Paralelni svijet

[anthony3]

Idem kroz crnu šumu
poput duha iz prošlosti koji se vraća
ali to nije mjesto zločina
ono što me privlači su vrhovi puni drača

vukao sam noge na pješčanim plažama
i sve je bilo zamišljeni san
kao blago koje se uspinje prema meni
Čujem ga, kako diše tiho i opet sam razgiban

Zaboravit ću sve te izlete
i zatvori ovaj ​​um u moje srce
Ja sam onaj koji od sreće plače
Na putu natrag pronađene zadaće

[Svjetlosni]

Dobra

[anthony3]

hvala

vracam pohvalu prema tebi

[anthony3]

stari izumrjeli svjetovi
sve me tebi nosi, vraca...
ali necu...
bacio sam tamu
opet gledam novu srecu

opet gledam i vidim
kako sjaji, blista
u jutarnje sate rane
kad srndac na pasnjak kao ljubav stane

tako i ja, poput njega, nasao sam snagu
zovem je blago, tu moju sramezljivu dragu
i pametan biti moram...jer je kao travka sto se svija
i sto je vise plemenitija i meni je milija

cekao sam je dugo
pisao pisma, tjerao naprijed dane
i onda jednom poljubac se desi
i zacijeli srce u kojem stanovase rane

[anthony3]

fotografija je samo instant
na kojoj djelujem tužno
i dok je gledam ne vidim
nikakav napor
samo poza... osjećajnog lica
samo skica... za beskraj
i plovim... i izbjegavam mamac
koji me slijedi
rijetki su dani u kojima osjećam
....