Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.12.2012., 06:04   #21
koraci ko odsecni taktovi vibrirajucih marseva
zajedno jaki snazni i laznom sigurnoscu povezani
nebo paraju identicne glave pokretima stonog fudbala
a stanice prolaze

zamisljene zagledane i neshvacene jedinke bi se individuom zvale
izmisljene boli i patnje kao uvod u ceone ovnove neshvacene vrste
odvojeni od drugih, jedinstveni u neprepoznatoj konfekciji
a stanice dolaze

stanice ne odlaze ni dolaze
prolazna vremena nagovestaj daju
da li smo ili nismo ne znamo
saznacemo mozda na samom kraju

od sume ka drvu od drva ka sumi
pevaju se pesme razne i pricaju nestvarne stvari
zamrznuti trenutci u memoriji laznoj
slike kao dokaz zaborava vaznog

iz dupeta u glavu autoputa nema
iz glave u dupe magistrala je spremna
nepotrebna pitanja i saveti prazni
a stanice pune ljudi koji zure i zure
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2013., 13:30   #22
I opet razmisljam sta se desava
kad
pretovaris kamion
a moras
da gledas svetiljke
da ne promasis gusku u letu
(koja se ne vidi dobro) jer
brzina je precesto indiferentna
prema brazdama soli koje se povijaju
kada ih pregreje neki roker
(koji nosi zelene alge
otporne na sladunjav miris iz rerne)
i
zamalo da sve odleti u vazduh
kada se napumpala veverica koja je letela
izmedju dva mora slicnih talasa
neprozirnih ekrana kada sijaju u mraku
obicne lajave dzukele koja doziva rasparene
patike sa viskom proteina.


Ovo je na prvu, štošta bih s njom napravila, al nije moja pa ću se suzdržat.
Sorry, nisam odoljela.
Meni je indikativan ovaj - i - veznik jer se uklapa u konstrukciju razmišljanja što se dogodi, ako razumiješ..........



"stanice ne odlaze ni dolaze
prolazna vremena nagovestaj daju
da li smo ili nismo ne znamo
saznacemo mozda na samom kraju"

Ovo je jedino otvoreno.
zatojerne is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2013., 04:59   #23
nije daleko ni blizu u nizu ni sredina srednja ni ivica ni kraj
opet sve je daleko i blizu i postaje sredina ljigava bez kraja
daleko je blizu blizu je daleko i pijemo pitak plitak kraj
izmesteno namesteno upriliceno samo za nas da bi bili daleko blizu

supljinama je supljina data da bi odjek bio jaci
nestace galama jakih i davice nas tihi slabici
odjekivace u glavam eho hipertrofiranih skribomana
gomile prazne neostvarene misli tiskace se oko lazne vatre

onanija bez soka i misli zivih masturbirajucih mrtvaca
kvotovati kvotovano na kvotovana pitanja sitna
svescemo se na slova i oko njih mlatiti prazninu samu
baljezganje prazno po ravnici misli da brda ne stoje

opet pcela med cvet nebo i spustene gace
prodavacemo prodano neprodatim nazvano
ogovaracemo ista mnostva i glumiti frajere
ostace zapisano da nismo znali da glumimo i da smo budale
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.01.2013., 06:01   #24
levi desni kurci palci zamisljeni pametni papci pevaju pesme odvratne
drzi ne daj daj dodaj samo nas zajedno dobro prodaj pa preprodaj
pevacemo ti pesme slatke i odvratno zagrljeni zvalavicemo vecne zvake
mnozinom cemo iskakati iz posude svake samo nas voljeni dobro prodaj

prodaj nas i glave nase u paketu i uz popuste stalne molimo te shvati
ti sto sjajno sijas i po danu blistas ucini nas srecne s popustom trajnim
da sijamo i masemo i leprsavi grakcemo al da ne licimo na patke
da budemo krdo da tutnjimo svuda al da nemamo papke

krila bez patke papci bez kopita pa jos sjajni anomalija jednog se ne sjaji
otisla trava u guzice papka bez kopita sjajnog debelog i postojanog
utojeni davno hranjeni sjajno povijenog vrata i njuske u koritu praznom
ptice sa krilom kljujaku mrvice razvijenim vratom da su site u kavezu sjajnom

opisivati neopisano usput i prazno
lajati iz straha je zarazno
misliti o sebi a pisati dugom
previse je jadno

jad jaduju jadnici sto bi pesma rekla
dolazi nam vreme bez pocetka
optimisti sveta zvacite nam zvake
ipak na kraju najebace patke
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.01.2013., 07:09   #25
velika rupa u mladog lista i nepoznat svet
zuti polako i trazi zeleni savet
na polju se svadjaju vuk i zec
ne svidja mi se slika ni ovaj tren

mlad zelen, a vec sam zut
pored mene zeleni se stari list
naopako mi se cini sve
jos samo da vuka potera zec

volim ovaj svet ja mladi zuti list
leprsam na vetru i osecam kisu
moja nesreca je zalog za cvet
inkarniracu se i postati drvo

na mojim granama zelenice se sve
listove cu cuvati od zutice proklete
kada jesen dodje na odmor idem
pusticu lisce da vide svet
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2013., 06:51   #26
zovem se seren kjerkegor i ja sam alkoholicar
sveti cin samoposmatranja
dovedenog do usijanja
donkihotovski galop
u nistavilo imaginarnih vetrenjaca
individua vaspitana
u gvozdenom duhu
pijetetistickog morala
oceva kletva polozena
na detinja pleca
egzistencijalni vapaj
za izgubljenom realnoscu
duh odlucno usmeren ka apsolutu
u novinama uputstvo za srecu
ideologija je sazvakana i uz kafu progutana
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2014., 06:39   #27
bubnjaju bubnji pohlepe i stida
bušne saksije bez vode
trče mi u susret proroci prošlog
zanima me propuštena svirka

uniformni jebači marketinga
slomljenih rebara ponosne klupe
hodaću prostorom slobode
tražim rupu ispod lišća

marširaju redovi otkopanog boga
kotrljaju se okrugle lopte
ne svidja mi se ukus mirisa
pun mi je kurac lažne slobode

radja se trepćuća mašina
zamak skriva podrume
prilazi mi narandžansta plima
kanalizacija više nije dole

košulje s dva rukava
zelene se purpurne vode
okrećem se gledajući dodole
smaraju me nacrtane vodje

tragovi zamišljenih vrlina
na vratima veliki katanac
vidim susret s psima
nedorečena mesta nestale mašte

velika ogromna najveća bista
crvena je boja krvi
sedim na klupi i gledam dole
pivu prija mrak metropole

reka ne gleda obale
zadržan dah nema gde da ode
svaka pesma mi je lažna
točkovi su zarobljenici volana

po planinama pevaju ovce
vreme se vraća po svoje
pušim uvek bez predaha
saznaću sudbinu bez volje

lokomotiva nazad gura vagone
čelična zvona ne zvone
ne želim se osloboditi straha
lagaću da me progone
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.06.2014., 04:59   #28
U Pitsburgu postoji reka. Postoji i most.

Par sekundi pre udarca razmišljao sam o dosadnosti fingiranih napetih situacija. Par minuta pre udarca ugledao sam neku gužvu. Par sati pre udarca razmišljao sam o još jednoj čašici loze. Par dana pre udarca razmišljao sam kako da napravim kombinaciju za heroin. Par meseci pre udarca igrao sam aparat celu noć. Par godina pre udarca gluvario sam na jednoj klupi. Par decenija pre udarca su otpustili mene ludog iz vojske. Par stotina godina pre udarca imao sam dvestogodišnji plan. Par milenijuma pre udarca vraćao sam se sa plaže.

Par sekundi posle udarca boleo me nos. Par minuta posle udarca još više me boleo nos. Par dana posle udarca napravio sam šemu za heroin. Par meseci posle udarca nije me boleo nos. Par godina posle udarca sedeo sam na klupi. Par decenija posle udarca počeo sam da pričam sa sobom. Par stotina godina posle udarca zaboravio sam na dvestogodišnji plan. Par milenijuma posle udarca otišao sam na plažu.

Par sekundi pre izbora razmišljao sam o dosadnosti fingirane napetosti. Par minuta pre izbora bio sam sam u liftu. Par sati pre izbora merio sam glavu. Par dana pre izbora razmišljao sam o klupi. Par meseci pre izbora bio sam u depresiji. Par godina pre izbora nisam razmišljao o heroinu. Par decenija pre izbora išla mi je na kurac politička ekonomija. Par stotina godina pre izbora nisam imao izbora. Par milenijuma pre izbora sedeo sam na kamenu.

Par sekundi posle izbora cirkao sam rakiju. Par minuta posle izbora i dalje sam cirkao rakiju. Par sati posle izbora cirkao sam pivo. Pad dana posle izbora nije me bolela glava. Par meseci posle izbora sedeo sam na klupi. Par godina posle izbora vratio sam se heroinu. Par decenija posle izbora otkrio sam reku. Par stotina godina posle izbora zaglavio sam se u liftu. Par milenijuma posle izbora razmišljao sam o prolaznosti života.

Par sekundi pre ulaska u bus razmišljao sam o pokretnim stepenicama. Par minuta pre ulaska u bus čekao sam bus. Par sati pre ulaska u bus drmao me mamurluk. Par dana pre ulaska u bus bila je noć. Par meseci pre ulaska u bus otišao sam na drugu stranu. Par godina pre ulaska u bus zaustavio sam taksi. Par decenija pre ulaska u bus razmišljao sam o biomedu pet. Par stotina godina pre ulaska u bus divio sam se konjima. Par milenijuma pre ulaska u bus posmatrao sam električne jegulje.

Par sekundi posle ulaska u bus držao sam šipku. Par minuta posle ulaska u bus šipka je držala mene. Par sati posle ulaska u bus stajao sam na stanici čekajući bus. Par dana posle ulaska u bus otkrio sam toplu vodu. Par meseci posle ulaska u bus ukapirao sam da imam noge. Par godina posle ulaska u bus video sam komšinicinu nogu. Par decenija posle ulaska u bus ujela me pčela. Par stotina godina posle ulaska u bus izbušio sam glavu. Par milenijuma posle ulaska u bus klopao sam s nogu.

Par sekundi pre susreta s bogom razmišljao sam o dimenzijama rupa na betonu. Par minuta pre susreta s bogom pretrčavao sam ulicu. Par sati pre susreta s bogom počela je padati kiša. Par dana pre susreta s bogom nije padala kiša. Par meseci pre susreta s bogom izgubio sam upaljač. Par godina pre susreta s bogom boleo me je zub. Par decenija pre susreta s bogom igrao sam barbut. Par stotina godina pre susreta s bogom klopao sam picu. Par milenijuma pre susreta s bogom posmatrao sam kako švedski brod uplovljava u Buenos Aires.

Par sekundi posle susreta s bogom uganuo sam zglob. Par minuta posle susreta s bogom boleo me zglob. Par sati posle susreta s bogom otekla mi je noga. Par dana posle susreta s bogom cirkao sam konjak. Par meseci posle susreta s bogom otvorio se još jedan supermarket. Par godina posle susreta s bogom boleo me je zub. Par decenija posle susreta s bogom pikao sam basket. Par stotina godina posle susreta s bogom video sam plastičnu ruku. Par milenijuma posle susreta s bogom ugledao sam boga na naslovnoj strani voga.

Par sekundi pre poplava zamišljao sam svetlost. Par minuta pre poplava zevao sam od dosade. Par sati pre poplava popušio sam predposlednju cigaru. Par dana pre poplava zveknuo sam glavom u vrata. Par meseci pre poplava progoreo sam duks. Par godina pre poplava posekli su lipu. Par decenija pre poplava bio je rat. Par stotina godina pre poplava bile su u modi havajske košulje. Par milenijuma pre poplava umro mi je dobar drug.

Par sekundi posle poplava sam spavao. Par minuta posle poplava i dalje sam spavao. Par sati posle poplava zabolela me glava. Par dana posle poplava znao sam sve o poplavama. Par meseci posle poplava bio sam na plaži. Par godina posle poplava padala je kiša. Par decenija posle poplava video sam turistu na kališu. Par stotina godina posle poplava ubio se samoubica. Par milenijuma posle poplava naučio sam da ukucam drugo p.

Zadnje uređivanje herostat : 05.06.2014. at 05:06.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2014., 15:42   #29
Zeleni blesimetri i crveni oktani se nisu podnosili. Sova je spavala. Iza ugla svadjaju se ulica i muva. U nastupu besa, oklevetani vatrogasni dom napumpao je sva creva. Gadan je mesec maj kad uleti u prolećni trans. Beogradom struji neobičan tupi bas, ogovara pekare i pljuje po zidovima sveže ofarbanog bon tona. Zamišljeni tonac leluja se u ritmu napukle neonske fasade. Centar turističke varoši odavno je stavio masku za spavanje i izgleda ko kulisa sklepana za doček debelog šefa pošte iz moj te video stvarnosti. Niko ne zna zašto su se vetrovi posvadjali i dokle će trajati ovaj žur dosadnih ugojenih veštačkom krvlju vampira bez zuba. Gradom je prostrujio glasni trač o dolasku supergloga unajmljenog preko kancelarije za potrošna dobra od javnog značaja i valjanja uputstva za smirivanje pitona putem olinjalog mačora. Svašta se zbiva. Onaj kamen na dnu je zaboravio smisao svog bitisanja otkad je umro i poslednji talas. Sve će biti bolje kad se vetrovi pomire, hrabrio je nojeve proćelavi prodavac starih novina ispred ulaza u novootvoreni hram crvenog oka sa najlonskim obrvama, bez trepavica. Sve će biti bolje kad se vetrovi pomire, mumlali su nojevi, ponosni uzemljeni provodnici vibrirajućih talasa novog najnovijeg optimizma.
Primetno zbližavanje zelenih blesimetara i crvenih oktana probudilo je sovu. Vazduhom je prostrujao miris kraja putujućeg konsenzusa debelih vampira i nojevih glava. Otvorila su se još dva splava. Emisari stigli sa svih strana podigli su cenu ispumpalog elana nudeći polovne balone sa slikama naduvanog gutača pomirenih vetrova i pozadinskim zalaskom sunca iznad zaljubljenog kappinog ledjnog topčiderskog para. Jebeni nakupci nisu ukapirali kako su završili kao betonski podupirači novog najnovijeg razvojnog plana. Iza ugla pomaljaju se stidljivi udavači. Dele se besplatni saveti. Opet su u modi dilerski ogrtači. Čovek pauk čeka ispunjenje proročanstva o spajanju dva drveta. Najstariji list u ovom dreku sveta polemiše oko nastanka sveta. Sa setom, u labuda zaljubljeni medved, seća se naslova bez velikih najvećih slova. Natiskana gomila zaklanja šibicara. Ajmo još jednom, čuje se glas, ko pogodi gde je parola dobija prvenstvo tala u uredu kancelarije za ispitivanje uticaja forsfornih spojeva na džentrifikaciju davno džentrifikovanih vagona pretvorenih u zgrade visećih plafona prepune sakupljača prelepih manira kanalizacijskog stvora. Dažesna je ta količina mikserskog otklona šejkom muda i bubrega.

Tajna prostorija nervozna što je još neotkrivena češkala je zidove tavana. Sa svih strana padali su priručnici okupljanja atomskih mrava. U parku egzibicionista je plašio prolaznike skupljenim obrvama. U trenutku, iznenada, pojavio se heroj potlačenih kišnih glista svih uzrasta. Ohrabrene herojstvom teške reči, izašle su na ulice grada oteravši točkaše u garaže. Heroj u obliku daždevnjaka svake večeri dočekivao je glavne gliste ovog grada. Vaši životi su moja hrana, kad postanem čudovište oslobodiću vas straha. Nepredvidjeno u blizini je eksplodirala fabrika lubrikanata, i našem heroju je počela rasti glava spljoštenog nosa. Sumnja je pala na pecaroški lobi. U zaborav je pao čim se u glavu pretvorio pa u šahtu završio otkotrljani predvodnik kišnih glista, heroj ružičastih plamenih zora. Vetrovi ludaje izbacuju na površinu zadahe unutrašnjeg hoda kolektivne grimase, kao smer kretanja poželjan je trk unatraške.

Jebeš nebitne budale, zevajući od dosade mumlao je narodni parazit listajući novine.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2014., 06:07   #30
Pravda i mir. Sveti dim uvlače raspojasani majmuni. Negovani prezir. Razgledanje rastakanja uz blindiranog vozila. Rasturiću ti dan. Ispostaviću ti liniju života. Sluh i rastopljena žvaka. Živimo vreme polufabrikata. Ucenjeni učitelj preko djaka projektuje strahove znanih junaka. Kocka preko dlana upoznaje gubitnika, najvernijeg prijatelja. Životne prečice su sve duže i duže, prividu rastu lihvarske kamate. Na pučini pluta pretovarena barka lažnih sećanja. Neraspakovane torbe, čisti peškiri, odlazak u noć. Na obali spakovani lingeštuli, odlazak u pab. U pabu spakovani ljudi, odlazak na počinak. Ujutru usnuli grad liči na zatvoreni prtljag. Poslepodnevni sat traži razlog za ostanak. Sterilan je čas. Rastegnuti konformizam šapuće, ovo je Vaš zlatni kataloški raj. Ipak vreme je za polazak, suflira unutrašnji sat. Vreme je za odlazak iz nacrtanog turističkog raja prepunog pozerski negovanog prtljaga.

Sećam se kao kroz maglu tog juna 2014. godine.

Kad se sretnu močuga i malj, kad prostruji trans, kad se istopi lažni sjaj, kad se sretnu istina i farsa, kad se ukaže kolektivna grimasa u kući lutaka kopaju se rupe, zatrpava se nacrtana fasada. Sećam se napada i odbrana, sećam se odbrana o napada, sećam se pitanja o detetu iz priznatog braka izmedju kopitara i papkara. Sećam se fingiranog sukoba kao proizvoda sukobljenih stolova u kafani zbog ubačenog kamena i cedulje na kojoj piše uputstvo za upotrebu kurtona u vremenu probušenih ideoloških balona. Sećam se produženog izliva u mozak fatamorgazičnih blatnjavih oaza.

Sećam se mimikrije i sećam se Novaka Djokovića.

Sećam se ugušenog elana.

Postoji trg, postoji ulica, postoje ljudi, postoji i grad. Postoji kiša, postoji svedok, postoje i izjave. Postoji država, postoji granica, postoji i spomenik. Postoji more, postoji okean, postoji letnji dan. Postoji i nedosanjan san.

Postoje dolasci, postoje odlasci, postoje i suze. Postoji crkva, postoji hram, postoji i poslednji dan. Postoji ukus, postoji miris, postoji i bezidejni plan. Postoje slova, postoje brojevi, postoji i svetleći ekran. Postoji stolica, postoji fotelja, postoji i sto. Postoji i potisnuti stav.

Postoji svetlo, postoji mrak, postoji i električni zrak. Postoji ljubav, postoji mržnja, postoje i zatvori. Postoji nebo, postoji ptica, postoji i aeroplan. Postoji zgrada, postoji lift, postoji tišina. Postoji prostor, postoji bina, postoji i kolektivni trans.

Postoji muka, postoji bes, postoji i subotnji ples. Postoji crno, postoji belo, postoji i kvadrat. Postoji pustinja, postoji ringišpil, postpoji i džemper. Postoji vetar, postoji školjka, postoji izgubljeni glas. Postoji veseli klovn, postoji papirnati zmaj, postoji i zadimljeni vagon restoran.

Postoji kanjon, postoji kajmak, postoji i identitetski svrab. Postoji glista, postoji piramida, postoji i gumena rukavica. Postoji traktor, postoji kvaka, postoji zid, postoji i beskonačni svemir unutar nas.

Postoji limuzina, postoji praćka, postoji i basketara. Postoji kaput, postoji blok zgrada, postoji bioskop, postoji svadja. Postoji šumar, postoji gitara, postoji i paukova mreža. Postoji zelena salata, postoji majica bez rukava, postoji i podela karata.

Postoji grob, postoji skela, postoje i klavirska posela. Postoji lubenica, postoji značka, postoji krzno, postoji i dečja igračka. Postoji vutra, postoji i trava, postoji neuredjena obala. Postoji magnet, postoji volja, postoji neprekidna linija, postoje i zaprežna kola. Postoji rukav, postoji belina, postoji i malogradjanska vrlina.

Postoji grumen, postoji baza, postoji i nepregledna masa. Postoji šuma, postoji par čarapa, postoji točak, postoji i mesečeva sonata. Postoji kost, postoji crvena marama, postoji jutro, postoji i riblja pijaca. Postoji nos, postoji trkačka staza, postoji trn, postoji i zakržljala grana. Postoji svod, postoji električna ograda, postoji i korporacijski moral.

Postoji zeleno, postoji plavo, postoji drečavo, postoji i sjajno. Postoji žuto, postoji sivo, postoji obično, postoji i trajno. Postoji braon, postoji i roze, postoje uloge, postoje i poze. Postoji crveno, postoji i modro, postoji moderno, postoji i prazno. Postoje postulati, postoji i oblak koji senku prati.

Postoji zarez, postoji cirkuska tačka, postoji i daleka obala. Postoji fotošop, postoji prigodna maska, postoji privid, postoji i paradna uniforma. Postoji udarac, postoji izbor, postoji i fabrička greška. Postoji postolje, postoji i glava, postoji znak, postoji i prašina.

Ne postoji istina.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2014., 07:11   #31
Quote:
herostat kaže: Pogledaj post
plocnici nam sluze i mi ih gazimo
gazimo ih patikama, cipelama, , cizmama, cokulama
sa raznim stiklama ih probadamo
iz obesti po njima i kola teramo
bacamo svasta i prljamo ih
kada se potrose rasturamo ih busilicama, skidamo im kozu
rasturamo ih totalno
gundjamo sto po njima ne mozemo da gazimo
operacija na otvorenom plocniku mesecima traje
preko dasaka prelazimo i pljujemo ih sto su ruzni
obilazimo ih ako smo fini
da im u posetu ne dodjemo
sipamo im vreli asfalt u utrobu
posle preko njih bagerom predjemo
vise puta
da se uverimo da smo ih zgnjecili
plocnici trpe i ne govore
kada izadju bolesni mi se veselimo
i ponovo ih gazimo, prljamo i pljujemo
jebes plocnike
Sve ovo je jako dobro....
sjenoviti is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.08.2014., 06:03   #32
Leto je, upekla zvezda, a ja ljuštim konjake sam u baraci.

U moru okeana sporih misli dominiraju brzi prsti preko neta preuzetih šablona. Svrstani sa svrstanim se druže, podeljene podele, prividu cvetaju ruže. Ideološke zaigrane igre jeftinu manipulaciju ne kuže. Želim saznati gde je ogledalo duše. Kako prepoznati poznate ljude. Imaginarni prostori, nacrtani putevi, otvoreni prozori, dalek je put do nepoznate kuće. Lebdeći na podu barbarske kule razmišljam o kopanju velike rupe gde ću pohraniti ostatke dosade u uzaludnom pokušaju bekstva od u stvarnosti dodeljene uloge. Privid caruje bez cara, novost negira da je stara. Eh da sam na takmičenju za popularnost, pa da udahnem vazduh i kažem da sanjam budan prostore lepote ne želeći nikom kvariti osećaj samoće. Ali nisam i čekam da se nebo otvori i kroz živi organizam budućnosti prošlost progovori preko odraza slomljenog ogledala. Obmana kao veo, veo kao zavesa, zavesa kao zaslon, zaslon kao niša, niša ogradjena kao konjska glava, put u jednom smeru. Odlazak u preriju. Govor istine veruje u laž. Govor laži misli istinu. I sve tako reč na reč nestane pripremljen skeč. Najlepši su ogradjeni prostori slobode. Dan za danom, iz dana u dan lovimo dah.

Leto je, ističe dan, a ja ljuštim konjake u baraci.

Noć.

Vraćam se pet koraka nazad hodajući napred. Skrećem levo hodajući pravo. Ne prati me niko. Kucam i vrata se otvaraju sama, bez pritiska. Spuštam se stepenicama do samog kraja mog postojanja. Prostor je zagušen odajama. Prva je stecište, stonoga svih odaja, dvoje vrata i devet glava omamljenih pivom iz plastičnih čaša . Levo pored kenjare, brzi prsti navežbanih pobeda traže trafiku za iznajmljivanje plaže. Desno, uzak prolaz kao odvod uživanju bez mašte, bočni pogled mirnog nihiliste, roba neuspešnih proba otkrivanja pobune. Iza ledja, od skora navučene tame, svetluca kavez obećanja dopunskog oslobodjenja od firmirane istine, putokaz do bine koja prati projekciju sebe kroz uvežbane sletove buntovnika opšte prakse. Iznad, oklopna kutija, podupirač vere. Otvarane su rupe, kopali se plafoni, slikali smireni deformisani otkloni od prototipa nepostojećih stereotipa. Inom privučeno mrakom osvetljeno podzemlje odisalo je žudnjom za postistorijskim falsifikatom. Jebeš mesto bez razbijenih krila. Kad sve utihne, a muzika ojača, sam u uglu glave spuštene upijam sliku, drogu mog lutanja.

Iznad ispred s leve strane okamenjeni stećci jedini tišinu govore. Napred levo neko odlazi da popuši stereo. Izvikana trauma poradja krila, sreda je najbolji dan. Postoje mesta, postoji grad, postoji putujući dan, na središnjem splavu ne igra se šah. Prelazak vode preko čudnih stanja, danima je padala kiša černobiljska, a pre postanka sveta igrao se fudbal u Argentini. Mehanika života prepuna je zupčanika, tihih čuvara besmislenog časovnika tačnog vremena, sluge zadatog poretka, ubice promena. Ta dualnost reke i podruma, dana neuklopljenog u nacrtanu noć izvorište je života van tokova. Posvećenost betonskim blokovima na igri je počivala. Bratstvo, borba za jednakost i sloboda.

Leto je, sviće, a ja na klupi pijem pivo.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2014., 06:13   #33
Jednostavne stvari. Jednostavne. Zanimljiva reč. Zašto se svesno ponovljena misao citira. Da li je to pravljenjenje sopstvene počasti za života. Plemenito. Lepa reč. Kao vatra. Plemenito je citirati i produžavati misli život. Ubaciti je u drugi kontekst i pokloniti koncept. Samo treba biti pažljiv. Plemenitost je krhka, plašljiva. Dato joj je bežanje. Kao voda. Izgleda ko da hoda i nikad se ne umori. Ko da hoda. Liči na ritam. Stare bubnjeve. Oni udaraju u moju opnu. Bubnu opnu. Čudan je put od reči do reči. Nekad kao voda klizi, nekad stane da se odmori. Do sledeće reči. Zna i da se spotakne. O reči. Kada padnem ja se dignem, pa sednem na kamen. Kamen kao ka meni. Kao da me zove i priziva prirodu. Ta reč kamen je misteriozna. Možda i najjaca reč. Okružen kamenom, kada kažem kamen prvo što pomislim je priroda. Ostaće to za mene misterija kao u kamenu uklesana. Klisura i u dnu voda. Reka. Odozgo, od gore, iz visa i visina je dugačka i tanka. Kao da čeka svog orla da je pokupi. Lepa i fotogenična, a opet nekako statična ko da spava. Kao da to namerno radi. Kao da se pravi da spava. Plaši se nas, ali je nije strah. Plaši se nas zbog nas. Plemenita reka. Kao magarac. Svega se naslušao. Duge uši su zbog nas. Da znamo da nas čuje.

Ne znam ni sam zašto sam sve ovo napisao, ako se pisanjem zove stavljanje reči na neku podlogu.
Znam da sam razmišljao o jednoj reči. Sećanja. Množina je, ali je jedna reč (znam, znam), i znam da sam odmah pomislio na drugu reč. Osećanja. Sećanja proizvode osećanja. Ponavljajući osećanja kroz sećanja mi proizvodimo nova osećanja. Nespretno stavih reč ponavljanje, jer sećanje proizvodi novo osećanje, kao bledu jeku nekad moćnog eha, ili ega vrag će ga znati. Zanimljiva su i lažna sećanja koja se konstruišu i pletu mrežu preko stvarnog dogadjaja. Možda su to ne lažna nego lažljiva sećanja. Teško je to znati jer su ta, da ih nazovem iskrivljena sećanja, produkt ili nusprodukt grupnih prepričavanja gde želeći nekog da pohvalimo džentlmenski preuveličamo njegovu ulogu na sta on odgovori džentlmenskim varanjem stvarnosti hvaleći drugog i tako dodjemo do slike koja je svakom od nas potaman ko da je slikar za svakog od nas pojedinačno slikao, a ipak svi na kraju ispadnemo i džentlmeni kao bonus grupnoj laži. Opet, to i nije laž. Ne lažemo nikoga nego se igramo igre sećanja i delimo komplimente kao što to radimo u svakodnevnom životu.
I tako. Ide život, a za njim laju sećanja.

Zadnje uređivanje herostat : 07.08.2014. at 06:18.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2014., 06:23   #34
Udobno zavaljen pogleda u pokretne prazne slike čekajuci preokret i proklinjuci zlu sreću, njišuci se u trenutnom ritmu i hipnotisano prateći nastavak nastavljenog nastavka, očekujuci nadražaj bogova pretvorenih u epizodu šestu pred odmor u nedelju svetu, prisećajuci se i prepričavajući tudju sreću, kroz zaplete razne i muke svih boja pretvarao se u veliku sveću, kapajući oko sebe znoj i usahlu paštetu samlevenu u tvornicama i reklamiranu kao debelu pticu u letu, samo za njega od nas nasmejanih prodavaca tudje sreće, pretvorenu u sirotinjsku naviku usadjenu i otelotvorenu i kroz jebenu paštetu, smesu govana naprskanih dražesnom aromom koja gode već uveliko izdresiranom i spremljenom nepcu kao dodir sa napretkom ne shvatajući sta je rog a sta sveća koja smisao ne nalazi u topljenju već u samom svetlu, ali nema da isprica pricu o stremljenju ka svetlu kao produžetku dana i napretku kao mestu čudjenja u svetu, naviknutog na svarenu usranu paštetu oslobodjenog nepotrebnih i dosadnih lekcija o starome svetu i veselo skačući i primati sve kao svarenu i nepromenjivu sliku, gledajući napred čekajuci rasplet i epizodu sedmu koju ne sme propustiti jer će ostati sam i jedini koji nije propratio neočekivani najavljeni obrt plašeći se da će propasti njegova srećka za sreću u koju je ulozio toliko napora, usplahiren ko da je otkrio planetu, tužan i nutešan odlazi na za njega spremljenu mrežu da sazna da li je neko gledao tu najvažniju sedmu pastetu, kratkim porukama poštujuci formu ptice u letu, napisaće upit očekujuci instant neodgledane paštete i tužan što iz poruka kratkih, jer je tako u svetu, ne sazna ništa i sve mu deluje kao još jedan papirić bacen kroz prozor, zamislio se nad ovom nepravdom i skontao na njegovu sreću da se mogu paštete u delovima slati i tako preneti poruka u svetu, srećan sto ce podeliti sa ostalima smišljenu i otkrivenu novu planetu u kojoj se paštete sečene šalju, a stizu preko mreže cele u početnoj celosti paštete.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2014., 06:22   #35
Koren drveće ušće špic dosadni u sebe zagledani preglasno prebrojani a lišće šušti i sve je tu kao prolazak sav svet ispod tebe sve do nekog drugog palog a uspravnog pogleda koji te kroz zemlju pa preko lišća gleda i odlazi jer tako treba i sve se ponavlja i isto nije jer je drugačije a da li zavisi od tebe saznati nećeš osetićeš nebitno bitne glasne dosadne uslikane putujuće zadovoljne sirenske poze filmski tipski timski glasni bez glasa u vodi do pojasa a onda je kasno preturati klasifikovati vagati na vagi bez tasa pa umesto glasa meandrirati po tiposima stada izmišljenog bez ovaca ili sa njima kao podloga blistavog vučjaka zarobljenog u goblenima gde je sve na svom mestu mrtvi patetični kič.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2014., 18:14   #36
bg ko razume shvatiće, tko ne, neće
DAMIRSAMOBOR is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.08.2014., 03:36   #37
Tako nekako. U principu shvatanje je precenjena kategorija.

Morali su pojačati buku da bi galama odjekivala, morali su pretčavati preko starih lovišta skokom u vis iz sve snage, a noge im slabe. Smislili su kako će visinu zvati, preko oblaka javljaju se bezbrižni signali. Istovarili su u sred grada ideju večnog zamrznutog pogleda. Izgradili su predajnike, izmerili osmehe, savladali ironiju od želatina, sastavili su reku i planinu. Trenutno drže stražu kartonskom spomeniku. Plivaju protiv struje uzvodnom rekom. Napunili su baterije za lutke na naduvavanje. Iscrtali su razgranatu trasu u jednom pravcu. Ne mešaju se sa masom. Marširaju odsečnim korakom. Saviju ledja gde treba. Sastaju se u grupama po rasporedu. Naručili su prigodne maske. Ne čitaju, žive bajke. Ne interesuju ih kamate. Zagledani u odraze falsifikata pevaju pesme bez cvrčaka i mrava. Uprizorena je pozornica matice u svojstvu radnika. Na trafikama gledaju ne shvatajući kako tudja lica prenose sliku njihovog podaništva. Uperena svetla u crne rupe bitisanja.

Otvoren je bal. Prvi ples plešu lepotica i baštovan. Iz kruga dopiru prigušena svetla. Ispred ulaza nalazi se srebrna metla. Dalje niz ulicu parkirani su komadi leda. Na ulazu u raskrsnicu tabla upozorava na odsustvo prometa u danima visokih ciljeva. Na tabli još i piše, ostavite kola i predjite u drugu ulicu peške. Po prelazu peške ulazim u ulicu zabranjenu za pešake. Na svu sreću pomoću stručnjaka koji na sve misle ugledah tobogan. Kupujem kartu za nastavak puta putem tobogana, a na karti piše da je zabranjeno toboganisati se u obući. Mokrog bez gilja tobogan me izbaci pred prodavnicu patika. U izlogu vidim patike bez djona. Mokar sa kupljenim patikama bez djona ugledam ogromni ekran sa prenosom bala, prekinutim reklamom na kojoj promiču scene iz drvenog grada. Opet bal, pa reklama o prednosti iznajmljenog podruma. Dok sa mene kaplje voda, sa ekrana slušam savete o prednosti linije manjeg otpora tetoviranjem na čelo logoa glavnog sponzora. Evo opet bala, a na balu plešu ljudi sa crvenim kravatama u zagrljaju žena iz prethodnog braka, kako nas na to upozorava glas upućen u materiju balskih običaja.

Stojim mokar u gradu bez limita pogleda uprtog u ekran besmisla.

Usrao se na sred ulice pijani mornar. Taksista je prao kola. Pekar u sred posla čuje kucanje po prozoru. Striptizetu muči nesanica. Dva pijanca na putu do sledećeg bircuza. Na okretnici odmara autobus bez putnika. Pecaroš tera u kurac još jednog šaljivdžiju. Iz daljine dopire tehno zvuk. Ulica je još jednom poprskana. Osvetljava se dupe beogradskog pobednika. Glupi Mek ne gasi struju reklamama. Tišina je, grad se budi.

Koji je ovo grad, čudu se čudi zalutali mornar. Vremenska mašina, reče taksista. Na trosedu pekar spava. Striptizeta mrzi solarijum. Dva mamurna pijanca osluškuju bioritam sata. Autobus je zaglavljen na periferiji. Šaljivdžija o pecarošu ne razmišlja. Tehno gruva iz nabudženog golfa. Ulica nastavlja život u dva smera. Pobednik gleda preko reka. Pred Mekom takmičenje u trubama. Grad je nervozan.

Bez snova usnula je žirafa. Na poledjini slike nacrtana je kvaka. Postavljena je predstava o štetnosti zlata. Ulovljen je vlasnik garažnog mesta. Voda leti do dvadesetog sprata. Oglašava se oklevetana sintaksa. Napravljen je proboj u srce nilskog konja. S mirom jogi letača unapredjenje je primila floskula. Zavera žali za uludo bačenim prošlim životom. Izlog prezrivo gleda u prodavnicu. Svraka gavrana stiže i uzdišući peva o nestanku doktrine. Na okretnici turiraju vremenske kapsule da ih čuju komšije.

Grad je ravnodušan.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2014., 06:19   #38
Treba mi buka da mi mir otme, da ga iscipelira, ubije boga u njemu, da mu ne padne na pamet da se vrati. Treba mi svest o smirenosti kao paradigmi nemira, izmišljenoj fatamorgastičnoj oazi od stvarnog. Treba mi pokret koji je u stanju artikulisati korak, nakon pogleda unazad u pretovareni ranac prazni, neka vodenica na vodi, gledanje u nebo bez pogleda, pa ostatak nakupljenog uvida doterati do deponije ratnih igračaka za mlade vojnike sa cvećem u kosi. Treba mi čačkalica za zube kao orijentir pogrešnog smera kojim jedino znam hodati lebdeći u mestu. Sve to mi treba, a ne znam zašto. Nisam naučio da poruke šaljem, jer poruke ne postoje u mom svetu unutrašnjeg hodanja po poznatim toponimima koje nikad ne zapamtim. Nestane pre nego što izustim preko operativnog jezika nesto nekad svuda i nigde. Bes mi ne treba, prevazidjen je velikim slovima i pretvoren u galamu bez kraja. Sujeta mi treba kao potvrda života. Odvratnost ću ljubomorno čuvati. Ne znam da li su mi nepoznati poznati ili poznati nepoznati. Napokon, šta sve to meni treba. Dosadno je ne biti dosadan. Šta kazes ti na sve ovo upitao je svoj odraz u ogledalu u trenutku koji večno traje sa spremljenim priborom za brijanje brade.
Misao novog početka. Ponedeljka.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2014., 06:17   #39
Na drvenom prestolu.
Na drvenom prestolu sedi dečački san.
Na drvenom prestolu je kolektivni trans.
Na drvenom prestolu.

Pogledaj zemlju, zapamti lica, izaberi san. Pod uličnom svetiljkom utorak je fotogeničan. Zamisli želju, prekrsti ruke, uzmi stolicu za pod glavu. Razvuci elastičnu štipaljku. Odgledaj staru predstavu, uvuci zastavu, zaustavi sat. Preko kreveta odluku prebaci. Probudi se, protrljaj glavu, podari svetlost akvarijumu. Izaberi pogrešnu stranu. Zagledaj se u tačku.

Pogledaj kuću, zapamti sobu, izaberi dan. Zamisli na javi nemoguć san. Odbaci buku, presvuci putnički dlan. Hodaj uspravan. Čitaj brojke, piši slova, potraži prašinu ispod stola. Piši brojke, čitaj slova, ne stvaraj zlato od olova. Zaspi da bi se probudio, pojačaj ludilo. Gledaj u druge, zamrzni sliku, izbaci se iz krupnog plana. Prepoznaj tlo preko tabana. Pogrbi se usred proplanka.

Pročačkaj uši, izduvaj nos, udahni ponos. Zamoli noć da osvetli mrak. Zatvori oči, udahni zrak, izbaci pritisak. Ne slušaj svoj glas. Ne zaboravi izmišljeni svet, nacrtaj teret, podigni na noge zabranjeni cvet. Zapali u glavi vatromet. Nek sve pršti, nek sve seva, sutra nije običan dan. Založi u sebi vatreni ples, obasjaj unutrašnji pokret.

Sve i da jeste dečački san proizveo kolektivni trans, ne hvataj duh vremena. Na drvenom prestolu zatvaraju se vrata. Na drvenom prestolu ne gori vatra. Ledena je dolina bukača. Zaboravljena, u uglu jeca pozadinska varka. Ne budi glasnik privida u uvid zelenih dolina preko nametnutih suza komšijskih krava. Ne budi plutajuća bajka.

Zemljom plovi avgustovski san. Proleteo je atomski zid. Seti se pada sa sprata. Nalepi na vrata traku sećanja. Produži dan, ne usporavaj noć. Budi čarobnjak bez zanata, lati se inata. Odeni plašt nevidljivog radnika. Postoji stav, postoji put, postoji i trag.

Pogledaj zemlju, zapamti lica, izaberi san.



Sutra je novi dan.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2014., 06:06   #40
Krivudava je staza dokolica. Uzbrdo pa nizbrdo bez pravca. Desni okret vodi do napuštenog jarka. S leve strane naslagani leže doktori brzine. Na obilaznici, izmedju dva šumarka, sunča se lepa devojka. U dubini kanjona meškolji se tvrdoglava reka. Nije ovo za mene, progovori sredovečnost iz dubine stomaka.

Sve obale i sve što izmedju plovi, sva drumom prošarana polja, kao i svi u glavi elektroni, ne vide se iz pozicije u stvarnost uronjene. Ne vidi se stidljiva mašta, ne vide se zakopana čuda. Ne vidi se gorila, ne vidi se ni priroda od otisnutog stopala. Tesni su plusevi i minusi, teskobno je biti u toku. Stanice ne dolaze nit odlaze, prolazna vremena nagovestaj daju, dal smo ili nismo, ne znamo, saznaćemo možda na samom kraju.

Iz svemira naredba je stigla u vidu upitnika o stanju neraspakovanih misli. Pretražiti magacin, sortirati dadoteke, obeležiti nedomišljene i poslati autoputom jezičke barijere. Od tad pa nadalje uvedeni ste u program ofanzivne provere, reče glas iz susedne galaksije, pa nastavi, ko je misli uredno sortirao dobiće nagradno putovanje u srž najnovije afere.

Ne pravi se knjiga od slova i reči. Sve su to nusproizvodi zarobljenog krika, put ka ravnoteži. U prirodi stvari stvarnost se beleži svakog dana sve više i više. Postaćemo slepi za svemirske kiše. Sastavljaćemo trice i kučine. Plesaćemo plesove uz zvuke nimfe. Navlačićemo konopce od gline.

Čudni referati i opisi nadošle plime čuče nepročitani iz vremena oseke. Zagledan u moje ime pokušavam da čujem šta to prošlost govori. Nastaju virtuelne piramide, protokom svesti bave se specijalizirane agencije. Zaslepljen fleševima odozdo na gore shvatam da je beg od zastupnika moje istine jedini način da sebi kažem- Ne seri više! Ne seri jer to nije tvoje mišljenje.

Dosadni su poredjani poradjani fragmenti u trci za brojeve. Ne razumem isprepletane svetove radno dokone trivije. Mrzim ogradjene prostore slaganja. Mrzim najnovije uniforme informacija. Mrzim pogled preko plota i mrzim sebe uhvaćenog u lažnoj slici dopadljivog folklora.

Traži se prekid, pauza od negovanog smisla. Traži se karta više za direktan prenos ubijanja skepticizma. Traži se i jedno i drugo, priziva se čarobni trougao, a u trouglu ograničenog dometa sudaraju se, na jednoj strani neznanje i pohlepa garnirani šakom posutog pepela sa oktobarskom inercijom slučajnih dobitnika zlatnog ćupa ispod duge obojene bojama umivenih na pritoci slepog koloseka pretvorenog u privremeno skladište vladajućih ideologija, na drugoj strani pak, bije se lokalna bitka izmedju čupavaca iz kutije i kutije ispale iz fioke lažnih zabluda, dok sa treće strane ratuju dvorske lude neobičnih naziva tipa konsultanti za razvoj destinacija modelara identitetskog ružičastog slona protiv neumrlog reklamnog mordora.

Sve što želim kroz dokolicu reći svodi se na pitanje o svesti. O svesti o sreći. O svesti o reči. O protoku informacijskog stvora. O negovanju folklora, produžetku ispraznog ispranog najnovijeg donjeg veša koji nose zaslužni radnici grupnog sećanja, ponosni nosioci drvenog ordenja. Ko si ti da usred mraka dovodiš u sumnju legitimitet aristokrata? Žašto misliš da je nama pamet potrebna?

Nama ne trebaju reči reći ko je iza ćoška, a ko sklupčan leži. Naše nozdrve su produžetak vere, naše uši su slepe. Naše oči vide nanjušene obrise. Mi smo produžetak vrste. Mi smo vlast i kad ne vladamo, bre! Obriši suze bedniče.

Razlikujem dubinu glasa, volim fudbal Dortmunda, vidim nevidljive ljude, red je i da upadnem u područje trivije i kažem da se gadim kad na televiziji netalentovana klasa prikazuje radijske reklame. Pri pomisli da je sve u redu i da tako treba, razmišljam o dubini topčiderske reke. Gledam u rts-ov dnevnik bez tona i vidim strah bez stida u očima. Strahom paralisane recitatore reformskog optimizma. Video sam i čoveka koji se hvali prvim dnevnikom uživo iz potopljenog grada, paradigmom ratnog stanja, uterivanjem straha potopljenim siromasima. Vidim čoveka koji bi da bude lutkarski mesija.

Sve misli i slike, svi prostori vremena, gledaju u paradoks nekamuflirane montaže. Od nečega ništa, od ništa do ništa, duplira se dvostruka mašina u vidu poklona vladajućeg protokola. Proizvodi se priča o semenu iznad tla, premrežena je zemlja vidovitim krticama.

Sve u svemu, jebe lud zbunjenoga.
herostat is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:09.