Kako reći roditeljima

[maxicoder]

Pozdrav svima. Eto mučim se već godinama kako reći roditelju koji obožava to čime se bavi, a ujedno je i on veliki dio toga (kluba, folklora, sporta, pjevanja itd. bilo čega nije bitno). Otkad znam za sebe bavim se time, ali stvarno nemogu više. Roditelj mi sve plaća, skoro sve sto zelim dobim i postujem to jako. Ali ne mogu vise to raditi.Inace roditelj mi je zesci živčenjak. Iskreno ni ne provodim previše vremena s roditeljom. Bojim se kak će reagirati a opet ispast cu seronja jer sve dobim, a ja za roditelja to nemogu raditi. Oprostite na gramatičkim pogreškama i anonimnosti. Čekam prijedloge.

[RIB]

Imas li neki drugi interes, ili samo ne zelis vise tu aktivnost u kojoj si skupa s roditeljem?
Trpi li skola zbog te tvoje aktivnosti?

[maxicoder]

Imam sport. I kaj se skole tiče nemam nikakvih problema.

[maxicoder]

I ne želim vise tu aktivnost

[kajpa]

Ako znas da bi to razljutilo ili povrijedilo tvoje roditelje, bitno je da to ne napravis tako da oni ne znaju...to bi bila dalako teza situacija, ako otkriju da si im lagao, nisi rekao da ne ides i sl.
Bitno je da sam shvatis to da nema smisla da radis nesto radi njih i za njih (u smislu aktivnosti naravno), te da u svojoj odluci budes cvrt i imas argumente. Pokusaj naci jos neki osim - neda mi se ...ili to mi je glupo.
Ne znam koliko imas godina, ali morat ces ozbiljno, jasno i direktno dati do znanja roditeljima (najbolje njima skupa) da si se zasitio, da te to ne ispunjava, da si to prerastao i da iako si rado to radio, sad vidis da ti to nije vise interesantno i....tako to.
U to ubaci da ti je zao jer znas kako su se trudili i ocekivali ...ali da se ne mozes baviti necime zato jer oni to zele, nego zelis raditi ono sto tebe zanima i veseli...
Budi obazriv, reci sto mislis i skoci....pa sto bude. Da je netko drugi pitao...(koga znam) rekla bih mu - kaj te briga, prestani i gotovo, tko te moze tjerati na nesto...ali vidim da osjecas neki psiholoski pritisak, strah...pa pokusaj biti iskren i jasan, ali i oprezan.
Ali nedaj se smesti i nagovarati. Reci da ne zelis i ne mozes vise jer ti to nije vise takvo veselje kao sto je bilo...
Mozda ce to tesko prihvatiti, mozda ce ti se ciniti i da su ljuti ...ali ne, samo ce biti malo razocarani...ali ne u tebe, nego zbog toga sto su se njihove mastarije rasplinule. Nemoj se ljutiti na njihovu reakciju, daj im malo vremena, pa ce i oni sami svatiti da nije bitno cime se bavis, dok si sretno, zdravo i zadovoljno dijete....mladic, muskarac.

[Monstera]

tema ne moze biti ovakva. lijepo te molim da napises nesto konkretnije (ne moras otkrivati o cmeu se radi, izmisli ime i prezime aktivnosti, i sto te konkretno muci, kakav je odnos sa roditeljima itd). ne mozes ocekivati gatanja ljudi na forumu, bez imalo informacija.

[maxicoder]

kajperinja hvala puno!

[maxicoder]

Odnos s roditeljima je ok. Recimo da se bavim nekom vrstom pjevanja i cijela familija je u tome.Ja sam pak jedini kojeg to ne zanima i zelim odustati jer probe su dosadne bez imalo zabave i nije to moj stil. Bilo je vremena kad mi je bilo super.ali ne vise.Ja sam vise sportski tip. I kak sad reći da ne želim vise se baviti time a da ne ispadnm supak :/ dovoljno infa?

[kajpa]

Nisi supak dok se boris za sebe.
Koji put ces u zivotu morati nesto i progutati, nesto pretrpiti, jer ces imati posla sa nekim drugim ljudima, sefovima, nadredjenima...koji su ovakvi i onakvi...cesto i zli i pokvareni. I morat ces se snaci u zivotu.
Roditelji nisu ti ljudi, roditelji te vole i prihvatiti ce tvoju odluku, mozda ne bas odmah, mozda ne bas odusevljeno, ali pomirit ce se s tim. Samo pokusaj biti miran, ne daj da te ponese nervoza pa da krenes razgovarati kako ne treba...povisenim tonom ili predbacivanjem. Da, mozda su te forsirali, mozda i krivo usmjerili, mozda previse zeljeli...ali nemoj im to zamjeriti.
Ali ..roditelji su oni koji te vole najvise na svijetu...ako ne mozes njima reci da nesto ne zelis, pa kako ces u "bijeli svijet", gdje ce ti to biti daleko teze sa nekim strancima.
Da, mozda se cini da je s roditeljima teze, jer i ti volis njih, pa ti je zao....ali vjeruj mi ...ako vam odnosi nisu poremeceni, ako kazes da je sve (uglavnom) ok...cak i oni roditelji od kojih to netko i ne bi ocekivao...imaju jako puno tolerancije i empatije za svoje dijete i mogu prihvatiti cak i takvu "tragediju" da dijete eto vise nece pjevati.
Mozes ti to...drzim ti fige.
Jos nesto...ako kazes, pa ipak ispadne lose, grozno, svadja ...ili takvo sto, nemoj se obeshrabriti, ucinio si nesto sto se tice tvog zivota i neka ti ne bude zao. Jel bolje i dalje pjevati ili raditi nesto na silu ili konacno to rijesti, pa sto bude? Ako i ne ispadne onako kako si ocekivao, uci, budi vriijedan, bavi se cime mozes/zelis....a situacija ce se ipak smiriti...kada roditelji vide da je to bila tvoja odluka...koju si svjesno donio, cijenit ce to.