Najbolji restoran u kojem ste bili

[Barba Branko]

Serse_Cosmi kaže:
dopo lavoro

"dopo lavoro" je fašistička organizacija u Musolinijevoj Italiji, nešto slično Njemačkom "Arbeit Macht Frei!"

Prema tome čivajte se razno raznih Poslije Rada!

[Barba Branko]

LadyInRed kaže:
Najbolji restoran po izboru jela, vina, načinu serviranja, maštovitosti u kojem sam bila je Valsabbion u Pješčanoj uvali kraj Pule. Mislim da je prije par godina i proglašen jednim od najboljih novih restorana u Hrvatskoj, posebno zbog vinske karte.

Obožavam Plavi podrum u Voloskom i tamo se uvijek divno osjećam

Kaneta na jednom opatijskom semaforu je mjesto na kojem se nenormalno dobro i puno jede. Ali ambijent je sličan mojoj kuhinji. Što je dobro jer otvara apetit.

Konoba u Humu rula

Restoran Mance u Brodu na Kupi je predivan. Sa vrlo zanimljivom kuhinjom.

U Zagrebu mi je u sjećanju ostao restoran NK Trnje ili tako nekako
di se super jede. I Boban je ok. I Onaj meksički blizu Vjesnika.

Nešto što sam pisao čuvenom Rene Bakaloviću na ovu temu:
Poreč, 5.11.2002
E moj René, dragi moj René,
Veoma sam razočaran onim što sam danas doživio u toliko hvaljenom Plavom podrumu u Voloskom. Nemoj misliti da sam ja neki «hronofag», kako to fino reče moj veoma dragi pisac André Maurois. Samo ti želim reći da imam neki čudan osjećaj, da se često, neki ugostitelji na jedan način odnose prema recenzentima a na posve drugi način prema nama «ostalim» gostima. Znam samo dva izuzetka: Toklarija u Sovinjskom polju i Dvi murve u Poreču. Što apsolutno ne znači da ih možda ima i više.

Daklem, slijedom tvoje preporuke u zadnjem Globusu (a i ranije), danas sam sa suprugom bio na ručku u Plavom podrumu u Voloskom. Evo suštine:

Posluga: Konobar, mladi čovjek sa veoma modernom, plavom, kovrčavom frizurom, ima izgled pravog, ali je dosta neuspješno glumio dobrog konobara. Društvo od četiri muškarca, od kojih je jedan bio sa leptir mašnom, posluženo je prije nas, mada smo mi došli prije njih. Veoma nespretno je iz šanka izveo kolica sa naručenim Zlatnim plavcem, tako da mu je boca pala na pod. Srećom nije se razbila. Načinio je fintu da je za šankom zamijenio bocu i donesao nam je, veoma nespretno je otvorivši. Vino je bilo berba 2000 i nije bilo barique i samo on zna zbog čega ga je dekantirao. Gdje je bila Danijela Kramarić, vodeća hrvatska sommelierka – nezna se.

Jelo: Kuver – katastrofa: 5 (pet) girica, friganih, hladnih i neslanih – 10 kuna! Ja sam naručio škampe na žaru a supruga lignje punjene pršutom. Škampi su, kao bili svježi a lignje domaće. Međutim, glava od škampa, kao i klješta bili si potpuno suhi, što je očit znak da dolaze iz zamrzivača. Dobio sam ih 7 (sedam) komada, kalibracije trideset u kilu. Lignje su bile kratke, široke i sve jednake i na njima samo nedostajao natpis «made in Patagonija». Pršut kojim su bile punjene bio je Kraški, do-zla-Boga slan i sjeckan, umjesto u savijenim fetama.Jedina svijetla točka bila je izvrsna i veoma ukusna blitva. Kruh, doduše «domaći» ali jučerašnji. Možda čak i od prekjuče.

Vinska karta: Ti tvrdiš: «Plavi podrum ima jednu od najboljih vinskih lista u Hrvatskoj.» Neznam koju su listu tebi podastrli, ali na mojoj je bio omjer vina sa mora, prema vinima sa kontineta 1:3, a čini mi se, trebalo bi biti obrnuto, obzirom da se restoran nalazi neposredno uz more i nudi specijalitete iz mora. Jednostavno premalo primorskih, premalo istarskih i još manje dalmatinskih vina. Izabrao sam Zlatan plavac (moja je supruga dalmatinka i ne priznaje ništa doli crna vina, a i ja joj dajem za pravo), koji je bio dostojan svoga imena. U vinskoj karti stoji: Zlatan plavac 1998. cijena 120.- kuna. Ja sam dobio Zlatan plavac 2000 i platio ga 155.- kuna.

Što se mene tiče, možeš ovo baciti u koš za smeće. Vidim da si stručan i temeljit u ovom poslu, uvjeren sam i dobronamjeran, ali mi se čini pomalo naivan. Kao stari ugostiteljski radnik, htio sam ti samo reći: budi malo oprezniji pri recenziji. Gušti su gušti a recenzent je recenzent! Bezbroj puta sam bio razočaran u restoranu gdje sam prije toga bio zadovoljan. Jedan od rijetkih, osim ona dva gore pomenuta, je i konoba Rina u selu Kadumi kraj Poreča: skroman ambijent, ukusna hrana, dobra i ljubazna posluga, naročito vlasnik Nino, cijene ugodne. Veoma, veoma korektan uostiteljski objekt. Koliko novaca – toliko muzike. U Plavom podrumuto je bila velika nesrazmjera: daleko više novaca nego muzike.

Srdačan pozdrav iz sunčanog Poreča
Barba Branko
P.s. Šta veliki crni pas i jedna posve bijela dugodlaka mačka rade u jednom renomiranom restoranu, ja nemam pojma. A ti? Ja jako volim životinje, ali ne u restoranu, koji je usput još i renomiran.


I još o Valsabbionu:
VALSABBION HOTEL RESTAURANT
Pješčana uvala, Pula
Slow food member (šta god to značilo)
As one Red Neck Southerner Hillbilly would say: « You can bet your sweet ass they are slow!»

Toliko lijepih recenzija o tome restoranu smo čuli i čitali, da smo Senka i ja odlučili jednom tamo poći i nešto pojesti. Dodatni poticaj je bila brošura Turističke zajednice Istarske županije pod nazivom «Istra Gastro», gdje je ovaj restoran svrstan na drugom mjestu među TOP 5. Elem, na povratku iz Lovrana, nas dvoje ti dođemo u Valsabbion. Zgodan ambijent. Laneni stoljnjaci, laneni ubrusi, srebrni, antikni podtanjur. Šik! Senka je primjetila da je radiator pokriven zgužvanom plahtom sumnjive čistoće, ali ja sam rekao da je i ram ogledala oštećen a ispod važa sa cvijećem se nalazi neka stara vreća. To je šik, rekao sam. Antique!

Simpatična, nasmijana konobarica, u crnoj pregači na bijele «štrafte», donijela nam je jelovnik, koji je bio kratak i slatak i iz kojeg ja nis' niš' kapija.

«Imate li vi fuže?» pita Senka nesmotreno, jer se već ranije nabrijala na fuže.
«Ne!» bio je kratak odgovor. Ljeva obrva malo podignuta.
«Šta, nemate fuže?» Čudi se Senka.
«Ne, mi to ne držimo. Ni fuže, ni posutice, ni PLJUKance (naglask je nedvosmisleno bio na «pljuk». Ljeva obrva je bila visoko podignuta. Pogled s' visoka, tako da sam se ja osjećao kao mali seljačić, koji Hotelijerski fakultet nije nikad vidio iznutra. Osmjeh je sa lica netragom nestao i mi smo poručili «Trio pasta & risi...». Što je bilo ono treće – nemam pojma.
«To vam se znate servira u izdubljenom siru» Poučnim glasom reče crna pregača sa bijelim «štraftama». «To će vam potrajati dvadesetak minuta». A, ben! Potrajalo je tri puta po dvadeset minuta.

Malo kasnije, evo ti nje, nosi nekakvu crnu, krivu, metar dugu daščurinu, sva crna. Da li čađava ili šporka, teško je ustanoviti. Kasnije sam skužio da je to u stvari duga od stare rashodovane bačve. O takvom načinu serviranja se govori kao o nečem «inovativnom». Za mene je to štos, oli ti trik, na koji padaju nobles skorojevići, a vidim i poneki pošteni gastro recenzenti. Gdje je tu sanitarna inspekcija? Bog-te-pitaj! Jednom nam je netko od «inovativnih» ugostitelja servirao salatu od plodova mora u krovnoj kanalici, sličnoj onoj kojom se kuće u Istri i Dalmaciji pokrivaju. Samo čekam nekog «inovativca» da mi servira juhu u nekoj staroj, porculanskoj ili emajliranoj vrčini. Na toj dasci je bilo poslagano nekoliko minijatura, nešto kao kanape, sa različitim namazima, jedna frigana srdela, par girica i sl. Na okruglom drvenom pladnju bijaše zdjelica palente, namaz od slanih srdela (super, namaz je bio veoma ukusan!), zdjelica crnih i zdjelica zelenih maslina (izvrsne). Ovo se u računu spominje kao «Petits delitiou» (šta god to značilo). Cijena 95 kuna. Za taj novac, kod dobrog starog Nina iz konobe «Rina» u porečkom selu Kadumi, možeš dobiti 20 deka prvoklasnog, ali zaista prvoklasnog, Istarkog pršuta.

Nakon sat i nešto, na stol dođoše dva koluta sira – izdubljena. U jednom rižoto a u drugom pašta. Opet neki sličan «štos», kao i sa onom šporkom, ili ako baš hoćete blaži izraz, nedovoljno čistom (za moj pojam) daščurinom. I opet pitanje sanitarnom inspektoru: Ko i kako pere ove «posude»? Jer, po otiscima žlica, po rubovima «zdjele» jasno je, da ova nije sada prvi i jedini put upotrebljena.

A sadržaj ovih «posuda»? Katastrofa! Riža prekuhana, tjestenina prekuhana. Oba jela začinjena sa potpuno identičnim, bijelim umakom, nešto kao bešamel. Previše maslaca, previše masnog vrhnja i sve to obilno povezano gustinom, tako da se na kraju obroka nismo osjećali siti već napuhani.

Vinska karta? Roman! U nastavcima. Sa vinima, sa svih strana svijeta. Jedno od njih, čak košta tričavih šesttisućačetiristotine kuna. Sumnjam da bi se u ovoj vinskoj karti snašao i sam veliki gastro-nomad René Bakalović.

Jedina svijetla točka u ovom ručavanju bio je Miličićev plavac, koji on prodaje Valsabbionu po 40 kuna, a oni meni po 145 kuna za butelju. Plavac je bio izvrstan, posluga loša. Sami smo si točili vino. I vodu – cijena bočice vode je samo 20 kuna (u marketu 3,5 kune, marža: jedva nekih 570%). Praf nam budi, kad smo nesmotreno tražili fuže. U Istri! Ovo je jedan fini restaurant! Računčić: svega 530 kuna. Sitnica! Večeru smo preskočili, bili smo «siti» od ručka.

Sasvim je sigurno da dobru uslugu, kao i dobru hranu treba dobro (pošteno) platiti, međutim ovo nije bilo niti dobra usluga, a još manje dobra hrana. Isto tako je nesporno da o guštima ni' vajde raspravljat', ali u ugostiteljstvu postoje i određeni objektivni kriteriji po kojima je moguće dati kako-tako objektivnu ocjenu i o hrani a napose o usluzi. Mislim da sam nakon 32 godine rada u hotelijerstvu, od čega 4 u SAD, stekao i neka objektivna saznanja o kriterijima, koje je potrebno uvažavati.

Srdačno vaš, Barba Branko

Poreč, 3.09.03

Pa sad ti moja liebe Crvenperka vidi.
Srdačan pozdrav iz sunčanog Poreča
Barba Branko

[letlampa]

na moru u primostenu, jedna konoba ima cudno ime- stari naziv za gnjecac maslina , al to ce dalmosi valjda znati kako se kaze pa ih molim da me podsjete

[Barba Branko]

Moja supruga je rođna u Primoštenu i ona kaže da se tamo "gnječac" za masline kaže "makina". U nekim ktajevima to je "torać" a u unutrašnjosti Istre to je "toklarija". Posjetite ugostiteljski objekt "Toklarija" u Sovinjskom polju blizu Buzeta, neće vam biti žao. Preporučam da se najavite par dana ranije. Restoran je smješten u jednoj staroj "gnječilici" ja masline

[letlampa]

hvala na odgovoru ,ali vjerojatno sam ja nesto krivo zapamtila, nekako mi se ne cini da je ime konobe makina ili ove rijeci na slovo t , mozda je bilo ime po gnjecacu za gozdje. pokusat cu detaljnije opisati jer me stvarno zanima kako se zove.
konoba se nalazi u primostenu ispred glavnog ulaza u stari dio grada . ima ogradjenu lijepo uredjeneu terasu , ima prizemlje i ima prvikat8tj potkrovlje). interieur je uredjen u kamenu i drvetu, izgleda vrlo sik a usto je i etno ambijent.vlasnik ima stila. klopa je friska morska, imaju odlicnu peku, nije skupo i sve je jaaako ukusno. gratis dobis fine domace rakije od raznih vrsta voca na izbor.konobari su mladi , zgodni i super obuceni i nasmijani.posluga kasni , ali ionak je guzva pa je to za ocekivat.zaboravila sam ime.ako nekoga ovaj opis podsjeca na nesto neka napise .

[Anastasia]

Ja vam najviše volim Kanetu u Opatiji.
Nije ti nikakav "šik" ambijent. Ali:
- hrana je odlična, porcije su obilate, cijena je korektna
- usluga je ljubazna, gost se osjeća dobrodošao i cijenjeno
- atmosfera je izrazito topla i ugodna

I ja se jako dobro osjećam svaki puta kada odem tamo.

[Anastasia]

Barba Branko kaže:
Moja supruga je rođna u Primoštenu i ona kaže da se tamo "gnječac" za masline kaže "makina". U nekim ktajevima to je "torać" a u unutrašnjosti Istre to je "toklarija". Posjetite ugostiteljski objekt "Toklarija" u Sovinjskom polju blizu Buzeta, neće vam biti žao. Preporučam da se najavite par dana ranije. Restoran je smješten u jednoj staroj "gnječilici" ja masline

Čula ja za to i svi kažu da je super!
jeste bili u "jurlinovim dvorima" u Primoštenu?
a "Bukaleta" na Cresu?

[magic]

Toklarija ima jednu prostoriju posebnoga sharma...to je mala prostorijica s otvorenim kaminom, samo za dvije osobe

Vrata su zatvorena i konobar kuca i cheka svaki put prije nego udje...

[tilla]

sorriso u zg, bila san samo jednom, ali sve je bilo cista petica, a i vlasnik je ugodan covjek...
istina, malo su cijene napete...

[presvetli]

Pročitao ovu recenziju za Valsabbion.
Stvarno ste išli tamo i tražili fuže? Ne mogu vjerovati.
Jadni oni ljudi s vama. Dobro da vas nisu otrovali.

[Lady Angelina]

Samo nekoliko primjedbi o Valsabionu, jednom od "najboljih" restorana u Hrvatskoj:
1. kuhinja im radi samo do 22:00!!!! Dakle, ljeto je, na odmoru ste, ali na veceru u Valsabion osim sto morate rezervirati morate i doci najkasnije u 21:30 (premda im je i to kasno)
2.higijena je vrlo upitna - nama su predjelo posluzili na uramljenom ogledalu (ram je naravno drveni) i nakon odusevljenja iznenadenjem, ja i dragi smo se pogledali i pitali konobara kako to peru. Njegov odgovor je bio da se ne brinemo o tome, a nama posve jasno da ne peru!

Cijena za veceru za dvoje i tri puta veca od ove koju je naveo Barba, ali nama je bilo jasno da placamo poziranje, mjesto u Pjescanoj Uvali ( namucis se dok to nades prvi put ), ogledala umjesto tanjura i hrpu ostalih stvari kojima te zele impresionirati! I jos jedna stvar- pristup klaviru ima bilo tko od gostiju tko misli da zna svirati pa ostatak gostiju u restoranu je prisiljen slusati jednog od mladih, nadobudnih, svestranih pripadnika elite koji si naravno uz pjesmu koju svira i zapjeva ( nije tata bezveze placao satove klavira ).

Uglavnom, 100 m dalje nalazi se slatki restoran Vela Nera cija kuhinja radi i poslije 23, stolovi su na terasi uz more (gosti uglavnom kruhom hrane ribe), hrana je jako fina i posluzena na tanjurima koji se peru!







.

[Lei]

Jel netko spomenuo mozda Artatore kraj Malog Losinja? Doduse, ne mogu bas dati veliku preporuku jer sam bila samo jednom, a tada je bilo odlicno

Inace, jos jedan za Kanetu (da, ponavljam se). Teta gazdarica nas sad vec pozna i za Valentinovo nas je ugurala iako nismo imali rezervacije (doduse bilo je i neko cudno vrijeme, oko 4 popodne). Vec imamo i "svoj" stol

Ne znam da li spomenuti Maretinu na Viskovu? Oni tako variraju da ne znam da li bi ih psovala ili hvalila. Jucer su se iskazali u pravom svjetlu, sve je bilo za 5, pa cak i rinfuzo vino.

[magic]

Lei kaže:
Jel netko spomenuo mozda Artatore kraj Malog Losinja? Doduse, ne mogu bas dati veliku preporuku jer sam bila samo jednom, a tada je bilo odlicno

Ako ste u prilici doci u Artatore - 3 km. od Maloga Loshinja, svakako svratite u istoimeni restaurant, jedino mjesto gdje na pravi nachin serviraju jastoge

[presvetli]

Lady Angelina kaže:
Uglavnom, 100 m dalje nalazi se slatki restoran Vela Nera cija kuhinja radi i poslije 23, stolovi su na terasi uz more (gosti uglavnom kruhom hrane ribe), hrana je jako fina i posluzena na tanjurima koji se peru!
[/B]

E ovo je već nešto novo. Izuzev Butkovića, stvarno nisam nikad čuo da bi netko imao i riječi pohvale za Velu Neru.

[presvetli]

Usput, najbolje mjesto gdje sam kod nas jeo bilo je u Babine kuće na Mljetu, kod Gazda Jezde.
Zbilja nisam prije toga nikad čuo, niti imao ideju o čemu je riječ, jednostavno sam gladan nabasao i jeo punih tjedan dana kod njega.
Mjesto je neuređeno i neuredno, prije reći prljavo, posluga smušena do poluluda, često na granici sukoba s gostom ili međusobno, ali hrana je neponovljiva. Neponovljiva.
Jedino su sj++ali jastoga dodajući mu tartar.

[dražen34]

Iako sam rekao da ću se suzdržati komentara, ipak nisam mogao odoliti.
Odmah da razjasnimo, smatram Valsabion realno precijenjenim. Međutim, nikako se Valsabion ne bi smio uspoređivati s većinom restorana, konoba, zalogajnica i šttijaznam čega u Hrvatskoj. Oni jednostavno kuhaju i prezentiraju svoja jela drugačije. Ono što ću im ja zamjeriti je to, što naglasak stavljaju na prezentaciju umjesto kuhanja. A ambiciozni i vrhunski restoran, u okvirima širim od hrvatskih, što Valsabion nesumnjivo želi, jednostavno mora biti nepogrešiv i u jednom i u drugom segmentu.
Isto tako mali problem je što vlasnica ne kuha, a na usavršavanje u El Bulli odlazi ona, a ne šef kuhinje. Pa se suština izgubi negdje u komunikaciji.
Međutim ja ću im dati kredita, iz jednostavnog razloga što se trude pratiti svjetske kuharske trendove, a to u Hrvatskoj čine tek malobrojni.
Ali me smeta i malčice ide na žifčeke argumentacija ovog tipa

1. kuhinja im radi samo do 22:00!!!! Dakle, ljeto je, na odmoru ste, ali na veceru u Valsabion osim sto morate rezervirati morate i doci najkasnije u 21:30 (premda im je i to kasno)

Radno vrijeme im je takvo kakvo je. Tebi se ne sviđa, meni je O.K. Oni nisu sezonski restoran kojem je najbitnije za sezonu zgrnuti što više love. Žele to raditi cijele godine. Radnim vremenom vjerovatno žele i napraviti selekciju svojih gostiju, odnosno izbjeći zalutale turiste koji bi se došli prehraniti prije izlaska. Jer oni jednostavno nisu i ne žele biti pučki restoran ( koliko u tome uspijevju može se raspravljati, ali ti nigdje ne spominješ kakva je hrana bila ).
Rezervacija se podrazumijeva u svakom boljem restoranu, vani te neće ni primiti bez rezervacije iako imaju mjesta.
Dolazak pola sata prije zatvaranja ne samo da je kasan, nego je nepristojan. Naime to znači da ćeš cijelokupno osoblje zadržati barem sat vremena nakon isteka njihovog radnog vremena.

2.higijena je vrlo upitna - nama su predjelo posluzili na uramljenom ogledalu (ram je naravno drveni) i nakon odusevljenja iznenadenjem, ja i dragi smo se pogledali i pitali konobara kako to peru. Njegov odgovor je bio da se ne brinemo o tome, a nama posve jasno da ne peru!

Da si mene to pitala, ja bih ti odgovorio -vodom i deterđentom!
Ne znam koja bi razlika bila prati ogledalo od bilo kojeg drugog poslužavnika. Zar ti ne pereš ogledala u stanu? Mislim....
I ne znam kako vam je to bilo posve jasno da ne peru?
Hoćeš li mi pojasniti?

[presvetli]

E da, sjetilo me to na jednu novinsku kritiku u rubrici "pisma čitatelja" kastavskog Kukurikua prije nekih godinu ili tako nešto, mislim da u Večernjem listu.
Uglavnom, čovjek je upao u restoran očito nemajući ama baš nikakvog pojma o tome što se tamo nudi, vjerojatno u nakani da se dobrano prehrani nečeg mesnatog, domaćeg.
Nebuloze u primjedbama koje su tamo uslijedile, počevši od trenutka kada im nisu dali meni (jer se to u Kukuriku podrazumijeva), pa do komentara veličine i načina kako su im jela nuđena i na kraju, naravno neizbježan osvrt na cijenu svega toga, bilo je teško čitati.
Nakon takvih stvari jednostavno izgubite bilo kakav motiv na repliku, shvatite gdje živite, poklopite se ušima i kažete sebi "sutra je novi dan".
Usput, Valsabbion je mondeno mjesto, to se trudi biti i ima u tome nekog uspjeha. Za svakoga vrijede neke primjedbe, tako i za njih. Bilo tko, tko tamo zalazi u startu brojeći kune koje će ostaviti ili koje je naknadno ostavio bolje da ne baca novac. Postoje odlična mjesta za odgovarajuću cifru. I bez brige, ne poslužuju na ogledalima.

[pljas]

najbolji..tesko je ocijeniti..mesni-riblji-egzotika....mislim da bas neide sve u isti kos.
ali svakako u zg Pljesevicka klet...nije najbolji..ali da se fino jede...jede se!

ali mislim da kod nas stvarno ima kvalitetnih restorana i tesko je istaknuti jedan...svaka regija ima svoje favorite...
nisam citao sve 4 strane naovu temu...tako da necu navoditi imena jer su vec sigurno spomenuta.

[Lady Angelina]

dražen34 kaže:
Ne znam koja bi razlika bila prati ogledalo od bilo kojeg drugog poslužavnika. Zar ti ne pereš ogledala u stanu? Mislim....
I ne znam kako vam je to bilo posve jasno da ne peru?
Hoćeš li mi pojasniti? [/B]

Da, hocu! Vec sam napisala da je ogledalo imalo drveni ram. Drvo ne mozes namočiti u vrucu vodu i oprati deterdentom ( toplina i vlaga su idealni uvjeti za mnozenje bakterija na drvu ), tj. mozes, ali drvo se nemoze dobro oprati, nehigijensko je i nakon mocenja u vrucoj vodi moras ga ostaviti na zraku da se posusi i to traje barem jedan dan na suncu ( a oni u restoranu nemaju toliko vremena ). Osim toga izmedu drvenog rama i ogledala postoje pukotine u kojima neizbjezno ostaju ostatci hrane, pa ti meni objasni kako vade te komadice hrane ako se ram ne odvaja od stakla. Vjerovatno ostaju tamo i trule.
Moja pretpostavka je bila da ne peru cijelo to ogledalo vec da povrsinu na kojoj je bilo posluzeno jelo samo prebrisu mokrom krpom, a to nije dovoljno higijenski za mene.
Barba je rekao da je on jeo nesto u kolutu od sira na kojem su se poznali ostatci zlica od prije. Da u nekom kaficu dobijes salicu kave na kojoj se vidi otisak ruza od nekog tko je iz te salice pio prije tebe, sigurno bi vratio salicu jer nije oprana. Zar ovo nije isto? Ako je moguce i oprati ovo ogledalo, izdubljeni kolut sira sigurno ne peru vrucom vodom i deterdentom!

[Lady Angelina]

dražen34 kaže:
Odmah da razjasnimo, smatram Valsabion realno precijenjenim. Međutim, nikako se Valsabion ne bi smio uspoređivati s većinom restorana, konoba, zalogajnica i šttijaznam čega u Hrvatskoj. Oni jednostavno kuhaju i prezentiraju svoja jela drugačije.Međutim ja ću im dati kredita, iz jednostavnog razloga što se trude pratiti svjetske kuharske trendove, a to u Hrvatskoj čine tek malobrojni.

S ovim se potpuno slazem. Ne mogu se usporedivati, a i kod mene imaju kredit upravo zato jer su drugaciji. Samo ne mogu preci preko higijene. Ogledalo je odlicna fora i iznenadenje, i to predjelo koje smo jeli je bilo jako fino, ali meni u glavi visi upitnik zato jer nisam sigurna da to zadovoljava higijenske kriterije ( ostaje samo nada ). Ostala hrana koju smo jeli bila je posluzena na tanjurima, dobro pripremljena i na nju nemam nikakve primjedbe.

Sto se tice vremena rada kuhinje, meni je normalno doci na veceru u pola deset ( od 17 - 20 sam na plazi i nikud mi se ne zuri ), ne smatram to nepristojnim vec mislim da bi im kuhinja trebala raditi do 23 sata. Njihov aranzman sa kuharima i place tih istih kuhara me ne zanimaju, ja svoju veceru uredno placam po postojecem cjeniku i ostavljam napojnice za konobare. Uglavnom, to radno vrijeme koji mi ne odgovara je i razlog zasto tamo nisam cesce.

Uz sav njihov trud oko hrane i ekskluzivnosti, te dvije primjedbe ostaju.