Izbjegavajući (inhibirani) poremećaj ličnosti-nova tema

[tabanšaban]

Okej. Prepoznao sam se u vecini napisanog. I sta sad?

Uznemirilo me ovo i tesko dolazim do zraka - eto, toliko sam se prepoznao u ovom.

[Azz]

tabanšaban kaže:

Okej. Prepoznao sam se u vecini napisanog. I sta sad?

Uznemirilo me ovo i tesko dolazim do zraka.

pa prvo se smiri i dođi do zraka (bez zraka nećeš stić daleko)...a to što si se našao u većini toga, imaš dvije mogućnosti - poduzeti ništa ili to ići rješavati na za to predviđena mjesta - psihoterapijom i sl. doduše, možda si i kapacitet za to da sam apsolviraš taj sadržaj, no nekako ne vjerujem u to samoizlječenje. ne kažem da ne postoji i da je nemoguće, no može se dogoditi i dosta toga neželjnog. zato je dobro imati nepristranu, stručnu osobu pored sebe.

[tabanšaban]

Nekako uvijek negiram svoje psihičko stanje i potiskujem ga duboko, u nekom - sve je u redu - stilu, kao 'to je sve normalno i tako to treba biti'. Sam sebi govorim da si izmisljam probleme i da mi zapravo nije nista.

Razmisljam vec dulje vrijeme o odlasku psihijatru i zavrsio sam na hitnoj psihijatriji radi anksioznosti nedavno i dobio uptnicu za psihjatra, ali nisam otisao jer negiram sve. Sve je u redu.

Ne znam kako se postaviti prema svemu i ne znam sta mi je. Sto vise citam psihologiju nalazim se u sve vise poremecaja, u okp i border sam se pronasao pomalo.

Kako da pristupim svom problemu uopce, kada ne znam u cemu je problem?

[Azz]

tabanšaban kaže:

Kako da pristupim svom problemu uopce, kada ne znam u cemu je problem?

a prvo pristani na posjet šrinku. te otpore i negiranja ćeš proraditi na mjestu gdje ljudi znaju s tim. ok je čitati i informirati se, ali nikakvo ti čitanje ne može zamijeniti medicinski fakultet, specijalizaciju iz psihijatrije, te dodatnu edukaciju za psihoterapeuta...zato se za početak javi šrinku.

[tabanšaban]

Iskreno? Sram me otici.

[Azz]

tabanšaban kaže:

Iskreno? Sram me otici.

evo recimo ja to vrlo teško razumijem. čega te sram? stigme? što će drugi reći ako se dozna? mislim, ja nisam rođena u New Yorku nego u otočkoj pripizdini blizu Splita. i bez obzira na sve apsolutno nikad nisam shvaćala od čega se to ljudi skrivaju čega se boje?
pa u životu ionako onaj tko nam želi dobro će razumjeti, a onaj tko nam želi loše će ionako naći materijala da nas ošteti, oblati, popljuva.

i čega tebe sram? stajati u hodniku ispred psihijatrijske ordinacije? otvoriti se nekome?

učini ti prvi korak i onda uđi u ordinaciju i kaži da te sram. to je odličan početak...vjeruj mi, šrink koji zna svoj posao znat će što i kao s tobom.

[tabanšaban]

Azzura kaže:

evo recimo ja to vrlo teško razumijem. čega te sram? stigme? što će drugi reći ako se dozna? mislim, ja nisam rođena u New Yorku nego u otočkoj pripizdini blizu Splita. i bez obzira na sve apsolutno nikad nisam shvaćala od čega se to ljudi skrivaju čega se boje?
pa u životu ionako onaj tko nam želi dobro će razumjeti, a onaj tko nam želi loše će ionako naći materijala da nas ošteti, oblati, popljuva.

i čega tebe sram? stajati u hodniku ispred psihijatrijske ordinacije? otvoriti se nekome?

učini ti prvi korak i onda uđi u ordinaciju i kaži da te sram. to je odličan početak...vjeruj mi, šrink koji zna svoj posao znat će što i kao s tobom.

Nije me sram u stilu komentara drugih ljudi, zaboli me za druge. Sram me samoga sebe, valjda je ego u pitanju. Nesto unutar mene radi protiv mene.

Nesto u stilu 'to se tebi ne moze dogodit, ti si najnormalniji covjek, sve je u savrsenom redu'.

[Azz]

tabanšaban kaže:

Nije me sram u stilu komentara drugih ljudi, zaboli me za druge. Sram me samoga sebe, valjda je ego u pitanju. Nesto unutar mene radi protiv mene.

Nesto u stilu 'to se tebi ne moze dogodit, ti si najnormalniji covjek, sve je u savrsenom redu'.

možeš ti biti u otporu koliko želiš, nitko ti to stanje neće ukrasti. ali ako dođeš šrinku i kažeš ovo što si napisao ovdje, imat ćete već prvog puta dovoljno materijala za zanimljivu seansu.

inače, to "nešto unutar tebe" si ti sam, dio s kojim se ti moraš suočiti.

[Joshua]

tabanšaban kaže:

Nije me sram u stilu komentara drugih ljudi, zaboli me za druge. Sram me samoga sebe, valjda je ego u pitanju. Nesto unutar mene radi protiv mene.

Nesto u stilu 'to se tebi ne moze dogodit, ti si najnormalniji covjek, sve je u savrsenom redu'.

Je si se i prije tak osječal ili si tek došel do ovih zaključaka nakon kaj te draga napucala? Nije sramota potražiti pomoć kod psihića. Znam jednog sa jakim egom kaj je lakoćom to odradil. Nisam primjetil da mu je ego patil nakon toga i da je drukčiji čovjek u mojim očima? Ljudi idu kod psihijatra i zbog benignijih stvari. Večina ih ima ego. Tvoj je dovoljno velik da sam donese odluku. Uostalom kaj se može dogoditi ak probaš? Ako ti se ne svidi više se ne pojaviš i kraj priče.

[tabanšaban]

Neke stvari koje su opisane u prvih par postova..da ciklički se ponavljaju od osnovne škole.

[Joshua]

tabanšaban kaže:

Neke stvari koje su opisane u prvih par postova..da ciklički se ponavljaju od osnovne škole.

Pa kaj se onda čeka? SKokni pa vidi.Tko zna možda te i iznenade pozitivno? Sam da naletiš na nekog mrak. Možda da ti Azzura da neki hint prek op-a?

[tabanšaban]

josuha kaže:

Pa kaj se onda čeka? SKokni pa vidi.Tko zna možda te i iznenade pozitivno? Sam da naletiš na nekog mrak. Možda da ti Azzura da neki hint prek op-a?

Ne znam. Nemam iskustva s ovim pa ništa ne znam.

[Azaleja]

tabanšaban kaže:

Nekako uvijek negiram svoje psihičko stanje i potiskujem ga duboko, u nekom - sve je u redu - stilu, kao 'to je sve normalno i tako to treba biti'. Sam sebi govorim da si izmisljam probleme i da mi zapravo nije nista.

Razmisljam vec dulje vrijeme o odlasku psihijatru i zavrsio sam na hitnoj psihijatriji radi anksioznosti nedavno i dobio uptnicu za psihjatra, ali nisam otisao jer negiram sve. Sve je u redu.

Ne znam kako se postaviti prema svemu i ne znam sta mi je. Sto vise citam psihologiju nalazim se u sve vise poremecaja, u okp i border sam se pronasao pomalo.

Kako da pristupim svom problemu uopce, kada ne znam u cemu je problem?

Ako imaš financijske mogućnosti,moja preporuka je privatno i to traži kvalitetnu psihoterapiju, oporavak mora biti u roku godine dana, ako nije mijenjaj. Ne odugovlači.

[tabanšaban]

Azaleja kaže:

Ako imaš financijske mogućnosti,moja preporuka je privatno i to traži kvalitetnu psihoterapiju, oporavak mora biti u roku godine dana, ako nije mijenjaj. Ne odugovlači.

Želiš reći da se unutar godinu dana može riješiti bilo koji poremećaj, ako je on prisutan?

[Azaleja]

tabanšaban kaže:

Želiš reći da se unutar godinu dana može riješiti bilo koji poremećaj, ako je on prisutan?

Ovisi, ali u većini slučajeva da.

[tabanšaban]

Azaleja kaže:

Ovisi, ali u većini slučajeva da.

Ulijevaš optimizam.

[Azz]

tabanšaban kaže:

Želiš reći da se unutar godinu dana može riješiti bilo koji poremećaj, ako je on prisutan?

ne nažalost. ovisi i o čemu se radi i koja je terapija u pitanju.
psihoanalitička kreće u pravu borbu nakon 3 godine. a "normalni" (oni koji su je prolazili u svrhu edukacije) su bili na pt 10 godina. (recimo, ja koja ne spadam pod "normalne" sam to odmah množila s 3)

no ima i drugih vrsta terapije. ali nisu sve terapije jednako učinkovite za sve. znači sve ovisi o čemu se radi. recimo u mom slučaju (anksio, depra, panični, hipohondrija itd) jedino dolazi u obzir psihoanalitička.

da se bojim visina išla bi na bihevioralnu.

[tabanšaban]

Je li ti bolje? Možeš reći da funkcioniraš bolje nego prije?

[Azz]

je, bilo mi je bolje i dosta mi je pt pomogla. no onda sam odlučila da to meni više ne treba, da sam super. to je bilo točno nakon 3 godine terapije i šrinkica mi je rekla da većina prekida upravo tada jer je to vrijeme kad se krene sa sadržajima s kojima nam je malo teže suočavati se. ja sam na to odmahnula rukom i rekla joj kako ne bježim, nego sam jednostavno sasvim ok.
i bila sam neko vrijeme. a onda mi se dogodilo nešto ružno u životu i vratilo mi se sve o glavu. sad sam stabilizirana lijekovima, a na pt bi trebala uskoro ponovo krenuti...

[tabanšaban]

A što će se dogoditi, ako se ja npr..jednostavno preselim u drugu državu?