mature, 35 let, prekrasno, prekrasno



pet godina kasnije


Neobične li radosti
Svečano postavljeni stolovi,
svjetlucaju čaše
žamor
fontana
miris kretanja onih
koji su opet ovdje
na kratko
tako je ugodna prigoda

u kvadratu drveća i krovova
smjestile se zvijezde
jasne i daleke
a dolje,
kad vratim se
pogledom
tvoje potpuno
neočekivane
oči
polako me
željno
spuštaju
na tvoju podlakticu

[maher18]

Enes Kišević "... I ništa te kao ne boli..."



ima
takvih dana.
ima dana kad to i zapaziš.
ima dana kad zapeče.
kad se zabrineš.
kad praviš planove
da tako ne bude.
i onda
kao
nešto intezivno radiš
da ne bude tako.
i onda se umoriš ko mrcina
pa postane ti svejedno
od intenzivnosti.
i to ne tako svejedno što se to i dalje događa,
nego, oh, tako svejedno
što na žalost,
ne možeš ništa nego pokušati
biti nasmiješen,
sretan
i da te ništa ne boli.

možda negdje
u nekoj
dubokoj
vijuzi primozga
osjećaš da si naprosto
lijepo,
sretno,
ludo,
nasmiješeno
i bolno
- živ.

[maher18]

banalni paradoks

hja, ponekad mi dojde da šutnem u guzicu onu gomilu spavača koji tako revno i redovno hodaju, sve po običaju i onak kak se šika, i svi su tako fini i uljuljkani, zna se kad se spava, kad se kava pije, kad se keže koja riječ, kad se treba i kako nasmijati, pred kim, i što valja viriti iz košare špeceraja... i bolje da budemo tihi i mirni,, možda nas zaboravi ta gadura, makar na deset minuta, taman da pročitamo novine i vidimo što treba smatrati važnim... hvala, Velibore, ovo mi je ideja za neku novu pjesmu, podsjetnik na učmalost lažne sigurnosti životnih kukavelja. nadam se da se ne ljutiš što si mi obratio pažnju...

banalni paradoks

zadrijemali ste malo
već su počeli da se množe
prvi strahovi
smrt dolazi iznenada
mislite
a niste na vrijeme obezbijedili grobno mjesto
rate pristižu
nemilosrdne kao smrt
samo još malo
još nekoliko smežuranih godina
da sve dođe na svoje
da malograđanština postane beznačajna
u poređenju sa sklerotičnim koracima
prema odredištu
zadrijemali ste
to je samo loš san
vi ste besmrtni
a medicina napreduje
brzinom puža u galopu
samo se dobro naspavajte
počešite iza uha
ionako će drugi prije vas
grom ne udara u koprive
mrtvi ne mogu umrijeti
život
to ste vi

samo
da vas pitam
spavate li ovih dana

Velibor Stančić

smrt je samo pobjeda smrti, za nas više ništa, osim u onom mučnom trenutku spoznaje da je, eto, tu, i ulazi u nas. ovaj put toliko intenzivno da nas obuzima potpuno, bez ostatka. znaš, ponekad se pitam odakle ljudima tako nesnosno uporna potreba da ostave svoj trag, da načine nešto velebno po čemu bismo ih se sjećali, a samo smo, kao jedinke, trenutni prolaznici po zemljinoj površini. s ništa više ili manje važnosti za cjelokupnost od neke bakterijice ili gljive. možda za nekog individualno bliskog?
još uvijek iz nas izbija zakon čopora: pojedi ili budi pojeden, budi alfa. samo ovo materijalističko društvo dodatno potencira tu želju za moći, imovinom, vlasti. no, nisu svi sposobni biti alfa. na žalost, od onih koji su sposoobni, većina nije ni dostojna.

Hvala Vama, što ne spavate previše...Naravno, i za čitanje i inspirativan komentar!

ne spavam koliko mi je potrebno, na žalost, uvijek sam mamurna i neispavana. no, barem vrijeme svjesnosti nastojim iskoristiti koliko mi snaga dopušta .nastavak komentara su i zanimljive opaske koje su moji fejs-frendovi naveli na mom zidu. ne, nisam to navela da navedem na gledanje mog zida, nego na lijepu posljedicu Vaše pjesme, da je zanimljiva mnogima

Naravno da smo se razumjeli, xxx.Hvala Vam i za dijeljenje pjesme...Drago mi je da pjesma podstiče razmišljanja i razgovore. Inače bi bila besmislena.

hop! prvi i prvenstveni poriv je prijeteća eksplozija koja nastaje u tijelu poete ako verbalno ne ostvari svoju misao. doduše, neki, oni bolji, sposobni su je zadržati kao neizbrušeni kamen kojem priušte puno, puno fine dorade, da na koncu izađe oštar kao britva u javnost. a svrhovitost??? o tomu bismo mogli razglabati do beskraja, isto kao o "smislu" života, ha, ha

Govor je potreba, svakako! Sigurnosni ventil u većini slučajeva, razmjena različitih vanjskih i unutrašnjih "pritisaka"...i sviđa mi se kad nije, kao što je često slučaj, samo nepotrebno šištanje i onomatopejsko isparavanje naših ganglija. Mada, i ono može da ima svoje kavlitete. U vašem slučaju, svaki govor je "oštar kao britva" i nepogrješivo siječe ovu monotonu paučinu koja se raširila iznad nas. Hvala Vam. Svako dobro! Neka živi oštra riječ!

[maher18]

ponekad si pomislim na sve one vjetrogonje koji se zaribaju, počnu pisat ovdje, a tek puno kasnije skuže da se nemre jednostavno zginut s ovog sajta, naime, postovi se nemreju sam tak zbrisat i ne ostavit traga

[maher18]

frankly, my dear...

nemaš me kamo sakriti
u očima ti sjedim
ptica u gnijezdu plave mahovine
ni ruke ne možeš isprazniti od mojeg oblika
otresti, oprati svo trunje i mirise
da ne postojim više nikad
možeš obuti cipele
i hitro
zatvoriti vrata
kao i obično
tiho i vješto
da ne čuju susjedi
uzalud pijani odlasci
na brdo s plesačicama
ponizno nizanje krunice
i usrdna molitva nebesima
da iz neke pogrešne, jako pogrešne prošlosti
uskočiš
u slobodnu
prazninu
tako ugodno nepoznatu od moje prisutnosti

ne mogu ti pomoći, dragi,
o tom problemu se moralo misliti još danas
skoro će ponoć
sjekira mirno stoji uz vrata
no ti si,
šteta,
prerano uskočio u svoje cipele
i tiho zatvorio vrata da ne čuju susjedi.
a sutra?
bit ću strpljiva i sačekati
da pas zalaje u dvorištu.

[maher18]

ljeto


mirisna pjesma
miriši,
tako miriši,
po gradu i ružmarinu
po kiši
jutarnjem buđenju
mamurnoj žurbi
nesnosno, opet
smokvama
vinu
u autobusu punom mokrih kišobrana
komadić zlatne kože,
komadić sunca
proviruje iz rukava,
na uhu zveckava naušnica,
koralj i sedef,
more je
ušlo u autobus
i uzelo
volan u ruke.

[maher18]

u ovaj kišni dan

dok ljeto još miriše pod prstima
i divlje patke nestaju s obzorja
tamo gdje odlazi more kad se ljuti
ne dam
sivoj boji da me prelije,
ne dam
mokrom nebu da me uzburka
brišem čelo hladno od prezrele paučine
i ne dam
jabukama da dozovu jesen,
ne danas,
ne još danas,
ne!

[Nemruth Dagi]

Maherača, di si?

[maher18]

Nemruth Dagi kaže:

Maherača, di si?

vratila se. s mora. zdebljana. preuhranjena. opuuuuuštena.

[Nemruth Dagi]

maher18 kaže:

vratila se. s mora. zdebljana. preuhranjena. opuuuuuštena.

eto, jopet ti po starom...

[maher18]

Nemruth Dagi kaže:

eto, jopet ti po starom...

a kak drukče? da se depresiram, nerviram, cvilim, jojočem, lelečem i kose čupam? pa starost i debljina su samo stanja. prvo je neminovno, a drugo, kao iobično, tretiram u ljetno-zimskim naletima nadahnuća i silne želje za tjelovježbom, zdravom prehranom, redovnim ljubavnim životom i tak to.

znaš kaj me dokusurilo???

PRESTALA SAM PUŠIT!

[Nemruth Dagi]

maher18 kaže:

a kak drukče? da se depresiram, nerviram, cvilim, jojočem, lelečem i kose čupam? pa starost i debljina su samo stanja. prvo je neminovno, a drugo, kao iobično, tretiram u ljetno-zimskim naletima nadahnuća i silne želje za tjelovježbom, zdravom prehranom, redovnim ljubavnim životom i tak to.

znaš kaj me dokusurilo???

PRESTALA SAM PUŠIT!

E, kad si stoljećima podržavala duhansku industriju sad trebaš to platiti u kilama...