Trzavice u Zaljevu-naftni konglomerati, špekulanti i mi

[Peća]

morsk! kaže:

Konstanstno promjenjiva.

Npr. ako je rizik od rata veći, povećavaju se zalihe i potražnja raste. Cijena veća, ali posredno.

U redu,promjenjiva..To smo saznali tijekom povijesti.
Ali zar ne vidimo da je to puka špekulacija na djelu.Bit ću naivan,pa ću reći podla manipulacija.Sve je to posao mutikaša.
Ako bude rata,dignut ćemo cijene,ako bude mali rat,ostavit ćemo ih,ako se dogodi srednji rat malo će porasti,pa ako budu pucali desno,a ne lijevo onda ćemo podići koliko možemo itd..
Kako da budem jasniji..cijena proizvodnje u naftom bogatim zemljama nije ono što mi mislimo da jest.Nitko ovdje ne zna(lako se provjeri na net.u)koja je njezina realna cijena,ali svakako znamo da svaki manijak koji zapuca od Nigerije do Zaljeva kritično,gotovo kataklizmički utječe na cijenu nafte.
To nije ono pravo.Cijena nafte napreže gospodrastvo i uvjeren sam da je umjetna.Plod manipulacije.Naftaškim konglomeratima treba lupiti po džepu,odnosno na svu ekstra zaradu ekstra visok porez.

[Peća]

somied kaže:

a) kako kojeg barela
b) promjenjljiva

Kakve to veze ima?

Ima veze sa odgovornim poslovanjem.Ako već imaš sve i tražiš još onda si gad-to vrijedi za naftaše.Ako zarađuju na cijenama daleko manjim nego što je sada cijena litre goriva,onda smo mi svi patetični slijepci.
Ne vidim razlog povećanja cijene nafte,osim u dodatnoj,ekstraluksuznoj zaradi.
Greed is good-kaže Greco.A ja kažem"no passaran!"

[somied]

Trenutna cijena nafte je ona koja "cisti" trziste - svaki proizvedeni barel ima svojeg kupca. Ako bi zelio smanjiti cijenu nafte, doslo bi do viska potraznje (ona bi porasla) nad ponudom (ona bi pala zbog gasenja marginalno najskupljih izvora) i morao bi racionalizirati potrosnju. Znaci preci na bonove i sl. Cak i da seik u SA odluci biti milostiv prema ostatku svijeta, to bi bilo skopcano sa hrpom administrativnih i politickih problema. Medjutim, ono sto vise zabrinjava je prestanak ulaganja u razvoj polja i ostale izvore energije. To bi ubrzo dovelo do ogromne energetske krize. Visoka cijena nafte govori da je energija relativno rijekti resurs u danasnje vrijeme i da je potrebno uloziti u taj sektor (bilo u povecanje proizvodnje nafte, uvodjenje alternativnih izvora energije ili povecanja energetske efikasnosti).
Cijena nekog proizvoda ne reflektira nuzno cijenu proizvodnje (barem ne u kratkom roku) - ona reflektira odnos ponude i potraznje za tim proizvodom. Rast cijene nafte ima ekonomski korisnu funkciju.

[F. Chief]

somied kaže:

Rast cijene nafte ima ekonomski korisnu funkciju.

Ček, ček, jesam li ja to dobro razumio: rast cijena nafte ima ekonomski korisnu funkciju? Kako? Dobro je kad je nafta/energija skupa, odn. kad joj raste cijena?

[somied]

Ne smijes gledati samo kratkorocno... Nafta je ograniceni resurs i svaki dodatni barel je sve skuplji za izvaditi. Rast cijene nafte ima funkciju sacuvati resurse za buducnost. Lako je sve danas zapiti, a sutra sto bude. Cijena nafte danas u sebi sadrzi i ocekivanu cijenu u buducnosti. Funkcija spekulanata je da sto realnije dovedu buducu cijenu u danasnjicu.

[Alberto69]

Cijena proizvodnje nafte u Meksickom zaljevu ili Sjevernom moru je oko 2,5 dolara za barel. Nova platforma se otplati za 150-ak dana. Najskuplja je proizvodnja teske nafte, u Canadi primjerice, gdje se koristi SAGD tehnologija i iznosi desetak dolara. A i to samo teorijski. U stvarnosti je ispod 5 dolara. Nakon depresije 1997/8 naftne kompanije su za cilj imale 19 dolara za barel. To je dovoljno za komforno poslovanje i proizvodnju bilo kojeg tipa nafte.
Troskovi prerade nafte su 5 dolara za barel. Iz barela nafte (160 l) dobije se oko 110-120 l benzina, dizela i kerozina. Pa si racunajte.
Poznate rezerve nafte su dovoljne za za barem 100 godina. S tim da su istocni Sibir i Daleki istok Rusije prakticki netaknuti. U Rusiji se dosad proizvelo 4 % poznatih rezervi. Nafte se moze proizvesti koliko god je potrebno. Kapaciteti nisu problem.
Canada operuzuje proizvedenu naftu, pri ovoj razini cijena, s 50 %. Rusija, najveci proizvodjac, sa 65 %. Visoke cijene nafte vuku skoro sve zemlje potrosace na dno. U deficit. Malo se zemalja potrosaca nafte moze s time nositi. Pogotovu ako imaju visoke place i veliku potrosacku strukturu, birokracija primjerice ili u primjeru SAD-a vojska.
Zemlje proizvodjaci su obvezatne trositi prihode od nafte u skladu s nepisanim pravilima. Rusija je pokusala ojacati vojsku i pokrenuti socijalne programe, pa je cijena nafte srusena 2008. Nakon toga su "dosli pameti" pa sad kompletne prihode od nafte trose na osobnu potrosnju. Ne svih ruskih gradjana, vec nekih 10-12 % stanovnistva.
Pad cijene nafte 2008. tesko je pogodio Kinu i druge manufacturing zemlje, jer se kolicina kolajuceg novca skoro preko noci enormno smanjila. Nitko vise nije mogao kupovati njihove proizvode. Ni njemacke aute. Pa ni americko oruzje. Ni talijanske turisticke aranzmane. Itd.
Previsoke cijene nafte imaju svoju ekonomsku funkciju. Jos vise politicku, pa cak i filozofsku. Oni koji ju kontroliraju, kontrooliraju i raspodjelu njenih prihoda, a ti (ekstra)prihodi guraju veliku vecinu covjecanstva u deficit koji ce se otplatiti prodajom svih vlastitih resursa. Prakticki nafta je postala sredstvo eksproprijacije mirnog postenog i radisnog gradjanina.

[Cahit]

Mene zanima što je to visoka cijena nafte? Gdje je ta referentna točka i gdje cijena prelazi iz prihvatljive u visoku?

Jel se govori na razini tržišta ili potrošača? Barem kad pričamo o gorivu, mslim da nikad veći postotak ljudi nije vozikao auta iz svih mogućih društvenih slojeva, nafta trenutno nije nikakva ekskluziva.

A ovo o omjeru uloženog/zarađenog - čitao sam daa je jedan od najunosnijih poslova što se tiče toga - proizvodnja sladoleda. Sladoredari zarade 5 do 8 puta više na proizvodu nego što su u njega uložili. Da li ih je itko u povijesti nazvao beskruploznim gadovima?

[somied]

Alberto69 kaže:

Cijena proizvodnje nafte u Meksickom zaljevu ili Sjevernom moru je oko 2,5 dolara za barel. Nova platforma se otplati za 150-ak dana. Najskuplja je proizvodnja teske nafte, u Canadi primjerice, gdje se koristi SAGD tehnologija i iznosi desetak dolara. A i to samo teorijski. U stvarnosti je ispod 5 dolara. Nakon depresije 1997/8 naftne kompanije su za cilj imale 19 dolara za barel. To je dovoljno za komforno poslovanje i proizvodnju bilo kojeg tipa nafte.
...

Svasta covjek procita. 2.5 $ vjerojatno nije dovoljno ni za cijenu dizanja, a kamoli ukupnu cijenu. Saudijci naprimjer moraju pumpati ogromne kolicine slane vode u polja da izvuku naftu, a nafta koja izlazi je pomijesana sa slanom vodom. To sve kosta, nema vise izvora iz kojeg suklja nafta kad zabijes cijev. Ali to nije ni bitno, jer za cijenu je bitna cijena marginalnog barela. Iz ovakvog tragicnog neznanja se radjaju teorije zavjere. Pogledaj sto je danas cijena marginalnog barela: Polje Tupi. 2 km ispod mora, 5 km soli i stijena moras izbusiti da dodjes do nafte. Ili recimo Kazahstan, gdje radnici moraju konstantno nositi maske na licu zbog otrovnog sumporovodika. Ili moras ici do polarne kape, gdje celik puca kao staklo preko zime.

[Alberto69]

Bojim se da nisi razumio. Ne ulazim u diskusiju oko cijene proizvodnje nafte, vec ti samo velim kakva je. I sa tvrdim i mekim stijenama. I slanom vodicom koja se, btw, skoro svugdje upumpava da bi se odrzao tlak u lezistu i koja ponovo izlazi vani i koje ponekad ima i do 99 %, pa je cijena dobijanja nafte opet onakva kakvu sam napisao. Proizvodnja nafte je vrlo jednostavna, no ocito ne toliko da bi se naucila klikanjem po internetu.
Nitko izvan branshe ne moze tocno znati sto koliko kosta, no zabavlja cinjenica da zaljubljenici u kapitalizam i slobodno trziste, a cija je spoznajna razina ispod razine mornara koji usred oluje pali svijecu svetom Niki, odbijaju da spoznaju cak i kad mogu (uzgred, mornar nesto Bogu nudi u zamjenu za spas, dok vrli ljubitelji slobodnog trzista misle da sve samo od sebe pada u njihove sirom otvorene kljunove). Pitanje je zasto si slobodnotrzistarci ne postavljaju jednostavna pitanja poput razloga promjena cijene nafte koja varira od 10,5 do 147 dolara (je li se troskovi isto tako drasticno mijenjaju???) i zasto ih ne prate ni priblizno tako velika kolebanja u proizvodnji i prodaji. Moze se puno, cak i s interneta, zakljuciti, samo treba skupiti raspolozive podatke, obraditi ih i donijeti zakljucke.
Elem, kompletan dug Hrvatske se moze pripisati neadekvatnim cijenama nafte. I ne samo Hrvatske.

Oko 90 % stvari koje pises su potpuna besmislica, a zalijetanje u podrucje o kojem nemas nikakvog znanja je to nedvosmisleno potvrdilo. To ne bi bio problem kad bi se radilo o pojedinacnoj pojavi, no to se rasirilo po cijelom hrvatskom drustvu (i drugima) a posebice u njihovim birokratskim strukturama. Cak, iskljucivo u njima. Jer, premda na prvi pogled proturjecno, birokrate u zemljama poput Hrvatske su najzesci zagovornici kapitalizma. Oni koji su u biznisu su puno umjereniji, cak su i protivnici, jer znaju sto je kapitalizam, pogotovu u maloj i slaboj zemlji. Pitanje svih pitanja je: Zasto su birokrate ljubitelji kapitalizma i tzv slobodnog trzista. Jer u zemlji uredjenoj na tim principima velika vecina njih (vas) bi bila na ulici. Bilo da prose ili ih metu.

Odgovor ce brzo stici, jer ovo je samo prijelazna faza. Faza ekonomskog podjarmljivanja Hrvatske (njenih gradjana) u kojoj su birokrate potrosaci i realizatori zaduzivanja zemlje. Kad se ona okonca, kad se sve privatizira i ode u strane ruke, dobit cete i vi svoj kapitalizam. U njegovoj punoj ljepoti.

[somied]

Svasta covjek moze procitati. Iznosis krive podatke o proizvodnim cijenama nafte (da li namjerno ili iz neznanja, nemam pojma). Jedinstvena "cijena barela" ne postoji, ovisi gdje ga vadis i kako ga dobivas.
Ovo su ti procjene relevantne organizacije:

Oilfields Estimated Production
/source Costs ($ 2008)
Mideast/N.Africa oilfields 6 - 28
Other conventional oilfields 6 - 39
CO2 enhanced oil recovery 30 - 80
Deep/ultra-deep-water oilfields 32 - 65
Enhanced oil recovery 32 - 82
Arctic oilfields 32 - 100
Heavy oil/bitumen 32 - 68
Oil shales 52 - 113
Gas to liquids 38 - 113
Coal to liquids 60 - 113

Source: International Energy Agency World Energy Outlook 2008

Preporucio bi ti ipak da se posvetis makar osnovama ekonomike, a i pokusas misljenje bazirati na nekim informacijama, a ne onako "iz glave". Za pocetak proizvodnja nafte je uglavnom u rukama drzava, nije "slobodnotrzisna". Ne proizvode vecinu nafte mrski kapitalisti.

[Agripa]

Najjeftinija eksploatacija nafte je u arapskim zemljama.Najskuplje su platforme.
Gdje zlatna sredina?

[somied]

Sredina je nebitna. Cijene ne odrazava nuzno troskove proizvodnje. Malo je kompliciranija veza izmedju troskova i cijene.

[Alberto69]

Evo ti zapadnobalkanskog ekonomista, Other conventional oilfields 6 - 39, samo primjera radi. Onak odoka, i to u bransi gdje se bori za svaki cent snizenja kostanja. 2-3 centa redukcije su izazvale katastrofu u Meksickom zaljevu. A tamo je cijena proizvodnje nafte, ukljucujuci geofiziku, geologiju, busenje, kompletiranje, platforme, infrastrukturu, operacijske troskove, place, transport, konverziju platformi iz dobijanja nafte u upumpavanje slane vode, ukratko sve, iznosi 2,5 dolara za barel. To je cijena s kojom se operira unutar kompanije British Petroleum.
Posebno me ove pricice iz 2008. vesele. Iz vremena pika. Umjesto linkanja opskurnog sitea mogao se zapadnobalkanski ekonomist potruditi i usporediti cijenu benzina u Europi s onom u SAD-u i zapitati otkud razlike. Objasnjenje o tipicnom europskom socijalistickom mentalitetu se ipak moze staviti na kusnju. Moze se uzeti cijena nafte (koju SAD uglavnom kupuje vani), izracunati koliko se iz barela nafte dobije benzina, dizela i kerozina (ostatak je vrlo jeftin), preracunati koliko se za barel nafte dobije love od prodaje derivata i doci do zapanjujuceg rezultata. U SAD-u naftne kompanije (one ili drzava) gube na preradi i distribuciji nafte (ili je prerada besplatna, ili drzava ne ubire nikakav porez), jer prodani derivati jedva pokrivaju cijenu sirove nafte.
Bilo bi interesantno vidjeti povijest odnosa cijene sirove nafte i prihoda od derivata. Usporediti USA i UK, vidjeti tko je osamdesetih krenuo na put socijalizma, a tko ne.
Ili naprosto da se pogleda povijest cijene nafte (dovoljni su godisnji prosjeci) pa zapita zasto su naftne kompanije godinama gubile (proizlazi iz, od strane uvazenog zapadnobalkanskog ekonomista, prilozenih cijena dobijanja) na proizvodnji nafte. I tko je to pokrivao? Ako su gubile?

Nije tocno da vecinu nafte proizvode drzavne kompanije.

[Peća]

Redoslijed zemalja sa najvećim zalihama nafte u svijetu;

1)Saudijska Arabija 263 mlrd.barela
2)Venezuela 211 mlrd.barela
3)Kanada 175 mlrd.barela
4)Iran 137 mlrd.barela
5)Irak 115 mlrd.barela

Diktiranje cijena nafte po kriznom menadžmentu nalazi se u slikovitom razlogu,jedan od njih je i Hormuški tjesnac(širina 34 km) kroz koji prolazi 14 tanker dnevno..Ništa posebno,ali njima se to čini jakim argumentom za manipulacijom cijene.
Još dva podatka koja govore o prijevozu nafte;
a)ukupni morski promet naftom u Zaljevu iznosi 35%
b)ukupni promet aftom na svijetu u Zaljevu iznosi 20%

[somied]

Alberto69 kaže:

Evo ti zapadnobalkanskog ekonomista, Other conventional oilfields 6 - 39, samo primjera radi. Onak odoka, i to u bransi gdje se bori za svaki cent snizenja kostanja. 2-3 centa redukcije su izazvale katastrofu u Meksickom zaljevu. A tamo je cijena proizvodnje nafte, ukljucujuci geofiziku, geologiju, busenje, kompletiranje, platforme, infrastrukturu, operacijske troskove, place, transport, konverziju platformi iz dobijanja nafte u upumpavanje slane vode, ukratko sve, iznosi 2,5 dolara za barel. To je cijena s kojom se operira unutar kompanije British Petroleum.
Posebno me ove pricice iz 2008. vesele. Iz vremena pika. Umjesto linkanja opskurnog sitea mogao se zapadnobalkanski ekonomist potruditi i usporediti cijenu benzina u Europi s onom u SAD-u i zapitati otkud razlike. Objasnjenje o tipicnom europskom socijalistickom mentalitetu se ipak moze staviti na kusnju. Moze se uzeti cijena nafte (koju SAD uglavnom kupuje vani), izracunati koliko se iz barela nafte dobije benzina, dizela i kerozina (ostatak je vrlo jeftin), preracunati koliko se za barel nafte dobije love od prodaje derivata i doci do zapanjujuceg rezultata. U SAD-u naftne kompanije (one ili drzava) gube na preradi i distribuciji nafte (ili je prerada besplatna, ili drzava ne ubire nikakav porez), jer prodani derivati jedva pokrivaju cijenu sirove nafte.
Bilo bi interesantno vidjeti povijest odnosa cijene sirove nafte i prihoda od derivata. Usporediti USA i UK, vidjeti tko je osamdesetih krenuo na put socijalizma, a tko ne.
Ili naprosto da se pogleda povijest cijene nafte (dovoljni su godisnji prosjeci) pa zapita zasto su naftne kompanije godinama gubile (proizlazi iz, od strane uvazenog zapadnobalkanskog ekonomista, prilozenih cijena dobijanja) na proizvodnji nafte. I tko je to pokrivao? Ako su gubile?

Nije tocno da vecinu nafte proizvode drzavne kompanije.

Ne znam od kud ti ideja od 2,5 $/barelu, ali to je manje od same cijene dizanja barela u najjeftinijim poljima, kojih je malo. Iz polja koja kostaju par $/barelu se ne dobije ni priblizno dovoljno za svjetske potrebe.
Raspon cijena nije stavljen jer je "od oka", nego cijena ovisi od polja do polja. 90% nafte na svijetu proizvedu naftne kompanije u vlasnistvu drzava. Koliko sto sudjeluje u cijeni nafte u USA mozes vidjeti na stranicama njihove energetske agencije. Izmisljas prodatke, danas za razviti polje treba poprilicna svota novaca. A i jednom razvijeno polje se stalno mora odrzavati i konstantno se buse nove busotine. Nema vise polja u koje zabijes cijev i nafta juri.
Kompanije su godinama gubile ili bile na nuli. To je takav biznis, ciklicki. 10 godina si na nuli ili ispod, onda 5 godina zaradjujes. Pa opet ispocetka.
Ali u svakom slucaju, posto su rezerve tako velike kako kazes, a vadjenje jeftino - odi pa busi. Sigurno ces se obogatiti.

[Alberto69]

Stos je u tome sto nikad nisu gubile (i to bi se dalo izracunati, pa bi se vidjelo da nitko to ne moze izdrzati). Nisu gubile ni kad je cijena pala na 10,5 dolara za barel. Nijedna proizvodna kompanija u Canadi nije nikog otpustila u to vrijeme. Service i engineering jesu. No 2008. nije bilo otpustanja.
U Libiji je jos za vremena Gadafija operaciju proizvodnje vodila Petro-Canada. Kanadjani su imali slobodan ulaz u Libiju, premda je iza njih stojao americki novac. Petro-Canada je drzala 49 % zajednickog vlasnistva (proizvodnje). Zato se nabijaju troskovi, kako stvarni, tako i fiktivni, kroz kompanije kceri.

Jedina zemlja, koliko ja znam, gdje se jos uvijek moze neovisno krenuti u proizvodnju nafte je Ruusija. Ljudi (neki) napustaju top manager pozicije i kraljevske place i krecu u vlastiti biznis. No mora se biti ruski gradjanin.

Poneki put se pojavi stvarno zanimljiva i tocna informacija u: The Moscow Times i The Moscow News.

[somied]

Kako potraznja za naftom pada, tako se gase oni skuplji izvori i ostaju samo jeftiniji. Neke kompanije rade sa gubitkom, ali mozes raditi dok ti je cash-flow pozitivan. Opcenito tvrtke, ne samo naftne, nerado otpustaju ljude (pogotovo strucne) ako vjeruju da ce se trziste oporaviti. Uvijek neko vrijeme drze zaposlene jer je poslije tesko naci radnike.

Rusija je negdje oko peaka, tesko moze znacajnije povecati proizvodnju.

Proizvodnja cijena vs. proizvodnja
http://www.theoildrum.com/files/murphyfig_1.png

[Alberto69]

Sve vise tones. Najlakse je "ugasiti" klasicna polja. Ugasiti Canada Oil Sand (privremeno) je nezamislivo skupo i komplicirano, plus isto za restart. Paper work ogroman. Off-shore isto pain in ass. Nema sanse.
Oil sand je profitabilno radio i kod najnizih cijena nafte. Cak i SAGD, a o povrsinskoj eksploataciji da se ne govori (tamo je masa nafte prakticki na povrsini).
Sluzbena cijena proizvodnje nafte u Rusiji 2007. godine je 8 dolara, premda je ona manja od 3 dolara. Te je godine u Zapadnom Sibiru jedna kompanija napravila green field 265 km od najblizeg terminala. 7-8 mjeseci sva komunikacija i oprema na helikopteroima. Nov naftovod, kompletna infrastruktura. Ulazi, izlazi = 2,8 dolara za barel.

Rusije je tek pocela s malim operacijama u Istocnom Sibiru. Daleko je to od pika.

[Angel_of_Death]

Cahit kaže:

A ko će proizvest svu tu struje za ove vaše electric aute (čak i da postanu ultra energetski-efikasni u nekoj budućnosti). I ne samo ko, već kako?

Pametne zemlje znaju čemu služe alternativni oblici i načini proizvodnje energije.
Samo u 2011. u svijetu je instalirano 42 GW novih kapaciteta vjetroelektrana, što čini ukupni kapacitet od 239 GW na svjetskoj razini.
U deset godina se kapacitet udesetorostučio.
Također se svaki godine instalira sve veći kapacitet, koji je prošle godine dosegao gotovo petinu ukupne brojke.
Nažalost još nije izdano izvješće s pojedinačnim brojkama po državama za 2011. pa ću dati stanje od 2010.

Prvih pet zemalja po kapacitetu vjetroelektrana u 2010.:
1. China - 2009. - 25810 MW 2010. - 44733 MW
2. SAD - 2009. - 35159 MW 2010. - 40180 MW
3. Njemačka - 2009. - 25777 MW 2010. 27215 MW
4. Španjolska - 2009. 19149 MW 2010. 20676 MW
5. Indija - 2009. 11807 MW 2010. 13066 MW

Za usporedbu, kapacitet prosječne nukelarke je oko 850 MW.

Svjetsko izvješće o kapacitetu korištenja geotermalne energije za 2010:

1. SAD 3.086 MW
2. Filipini 1.904 MW
3. Indonezija 1.197 MW
4. Meksiko 958 MW
5. Italija 843 MW
6. Novi Zeland 628 MW
7. Island 575 MW
8. Japan 536 MW
9. El Salvador 204 MW
10. Kenija 167 MW

U 2010 je stanje sa kapacitetom obnovljivih izvora energije bilo ovako:
Solarne fotonaponske ćelije – 40 GW
Vjetar – 198 GW
Geotermalna – 11 GW
Hidroenergija – 1010 GW
Biomasa – 62 GW
Solarno grijanje vode i općenito grijanje – 185 GWth

Tome bih dodao i prototip fuzijske nuklearne elektrane koji se gradi u blizini Marseillea, a zajednički je financiraju EU, SAD, Rusija, Kina, Japan, Indija i Južna Koreja.

Konstantan rast u toj sferi, kao i tehnološki napredak u istraživanju električnih automobila može drastično smanjiti ulogu nafte u dobivanju energije i transportu, pa neće biti ni ovolikih napetosti oko nje.
Alternativa uvijek postoji, a pogotovo će postojati u budućnosti. Najgori stav o bilo kakvom pitanju je onaj da je sve što je danas uobičajeno jedino moguće i jedino isplativo.

[Cahit]

Angel_of_Death kaže:

.....

Ne mogu sad pronaći, al netko je ovdje (na PZ) okačio trenutnu snagu koliku bi el. automobili trebali u slučaju potpunog prijelaza sa nafte na el. energiju u omjeru trenutne proizvodnje iz alternativnih izvora....Ufff. Brojke su bile ajme, a uz to imaš probleme transporta, skladištenja, efikasnosti, cijene itd itd.

Nemoj me krivo shvatit, ja sam 'ZA' istraživanje potencijala iskorištavanja el. energije u te svrhe, al za zadovoljavanje današnjih potreba jedina su opcija nuklearke (tu imamo problem anti-nuklearnog lobija koji je poprilično jak na globalnom nivou).

Solarna energija i vjetrenjače imaju sve više potencijala (bolja iskoristivost) al' to je još premalo u odnosu na naše potrebe. U budućnosti - možda, ali ni takva proizvodnja nije baš ni ekološki prihvatljiva a ni jeftina, a ima i gro drugih problema (property issues, a i najvažnije - sunčanih sati, a ni vjetra nema uvijek dovoljno - u HR je recimo vjetroelektranu isplativo instalirati na samo na nekoliko lokacija)

ITER je još u eksperimentaloj fazi i bit će barem 10-tak godina....Novija tehnologija (FBR) je već tu, teško je reći koliko će vremaena proći do praktične uporabe. A ima još tu n političkih začkoljica. Ne samo nekakva represija naftnog lobija, već i 'alternativni' lobi gura svoje proizvode koji ne moraju nužno biti ni efikasni ni isplativi a ni friendly prema okolišu (kako se najčešće smatra).

Potrebe rastu brže od mogućnosti koje pružaju izvori koje spomnješ. U zemljama 'trećeg svijeta' sve je više automobila, u Manili npr. se broj automobila udupla svakih sedam godina, a to je 10 milijunski frad. Jednostavno smatram da se današnji kapaciteti ne mogu nositi s tim, kad nafte bude manje ( a do toga će proći neko vrijeme) eventualno ćemo preći na nove izvore, a to neće biti ni solarke ni vjetrenjače....

p.s. a da ne govorim da se za proizvodnju solarnih panela i vjetrenjača troši OGROMNA količina energije, koja dolazi iz....fosilnih goriva