|
02.09.2016., 09:29
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2011.
Postova: 443
|
Stari dečko
Zanima me jel ima ovdje netko tko je odlučio ići tim putem,ili je već dobrano zagazio u isti.
Iako sam mlad,srednje 20-te,imam sve manje želje za brakom-obavezama.
Kada se tome pribroji moja nezainteresiranost u svezi osvajanja žena-ponajviše straha od odbijanja,ne nekakvu materijalnu niti fizičku atrakciju pomislim odustati od toga i potpuno se posvestiti poslu,radu i življenju kao samac.
Nisam osoba koja mrzi djecu (iako ih manje volim nego prije par godina),niti ne bi volio imati ženu (volim pogledati žensko,porno i sl.-nisam „omakao“),ali želim uživati.
Naime,do sada sam,što zbog financija što zbog svojih „muha“ što zbog neke aksioznosti dosta bio izvan društva,i sad krečući u radni odnos imam ću sve manje vremena za sebe,a volio bi ipak proživiti-nekako mi tek sada dolazi da nikada neću imati 23,24 i da bi bilo lijepo proći na neka bolja ljetovanja,putovanja i sl.
Dosta ljudi,potvrđuju,da u brakove ulaze što zbog običaja što zbog toga da muškima netko ima za skuhati i da im u starosti djeca pomognu-mislim da je to danas sve više obrnuto.
I sam profesor,s kojim sam radio na nečemu, mi je rekao da on s 39 ne pomišlja na brak,on kaže da je do 26/7 imao posla,učenja i da sada zarađuje jako dobro i uživa,završi s poslom,ode na par dana na odmor,putuje,ima svoj novac i nije ga briga za ništa.
Pošto sam tehničke struke i nekako mislim da mi paše taj stil života,volio bi ići na terenski rad-gdje se može dobro zarađivati,ali realno obiteljski život nije baš nešto.
Biti 3-4 tjedna na terenu,pa doći doma malo u ribolov,putovanja.
Nekako imam osjećaj da bi htio pobjeći s lanca,i danas kada sjednem u auto volim to sam,a ne da imam uza sebe nekog člana obitelji/prijatelja pa se dogovramo kad da se nađemo,pa imam njega na brizi,jednostavno ne bi htio obavze (što brak,a pogotovo djeca sigurno jesu).
Ne očekujem odobrenje vaše,nego neko razmišljanje ,zašto ste vi odabrali život kakav jeste.
|
|
|
02.09.2016., 15:52
|
#2
|
U samoizolaciji
Registracija: May 2006.
Postova: 5,383
|
Ah, bajne 20e kad se očekuje da osoba prijeđe u svijet odraslih, obaveza, ozbiljnosti...Nadaleko se vidi da imaš dosta do toga još. Što je i razumljivo. Uostalom, ako ne želiš sve ono što tvrdiš da ne želiš, zašto se sada, u ovom periodu života zamaraš time? Upao mii onaj dio o strahu od odbijanja. Što god da radiš, radi to sa srcem i istinskom voljom. Bilo bi zanimljivo čuti što o svojem iskustvu kažu "stari" dečki/cure. Btw. što to znači stari? To kao društvo definira? Očekivanja okoline i takav pritisak nikome ne donesu ništa dobroga. To je jedan od razloga mrgudnih mama koje viču na dijete dok telefoniraju na mobitel ili pak tata (da ne bi spolno diskriminirali) koji nedjeljom odu na žesticu u birtiju umjesto u park s djetetom. Karikiram, ali eto.
|
|
|
02.09.2016., 19:21
|
#3
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,536
|
prvo ja nemam pojma o kakvom ti to starom dečku govoriš (koliko ti je 23, 24 godine?)
pa ljudima se životi znaju promijeniti u malo i kratko, a da ne govorim o nekom periodu od 10, 15, godina (to još niti ne spadaš pod "stare dečke" - to valjda svako selo za sebe određuje kad je primjereno to upotrijebiti za nekog)
Quote:
mjesam kaže:
Ne očekujem odobrenje vaše,nego neko razmišljanje ,zašto ste vi odabrali život kakav jeste.
|
život kakav živim sam odabrala kad sam posložila prioritete i dogovorila se sama sa sobom što ja zapravo hoću. to nije bilo u studentskim danima, nego kad sam dobila dijete. djecu nisam planirala prije 30-te (dogodilo se koju godinu prije), a od svoje 14. do 28. sam iskušala sve što sam trebala, napravila sve pizdarije koje je trebalo napraviti...i onda sam odlučila da bi se mogla smiriti. što zbog posla, što zbog faksa (nuđeno mi je da ostanem raditi na faksu)....i tako....svašta se tu izdogađalo, mnoge stvari je trebalo rješavati koje mi se i nisu rješavale, suočila sam se sa x problema (i to pravih životnih problema) koji su mi u međuvremenu promijenili percepciju....
i evo me tu di jesam - zadovoljna sa svim što imam.
da mi je netko s mojih 20 rekao da ću jednom živjeti ovako normalnim, mirnim obiteljskim životom, rekla bi mu da je lud. isto bi rekla i da mi je netko prognozirao ostanak u ovoj državi. a evo me i dalje ovdje. ne sanjam ni Skandinavske zemlje, ni Irske, Kanade, Njemačke...tu sam. i dobro mi je. imam i bivšeg i sadašnjeg muža. a iskreno, nisam ni to u životu planirala jer se u osnovi jako protivim toj nametnutoj instituciji braka kojoj nikad nisam razumjela smisao. osim što platiš one gluposti državi da potpišeš neki bezvezni papir. al eto - čak sam i to napravila...(iskreno, još ne razumijem ni kako ni zašto ...ali ok mi je...kao što mi je bilo ok i prije tog potpisivanja )
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
05.09.2016., 07:28
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2010.
Lokacija: zg
Postova: 8,325
|
Quote:
mjesam kaže:
Zanima me jel ima ovdje netko tko je odlučio ići tim putem,ili je već dobrano zagazio u isti.
Iako sam mlad,srednje 20-te,imam sve manje želje za brakom-obavezama.
Kada se tome pribroji moja nezainteresiranost u svezi osvajanja žena-ponajviše straha od odbijanja,ne nekakvu materijalnu niti fizičku atrakciju pomislim odustati od toga i potpuno se posvestiti poslu,radu i življenju kao samac.
Nisam osoba koja mrzi djecu (iako ih manje volim nego prije par godina),niti ne bi volio imati ženu (volim pogledati žensko,porno i sl.-nisam „omakao“),ali želim uživati.
Naime,do sada sam,što zbog financija što zbog svojih „muha“ što zbog neke aksioznosti dosta bio izvan društva,i sad krečući u radni odnos imam ću sve manje vremena za sebe,a volio bi ipak proživiti-nekako mi tek sada dolazi da nikada neću imati 23,24 i da bi bilo lijepo proći na neka bolja ljetovanja,putovanja i sl.
Dosta ljudi,potvrđuju,da u brakove ulaze što zbog običaja što zbog toga da muškima netko ima za skuhati i da im u starosti djeca pomognu-mislim da je to danas sve više obrnuto.
I sam profesor,s kojim sam radio na nečemu, mi je rekao da on s 39 ne pomišlja na brak,on kaže da je do 26/7 imao posla,učenja i da sada zarađuje jako dobro i uživa,završi s poslom,ode na par dana na odmor,putuje,ima svoj novac i nije ga briga za ništa.
Pošto sam tehničke struke i nekako mislim da mi paše taj stil života,volio bi ići na terenski rad-gdje se može dobro zarađivati,ali realno obiteljski život nije baš nešto.
Biti 3-4 tjedna na terenu,pa doći doma malo u ribolov,putovanja.
Nekako imam osjećaj da bi htio pobjeći s lanca,i danas kada sjednem u auto volim to sam,a ne da imam uza sebe nekog člana obitelji/prijatelja pa se dogovramo kad da se nađemo,pa imam njega na brizi,jednostavno ne bi htio obavze (što brak,a pogotovo djeca sigurno jesu).
Ne očekujem odobrenje vaše,nego neko razmišljanje ,zašto ste vi odabrali život kakav jeste.
|
pa ima žena koje žele i vode upravo takav život, putuju, samostalne su, i ne žele na lanac. kad se dvoje takvih nađu, živit im bude 0predivan. mislim da su oni putoholičari super primjer mislim da ti misliš da brak i veze moraju biti ono što si vidio u svojoj okolini, a to te ne zanima. ne žele i ne žive svi tako. samo se moraš ohrabriti, i početi živjeti tako kako ti želiš, i počet će ti ulaziti u život upravo takvi ljudi.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
|
|
|
07.09.2016., 23:25
|
#5
|
U samoizolaciji
Registracija: May 2006.
Postova: 5,383
|
Quote:
Kymatica kaže:
pa ima žena koje žele i vode upravo takav život, putuju, samostalne su, i ne žele na lanac. kad se dvoje takvih nađu, živit im bude 0predivan. mislim da su oni putoholičari super primjer mislim da ti misliš da brak i veze moraju biti ono što si vidio u svojoj okolini, a to te ne zanima. ne žele i ne žive svi tako. samo se moraš ohrabriti, i početi živjeti tako kako ti želiš, i počet će ti ulaziti u život upravo takvi ljudi.
|
Čini mi se da se kod autora radi o tome da je još (što je razumljivo s obzirom na godine) u fazi definiranja vlastitog identiteta i procesu emocionalnog sazrijevanja. Moguće da je autor spomenuti strah od odbijanja, lagano pogurao u nesvjesno i zamijenio stavom, da je ono što želi, doista ono što želi. A možda i doista želi. Bilo kako bilo, neka radi ono što doista želi i osjeća da je ispravno u njegovom životnom putu, a ne ono što misli da treba ili ono što misli da okolina očekuje od njega. Treba prijeći i tu stepenicu odrastanja.
|
|
|
19.09.2016., 01:18
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 395
|
Ja sam u 20-tim i stvarno sebe ne vidim u nekom braku,i još sa djecom,ne volim djecu ni malo,a ne mogu smisliti trudnice i njihove muževe to mi daje veliku frustraciju,koliko si ti dugo sam
__________________
...mineri,padobranci,i djevice griješe samo jednom
|
|
|
19.09.2016., 03:48
|
#7
|
☆☆☆☆☆
Registracija: Apr 2006.
Lokacija: Sugar City , I u arhivi foruma !
Postova: 1,549
|
Imas ti jos fore u zivotu , da promjenim svoje misljenje o obitelji , djeci . Djeca se tek zavole kad budes imao svoje vlastito . Mozes i u braku to sve radit sa svojom zenom . Da hodas I da ides na godisnji odmor . Vidim sad si jako mlad ali neka nadoces ti polako .
I pusti ti tog profesora I njegove price .
Za mene je stari momak kad predje 40 godina . A tebi je tek 23 .
Ja mislim da si ti sramezljiv ? Jesam li upravu ?
|
|
|
20.09.2016., 02:15
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2011.
Postova: 395
|
Da se uključim u temu meni su djeca i svadba sam čin svadbe u crkvi i trudne žene neki komplekst,nadotat cu da mi je se bivša udala ....i ostalo,i sad kad vidim to mrzim jako ili pokušavam pobjeci a tu osobu ženu pokušavam srozati na dno,moj psihic kaže da je to trauma puca me rissetom,al ne pomaže mi,imam ekstremnu tjeskobu,strah me je kad bih bio stjeran u kut da bih postao ekstremnom nasilan,a ubrzo mi se sestra udaje,ne znam kako će sve proći sa mnom
Od diagnoza imam F.42,F.41 i sad se dvoume psihići oko F.20 i F.23,al prije F.23 taj akutni psihotični poremećaj,jer ja nemam halucinacije
__________________
...mineri,padobranci,i djevice griješe samo jednom
|
|
|
20.09.2016., 10:40
|
#9
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,536
|
Quote:
Rafael fon kaže:
....i ostalo,i sad kad vidim to mrzim jako ili pokušavam pobjeci a tu osobu ženu pokušavam srozati na dno,moj psihic kaže da je to trauma puca me rissetom,al ne pomaže mi,imam ekstremnu tjeskobu,strah me je kad bih bio stjeran u kut da bih postao ekstremnom nasilan,a ubrzo mi se sestra udaje,ne znam kako će sve proći sa mnom
|
vjenčanje ako baš ne možeš izdržati možda se ne bi trebao ni siliti. makar bi ti netko blizak kao sestra to mogao razumjeti.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Zadnje uređivanje Azz : 28.09.2016. at 19:29.
|
|
|
28.09.2016., 18:59
|
#10
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2014.
Lokacija: Milion kilometara od nigdje,na autoputu bratstva i jedinstva
Postova: 5,125
|
I ja isto ne zelim djecu.
A za parnera mi je ok ako imamo slicne interese.
Volim putovanja, ukusnu hranu, masaže, knjige..
Dovoljan mi je partner. I ne zelim djecu. Ni pod razno.
Sta god neko mislio o tome.
Al posto je baby matrix zahvatio svijet.
Najbolje rec ljudima da imas problem s neplodnošću, pa odma eliminiraš naporna ispitivanja ubuduće.
|
|
|
28.09.2016., 19:13
|
#11
|
Son of Odin
Registracija: Apr 2014.
Postova: 3,612
|
nebi nekoga uvrijediti htio al meni osobno ljudi koji imaju djecu djeluju ko budale, nešto u stilu botova u igrici koji žive na instinkt koji im je priroda dala ( u njihovom slučaju kako su programirani)
__________________
Moja cura ima decka mozda i dva
oni imaju para, da saznao sam ja!!!
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:55.
|
|
|
|