Smještanje bližnjega svoga u mirovni dom

[tisi]

hajdmo malo smiriti strasti tako da sve ostane na ovom upozorenju
strogo gledano, amary na ovoj temi si off topic, autorica je pitala za iskustva ljudi koji su smjestili svoje bližnje u dom, kako su se osjećali i jesu li imali grižnju savjesti.
hvala ti na iznesenom mišljenju i stavovima, ali sad molim da se vratimo na izvorno pitanje iz uvodnog posta i pričamo o tim iskustvima.

[niptuck]

tihonsee kaže:

hajdmo malo smiriti strasti tako da sve ostane na ovom upozorenju
strogo gledano, amary na ovoj temi si off topic, autorica je pitala za iskustva ljudi koji su smjestili svoje bližnje u dom, kako su se osjećali i jesu li imali grižnju savjesti.
hvala ti na iznesenom mišljenju i stavovima, ali sad molim da se vratimo na izvorno pitanje iz uvodnog posta i pričamo o tim iskustvima.

a sumernajt nije of topik?ne vidim da je ona nekog svog smjestila u dom,pa ima iskustva, samo se umece, ,,,gdje god
pliz. ,
kad imas vec funkciju moda onda budi korektna . hvala

evo, moj frend je svoju baku smjestio u sd, baka je ubrzo umrla,
a to nije jedini slucaj,
ne kazem da kod kuce nemoze brzo umrijeti , ali domovi ,ipak imaju tu pricu da starije brzo rjese ako im ''nema pomoci' da se ne bakcu s tim,
pogotovo privatni domovi,
AMARY svu srecu ti zelim u ovom i svim ostalim svjetovima....... ako postoje.

[black fairy]

Do zadnjega sam se brinula za svoju baku, i nije mi bilo teško. Da sam je smjestila u dom ne bih mogla mirno spavati, savjest mi ne bi dala! Ni svoje roditelje ne namjeravavam smjestiti u dom jer kad čitam priče, a i iz iskustva drugih o domovima ne ulijevaju mi nimalo povjerenja.

Svatko ima svoju savjest i odlučuje za sebe, ja svoje znam, iako mi puno fali barem znam da je nisam ostavila u nekom domu i da sam se do kraja brinula za nju! Ako se ima malo vremena uvijek postoji opcija unajmljivanja osobe za pomoć, ali iz svoje kuće ih ne bih dala.

[mačkonja]

danas je na tv-u bila neka UK emisija o unutarnjem (pre)uređenju

uglavnom, preuređivali su jedan dom za starije

to je ustvari velika obiteljska kuća u kojoj svaki stanar/korisnik (ukupno 12 ljudi tamo živi) ima svoju sobu, zajedno objeduju, imaju dnevnu sobu za druženja.

imaju osoblje koje se brine za obroke i čistoću

svi su ti stariji ljudi bili pokretni i lucidni, ali ono, činili su mi se dosta stari pa vjerujem da im je veliko olakšanje da ne moraju o kućanstvu brinuti
par njih je reklo da su tu došli nakon što su postali udovci i usamljeni

postoje li u Hr takvi domovi za starije?
više obiteljski štih nego institucija?

[niptuck]

naravno da postoje, ima ispod moje gajbe jedan dom, predivan stvarno, svaki put kad prodem vidim bakice i djedice kako cilaju na balkonu, nova zgrada nekog ovalnog oblika, naravno da im je sve predivno uredeno, ipak korisnici to masno placaju
nisu svi domovi losi , ali neki jesu na losem glasu,s razlogom.moji baka i djed nisu isli u dom. moja mama nebi to nikad dopustila, umrli su mladi , sa nepunih 80, najprije baka a za njom dida, kako se kaze od tuge ,.i bilo je tako, nakon mj dana u dan umro je moj dida, sestra i ja smo bile jedva punoljetne
niti jedan od njih nije bolovao od neke bolesti, ali to je druga prica

p.s. ja kad san vidjela da je na ridu novi mod Tupelo malo me panika zasila
sad vidim da nema bas razloga za to

[Dlapek]

black fairy kaže:

Do zadnjega sam se brinula za svoju baku, i nije mi bilo teško. Da sam je smjestila u dom ne bih mogla mirno spavati, savjest mi ne bi dala! Ni svoje roditelje ne namjeravavam smjestiti u dom jer kad čitam priče, a i iz iskustva drugih o domovima ne ulijevaju mi nimalo povjerenja.

Svatko ima svoju savjest i odlučuje za sebe, ja svoje znam, iako mi puno fali barem znam da je nisam ostavila u nekom domu i da sam se do kraja brinula za nju! Ako se ima malo vremena uvijek postoji opcija unajmljivanja osobe za pomoć, ali iz svoje kuće ih ne bih dala.

Pada li ti na pamet da ima starih ljudi nad kojima treba biti 24 sata na dan?
Zašto ste tako isključivi i sve prebacujete na pitanja odabira ili savjesti?
U kojem stoljeću živite?
Daj mi savjet kako se dvije zaposlene osobe u 40tima brinu za nepokretnu staru osobu,a da nemaju danonoćne čuvalice koje koštaju tjedno koliko ustanova mjesečno? A imamo li svi taj novac ili ipak moramo izabrati smještaj u neku ustanovu?
Pokretnu i relativno zdravu osobu nitko neće bičem "staviti" nigdje jer se mogu brinuti same o sebi.
Moja sveki ima 85 i živi sama i dalje hoda u kazalište i na koncerte.

[Aeronas]

Ne kužim. Ako se ima novaca za dom, valjda se ima i za osobu koja bi je pazila dok se radi. Nažalost, u našoj državi imaš koliko hoćeš zena koje bi čuvale starije osobe ili čistile. Mislim da ne bih svoje mogla staviti u dom. Ipak, ima situacija gdje je to za mene potpuno razumljivo.

[prilika]

U domu za starije postoji stručno osoblje, medicinske sestre 24 sata dnevno. Neki stariji ljudi imaju sonde, katetere. Kako ćeš to doma mijenjati ako član obitelji nije medicinska sestra. Mislim da je za takvog pacijenta sigurnije da je u nekom domu. Nadalje nije lako naći niti medicinsku sestru za čuvanje starije osobe u stanu i na samo nekoliko sati dnevno. Meni je jedna tzv. medicinska sestra prošli tjedan stavila tako veliku cijenu, nerealnu za par sati čuvanja starije osobe. U domu je sve uključeno i lakše je pogotovo ako sam živiš kao ja sa starijim i teško pokretnim članom obitelji. Nadalje ja sada ne radim, ali htjela bi raditi. Kako ću biti sigurna da će neka žena za čuvanje doći točno na vrijeme da ne zakasnim na posao. Mislim da je u ovakvom slučaju bolje da je osoba u nekom dobrom domu.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[vlovrec]

kad je moja baka bila kod tete, teta se brinula za nju koliko se mogla, a svaki dan je dolazila patronažna sestra koja joj je pomagala okupati je i to medicinsko šta je trebalo, injekcije, vježbe i to.
a i doktor je jako blizu, par kuća dalje, ako je baš bilo nešto on je došao odmah, inače kućni prijatelj od teta, inače mislim da ne bi svaki malo dolazio

znači stručna pomoć ti je prijeko potrebna za njegu takve osobe. patronažna se ništa ne plaća inače, ne znam kakvi uvjeti moraju biti ispunjeni da ti tako dolazi svaki dan.

a sad je druga stvar šta su naši domovi za starije većinom horor i od smještaja i od osoblja. a cijena da ne pričam. sve fino i divno i krasno, a kad malo zagrebeš dublje užas.

[Dlapek]

Aeronas kaže:

Ne kužim. [B]Ako se ima novaca za dom, valjda se ima [/B]i za osobu koja bi je pazila dok se radi. Nažalost, u našoj državi imaš koliko hoćeš zena koje bi čuvale starije osobe ili čistile. Mislim da ne bih svoje mogla staviti u dom. Ipak, ima situacija gdje je to za mene potpuno razumljivo.

Ta osoba košta od 80-120 kuna na sat.
Računati znaš?

[TIT]

Aeronas kaže:

Ne kužim. Ako se ima novaca za dom, valjda se ima i za osobu koja bi je pazila dok se radi. .......

A što kad se ne radi?
Ako imaš doma osobu koja je nepokretna, nju ne može njegovati jedna osoba, bilo ukućan ili vanjska osoba.

[prilika]

Ima i dobrih domova. Nisu svi loši. Po meni su najveći problem dementni ljudi koji nisu pod kontrolom, upadaju u tuđe sobe, rade probleme, viču. Govorim za dom Villa Brezovica gdje je moj tata bio mjesec dana na oporavku nakon otpusta iz bolnice. Fizioterapeuti su premalo radili sa njim. Tek kada je došao kući počeo je hodati sa hodalicom. U domu mu je hodalica bila naslonjena na zid sobe i nije ju nikada koristio. Nisu mu dali da hoda popodne. Da je tamo ostao ne bi nikada prohodao. Samo ih stave u kolica i eventualno fizioterpeuti prohodaju sa njima pola dužine hodnika. Kod kuće ide sam na WC sa hodalicom. U domu uopće nije išao na WC, nego je sve obavljao u pelenu. Činjenica je da ja ne radim i da se mogu posvetiti tati svaki dan. Kako ću kada ću raditi, ne znam niti sama. Znam da ako ponovo ide u dom da će samo nazadovati. Tamo im ne daju hodati kada žele da ne bi pali. Rješenje je naći neku gospođu za čuvanje tate dok sam ja na poslu, ali to i nije tako lako.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

[nana07]

Dlapek kaže:

Pada li ti na pamet da ima starih ljudi nad kojima treba biti 24 sata na dan?
Zašto ste tako isključivi i sve prebacujete na pitanja odabira ili savjesti?
U kojem stoljeću živite?
Daj mi savjet kako se dvije zaposlene osobe u 40tima brinu za nepokretnu staru osobu,a da nemaju danonoćne čuvalice koje koštaju tjedno koliko ustanova mjesečno? A imamo li svi taj novac ili ipak moramo izabrati smještaj u neku ustanovu?
Pokretnu i relativno zdravu osobu nitko neće bičem "staviti" nigdje jer se mogu brinuti same o sebi.
Moja sveki ima 85 i živi sama i dalje hoda u kazalište i na koncerte.

Moja mama je bila invalid otkad znam za sebe, a zadnjih 10tak godina života baš bolesna i jako slabo pokretna te gotovo potpuno slijepa. Pred kraj i dementna.
Isto sam mislila da neću nikad dati ikog u dom, da ću biti dobra kćer, ali kad sam počela osjećati toliki strah da će mama umrijeti jer je doma, a ja nisam medicinski sposobna pomoći joj, doživljavala sam takvu grižnju savjesti.
Primjer, mami je šećer znao otići jako visoko, a nije se dala doktoru, a ni tablete nisu bile od pomoći. Otići tako na posao, a znati da je mama više loše nego dobro, nije baš pomagalo efikasnosti na poslu.
Još gore, znala se gušiti hranom vrlo često, a ja bih samo prestravljeno ju pokušavala spasiti da prodiše i svaki se put bojala da će umrijeti, a da nisam uspjela joj pomoći.
Voljela sam mamu više no išta, ali sam shvatila da i moja najveća ljubav i 24/7 skrb o njoj neće biti dovoljna, dapače, da ću si predbacivati ako umre kod kuće radi nedostatka zdravstvene pomoći koje imaju u (kvalitetnijim) domovima.
Imala sam novca i za platiti sestri ili gospođu da ju pazi dok radim, ali ne znate koliko je teško ikog naći ako opišete stvarno zdravstveno stanje. Ako i uspijete.
Što je najgore, mama je moju ponudu doma izrazito loše shvaćala ("zašto me želiš maknuti iz kuće") a ja sam propadala i fizički i emocionalno.

Otac nije imao snage puno pomoći, što zbog slabosti, što zato jer je to doživljavao kao opterećenje i da on mora imati svoj život, čak je imao i više druženja i izlazaka (ode po 10tak sati izvan kuće dok sam ja vjerovala da je barem on uz mamu, i mama me zove da dođem doma jer joj nitko nije dao jesti nakon mog odlaska. Ili me zove susjeda da ako mogu dođem kući, jer mama je sama cijelo moje radno vrijeme).
Iskreno, nikad mamino stanje nije ozbiljno doživljavao do pred sam kraj.

Sad ako mi tko kaže, da je izdaja ikome nuditi dom, možda na godinu ili dvije bi mogao to podnositi, ali desetak godina stati sa životom, posvetiti se nemoćnom roditelju, a da sam pritom ne strada (nisam nikad zasnovala svoju obitelj, jednostavno nisam željela ikog opterećivati tom brigom i skrbi), nema pravu sliku. I ne dao bog da ga zadesi. Da gledaš svog roditelja kako umire, guši se, odlazi, a ti mu ne možeš pomoći.

Srećom, dragi bog joj je dao spokoj bez dugo patnje u bolnici. Koliko god sam proplakala poslije njezine smrti, sjećala sam se njezine priče da je bog izmislio smrt da se ljudi ne pate u starosti i ustvari je ona sama molila boga da ju uzme (grozno je što je osim povremene demencije, bila lucidna do kraja, a gotovo gluha slijepa i sama svjesna svoje nemoći).

Nedugo potom, moj otac, je od jedne vrlo zdrave i vitalne osobe, u mjesec dana nakon smrti majke doživio moždani udar, idućih mjesec dana prošao sve patnje kao i majka zadnjih godina svog života, i dapače, kad je vidio kako kopni, sam je tražio dom. Nažalost, ubrzo potom je umro, ali se bar tješim da je bio u dobrom domu i zahvaljujem sestrama koje su se brinule. Ja nakon svega, nisam imala snage, a niti znanja (pelene i kupanje još nekako, ali stavljati sondu radi hranjenja, to ne bi mogla nikako).

Eto, toliko, znam da ima lošijih domova, ima i boljih, nekoliko sam ih obišla tih dana, i znam da nije lako ni tim roditeljima, a djeci je i teže, ali nemojte apriori osuđivati ikog koga je smjestio roditelja u dom. Nekad je lakše i sebi, a puno lakše i njima.

[marulam]

nana07 kaže:

Sad ako mi tko kaže, da je izdaja ikome nuditi dom, možda na godinu ili dvije bi mogao to podnositi, ali desetak godina stati sa životom, posvetiti se nemoćnom roditelju, a da sam pritom ne strada (nisam nikad zasnovala svoju obitelj, jednostavno nisam željela ikog opterećivati tom brigom i skrbi), nema pravu sliku. I ne dao bog da ga zadesi. Da gledaš svog roditelja kako umire, guši se, odlazi, a ti mu ne možeš pomoći.

evo, o ovome sam pisala
ono moje "imate li obitelj, partnera/supruga" odnosi se na ovo

dvije forumašice koje su pisale o brizi za svoje bake - nemaju partnera, obje su razvedene, čini mi se

mislite li zaista da bi partner imao baš svaki put obzira da ne možete otići na rođendan klincu njegove sestre, svadbu njegovog bratića i tome slično?

[nana07]

marulam kaže:

evo, o ovome sam pisala
ono moje "imate li obitelj, partnera/supruga" odnosi se na ovo

dvije forumašice koje su pisale o brizi za svoje bake - nemaju partnera, obje su razvedene, čini mi se

mislite li zaista da bi partner imao baš svaki put obzira da ne možete otići na rođendan klincu njegove sestre, svadbu njegovog bratića i tome slično?

Nije čak ni to, nego dok se intenzivno skrbiš o kome, potrebe i želje te osobe stavljaš ispred svojih. Moja potreba bila je samo ići na posao, jer je osiguravao sredstva za skrb tj novac za lijekove, pelene, dodatne preglede, posebnu hranu itd.. Sve ostalo nije bilo bitno. Ali tada i ne misliš na to i ne žališ za tim.

Čak se više divim onima koji imaju i obitelj, jer treba moći sve uskladiti i "utrenirati" se da stigneš sve.

Ali nakon svega toga, najviše cijenim osobe koje to isto prolaze sa djecom. Jer realno, kad se skrbite o roditelju, koliko god bolestan bio, nekako to psihički lakše banansirate, jer je to "prirodan" slijed životnog ciklusa. Ali skrbiti se o nepokretnom i nemoćnom djetetu je najveća ljubav i žrtva...

[nisamtoja]

prilika kaže:

Meni je jedna tzv. medicinska sestra prošli tjedan stavila tako veliku cijenu, nerealnu za par sati čuvanja starije osobe.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

Možeš mi molim te objasniti čemu ovo "tzv." i kolika je po tebi nerealna cijena?
Cijena se formira po mnogo toga. Osobno, ja gledam prvenstveno udaljenost od svoje kuće i težinu njege. Ali iskreno,i koliko su mi ljudi sjeli. Jer sigurno neću na lijepe oči ići nekome, potrošiti pol sata, sat na put, odraditi toliko i trpjeti psihički smor....za recimo 20 kn...koliko je jedna terapeutkinja ponudila jednoj obitelji cijenu za pol sata vježbanja, ali je njima bilo previše
Ali za shoping potrebnih i nepotrebnih stvari, recimo imaju....
Eh da, ovisi i o broju dolazaka. Je li jednom ili devet puta tjedno...ako je više, normalno da cijena pada.

Nadalje, ne znam da li ste svi upućeni u mogućnost kućne njege kod starijih i nemoćnih osoba preko zdr. osiguranja? U to bi trebali uputiti lijećnik opće prakse i patronažna sestra , ali ponekad dođe do propusta. Ovisno o stanju i općoj situaciji neki mogu dobiti kupanje 1x tjedno, a neki dolazak sestre svaki dan pa i vikendom, za one zaista teške i nepokretne. U kućnu njegu može spadati svašta; od klasične njege u krevetu i kupanja, tuširanja u kadi, rezanja noktiju, vađenja krvi, previjanja rana, razgibavanja itd... Još kad se dobiju i povremene fizikalne terapije u kući mnogim ljudima to uvelike olakša skrb o svojima i prolongira smještaj u dom.

Moji su u dom stavili jedino prabaku, i to je bilo zapravo nešto više tipa udomiteljske obitelji, svega par korisnika, uglavnom pokretnih...Smjestili su je jer nisu mogli brinuti za nju, realno i mislim da joj je tamo bilo bolje....Čuvala me kad sam bila mala, sad jest da je to bilo svakako, ali ipak...pa sam osjećala i određenu grižnju savjesti...kako je bila smještena u mom rodnom kraju gdje ja ne idem često, pokušavala sam otići barem svakih par mjeseci urediti joj nokte i tako neke sitnice što recimo u tom domu nisu radili...
Iako mladi, pati me jako i pomisao na vlastite roditelje...rastali su se, dakle, još su to dvije zasebne individue i adrese...ponovo zasnovali brakove, rastali se - opet, bolesni, bez prihoda, i krova nad glavom. Oboje! Sad je već kritično, strah me i pomisliti na budućnost. Što ću ja s njima

[Maca Micko]

Mislim da nikad ne bih dala svog starog oca u dom, iako je bolestan.

[SubSV]

mo_nika kaže:

... koliko vas je i je li vas uopće prala grižnja savjesti zbog smještaja u dom

Prala me je i još me pere. Moji starci su živi i zdravi ali su njihovi roditelji završili u domu (baka i djed). Mislim da im je bilo grozno i da su bili jadni i nesretni. I nisam sigurna da ih tamo nisu zlostavljali, taj jedan dan ili dva u tjednu što se dođe u posjetu ( kad te oni tamo već očekuju jer je to obično vikend kad se ne radi) ne može se dobiti prava slika. Eventualno da čovjek ima naviku navratiti česće i nenajavljeno pa da vidi da je osoba svaki put sita i čista i zbrinuta - ok, to već pruža određenu sigurnost da je ponašanje osoblja korektno.

[Maca Micko]

A što bi tebe prala savest što su tvoji baba i deda bili u domu?..To nije bilatvoja odluka, nego odluka tvojih roditelja, zar ne?

[SubSV]

Konačna odluka je bila na njima, ali smo svi bili u istom kućanstvu i jedno vrijeme prije doma je baka bila kod nas, svi smo šizili - zato na kraju odluka i je bila takva kakva je bila. Da smo imali više strpljenja svi skupa možda je moglo biti drukčije.

Možda i nije, al sad nećemo ni znati a čovjek se pita "što bi bilo kad bi bilo" i dal se sve moglo odigrati na drugi način...