Etika u novinarstvu

[dtomas]

Corduroy kaže:

Takvi dođu kao yeti. Svi su čuli za njih, ali ih zapravo nitko nije vidio

Uvijek možeš postati takav novinar, pa se uvjeriti da takvi ljudi postoje.

[dtomas]

Zekoslawa kaže:

Ponekad otvorim novine ili portale ne kako bih čula što je istinito u svijetu, nego kako bih vidjela što se servira kao istinito u svijetu.

To već dovoljno govori o tome da te se ne može smotati i izmanipulirati... iako, opreza nikad dosta.

U kojem god svojstvu se ja informirala i s kojom god namjerom, to i dalje ne znači da želim da me se šokira i traumatizira više nego što mora. Oznaka "uznemirujuće snimke" ili "uznemirujuće fotografije" ponekad nije dovoljna da izbjegnem sve što bih izbjeći htjela.

Postoje istraživanja o tome kako funkcionira ljudska svijest i koje su joj slabe točke kako bi se njome moglo manipulirati. Senzacionalni naslovi kao i "Uznemirujuće ovo i ono" tu su da okupiraju pažnju i navedu na klik mišem. A klik negdje itekako donosi novac na račun. Dakle, zlouporaba ljudske psihe. Toga čovjek MORA biti svjestan.

Možemo reći da novine (sredstva informiranja, papirnata, elektronička, koja god) tek rade ono za što i služe - prodaju se. Možemo se nad tim zgražati i zdvajati, isto tako. Možemo na koncu i raspravljati gdje je granica do koje smiju ići, postoji li uopće, jesu li je već prešli ili to tek predstoji.

Granica? Postoji u vidu ekonomske isplativosti. Ako prijeđu neku moralnu granicu, a to donese profit, ne brini, neće se ništa po egzistenciju takvih medija dogoditi. Zapravo, granice su davno prijeđene... Zato je novinarstvo (generalno svi mediji) u velikoj krizi: ne bavi se primarnom zadaćom tj. borbom za opće dobro.

Ne bih rekla da je, kako smo se uglavnom složili, sve u kupcu i tržištu u smislu da je kupac pasivni recipijent. Problem je tu i stvarnoga autorstva. Jer su velikim dijelom "uznemirujuće snimke" amaterska djela anonimnih autora. Koja kruže po mreži čak i ako ih sredstva informiranja odluče zaobići. Pa onda ispadaju pizde jer nisu objavili ono što je ionako vidio svatko tko želi vidjeti. Pa kad je već tako da se ionako distribuiraju, što ne bi i kod njih to gledao. Samo razlika je kad ti se nešto nudi, pa otvaraš da bi gledao ili pak kad naletiš i kad ne bi htio i tamo gdje možda ne bi očekivao.

Meni je nekako to drugačije u glavi posloženo...
Ja medije smatram odgovornima za oblikovanje publike koja ih prati. Prema tome, postojanje crne kronike u novinama, a koja je ranije bila daleko manje zastupljena, utjecalo je na svijest ljudi. Danas se u detalj prepričava kako je netko izveo neko zvjerstvo, što i s kim, zašto i čim... Ljudima se praktički daju ideje da i oni nešto učine. Zanimljiv je efekat kada se u medijima pojavi vijest o suicidu jer gotovo uvijek se nakon toga zareda još koji suicid. Ta novinarska vijest dođe kao okidač za novu nevolju. Jel tome novinarstvo treba služiti?

To što amateri snimaju uznemirujuće materijale, mediji bi trebali ignorirati osim ukoiko se objavom nešto dugoročno popravlja u društvu. Pa sada... koliki je postotak takvih slučajeva?

Sad će netko reći da to nije nikakva novost jer su nekoć javna smaknuća bila eventi. I to ne toliko davno, bilo ih je i krajem osamdesetih. No eto, do trga na kojemu se odvija smaknuće ipak je trebalo doći. Svjesno i namjerno. To nije baš slučaj kad otvoriš novine da bi se informirao o vremenskoj prognozi, sportu, traču ili o informiranju.

Tako je, ali je i dalje ostao isti popratni ekonomski efekat. Ti ljudi što su hodočastili na smaknuće morali su na tom mjestu tj. gradu i nešto pojesti, popiti, kupiti nešto za svoje dijete, poslati razglednicu sa smaknuća i sl. a danas se to obavlja klikom miša budući tamo negdje u tkomu neki brojač odbrojava i shodno tome se nekome slijeva neki novac od npr. uplata oglašivača...

Novac tj. profit je pokvario svijet, pokvario je i medije.
Na tebi je izgraditi svjetonazor koji se nit ne osvrne na riječ "uznemiravajuće"... jer očito je, mediji će još dugo iskorištavati ljudsku karakteristiku vrednovanja preuveličavanja, dramatizacije i što ti ja znam... obožavanja krvavih prizora...

Ono što je užasno jest to da mediji kao i npr. kreatori agresivnih računalnih igrica zapravo oblikuju sve agresivniji svijet.

Kako tome doskočiti? Imaš li ideju?

[Lastan]

dtomas kaže:

Ono što je užasno jest to da mediji kao i npr. kreatori agresivnih računalnih igrica zapravo oblikuju sve agresivniji svijet.

Ovo je notorna glupost. Imbecilnost samo takva.
Živimo u nikad manje nasilnom svijetu. U čitavoj povijesti ljudske vrste nije bilo manje ubojstava, manje ratova, manje nasilnih smrti svih vrsta.
To što mediji svaki put kad netko popizdi i izrešeta školu istaknu da je dotični igrao CoD ili nešto u tom stilu obično je senzacionalističko proseravanje; mogli su jednako tako napisati da je – zamisli samo! – pio vodu. Ili Fantu.

Nakon jedne takve pucnjave – ne pitaj me koje više – podatak da je zločinac na uzglavlju držao Mein Kampf, na zidu imao nacističku zastavu i Hitlerove slike i sve u tom stilu našao sam u jednom mediju. Podatak da je igrao neku pucačinu našao sam svugdje.

[dtomas]

Lastan kaže:

Ovo je notorna glupost. Imbecilnost samo takva.
Živimo u nikad manje nasilnom svijetu. U čitavoj povijesti ljudske vrste nije bilo manje ubojstava, manje ratova, manje nasilnih smrti svih vrsta.
To što mediji svaki put kad netko popizdi i izrešeta školu istaknu da je dotični igrao CoD ili nešto u tom stilu obično je senzacionalističko proseravanje; mogli su jednako tako napisati da je – zamisli samo! – pio vodu. Ili Fantu.

Nakon jedne takve pucnjave – ne pitaj me koje više – podatak da je zločinac na uzglavlju držao Mein Kampf, na zidu imao nacističku zastavu i Hitlerove slike i sve u tom stilu našao sam u jednom mediju. Podatak da je igrao neku pucačinu našao sam svugdje.

Imbecilnost je kada naoružan školarac upadne u školu i posmica sve koji mu naiđu pred pušku...

Odakle okvir za takvo ponašanje?
Iz knjige "Umijeće ljubavi"?

Odakle mu uopće puška?

[Corduroy]

dtomas kaže:

Uvijek možeš postati takav novinar, pa se uvjeriti da takvi ljudi postoje.

Ne hvala.

Odakle okvir za takvo ponašanje?

Ja krivim crtić Tom & Jerry

Inače, ako je netko labilan i cvrkut ptica ga može potaknuti da pukne, ali to nije tema

[Lastan]

dtomas kaže:

Imbecilnost je kada naoružan školarac upadne u školu i posmica sve koji mu naiđu pred pušku...

Odakle okvir za takvo ponašanje?
Iz knjige "Umijeće ljubavi"?

Naveo sam jednu karakterističnu knjigu o kojoj su mediji u jednom od prošlih slučajeva malo pisali iako je nađena u ubojičinoj sobi.
Da vidimo hoćeš li pogoditi o kojoj je knjizi riječ.

[IdiMi]

žurnalista terorista...

malo je pravih novinara. uostalom, novine prodaju senzacije, ne kvalitetne informacije.
ljudi apsorbiraju ono što im se nudi.
da se iznose kvalitetne i provjerene informacije ljudi ne bi tražili nazad morbidne senzacionalističke naslove.

[nepoderivi]

Temeljni problem je manjak stručnosti i želje za usavršavanjem kod novinara, odnosno uvjerenjem da svi mogu biti novinari. Tome je u Hrvatskoj najviše doprinio EPH, odnosno Kuljiš i društvo koji su prvi profurali tezu da svi koji su u stanju prepoznati slova abecede mogu biti novinari - već će se u redakciji od dreka napraviti pita. A nagore je krenulo kad se pojavio Jutarnji - plaće novinara su se gotovo udvostručile bez ikakvog konkretnog razloga i time ih učinile ovisnima o gazdama.

Tko nema pojma ni o čemu a za to prima desetak tisuća kuna sigurno da će biti prilagodljiviji zahtjevima gazde. Jutarnji je prvi na naslovnici objavio fotku žrtve nesreće kad je u proljeće 1998. pala mlada žena s nebodera u Veslačkoj - kako je redakcija blizu fotići su došli prije policije i snimile beživotno tijelo na automobilu, a ovi lešinari su to mrtvi hladni objavili na naslovnici. I onda je krenulo...

Mogao bih o ovoj temi doista puno pisati, ali da probam rezimirati. Mislim da se etika u novinarstvu počela urušavati kad se pojavio Jutarnji jednostavno zato jer se iznenada pojavila potreba za velikim brojem novinara kojih na tržištu nije bilo pa su se uzimali s kolca i konopca ljudi koji su prije toga u životu napisali eventualno zadaćnicu na satu hrvatskog u osnovnoj školi. Kako takvi ljudi nisu bili u stanju pisati suvisle tekstove krenulo se na senzacije i žutilo, odnosno nije se od njih tražilo da se prilagode novinama već su novine prilagođavane njima, a publika je kupovala ono što je bilo na tržištu. Jedna od najdražih crtica iz Jutarnjeg je bila vijest sa sprovoda rahmetli Ibrahima Dedića. Na trećoj strani izvještaj u kojem vedeta Jutarnjeg Hrvoje Appelt mrtav hladan napiše da je za "ubijenog Dediće efendija Šefko Omerbašić klanjao džihad". I to prođe i lektora i urednika i glavnog urednika... Večernji, kakav god bio, to nije radio unazad četiri godine.

I da: nije problem to što u Hrvatskoj postoje 24sata, Jutarnji i Večernji, već što nema ozbiljnog lista. Ima Slovenija Slovenske novice i Skandal, ali ima i Delo i Dnevnik. Austrija ima Kleine i Kronen Zeitung, ali ima i Der Standard i Die Presse. A mi... Uffff

[dtomas]

Lastan kaže:

Naveo sam jednu karakterističnu knjigu o kojoj su mediji u jednom od prošlih slučajeva malo pisali iako je nađena u ubojičinoj sobi.
Da vidimo hoćeš li pogoditi o kojoj je knjizi riječ.

Povezanost knjiga i ubojica bi mogla biti zgodna tema... "Lovac u žitu" bi onda isto mogao biti knjiga koja potiče na ubojstvo , samo, je li to tema ove teme

Problem s medijima je taj što iskorištavaju ljudsku psihu, zaokupljaju je nebitnim kako bi ostvarili materijalnu korist. Medijii bi u društvu trebali služiti posve drugoj svrsi.

[dtomas]

nepoderivi kaže:

Jutarnji je prvi na naslovnici objavio fotku žrtve nesreće kad je u proljeće 1998. pala mlada žena s nebodera u Veslačkoj - kako je redakcija blizu fotići su došli prije policije i snimile beživotno tijelo na automobilu, a ovi lešinari su to mrtvi hladni objavili na naslovnici. I onda je krenulo...

Kladim se kako je taj broj bio rasprodan jer su ljudi pohrlili na leš. Da nije bilo tako, tj. da ljudi nisu bili takvi, pa da se taj broj novine prodao ozbiljno loše, urednici tj. vlasnik, ne bi se više usudio riskirati sa objavom mrtvih na naslovnici...

No, ljudi su razgrabili taj broj I onda je krenulo....

Da nije novca u tome, BI LI ikada krenulo?

[nepoderivi]

dtomas kaže:

Kladim se kako je taj broj bio rasprodan jer su ljudi pohrlili na leš. Da nije bilo tako, tj. da ljudi nisu bili takvi, pa da se taj broj novine prodao ozbiljno loše, urednici tj. vlasnik, ne bi se više usudio riskirati sa objavom mrtvih na naslovnici...

No, ljudi su razgrabili taj broj I onda je krenulo....

Da nije novca u tome, BI LI ikada krenulo?

U biti, taj broj i nije bio nešto posebno rasprodan. Jutarnji je imao spektakularnu na početku (prva dva broja su bila potpuno rasprodana), dok je publika bila još znatiželjna, a ova naslovnica nije bitno pomogla. U biti, Jutarnji je bio dosta iza Večernjeg praktički sve do listopada i afere s Tuđmanovom ušteđevinom koju je objavila Ankica Lepej.

A nakon toga je i Večernji počeo s lešinarenjem jer su se urednici prepali Jutarnjeg i, malo pomalo, došli smo tu gdje jesmo. A valjda je najgore što su Slobodnu isto prodali EPH. Jako, jako loše.

Što se tiče pitanja o novcu ovako bih to postavio: niti jedna porno zvijezda ne zarađuje koliko "obične" filmske zvijezde. Dakle, da, novac jest bitna stavka u cijeloj priči, samo što se nitko u ovoj zemlji ne usudi krenuti s ozbiljnim novinama. Washington Post ima prihod koji se mjeri u stotinama milijuna dolara (početkom tisućljeća je čak prelazio i milijardu) godišnje, o čemu bilo koji tabloid može samo sanjati.
Razlog nije samo naklada već i prihod od oglasa: neke stvari nema smisla reklamirati u novinama koje čitaju ljudi male kupovne moći a ipak to donekle ovisi o naobrazbi i inteligenciji.

Doduše, moglo bi se diskutirati o tome je li ova zemlja tu tužan izuzetak...

[Daniel.N]

Mislim da je problem u cijeđenju već ocijeđene naranče. Pogledajte televizije. HRT nema problema jer uvijek Sabor može odriješiti kesu, RTL je u minusu, a NOVA je uspjela privući sve sadržaje tipa Red Carpet a vijesti su im (za mene) negledljivi populizam.

Da biste ocijedili više soka, morate ubaciti i trule naranče, drugog nema. Kako to da u Hrvatskoj nema nijednih ozbiljnih novina, tjednih, dnevnih, mjesečnih? Radi se o čitanosti, gledanosti, broju klikova, jer je glavna zarada iz reklama. Zato i bombastični naslovi.

No mene to ne smeta, znam da smo u principu relativno neobrazovan i vrlo nezahtjevan narod koga nije briga što se zbiva u Gvatemali i Myanmaru.

Smeta me kad se gluposti prodaju kao nešto vrijedno. Analize. Investigativni timovi. Infografike s vrlo malo vrijednih informacija. Nekakve bezvezne statistike i karte na kojima se ništa ne vidi a iz aviona je jasno da ih je netko smandrljao u tri minute (kao one čuvene karte ne kojima su bile posve krive trase autocesta, pa ona karta gdje je Spačva završila u Srbiji... ima jako puno primjera)

Postoje ljudi koji se bave i ozbiljnijim analizama, ali to malo dopire do novina, a još manje do prosječnog čovjeka.

No uvijek je utješno pogledati preko plota, tamo je dakako uvijek još gore:

http://www.e-novine.com/entertainmen...om-bananu.html

[dtomas]

nepoderivi kaže:

Što se tiče pitanja o novcu ovako bih to postavio: niti jedna porno zvijezda ne zarađuje koliko "obične" filmske zvijezde. Dakle, da, novac jest bitna stavka u cijeloj priči, samo što se nitko u ovoj zemlji ne usudi krenuti s ozbiljnim novinama. Washington Post ima prihod koji se mjeri u stotinama milijuna dolara (početkom tisućljeća je čak prelazio i milijardu) godišnje, o čemu bilo koji tabloid može samo sanjati.

nažalost... al čini se kako je upravo tako

Razlog nije samo naklada već i prihod od oglasa: neke stvari nema smisla reklamirati u novinama koje čitaju ljudi male kupovne moći a ipak to donekle ovisi o naobrazbi i inteligenciji.

Ma i to stoji, ali ako novine potiču ljude da budu ajmo reći, inteligentniji, onda će tom narodu pomoći i da bude materijalno bogatiji, zar ne? OK, to je dugotrajan proces, ali što se prije započne, prije će se postići kvalitetni rezultati! Novine tj. mediji ne rade na tom polju, rade na izvačenju koristi odmah i sad, a to dugoročno čini promjene na bolje daleko teže ostvarivima... pa kada se i pojavi neka ozbiljna novina, tko će je čitati?

Doduše, moglo bi se diskutirati o tome je li ova zemlja tu tužan izuzetak...

Da... tako se i meni čini...

[nepoderivi]

dtomas kaže:

ako novine potiču ljude da budu ajmo reći, inteligentniji, onda će tom narodu pomoći i da bude materijalno bogatiji, zar ne? OK, to je dugotrajan proces, ali što se prije započne, prije će se postići kvalitetni rezultati! Novine tj. mediji ne rade na tom polju, rade na izvačenju koristi odmah i sad, a to dugoročno čini promjene na bolje daleko teže ostvarivima... pa kada se i pojavi neka ozbiljna novina, tko će je čitati?

Da bi dnevne novine bile isplative dovoljno je nekih desetak tisuća prodanih primjeraka dnevno, što nije nedostižno. Ako se Poslovni dnevnik, koji je iznimno hermetičan, prodaje u tri do pet tisuća primjeraka, onda ne vidim razloga zašto se ne bi mogle prodavati ozbiljne dnevne novine u duplo većoj nakladi. Ipak imamo nekih desetak posto ljudi s akademskom titulom i vjerojatno bar još toliko ljudi koji imaju neki intelektualni potencijal, što bi bilo nekih 20 posto populacije, odnosno gotovo milijun potencijalnih čitatelja.

I to čitatelja čija je ekonomska moć daleko veća od onih koji čitaju 24 sata ili Večernji list. Doduše, kod traženja specifične publike je internet daleko bolji od novina, ali mislim da bi u kombinaciji s nekakvim portalom ozbiljan dnevni list (ili medij, može to biti i TV postaja) mogao egzistirati. I biti atraktivan oglašivačima.

[Daniel.N]

nepoderivi kaže:

I to čitatelja čija je ekonomska moć daleko veća od onih koji čitaju 24 sata ili Večernji list. Doduše, kod traženja specifične publike je internet daleko bolji od novina, ali mislim da bi u kombinaciji s nekakvim portalom ozbiljan dnevni list (ili medij, može to biti i TV postaja) mogao egzistirati. I biti atraktivan oglašivačima.

Osobno mislim da je država kao što ima javnu televiziju trebala sačuvati i javne novine (Vjesnik) tako da ih spoji s Narodnim novinama, tj. da NN budu redovni "prilog".

Sve bi se moglo na neki način spojiti s HRT, iako se radi o drukčijem mediju.

No odmah se postavlja problem nalaženja kvalitetnih novinara, kao i čuvanja nezavisne uređivačke politike.

[nepoderivi]

Daniel.N kaže:

Osobno mislim da je država kao što ima javnu televiziju trebala sačuvati i javne novine (Vjesnik) tako da ih spoji s Narodnim novinama, tj. da NN budu redovni "prilog".

Sve bi se moglo na neki način spojiti s HRT, iako se radi o drukčijem mediju.

No odmah se postavlja problem nalaženja kvalitetnih novinara, kao i čuvanja nezavisne uređivačke politike.

Spajanje Vjesnika i NN-a je bilo već odrađeno, ali očito samo zbog izvlačenja novca, odnosno očuvanja tiskare.

Inače, spajanje novina i službenog glasnika su napravili Austrijanci. Wiener Zeitung je sasvim solidan: doduše, Der Standard i Die Presse su bolji, ali je WZ sasvim solidan.

U svakom slučaju, u usporedbi s našim kvaziozbiljnim novinama kao mercedes prema fići.

[FeetF1]

Lastan kaže:

Nakon jedne takve pucnjave – ne pitaj me koje više – podatak da je zločinac na uzglavlju držao Mein Kampf, na zidu imao nacističku zastavu i Hitlerove slike i sve u tom stilu našao sam u jednom mediju. Podatak da je igrao neku pucačinu našao sam svugdje.

Sjećam se da sam na netu pročitao za jednu od tih kvavih pucnjava po školi da je dotičnom (školarcu-ubojici) "uzor" bio jedan drugi koji je počinio
slično zlodjelo, pa ga je ovaj htio kopirati ili "nadmašiti". Dakle, malac pročitao u novinama ili na netu nešto iz crne kronike, pa odlučio izvesti nešto slično.
Očito da takvima u glavi nešto ne štima. Mogao mu je u životu uzor biti Gandhi i njegovo naučavanje (o kojem je učio u školi ili čitao u knjigama),
a ne netko tko ide pucati po školi jer ga je - ne znam - ostavila cura.

dtomas kaže:

Povezanost knjiga i ubojica bi mogla biti zgodna tema... "Lovac u žitu" bi onda isto mogao biti knjiga koja potiče na ubojstvo , samo, je li to tema ove teme

Problem s medijima je taj što iskorištavaju ljudsku psihu, zaokupljaju je nebitnim kako bi ostvarili materijalnu korist.

Mislim da umjetnik ne može biti odgovoran za to kako netko čita njegovo djelo. Lovac u žitu je meni, primjerica, jako dosadna knjiga
i potiče me samo na - zijevanje.

A mediji bi svakako trebali biti više senzualniji a manje senzacionalni.

[BlackQ]

Za početak, ni mene ne oduševljava žutilo u novinarstvu. No, s druge strane mogu razumjeti i zašto je ozbiljno novinarstvo u takvoj krizi.

Osim već navedenih problema kad je etika u novinarstvu u pitanju, ne mogu a da se ne prisjetim i slučajeva kada su ozbiljni i stručni novinari (ili kolumnisti) kažnjavani (čak i) zatvorskim kaznama jer su pisali istinu. Sjetimo se samo slučaja Maković/Meštrović, kada je prof. dr. Makoviću dosuđena kazna od 6 mjeseci zatvora (uvjetno - da ne bi slučajno opet pisao istinu )* + stotinjak tisuća kuna odštete Marici dosuđene nakladniku za klevetu, a sve za što? Za to što je kao neosporni stručnjak na tom području napisao da kćer Ivana Meštrovića nije kompetentna voditi Fondaciju Meštrović, razotkrio nepravilnosti u njezinom vodstvu itd. (da ne duljim o tome).
Kad svaki jebivetar kojem novinari otkriju kriminal, nepravinosti u poslovanju itd. može tužiti novine "za duševne boli" i dobiti odštetu, kako uopće ozbiljne novine i istraživačko novinarstvo mogu egzistirati?
Netko je spomenuo i Ankicu Lepej. Koliko se sjećam, Tuđmanima nije ni dlaka pala s glave, u cijelom slučaju su najebale Ankica Lepej i novinarka koja je članak napisala.
Nije li onda lakše skrenuti u žutilo i baviti se efemernim pitanjima?

Da nije možda "sve krenulo" i sistematskim uništavanjem novina koje su se usudile pisati istinu? I od silnih "duševnih boli" izazvanih pisanjem novinara?

Da ne bi ispalo kako nastupam u ime Feral Tribunea, Makovića itd., navest ću i osobno iskustvo, kada sam uređujući jednu kvazi-humorističnu emisiju na jednoj privatnoj teve, dobila i popis iz čega se sve ne smijem sprdati. Između religije, rasa, invalida... na popisu su se našli i sponzori te teve (tj. oni koji plaćaju reklamni prostor), vladajuća stranka (tada HDZ), jedan narod (pripadnici kojeg su vlasnici te teve) i tako. Isti su popis imali i novinari iz redakcije vijesti.
A vijesti, emisije, priloge je pravna služba provjeravala da se svakako izbjegnu tužbe. E, pa jebeš takvo "slobodno novinarstvo".

Ili sam ja luda i nemam pojma?

*naknadno, pod pritiskom javnosti i struke, povučena

[Chang Shlang]

Bojim se da je netko ovdje ranije netočno identificirao Jutarnji list kao rodonačelnika neetičnosti u rvackom novinarstvu. Krenulo je to daleko prije. Kada bismo se ograničili samo na Hrvatsku od osamostaljenja, na tronu neetičnosti bi bez konkurencije bio ST, a onda bi, uz tek pokoji izuzetak, top ljestvicu sačinjavali gotovo svi mainstream mediji, od katedrale rvackog duha preko dnevnih novina, Globusa i Nacionala do kojekakvih Imperijala i sličnih izbljuvaka. Nema nijednoga bez mrlje koja bi u normalnom svijetu za kredibilitet medija bila smrtonosna.

A žutilo (u smislu generalne plitkosti sadržaja) samo po sebi nije nužno neetično, ono je po meni više odraz neetičnosti koja je, uz svesrdnu potporu "duševnih bolesnika" i realnih tržišnih okolnosti, dovela do situacije u kojoj gotovo ništa osim priprostog žutila (ili kako sam negdje pročitao "dezinfotainmenta") i ne postoji.

[nepoderivi]

BlackQ kaže:

Da nije možda "sve krenulo" i sistematskim uništavanjem novina koje su se usudile pisati istinu? I od silnih "duševnih boli" izazvanih pisanjem novinara?

Koji put i ja imam takav dojam. Kao da je osobno Ivić Pašalić naredio da se tako počne raditi...
No, to je na tragu i našeg sudstva. Nevjerojatno mi je da netko može izjaviti za predsjednika države da ga je financirala mafija, na sudu to ne uspije dokazati, ali sudac zaključi da je riječ o "vrijednosnom stavu" pa tipa, kvazinovinara, oslobodi? Znači li to da i ja smijem iznijeti u javnosti vrijednosni stav tipa "sudac je apsolutno maloumna kretenčina"?

BlackQ kaže:

Da ne bi ispalo kako nastupam u ime Feral Tribunea, Makovića itd., navest ću i osobno iskustvo, kada sam uređujući jednu kvazi-humorističnu emisiju na jednoj privatnoj teve, dobila i popis iz čega se sve ne smijem sprdati. Između religije, rasa, invalida... na popisu su se našli i sponzori te teve (tj. oni koji plaćaju reklamni prostor), vladajuća stranka (tada HDZ), jedan narod (pripadnici kojeg su vlasnici te teve) i tako. Isti su popis imali i novinari iz redakcije vijesti.
A vijesti, emisije, priloge je pravna služba provjeravala da se svakako izbjegnu tužbe. E, pa jebeš takvo "slobodno novinarstvo".

Na žalost, to je tako u kapitalizmu. Jedan moj poznati je radio u Timesu, gdje, naravno, Ruperta Murdocha i njegove nije smio niti taknit, ali kad je prešao u Guardian uživao je prašeći ih....