Panični napadaji - opća tema

[zoki89]

Strah od smrti jedan je od glavnih strahova, te iz njega izviru mnogi drugi strahovi. Pokušaj pronaći način da se prestaneš toga bojati.

Ja vjerujem da smo najgore već prošli, da je za dušu i tijelo rođenje znatno teže nego smrt.

[vampirewoman]

Evo proslo je, ne znam ni sama kako al nekako sam zaspala i proslo je. Najgore mi je bilo tonem u san i odjednom se trgnem od nekakvog straha, grc u prsima, nemam zraka, ma groznooo.
Danas idem po helexe, ne mogu bez njih docekat noc, sta ako mi opet bude tako.

[mr bean988]

Tako je zoki89, ja sam isto samo odjednom imao veliki strah, kad me uhvatio napad panike, u glavi sam osjecao zbunjenost, dekoncentraciju kao da cu izgubit pamcenje.. I taj strah ti neda da normalno razmisljas, i kad prestanes o tom razmisljat automatski se osjecas bolje i s vremenom se sve vrati na svoje..

[upomoc21]

Sve čitam i ne vjerujem. Iskreno vam zavidim, pojedincima. Ja imam KONSTANTNU paniku već skoro godinu dana. Rekord je 17 napada panike u JEDNOM DANU. Sad se svelo na jedan-dva, ali ta anksioznost je stalno tu. Stalno su mi mišići zgrčeni, stalno me cijelo tijelo peče, znači ne popušta i da ne pijem 5 različitih tableta, ja nemam pojma kako bih ja živio. Što je najironičnije, nisam nikada bio tako dobar na faxu kao sad kad sam odlijepio

[Mali grad]

Nisam do sada pisala, ali često sam čitala forume na ovu temu. Imam napadaje panike već 15 godina. Počeli su kada je meni bilo 15. U početku nisam znala o čemu se radi i prošla sam sve moguće pretrage. Prestali su sami od sebe da bi me godinama nakon uhvatio užasan napadaj panike. Nakon toga par mjeseci sve ok i onda je krenula tortura. Svakodnevni napadaji panike, konstantan strah i anksioznost. Odlučila sam potražiti pomoć nakon godinu dana. Išla sam na terapiju i pila antidepresive i anksiolitike godinu i pol i to mi je pomagalo, ali nakon što sam ih prestala piti vratili su se u manjoj mjeri. S vremenom su se smirili, ali tjeskoba je ostala te sam povremeno imala koji napadaj. Prije 2 godine doživjela sam ogroman šok i stres i znala sam što me čeka. Počela sam piti normabele preventivno, ali nije pomagalo. Opet sam počela imati po nekoliko napadaja dnevno, nisam nigdje htjela ići sama. Nisam mogla sjediti na poslu jer su mi cijela leđa bila u grču. Nisam mogla voziti, a da ne doživim bar jedan napadaj. Gdje god sam išla bilo mi je užasno. Odlučila sam ponovo krenuti na terapiju, ali ovaj put bez tableta. Nakon godine dana svakodneve torture napadaji su se počeli prorjeđivati. Počela sam vježbati i sada ih nemam uopće. Povremeno me uhvati tjeskoba, ali s tim se dobro nosim. Osjećam ponekad onaj strah da će se ponovno vratiti, ali onda se saberem i idem dalje. Ja sam mislila da mi nikada neće biti bolje, ali ipak se dogodilo

[Nino81]

Mali grad kaže:

Nisam do sada pisala, ali često sam čitala forume na ovu temu. Imam napadaje panike već 15 godina. Počeli su kada je meni bilo 15. U početku nisam znala o čemu se radi i prošla sam sve moguće pretrage. Prestali su sami od sebe da bi me godinama nakon uhvatio užasan napadaj panike. Nakon toga par mjeseci sve ok i onda je krenula tortura. Svakodnevni napadaji panike, konstantan strah i anksioznost. Odlučila sam potražiti pomoć nakon godinu dana. Išla sam na terapiju i pila antidepresive i anksiolitike godinu i pol i to mi je pomagalo, ali nakon što sam ih prestala piti vratili su se u manjoj mjeri. S vremenom su se smirili, ali tjeskoba je ostala te sam povremeno imala koji napadaj. Prije 2 godine doživjela sam ogroman šok i stres i znala sam što me čeka. Počela sam piti normabele preventivno, ali nije pomagalo. Opet sam počela imati po nekoliko napadaja dnevno, nisam nigdje htjela ići sama. Nisam mogla sjediti na poslu jer su mi cijela leđa bila u grču. Nisam mogla voziti, a da ne doživim bar jedan napadaj. Gdje god sam išla bilo mi je užasno. Odlučila sam ponovo krenuti na terapiju, ali ovaj put bez tableta. Nakon godine dana svakodneve torture napadaji su se počeli prorjeđivati. Počela sam vježbati i sada ih nemam uopće. Povremeno me uhvati tjeskoba, ali s tim se dobro nosim. Osjećam ponekad onaj strah da će se ponovno vratiti, ali onda se saberem i idem dalje. Ja sam mislila da mi nikada neće biti bolje, ali ipak se dogodilo

Sve je u glavi, ja sam imal 5-6 u dvije godine napada, nekak mi njbolje pomaže tehnika da sam stalno nečime zaokupljen da ne razmišljam o tome, najgore mi sjedaju vikendi kad ne radim pa onda počnem brijati, uglavnom po mojoj nekoj analizi najbolji način je da je mozak zaokupljen stalno nečime, te onda sa vremenom počinje zaboravljat na napade, naravno to je nemoguće ako ih imaš 17 u jednom danu, ali kod rijetkih pomaže, barem meni..

Kada me ulovi imam uvijek pri ruci ili neki xanax ili leksaurin da ga gamacida odmah srežem u startu..

[ray of light]

lijekovi su pomocna staka, ali pravi se uzroci tjeskobe traze kroz proces psihoterapije, jedino tako je moguce stvarno izljecenje

[honeychild]

jel se nekome dogodilo da za vrijeme paničnog ne može gutat?

[john newman]

honeychild kaže:

jel se nekome dogodilo da za vrijeme paničnog ne može gutat?

ovisi šta je bilo u ustima

[honeychild]

john newman kaže:

ovisi šta je bilo u ustima

pa dogodio mi se panični nedugo baš u trenu kad sam jela i zapela mi je hrana u grlu, nisam mogla progutati i skoro sam se ugušila.

a dvoumim se da ti post prijavim

[john newman]

honeychild kaže:

pa dogodio mi se panični nedugo baš u trenu kad sam jela i zapela mi je hrana u grlu, nisam mogla progutati i skoro sam se ugušila.

a dvoumim se da ti post prijavim

nije bilo zlo namjere

[djurdjasever]

Ja se godinama borim,što sa seroxatom,što pozitivnim razmišljanjem,psihijatrom..Jedno je vrijeme bilo super a onda se zaredala mamina smrt,muževa teška operacija srca u čemu sam se držala kao stijena i bez ijednog napada.Sad su me godinu i kusur dana poslije sustigli opet...Ne mogu reći ni da su napadi kao prije ali non stop vrtim u glavi neki fiju briju kako će mi pozliti,kako me ne raduje baš puno stvari...Već sam umorna od sama sebe.Pokušavam se koncentrirati na nešto drugo ali svaki put to i nije izvedivo.Još me u svemu tome počeo zezati visoki tlak tako da sam valjda sva u nekim razmišljanjima o boleštinama...Odvratni osjećaji...

[Azz]

podižem malo temu jer sam i ja jedna u nizu kojoj su se panični vratili (nakon jedne traume od prije mjesec dana i sve što je ona posljedično izazvala u meni..strah, strah, strah...)

ne mogu jesti, duže spavam (tako mi se i depra manifestira), dobijem mučnine i slabost koji su najizraženiji onda kad moram izaći vani među ljude...

bila sam na ljekovima, na pt, sve mi je to pomoglo. s pt sam prestala jer sam bila ok, s ljekovima sam prestala jer sam željela trudnoću...

čekam sljedeći petak kad sam ponovo, nakon dugo vremena, kod psihijatrice...a u međuvremenu pomaže samo anksiolitik. i to ako sam doma. vani mi ništa ne pomaže.

htjela sam pitati vas supatnike jel imate koju tehniku disanja, nešto što bi umanjilo sve ovo kad je najgore? pokušala sam disati onako kako sam naučila na jogi, no ne pomaže mi..zapravo mi je samo još gore. ima li išta što pomaže dok me ponovo ne stave na ljekove...užasno mi je, ne mogu među ljude, uhvati me i doma, ali tu situaciju prije primirim...

[Pigsy]

Azzura kaže:

htjela sam pitati vas supatnike jel imate koju tehniku disanja, nešto što bi umanjilo sve ovo kad je najgore? pokušala sam disati onako kako sam naučila na jogi, no ne pomaže mi..zapravo mi je samo još gore. ima li išta što pomaže

U slućaju 'krize' ja koristim ovo:
1. disanje u trbuh: udahneš zrak tako da ti se trhuh napuni kao balončić (dok udišeš polako, što polakše brojiš do 3) - zadržiš dah (brojiš polako, što polakše do tri) - zatim izdahneš (isto polako, brojanjem do 3). Koncentriraj se na brojanje i vizualizaciju opuštenosti. Tako barem 10 puta, a najbolje dok se ne primiriš.
2. govorim u sebi pozitivne afirmacije: sve je u redu, ovo je samo simptom anksioznosti, ništa se neće dogoditi, proći će.
3. distrakcija: ovisno o situaciji i mjestu gdje se nalazim, nakon što odradim vježbu disanja, potrudim se na nešto prebaciti misli, na nešto u što se 'udubim', skoncentriram (npr. film, neki razgovor, zbrajanje-oduzimanje, križaljka, igrica na mobu...).

I onda prođe. Uvijek prođe

[Azz]

Pigsy, hvala ti na ovim uputama.pokusat cu s ovim disanjem, a ovo drugo redovito radim no ne pomaze u ovoj fazi.to kad malo olabave onda pali,no trenutno su mi pa u jednom od tezih oblika.

[gabriela00]

ja mislim da je to disanje za lakše slučajeve.
mene kad uhvati to je strašno, skoči mi tlak, temperatura, sva gorim, dobijem proljev...tako da znate da vam nije toliko loše.
nisam ih imala godinama, a onda su se dogodile neke krizne životne situacije i eto ih opet.
sad sam popila preventivno xanax, ali ipak osjećam onaj poznati nemir i strah....

[Azz]

gabriela00 kaže:

ja mislim da je to disanje za lakše slučajeve.

a šta da ti kažem...probala bi i vraga crnog samo da si pomognem u ovim trenutcima...

meni je doduše psihijatrica još pred par godina spominjala to disanje, no kako sam ja trenirala jogu mislila sam da mi nema što novo reći pa je nisam ni tražila pojašnjenje...a nisam ni tada bila neki lakši slučaj. mislim, ja imam svakodnevne panične i to su oni kad misliš da si gotov svaki tren...već sam i sinu napisala upute što raditi ako mi se nešto dogodi...luda sam već i znam da mi jedino tablete mogu pomoći. trenutno gutam "male zelene" od 5mg...i smire me na nekoliko sati...

[Pigsy]

gabriela00 kaže:

ja mislim da je to disanje za lakše slučajeve

Ja mislim da je za uporne i strpljive. Probaj kroz mj dana odraditi takvo disanje svako jutro i večer + prilikom porasta anksioznosti...pa javi jel funkcionira
A sad, što bi bili lakši, a što teži slućajevi....ja vjerujem da su tebi tvoji simptomi PA jednako grozni kao što su i meni moji

[shone190]

Cao svima,
evo da se javim i ja koji imam Panicni poremecaj vec 17 godina Pocelo je na drugoj godini fakulteta, u prevodu u 20-oj godini zivota, a sada mi je 37 godina i naravno izlecio se nisam kao sto se niko nikada od toga nije izlecio. Hoce to da se primiri neko vreme, cak i par godina, ali kao sto rekoh, samo je pitanje dana kada ce se opet vratiti. Procitao sam na hiljade clanaka i komentara ljudi koji imaju isti problem i nikada u zivotu nisam naisao na nekoga ko se izlecio. Jos da dodam, ceo zivot treniram, najmanje 4 puta nedeljno teretana i pored toga kosarka, naravno rekreativno i jedno i drugo, ne pusim, ne pijem alkohol i kafu, spavam redovno, nisam legao posle ponoci ne pamtim, ishrana kontrolisana maksimalno, imam odlican posao bez i malo stresa, ljubavni zivot odlican (u vezi/braku 18 godina)... Sve u svemu, nema vise na cemu da se poradi u tom smislu (ono kada vam kazu treba trenirati, jesti ovo i ono, ne piti kafu (kofein), alkohol i sve ostale suplje price. Naravno, sve ovo navedeno moze da utice na Panicni poremecaj, ali nemojte biti u zaludi da cete ga izleciti ako sve to izbacite ili korigujete u zivotu. Nema koje lekove nisam pio (Ksalol, Rivotril, Fevarin, Fluksilan, Seroxat...) i ok, bude bolje, ali opet ponavljam, leka nema. Kada kazem nema leka, mislim na to da ce se napadi ili barem anksiozno stanje (neki od simptoma) vratiti i pojaviti kad, tad. Ovo ne pisem da bih vas obeshrabrio, vec jednostavno da shvatite da leka nema i da se morate pomiriti sa tim da cete se sa ovim boriti do kraja zivota. Ko god vam kaze suprotno, znajte da laze. Samo ga pitajte da vam pokaze jednu osobu koja se izlecila i videcete odgovor. Obisao sam nebrojeno foruma na ovu temu i izlecenih nema, osim ako se kada se izlece vise ne pojave na forumu, mada cisto sumnjam
Aj uzdravlje...

[Tox]

Jedno subjektivno iskustvo je apsolutan dokaz nečega?

Reći ću samo FUJ na ovakav demotivirajući post.