Utjecaj psiholoških problema na brak

[zoki89]

Pusti ga samo malo i ne razmišljaj o tome. Nije društvo jedini način da provedeš slobodno vrijeme. Nađi si neke interese da možeš povremeno biti sama sa sobom.

[Iochannes`]

Nemoj pazit!! To je greška. U puštanje spada i nepaženje.
Proć će sve to, taj proces početni. Normalno je da je tako kako je. Samo radi na sebi.. jer nemoguće je da se nešto ne promijeni ako već imaš svijest i namjeru ka promjenama. Samo laaganoo kažem. Lagano.. opusti se... pusti se.. DOPUSTI SE(BE).

I to što zoki kaže; nađi si nešto, kreiraj nešto, ili napravi nešto svojim rukama dragom, čačkaj nešta. Malo aktivnosti za vlastitu dušu.

[blueallyssa]

Ljudi moji, tenzije su i dalje tu...idemo dan po dan, ali kao da nema pomaka. Svaki pokušaj komunikacije završi tenzijama. On sad odlazi na cugu svaki dan...ne znam više jel mi se inati, ili se hoće maknut od mene...kaže da me voli i da vjeruje u nas, ali ja to više ne osjećam. Jesam preveliki pesimist? Ovo mi je prva prava bračna kriza i moram se naučiti nositi s njom. Bojim se, ako ga skroz pustim, da će mu ti izlasci i odvajanje od mene preći u naviku i da ćemo početi živjeti ko cimeri. Svjesna sam da se početna strast počne gasiti kad tad, ali što s poštovanjem, odanošću, povezanošću? Ne znam više kako da mu pristupim....da ga pustim skroz da radi što hoće? I suočim se sa sudbinom ako mi donese ono čega se najviše pribojavam? Da se pomirim sa svim ili da se borim za našu ljubav? Ne mogu to sama...za to mi i on treba.

[Iochannes`]

Svjesna si da se strast počne gasiti? Je li to tako doista? To si zaključila po vama? To tako ne mora a niti (za zrelu pravu ljubav) ne može biti.

Strast je ljubav u pokretu!

Nema strasti, nema izmjene ljubavi među vama. I gotovo.

A poštovanje, odanost, povezanost? Pa ništ. Prvo mora biti strast, to je srž!! Tada slijedi ostalo.
Jer strast je alfa i omega - strašću započinje i strašću završava.

Poštovanje je rezultat ljubavi. Nema jednog i automatski i drugog.
Odanost nije sloboda, a ljubav je sloboda.
Povezanost; nemoš ju imat ak nema ljubavi, i ak nema strastiii!

Stoga, dobro osjeti u sebe. Pazi tko voli, a tko MISLI da voli.

[blueallyssa]

Možda je sve bila jebena laž i sad su maske pale. On je jučer otišao na cugu u 3 popodne nakon nove razmirice(mog ponovnog pokušaja uspostave normalne komunikacije)...došao je doma u 5 ujutro, nije na posao otišao danas...skroz se preobrazio, ne znam koji mu je k.rac i ne znam više jel za njega naš brak gotov...još jedan razgovor nam slijedi, pa ćemo vidjeti. Da li će ga ovo opametiti, nisam sigurna...već se dogodilo da smo skupa bili vani, tu večer je i mobitel izgubio i isto nije bio otišao na posao drugi dan...za izlazak je potrošio novce koje sam bila posudila frendu od kredita, a još ih nisam stigla uplatiti u fond di čuvam novce...nije sve, ali je dosta potrošio. Stvarno se od te subote ponaša ko da je skrenuo s uma

[Zhuta]

Na koji način razgovarate?
Između "razgovora" i razgovora je jako velika razlika. Vrlo često je forma bitnija od sadržaja.
Asertivnost je jako bitna. I meni je trebalo neko vrijeme da naučim komunicirati sa okolinom, trebalo mi je da naučim umjesto optuživanja staloženo i artikulirano izrazim kako se osjećam zbog tuđih postupaka.

[blueallyssa]

Znam da je način komunikacije izuzetno bitan...evo, stvari su se napokon malo smirile. U četvrtak smo imali prvi normalan razgovor, bez optuživanja i napadanja i odonda sve ide polako na bolje i vraća se na staro. Dogovorili smo se neke stvari i nadam se da ćemo se oboje držati dogovora. Idemo dalje...

[Zhuta]

Baš mi je drago pročitati kad ljudi počnu komunicirati sa razumijevanjem.
Umijeće komunikacije se uči polako i treba ga trenirati.
Znaš koje su tvoji problemi, poradi na njima.
Iz uvodnog posta sam shvatila da je njegovo ponašanje bila reakcija na tvoje podražaje.
Radi na svom samopouzdanju. I ti i muž ćete biti sretniji.

[blueallyssa]

Zhuta kaže:

Baš mi je drago pročitati kad ljudi počnu komunicirati sa razumijevanjem.
Umijeće komunikacije se uči polako i treba ga trenirati.
Znaš koje su tvoji problemi, poradi na njima.
Iz uvodnog posta sam shvatila da je njegovo ponašanje bila reakcija na tvoje podražaje.
Radi na svom samopouzdanju. I ti i muž ćete biti sretniji.

Točno, ja sam bila kriva za prvu svađu i njegovo daljnje ponašanje nakon toga jer ga nisam pustila da se "ohladi"...inače mu ne treba toliko dugo, ali ovaj put stvarno je bio ljut i povrijeđen. Da, evo, radim na samopouzdanju i što je još bitnije, na optimizmu i prihvaćanju činjenice da ne može uvijek sve biti po mom i kad dođe do problema, da to nije smak svijeta. Idem dan po dan i to je to

[LadyStardust]

Iochannes` kaže:

Ne pružaš slobodu zato jer ju i sama ne osjećaš. Stoga, tvoj muž nema slobodu kad je sa tobom. Samo čeka kada ćeš na nešta odreagirat. On se boji tvoje reakcije, boji se tvoje ličnosti, boji se tebe. I u takvom mjestu ne može da bude ljubav, gde strah biva.
Što učiniti? Nikako ne pokušavati promijeniti se zbog njega, udovoljiti njemu. Tako mozes dovijeka, i na kraju postati zatvorenik njega, i sebe. Ljubav je zatvor. I to onda ljubav nije. To je natjecanje nutarnjih nesigurnosti.

Dakle, najviše ćeš svome mužu dati ako se posvetiš sebi na naćin da ga voliš na svoj način, ne njegov. On te je zavolio jer mu je odgovarao TVOJ način ljubavi. I sad se upitaj: kako to da u početku je ljubav bila tako jaka, strastvena, bozanska, a poznali ste se toliko slabo? I kako se više upoznavate, manje je ljubavi u zraku. Kako to?
Pa tako što prisvajaš njegov obrazac ponašanja, analiziraš što mu odgovara i tako počinje PRILAGODBA. Verovatno i on to radi u nekoh mjeri. A to je kontra slobodi! A ljubav jeste sloboda, ljubav jeste biti svoj u sebi slobodan.. i tu slobodu izraziti još više u kontrastu sa slobodom partnera.
Ali mjesto toga, ti kalkuliraš poteze, lazes sebe, ne pratis sebe, i tako postaješ sasvim druga osoba no u početku. Tako i on.

Poanta; odobravaj sebe, gledaj sebe, brini o sebi, i tada ćeš biti dostupna svome mužu u celoj svojoj svojini.
Ako se javlja strah da ces ga tako prestati zanimati, i ako tako bude, onda tako i treba biti.
Žrtvovati SEBE za ljubav drugih, je najveći grijeh ljubavi prema SEBI!

Nemam ništa pametno za dodati, samo sam ti Iochannes htjela reći da je ovo predivan post

[Niska Grana]

blueallyssa kaže:

Bojim se, ako ga skroz pustim, da će mu ti izlasci i odvajanje od mene preći u naviku i da ćemo početi živjeti ko cimeri. Svjesna sam da se početna strast počne gasiti kad tad, ali što s poštovanjem, odanošću, povezanošću? Ne znam više kako da mu pristupim....da ga pustim skroz da radi što hoće? I suočim se sa sudbinom ako mi donese ono čega se najviše pribojavam? Da se pomirim sa svim ili da se borim za našu ljubav? Ne mogu to sama...za to mi i on treba.

A kako se to bori za ljubav? Kontrolom? Svađom? Durenjem?
Bolje bi ti bilo da se u određenim situacijama izboriš protiv sebe.
Da, treba voljenoga znati "pustiti". Uostalom što tu imaš ne pustiti ili pustiti da on radi što hoće? Valjda bi ljudi u ljubavi i dalje trebali imati slobodu da budu ono što jesu i što izabiru biti. Uostalom kako to uopče zamišljaš ne pustiti nekoga? Kontrolom? Svađom? Durenjem?
Tebi treba da shvatiš da ne možeš kontrolirati partnera. Ako on hoće da, propiti će se, ostaviti te, promijeniti se...take your pick.
U takvim stvarima ćeš baš tim svojim pokušajima da ga izkontroliraš i izmanipuliraš moguće polučiti kontraefekt.
U biti ne moguće, nego sigurno s obzirom na to kako ti muž već reagira na tvoje stiskanje.
Poznajem ženu koja poput tebe živi veliku ljubav i u dlaku poput tvog slučaja ne može čovjek izaći van u kafić da ga ona ne pokušava dovabiti doma. Samo što je on puno mekaniji od tvog muža, pa trpi, ali nakon milijun godina braka vidiš iz aviona da puca više po šavovima od te velike ljubavi. Volim ih oboje i imali bi super temelje za odličan brak samo da ona pokuša obuzdati svoje kontrolfrikovanje. Ovako se iskreno pitam koliko će još moći izdržati.

Još da dodam, svaki incident goreopisanog tipa je loš i na duge staze troši odnos. Neke situacije i riječi je nemoguće povratiti. Zato pazi kako se ponašaš i do kuda biraš napinjati stvar. Ovo iz vlastitog iskustva.

Sretno.

[blueallyssa]

Bok....dižem temu jer sam korak do živčanog sloma.

Dakle ovako...s obzirom na to da muž i ja uređujemo tavanski stan, digla sam kredit. Novce čuvam u banci i kad treba kupiti materijal, platiti majstora, što već, odem do banke da mi stave novce na tekući, drugi dan ih podignem i tako to funkcionira. Jučer su muž i frend trebali ići po laminate i pločice i bio je dogovor da podignem 10000kn. Transakciju sam napravila putem internet bankarstva prekjučer oko 2...idemo mi na bankomat jučer iza 12, novaca nema. Odemo u banku raspitati se kad bi mogli biti na računu...s obzirom na to da je transakcija bila dan ranije iza 13 sati, može se čekati i do 4 dana da sjedne na račun. Još u ponedjeljak smo imali gadnu svađu, u utorak je sve bilo super, bila sam sretna jer se smirio, ali ovo jučer je samo bila sol na ranu...i on je počeo pizditi i znala sam da nema povratka, da je tempirana bomba. Pokušala sam riješiti situaciju, predložila sam da uzme moj american i ode kupiti materijal, ili da barem digne novce na njega. Kad je skužio da mi limit nije 5000kn, kolko smo mislili, nego 1500, svejedno je digao te novce...i loče od jučer cijeli dan, ja sam jutros otišla na posao, njega još nema doma.
Inače kad sam pod velikim stresom, znam si popiti Helex...sad pijem Helexe već 3 dana...jer moram raditi, moram normalno funkcionirati. Uz sve se još bojim i da se ne navučem na to smeće.

O jebem ti sve...

A inače je prema meni najbolji na svijetu...imamo predivan odnos...kaj mu dođe da tak pukne, ne znam

Već je jednom napravio sličnu stvar, digao je novce koji su isto trebali biti za materijal i zapio dio, ali je došao doma u 5 ujutro i bio presretan drugi dan kad je skužio da je ostalo još dosta novaca. A sad...nemam pojma kaj mu je u glavi, ni dal je živ, ni ništa...

[katarina32]

Super su mi ove priče - prema meni je super, al ukrade mi svu lovu i zapije je s vremena na vrijeme...to su malo žešći poremećaji ličnosti i trebaju se liječiti (kompulzivno trošenje love recimo...)...

[blueallyssa]

A meni su super ovakvi konstruktivni komentari osobi koja ima anksiozni poremećaj i došla je tu na pdf PSIHOLOGIJA po malo pomoći

[katarina32]

blueallyssa kaže:

A meni su super ovakvi konstruktivni komentari osobi koja ima anksiozni poremećaj i došla je tu na pdf PSIHOLOGIJA po malo pomoći

Ja ti draga moja imam borderlajn što je velika vjerojatnost i za tvog muža...možda da se tim pozabaviš za razliku od uvjeravanja ekipe (i same sebe) da ti je muž super iako te s vremena na vrijeme pokrade, spiska lovu i vrati se kući pijan...

[blueallyssa]

katarina32 kaže:

Ja ti draga moja imam borderlajn što je velika vjerojatnost i za tvog muža...možda da se tim pozabaviš za razliku od uvjeravanja ekipe (i same sebe) da ti je muž super iako te s vremena na vrijeme pokrade, spiska lovu i vrati se kući pijan...

Čitala sam o borderlineu i ne nalazim kod njega nijedan od simptoma. Ovo što se dogodilo jučer i prije toga samo jednom prije par mjeseci su izolirani slučajevi. Ako i ode na piće, nekad to bude jednom mjesečno, nekad malo češće, uglavnom potroši malo novaca jer ga frendovi časte, a mene traži 50 ili 100 kuna. Svako malo ga pitam treba li mu nešto, da li si hoće nešto kupiti, i stalno govori da mu ništa ne treba. DIo novaca od plaće koji mu gazda daje na ruke odmah da meni, čim dobije, i čak ako mu nudim da si ostavi nešto da ima za potrošit na kaj god hoće, neće uzet

[Beta ženka]

Pa ti njemu daješ džeparac kao malom djetetu.

Upravljaš novcem, račun zajednički, ali "kartica je tvoja", ti dižeš lovu, prebacuješ na netbankingu, on ti još daje od svoje zarade, a poslije žica 50 kn za pivo...

Ono o torbi i čizmama na rate dok se durimo na muža što je naručio nešto od tehnike neću ni komentirati.

Boktemazo.

[blueallyssa]

Najveći problem našeg braka je što ja ne znam pokazati mužu da ga poštujem. Stvarno ga poštujem, ali kao da me neka viša sila obuzme i nađem se u situacijama kad mu namećem svoju volju, kao da ga nesvjesno tjeram da radi stvari koje mu se možda ne daju raditi u tom trenutku...ma ima hrpa primjera i situacija. On je sve ljući zbog toga, i naše svađe uvijek se vrte oko te, iste priče...i ja mu obećam da ću se promijeniti, ali dogodi se opet neka takva situacija i sve padne u vodu. Njemu je već pun kufer slušati mene kako ponavljam jedno te isto, a ne mijenjam se. Kako se promijeniti, kako pokazati mužu da ga poštujem, kako prihvatiti da ne može biti sve uvijek po mom, kako njega prihvatiti takvim kakav je, i da on osjeti to s moje strane? Znam da treba vremena za to...ali kako da mu na dnevnoj bazi to pokažem, da baš osjeti da sam voljna promijeniti se?

[Doricamerica]

brak nije garancija, bitnije je imat posao i zdravlje

[zoki89]

blueallyssa kaže:

Najveći problem našeg braka je što ja ne znam pokazati mužu da ga poštujem. Stvarno ga poštujem, ali kao da me neka viša sila obuzme i nađem se u situacijama kad mu namećem svoju volju, kao da ga nesvjesno tjeram da radi stvari koje mu se možda ne daju raditi u tom trenutku...ma ima hrpa primjera i situacija. On je sve ljući zbog toga, i naše svađe uvijek se vrte oko te, iste priče...i ja mu obećam da ću se promijeniti, ali dogodi se opet neka takva situacija i sve padne u vodu. Njemu je već pun kufer slušati mene kako ponavljam jedno te isto, a ne mijenjam se. Kako se promijeniti, kako pokazati mužu da ga poštujem, kako prihvatiti da ne može biti sve uvijek po mom, kako njega prihvatiti takvim kakav je, i da on osjeti to s moje strane? Znam da treba vremena za to...ali kako da mu na dnevnoj bazi to pokažem, da baš osjeti da sam voljna promijeniti se?

Pokušajte ući u dubinu tog problema - postavljajte si mnoga pitnja i podpitanja, te se maksimalno otvarajte u traženju odgovora na njih. Mora postojati razlog zašto to radiš, iako ga nisi svjesna.