Usamljenost, bezvoljnost i besmislen život

[hiperica]

Pomalo mi je neugodno uz sve probleme koji ljudi imaju
otvoriti ovaku temu, ali eto. Imam 30 godina,
introvertirana sam osoba, jako osjetljiva, i već dugo se loše osjećam.
Užasno sam usamljena, toliko da to boli. Nisam nikad ni bila u vezi.
Imam jako malo prijateljica, sve one imaju ili dečke ili muževe, djecu...
tako da više ne izlazim van. upala sam u neku kolotečinu,
i u njoj sam već godinama. Radim posao koji ne volim,
i koji mi je užasno dosadan. Još uvijek živim sa starcima,
ako ne radim, onda spavam, ili gledam tv.
Nemam nikakvu zanimaciju. Niti imam volje išta raditi.
Osjećam se tako beskorisno. Nisam zadovoljna ni kako izgledam.
Ne volim svoj život, a ne znam kako bi ga promijenila.
Htjela bi da mi dani budu ispunjeni, da se osjećam zadovoljno
i sretno, htjela bi imati dečka, i raditi posao koji volim.
Ali se bojim da mi se to neće ostvariti.
htjela bi izlaziti van, ili u šetnju, ali nemam s kim.
Uvijek sam sama, i muka mi je od toga.
Svaki dan mi je isti, posao, kuća, krevet. Nervozna sam i frustrirana.
Ako ovako nastavim, poludjet ću.

[RC Da Kookee]

hiperica kaže:

Htjela bi da mi dani budu ispunjeni, da se osjećam zadovoljno
i sretno, htjela bi imati dečka, i raditi posao koji volim.
Ali se bojim da mi se to neće ostvariti.
htjela bi izlaziti van, ili u šetnju, ali nemam s kim.
Uvijek sam sama, i muka mi je od toga.
Svaki dan mi je isti, posao, kuća, krevet.

Na stranu sto nemas zanimacije niti volje za ista radit ali svjesna si da se ovo citirano ne moze ostvarit/promijenit ako si stalno doma i na poslu koji ne volis (promijeni job?) ?
Nece ti potencijalno drustvo pozvonit na vrata i rec Ajmo bit prijatelji! nego ipak moras sama krenut u akciju. Isto s deckom.
Odakle si? Velicina mjesta igra ulogu, jel...

[Jakov86]

probaj bicikliranje, trcanje, planinarenje, barem na mene takve stvari imaju jako pozitivan ucinak

[Svjetlosni]

U depri si kao i ja, nadam se da nije kronicna...

[Tox]

Svjetlosni kaže:

U depri si kao i ja, nadam se da nije kronicna...

Ljudi, ajte budite malo oprezni kada pišete svoja mišljenja i dajete "dijagnoze". Kakva božja depra !!!! Autorici fali životnih sadržaja koji će ju ispunit i poboljšat kvalitetu života. Kako to ostvarit? Nema generalnog recepta (mada će se već netko javiti i davati točku po točku recepta za uspješan život. IMHO: za*ebati to !), već će autorica teme morati sama sa sobom razriješiti što i kako.

@hiperica
Neka ti uopće ne bude nimalo neugodno javiti se tu na forum. Tome on i služi. Imaš konkretan razlog za nezadovoljstvo, lijepo si ga napisala. Javit će ti se ljudi i moći češ tu malo popričati, a neki od njih će te i razumijeti i moći češ podijeliti iskustva i osjećaje. I običan razgovor o problemu može pomoći.
Drž se !!!!

[nastasja00]

Što si učinila da se bolje osjećaš, izgledaš, da poradiš na sebi, svom slobodnom vremenu, poslu? Napisala si post. Nitko ti neće pomoći ako se sama ne pokreneš.
Nisam isfrustrirana, već mi dosta "Svakidašnjih jadikovki".

[zoki89]

Usamljenost, loš posao, pretjerano spavanje i gledanje tv-a ti oduzimaju energiju. Da bi se pokrenula prvo smanji tv. Ja sam se preporodio kada sam odlučio gledati samo jedan film tjedno, a i onda si pogledam nešto stvarno zanimljivog i zabavnog Uvedi u svoj život neku fizičku aktivnost i zdravu prehranu. Te tri promjene podići će ti malo raspoloženje i energiju, pa ćeš lakše započeti i sa druženjima. I naravno, traži drugi posao cijelo vrijeme.

Poslao sam ti i neke savjete privatnom porukom.

[Tourniquet_]

Ako već gledaš puno tv-a, zakaj ne odeš u kino prvo?
Promijenit ćeš okolinu, a i biti ćeš malo među ljudima, a i fora je gledati film na velikom platnu. Nema veze ako ideš sama, to je kul! Ohrabri se i probaj, nemaš kaj izgubit.

[watt]

hiperica kaže:

Pomalo mi je neugodno uz sve probleme koji ljudi imaju
otvoriti ovaku temu, ali eto. Imam 30 godina,
introvertirana sam osoba, jako osjetljiva, i već dugo se loše osjećam.
Užasno sam usamljena, toliko da to boli. Nisam nikad ni bila u vezi.
Imam jako malo prijateljica, sve one imaju ili dečke ili muževe, djecu...
tako da više ne izlazim van. upala sam u neku kolotečinu,
i u njoj sam već godinama. Radim posao koji ne volim,
i koji mi je užasno dosadan. Još uvijek živim sa starcima,
ako ne radim, onda spavam, ili gledam tv.
Nemam nikakvu zanimaciju. Niti imam volje išta raditi.
Osjećam se tako beskorisno. Nisam zadovoljna ni kako izgledam.
Ne volim svoj život, a ne znam kako bi ga promijenila.
Htjela bi da mi dani budu ispunjeni, da se osjećam zadovoljno
i sretno, htjela bi imati dečka, i raditi posao koji volim.
Ali se bojim da mi se to neće ostvariti.
htjela bi izlaziti van, ili u šetnju, ali nemam s kim.
Uvijek sam sama, i muka mi je od toga.
Svaki dan mi je isti, posao, kuća, krevet. Nervozna sam i frustrirana.
Ako ovako nastavim, poludjet ću.

+1

[buditedobro]

Tourniquet_ kaže:

Ako već gledaš puno tv-a, zakaj ne odeš u kino prvo?
Promijenit ćeš okolinu, a i biti ćeš malo među ljudima, a i fora je gledati film na velikom platnu. Nema veze ako ideš sama, to je kul! Ohrabri se i probaj, nemaš kaj izgubit.

To je vrlo individualno. Nekomu to može pomoći, nekomu bi odlazak u kino gdje je, ruku na srce, teško nekoga upoznati, mogao i produbiti osjećaj usamljenosti.

[buditedobro]

hiperica kaže:

Svaki dan mi je isti, posao, kuća, krevet. Nervozna sam i frustrirana.

Sve si rekla, samo kad bi barem mogla svoj post pročitati kao da je tuđi i dati savjet toj osobi, no to je teško...
Imaš među odgovorima dobrih savjeta. Reci sama sebi da je dosta samosažalijevanja, odaberi neke savjete i napravi plan, ako treba i u pisanom obliku i pridržavaj ga se, pošto-poto izvrši što napišeš u planu, makar ti to ispočetka bilo jako teško.

Mislim da su dobri savjeti oni koji se odnose na uvođenje fizičke aktivnosti: trčanje, bicikl, plivanje, možda kakva teretana, ples i sl.
Odaberi neko ugodno mjesto - neki kafić i nakon sporta/plesa uvijek u slično vrijeme popij sok, čaj... I bez knjige na javnom mjestu. Promatraj ljude. Nasmiješi se kad te netko pogleda.

Nabavi psa. Pas je dobro društvo, a može te i upoznati s drugim šetačima pasa, pod uvjetom da ga izvodiš, i to nekamo gdje se mogu susresti drugi šetači sa psima.

Svaki dan učini nešto dobro za sebe: zdravo jedi, uredi se, nešto uredi u stanu...

Svaki dan učini nešto dobro za druge: neku bezrazložnu sitnicu ili pronađi neki oblih humanitarnoga rada (ugluglaj volonterski centar ili pronađi udrugu koja se bavi nečim, po tvojem mišljenju, korisnim...

Nađi hobi: izrađuj nešto, možda možeš izrađivati i nešto što se može prodati, upiši se na neki tečaj - strani jezik, crtanje...

Dopisuj se s nekim, makar i ovako, s neznancima.

I makni se od TV-a u toj količini.

Kad osjetiš da si bolje, fizički i psihički, potraži partnera, makar i preko interneta. Iznenadit ćeš se koliko ima osoba koje imaju isti problem kao ti.

Sretno.

[Popij Pipi]

Napusti sadašnji životni okvir. Nađi novi. Za tebe je kao stvoren plesni tečaj. Upiši. U devetom mjesecu kreće nova sezona. Druženje u pokretu uz glazbu čuda radi.

[Tourniquet_]

buditedobro kaže:

To je vrlo individualno. Nekomu to može pomoći, nekomu bi odlazak u kino gdje je, ruku na srce, teško nekoga upoznati, mogao i produbiti osjećaj usamljenosti.

Pa nisam mislila kao mjesto za upoznavanje ljudi, nego da malo promijeni okolinu, da malo izađe iz kolotečine. Nije nešto, ali takve male stvari puno znače i čovjek se može osjećat bolje
ja sa soc. anksioznošću to priznajem

[amary]

buditedobro kaže:

Sve si rekla, samo kad bi barem mogla svoj post pročitati kao da je tuđi i dati savjet toj osobi, no to je teško...
Imaš među odgovorima dobrih savjeta. Reci sama sebi da je dosta samosažalijevanja, odaberi neke savjete i napravi plan, ako treba i u pisanom obliku i pridržavaj ga se, pošto-poto izvrši što napišeš u planu, makar ti to ispočetka bilo jako teško.

Mislim da su dobri savjeti oni koji se odnose na uvođenje fizičke aktivnosti: trčanje, bicikl, plivanje, možda kakva teretana, ples i sl.
Odaberi neko ugodno mjesto - neki kafić i nakon sporta/plesa uvijek u slično vrijeme popij sok, čaj... I bez knjige na javnom mjestu. Promatraj ljude. Nasmiješi se kad te netko pogleda.

Nabavi psa. Pas je dobro društvo, a može te i upoznati s drugim šetačima pasa, pod uvjetom da ga izvodiš, i to nekamo gdje se mogu susresti drugi šetači sa psima.

Svaki dan učini nešto dobro za sebe: zdravo jedi, uredi se, nešto uredi u stanu...

Svaki dan učini nešto dobro za druge: neku bezrazložnu sitnicu ili pronađi neki oblih humanitarnoga rada (ugluglaj volonterski centar ili pronađi udrugu koja se bavi nečim, po tvojem mišljenju, korisnim...

Nađi hobi: izrađuj nešto, možda možeš izrađivati i nešto što se može prodati, upiši se na neki tečaj - strani jezik, crtanje...

Dopisuj se s nekim, makar i ovako, s neznancima.

I makni se od TV-a u toj količini.

Kad osjetiš da si bolje, fizički i psihički, potraži partnera, makar i preko interneta. Iznenadit ćeš se koliko ima osoba koje imaju isti problem kao ti.

Sretno.

Vidi bold
Ovo je jedan od ključnih savjeta.
Tek kada se suočimo s daleko težim nevoljama drugih ljudi,može se napraviti prvi korak van zaokupljenosti vlastitim problemom.

[hiperica]

to što mi vi savjetujete, vjerojatno bi i ja savjetovala drugima.
ali , nažalost, nismo svi isti.

ja sam užasno sramežljiva, i kad sam sama vani,
imam osjećaj da svi gledaju u mene i misle:
vidi ove luzerice, uvijek je sama.

a pošto sam introvertirana ne bi stekla prijatelja
ni da mi pokuca na vrata, jer bi se najvjerojatnije sakrila.

ja bi trebala naučiti uživati u svom društvu,
a pošto sam dosta negativna i frustrirana, i baš se ne volim,
to je jako teško. jer kako će me drugi voljeti ako sama sebe ne volim?

a za posao, mogu ja dati otkaz, ali šanse da nađem drugi posao
u malom mjestu gdje ima puno nezaposlenih su nikakve.
a da budem nezaposlena, tek bih onda poludjela od dosade.

[amalka33]

što god netko predložio, ti već znaš da to nećeš moći...nisam baš shvatila kako si mislila da će ti pomoći ova tema?

Ja znam da se teško izvući iz začaranog kruga kad si sam i nesretan, ali zar ne vidiš da će bilo kakav pomak iz svega toga ovisiti prvenstveno od tebe...

sretno....

[Gama7]

hiperica kaže:

to što mi vi savjetujete, vjerojatno bi i ja savjetovala drugima.
ali , nažalost, nismo svi isti.

ja sam užasno sramežljiva, i kad sam sama vani,
imam osjećaj da svi gledaju u mene i misle:
vidi ove luzerice, uvijek je sama.

a pošto sam introvertirana ne bi stekla prijatelja
ni da mi pokuca na vrata, jer bi se najvjerojatnije sakrila.

ja bi trebala naučiti uživati u svom društvu,
a pošto sam dosta negativna i frustrirana, i baš se ne volim,
to je jako teško. jer kako će me drugi voljeti ako sama sebe ne volim?

a za posao, mogu ja dati otkaz, ali šanse da nađem drugi posao
u malom mjestu gdje ima puno nezaposlenih su nikakve.
a da budem nezaposlena, tek bih onda poludjela od dosade.

Drži se interneta...

Uz podosta sreće može se online naletjeti na nekoga, čak i za nekakav jednokratan susret. Dok je u stvarnom svijetu to nemoguće. Naravno, pravo prijateljstvo nećeš naći nigdje...

Znam to jer imam identičan problem pred kojim su nemoćni svi plesni tečajevi ovog svijeta i ostala generička "rješenja" koja se vazda ponavljaju poput svetog pisma čim se povedu ovakve diskusije...

Jer onaj tko to nije doživio ne zna na što liči takav život.

Mrsko mi je kad trebam izaći na ulicu, sakrivam se od ljudi jer isto imam taj osjećaj da bulje i znaju da sa mnom ništa ne štima. A opet imam potrebu za nekim tko bi me shvatio makar djelomično...

Možda da nabaviš psa? Psi su inače dobra zanimacija. Bolja od televizora i interneta. Jer istini na volju, vječito prekapanje po internetu u potrazi za pažnjom koju jako rijetko dobiješ je jako rđav posao koji te brzo može otpremiti u ludaru...

[Tourniquet_]

Znam kako je to, bila sam u takvoj situaciji i bilo mi je tako dok nisam rekla neću više i smogla snage i volje da nekaj promijenim. (ja sam otišla kod psihijatra ali dobro to je druga priča).
Nema rješenja koje je lako i koje će sve promijeniti na bolje. Nema. Nikakav internet niti ovakav forum niti ništa. Jedino ti moraš odlučit da li želiš nekaj promijenit i kada ćeš to napravit. Svaki mali pomak je super, i ja mislim da tebi prvo treba malo navikavanja biti vani, među ljudima, malo promjene okoline, barem neka sitnica. A onda sve ostalo...ništa ne ide na brzinu.

[buditedobro]

hiperica kaže:

to što mi vi savjetujete, vjerojatno bi i ja savjetovala drugima.
ali , nažalost, nismo svi isti.

ja sam užasno sramežljiva, i kad sam sama vani,
imam osjećaj da svi gledaju u mene i misle:
vidi ove luzerice, uvijek je sama.

a pošto sam introvertirana ne bi stekla prijatelja
ni da mi pokuca na vrata, jer bi se najvjerojatnije sakrila.

ja bi trebala naučiti uživati u svom društvu,
a pošto sam dosta negativna i frustrirana, i baš se ne volim,
to je jako teško. jer kako će me drugi voljeti ako sama sebe ne volim?

a za posao, mogu ja dati otkaz, ali šanse da nađem drugi posao
u malom mjestu gdje ima puno nezaposlenih su nikakve.
a da budem nezaposlena, tek bih onda poludjela od dosade.

Prvo, nemoj davati nikakav otkaz.
Drugo, nemoj čitati savjete tako da sve u kompletu odbaciš. Pokušaj odgovoriti na svaki post tebi upućen, za svaki savjet odgovori (sama sebi) jednom rečenicom: to ne mogu. to bih možda mogla itd.

Sad ću biti malo gruba:
Kakve veze ima sramežljivost s nabavkom psa i šetnjom?
Kad si sama vani sa psom, na biciklu ili kad trčiš, možda te netko gleda, ali sigurno ne misli da si luzerica. Luzeri to ne rade. To rade pobjednici.
Kad sjediš u kafiću sama u 11 navečer i piješ 6 votku, tada si luzerica. Kad svaki dan nakon trčanja sjedneš u kafić i naručiš omiljeni napitak, usto se i smiješiš jer si pretrčala 300 m više nego jučer, tada si pobjednica. Ako nema mjesta, možeš sjesti bilo gdje uz unaprijed pripremljenu rečenicu: Je li tu slobodno? Zatim naručiš piće i gledaš ljude. Što radi onaj dečko tamo u kutu? Što misli ona cura za stolom do tebe? Ima zanimljivih lica, pogledaj Ako ti se tko obrati, nasmiješi se i reci slobodno da si s planeta sramežljivih, ali da ti ne smeta razgovor.
Nemoj skrivati da si sramežljiva, da ti je neobično razgovarati s nepoznatima, ali da ustvari rado razgovaraš. To možeš reći u prve dvije rečenice. Dalje će ići. Ljudi razumiju.

Da bi nekoga upoznala putem interneta, ne treba ti hrabrosti, samo malo pustolovnog duha. Ne moraš se odmah naći s tom osobom. Pričajte, možda će ti nakon nekog vremena biti prirodno da se vidite uživo.

Za početak, ovdje ima dobronamjernih. Odgovori na svaki post, na svaki prijedlog, jedan po jedan.

Ako hoćeš, piši mi, rado ću ti odgovoriti.

[Mister RomantiQ]

Sve je u glavi.
Znaš kako kažu da je život 10% onoga što ti se zapravo dogodi, a 90% onoga kako ti reagiraš na to, iako se ne nih baš složio sa omjerima, u tome zbilja ima nešto.
Koliko god da ti se tvoja situacija čini teška, zapamti da ti, barem teoretski, u bilo kojem trenutku možeš početi mijenjati stvari na bolje, po meni problem je isključivo u toj nekoj psihičkoj barijeri.
Bilo bi ti puno lakše kada bi upoznala neke ljude i polako se svakodnevno s njima družila i opuštala i tako vraćala u ajmo reći neku normalu ali svejedno bi sama morala razbiti tu psihičku barijeru koja te koči da upoznaješ nove ljude, uletavaš frajerima itd., tako da te dođe skoro na isto. Nitko se ne rodi sramežljiv, situacije kroz koje prolaziš u mladosti, okolina i tvoj odnos prema drugima i obrnuto te učine sramežljivom/uplašenom/samouvjerenom itd., i nema razloga da budeš sramežljiva, otvori se, vjeruj mi ništa loše ti se neće dogoditi.
Prije svega bi trebala promijeniti svoj stav, loše je kada uz sve te probleme još ne cijeniš niti samu sebe, svoj posao, život, okolinu, ljudi to možda ne znaju ali osjeti se to u zraku, ta vibra.
Čak iako nemaš nikoga s kim se družiš valjda imaš neku poznanicu s kojom bi mogla izaći van, možda će biti malo ponižavajuće pitati nekog koga znaš a nisi inače baš s tom osobom u kontaktu za izlazak ali nažalost nije baš da imaš previše izbora, pa te ona upozna sa svojom ekipom, probaš uletit nekom i tako, najteže je počet, a kad krene na konju si. Svaki dan koji provedeš ne radeći ništa po tom pitanju je dan koji si bacila. Tako barem ja to vidim. Sretno.