Dodirnio sam dno...

[Into the Fire]

Znaci, trenutno sam u zivotnom razdoblju kada bi trebao pucati od zivota (rane dvadesete), kada bi trebao ili se skolovati ili raditi, a ja sjedim kod kuce i ne radim bas nista osim sto cesto mrzim cijeli svijet, sto sam ogorcen jer me bivsa djevojka ostavila, jer nemam nijednog frenda kojeg bi mogao smatrati frendom i s kojom bi provodio vrijeme (sto neznaci da nemam prijatelja, samo mi jednostavno ne odgovaraju nikako), cijelo vrijeme patim za nekim stvarima koje nisam uspio u zivotu rijesiti i tako iz dana u dan sam propado dok se nisam doveo do tocke kada vise niti sam neznam sto bi sam sa sobom...a ono sto je najgore, ja tocno znam sto trebam uciniti kako bi to sve promjenio i imam podrsku obitelji, ali nikako da nadem oslonac sam u sebi, da sam sebe pokrenem i prestanem se zivcirati i razmisljati nego da ucinim ono sto trebam...jer to sto moram uciniti nije nimalo lako, ali ukoliko bi se stvarno potrudio, kroz neko vrijeme bih dosao do odredenog levela kada bi se sve promjenilo jer bi se vise poceo kretati medu ljudima, radio bih, vrijedio bih nesto, mogao bih se brinuti sam za sebe i imao bih ispunjene dane.
Kako da se motiviram? mene uhvati na tren žarka želja za time da postanem "normalan" i da vise kazem NE svim ovim glupostima i da napravim nesto od sebe, jer nije kasno..mlad sam i jos puno toga je predamnom, no ako ovako nastavim necu bas dobro zavrsiti..
zelim i ja postati sretan i zadovoljan sa svojim zivotom...ima li netko nekakav savjet?

[humveeja]

To što ti se događa je normalno, i svi više manje to prolaze...
Bit je malim koracima polako izači iz toga.
E sada, koji to mali koraci?
Pa neke na prvi pogled nebitne promjene, ili pak neki maleni ciljevi koje si zacrtaš, pa ostvariš. Jednom kada ih ostvariš, vidjet ćeš da možeš, pa neka ti te male pobjede, poslije budu oslonac za neke veče ˝jer ti možeš˝.
Dobro je što si uvidio da sam sebi moraš biti (najjači) oslonac, jer ljudi ulaze i izlaze iz naših života, samo smo mi konstanta.
I nemoj ništa žuriti, neka se stvari polako mjenjaju.

[Free like a wind]

Motiviraj se željom da naučiš ne ponavljati greške i propuste koje si, kako kažeš, počinio i patio radi toga.
Ne očekuj puno, kreni malim putićem, a s vremenom će ti se horizonti proširivati sami od sebe.
Bitno je postići taj početni impuls, uvijek se znamo čuditi kako kasnije stvari idu kad ih jednom pokrenemo. Radi na tome.

[Kuzerica]

citam i trazim gdje si ti to dotaknuo dno i jos mi nije jasno

znam da su svima njegovi problemi najveci ali ti si daleko od naslova teme

i nije sve tako crno kako mislis
sad jos jednom procitaj sta si napisao pa ces mozda i ti to malo blaze viditi

[Free like a wind]

Kuzerica kaže:

citam i trazim gdje si ti to dotaknuo dno i jos mi nije jasno

znam da su svima njegovi problemi najveci ali ti si daleko od naslova teme

i nije sve tako crno kako mislis
sad jos jednom procitaj sta si napisao pa ces mozda i ti to malo blaze viditi

Bitno je kako se on u tome osjeća, a što se konkretno dogodilo, možda nije spreman podijeliti s nama. Bila sam u gotovo istim dvojbama, pa se sjećam da sam razmišljala na sličan način. Kad si usamljen, bez perspektive, uplašen od budućnosti, nije baš da si na pola puta između vrha i dna. Neuspjeh može motivirati ako u njemu uvidimo svoje slabosti i krenemo raditi na njima.

[Kuzerica]

znam da se tako osjeca,vise-manje svi smo imali neke takve periode u zivotu kad ti i ono sto je dobro ti ne vidis da je dobro

zato i govorim da malo bolje sagleda situaciju da niej sve tako crno i da krene u nove pobjede bez obzira na sve

[Into the Fire]

mene uzasno smeta to moje odustajanje, sto kad se uhvatim necega ne izdrzim do kraja...uvijek upadne nesto sto me sprijeci, a ja svaki put tome dozvolim da mi stane na put...i nemam dovoljno motivacije, a da sam motiviran nebi bilo toga sto nebi mogao postici. iako polako dolazi i ta motivacija, mozda je sve samo stvar nekog shvacanja, kak bi moja mama rekla - "doslo iz dupeta u glavu" jer svo ovo vrijeme nikako vise da stanem na jedno mjesto, koncentriram se na pametne stvari i pustim sve ono sto me smeta pod svaku cijenu i da postanem zadovoljan.

[jelena1777]

Into the Fire kaže:

mene uzasno smeta to moje odustajanje, sto kad se uhvatim necega ne izdrzim do kraja...uvijek upadne nesto sto me sprijeci, a ja svaki put tome dozvolim da mi stane na put...i nemam dovoljno motivacije, a da sam motiviran nebi bilo toga sto nebi mogao postici. iako polako dolazi i ta motivacija, mozda je sve samo stvar nekog shvacanja, kak bi moja mama rekla - "doslo iz dupeta u glavu" jer svo ovo vrijeme nikako vise da stanem na jedno mjesto, koncentriram se na pametne stvari i pustim sve ono sto me smeta pod svaku cijenu i da postanem zadovoljan.

Zato što živimo u vremenu kada svi moramo biti "savršeni". Uspješni, lijepi, školovani, vrijedni, dobri, pametni....bla, bla...zato što današnji svijet ne priznaje trenutke slabosti, jer naprosto za njih niti nemamo vremena, jer vrijeme je novac, a teče sve brže i brže i zato što moramo sve to dostići i postići i sad???? Što se događa...strah da nećemo uspjeti sve to dosegnuti, da ćemo biti neuspješni....i onda se zapravo unaprijed predajemo na način da se prepustimo svojim mislima kojima hranimo još gore misli i vrtimo se u krug iz kojeg nema izlaza...naravno da ga ima i da to znamo, ali se bojimo da nećemo uspjeti. Sve to što želimo...a da li ćemo mi biti ti koji će moći stati uz bok onih koji su uspjeli...nema veze kako, dal ljepotom, dal pameću, dal...srećom...oni su nam dati kao primjeri, a mi se osjećamo nedostojni ili manje vrijedni da budemo na tom tronu. Zato se predamo i eto nadamo da će se nekom "igrom slučaja", a to se vjeruj mi nikada ne događa desiti čudo i mi ćemo eto...biti na vrhu!

[Miligram]

Kuzerica kaže:

citam i trazim gdje si ti to dotaknuo dno i jos mi nije jasno

znam da su svima njegovi problemi najveci ali ti si daleko od naslova teme

i nije sve tako crno kako mislis
sad jos jednom procitaj sta si napisao pa ces mozda i ti to malo blaze viditi

Upravo sam ja to htio napisati, ,jos bi samo doda kako je on napisao kako tocno zna sto i kako treba napraviti,dakle ako to zna neka onda pokrene guzicu.

[ok or not]

i mene muce ista pitanja i iste muke...Nisam lijena ali bas to strah od neuspjeha,od buducnosti,od ovoga,od onoga,kako,sta ako?zasto?Postavljam sebi tolika pitanja i razmisljanja ponekada bi voljela da jednostavno budem "normalna" bez tolikog opterecivanja same sebe,glupo zar ne?Znam i dobro sam svjesna toga ali jednostavno ponekad ako nemam motivacije nemam ni volje to je glupo i isprazno,znam...ali opet ponavljam iste greske i vrtim se u krug...zivnem samo kada dobijem podsticaj,ali u zadnje vrjeme zapadam polako u depru.Da li je to samo glupa navika i dam takva od sebe?I da na zivot gledam i vidim samo lose iako znam da nije tako,ZBUNJENA SAM totalno samom sobom!...

[alfa beta gama]

Into the Fire kaže:

Znaci, trenutno sam u zivotnom razdoblju kada bi trebao pucati od zivota (rane dvadesete), kada bi trebao ili se skolovati ili raditi, a ja sjedim kod kuce i ne radim bas nista osim sto cesto mrzim cijeli svijet, sto sam ogorcen jer me bivsa djevojka ostavila, jer nemam nijednog frenda kojeg bi mogao smatrati frendom i s kojom bi provodio vrijeme (sto neznaci da nemam prijatelja, samo mi jednostavno ne odgovaraju nikako), cijelo vrijeme patim za nekim stvarima koje nisam uspio u zivotu rijesiti i tako iz dana u dan sam propado dok se nisam doveo do tocke kada vise niti sam neznam sto bi sam sa sobom...a ono sto je najgore, ja tocno znam sto trebam uciniti kako bi to sve promjenio i imam podrsku obitelji, ali nikako da nadem oslonac sam u sebi, da sam sebe pokrenem i prestanem se zivcirati i razmisljati nego da ucinim ono sto trebam...jer to sto moram uciniti nije nimalo lako, ali ukoliko bi se stvarno potrudio, kroz neko vrijeme bih dosao do odredenog levela kada bi se sve promjenilo jer bi se vise poceo kretati medu ljudima, radio bih, vrijedio bih nesto, mogao bih se brinuti sam za sebe i imao bih ispunjene dane.
Kako da se motiviram? mene uhvati na tren žarka želja za time da postanem "normalan" i da vise kazem NE svim ovim glupostima i da napravim nesto od sebe, jer nije kasno..mlad sam i jos puno toga je predamnom, no ako ovako nastavim necu bas dobro zavrsiti..
zelim i ja postati sretan i zadovoljan sa svojim zivotom...ima li netko nekakav savjet?

Napravi prvu stepenicu ostale ce se pokazati!

[zelj]

moj ti je savjet nađi neki posao barem privremeni upiši fax
cura dolazi s vremenom
a prijatelji nikog danas ne možeš nazvati prijateljom bolje biti i bez njih nego s lažnim prijateljima
danas čovjek ne može imati prijatelje nego samo poznanike................
sve ostalo će doći na svoje

[Miligram]

zelj kaže:

moj ti je savjet nađi neki posao barem privremeni upiši fax
cura dolazi s vremenom
a prijatelji nikog danas ne možeš nazvati prijateljom bolje biti i bez njih nego s lažnim prijateljima
danas čovjek ne može imati prijatelje nego samo poznanike................
sve ostalo će doći na svoje

bravo kolega na tim savjetima.Sve sto si napisao je istina.,takav je život.