Terrence Travnat Malick Urac - slikopisne crtice

[late bloomer]

Ko je reka?

Di si malog iskopala?

[mimma7]

reka mi je veliko nebo!


di, di, di? super mi je je kako ih je mali nasadio.

[Veliko nebo]

Meni je tulum bio odličan, jedino je androlog malo pretjerao s Whitney Houston na youtubeu...i ono bloomerovo skidanje pred kraj nije bilo potrebno, ali ajde čovjek je solo popio litru konjaka, neka mu bude. Neke žestica baca na skidanje, neke na agresivu...ipak bolje ovo prvo. Vrhunac večeri je ipak bio kad je mimma u onom mrklom mraku počela citirati ''The Raven''...ja sam se smrznuo, mislim da ni Poeu ne bi bilo svejedno.

[late bloomer]

Isuse, skoro ničeg se ne sjećam, skoro ništa od odjeće nisam našao. Gaće sam prepoznao na snimci ispred svetog Šatora u rukama mladog SDP-ovca. Brijem da sam ga vidio kako ih je pošnjofao. Bila i mimma?! Androlog opet puštao Whitney? Valjda pati zbog male Bobby. Jel Blood imao Dima?

Evo me s Rakijaškog dnevnika. Lud je Čučić. Ovo je više eksperimentalni film nego dokumentarac. Naracije ima manje nego promila alkohola u krvi. Kombinacija protagonistovih audio-zapisa i predivne fotografije, fragmenata često iščupanih iz konteksta do neprepoznatljivosti. Rakija izgleda čarobno, najbolje u Sunčevom sustavu. A još ljepše zvuči dok se peče. Frendica je za vrijeme filma pila Haberovu rakiju s njegovim frendovima. Ja sam bio još mamuran od tuluma pa nisam pio. I boca Hennessyja je prikazana.

[mimma7]

gle mene, u paklu recitacije. nema, skroz sam se otkačila.

reci, jel taj haber stvarno skočio kroz prozor, ili?

[late bloomer]

A čuješ, skočio je, snimljeno, vidio ja. Osmrtnice ne govore kako je umro, a Čučić kaže da je nestao, a ne umro. Bits mi.

[late bloomer]

Kraftidioten

Uglavnom, još jedna sjevernjačka prevara. Fingiranje, poza, nemaštovitost. Ali, eto, pogledao sam ga do kraja, mada više nemam pojma kako je završio. Ne da mi se ni sjetiti se. A nije prošlo više od desetak dana. Bolji je od onog zadnjeg, švedskog, kojeg sam kao recenzirao. Ali, ni ovaj nije zaslužio mnogo bolje pa i njega kao recenziram. To! Nova rubrika: Kao-recenzije. Šta ja znam, fura se na neku megadosjetljivost - ali samo to odlaženje preminulih, koje je spomenuto u engleskom naslovu, nije mi nešto kao dosjetka, a jebeno su dosljedni u njoj. Sve u svemu, poludosadno i potpuno bezveze, da argumentirano završim.

3


Red

Isuse, Muhamede i Špageti incidente! Koje je ovo sranje. Nisam gledao TV dva tjedna pa sam tu večer visio ko zadnji kreten do sitnih sati ispred iste. Ček, samo malo, prije nego što prijeđem na sljedeći film te večeri, evo jedna lagana

1


The Grey

Pičku, da nije glavnog glumca, glavnog lika (kojeg, jel, glumi glavni glumac), usranog svršetka, loše animiranih vukova i prilično nelogične radnje - ovo bi bio dobar film.

4

[late bloomer]

Iz intervjua s Ognjenom Sviličićem:

Kaže se, komedije i dječji filmovi jedino mogu napuniti domaća kina: kao da su to žanrovi nižeg ranga, iako jaka filmska jugotradicija to rangiranje odmah osporava.
Kriva sam osoba za razgovor o žanrovskom filmu. Ne podnosim princip žanra u vlastitom filmu, u svom izričaju nastojim poništiti režiju. Poput Knifera ili Mondriana, koji su poništavali estetske norme slikarstva. Ali da biste mogli kršiti pravila, morate to činiti u uvjetima kinematografije koja je koliko-toliko sređena. Zato izrazito cijenim filmski žanr kao oblik neophodan za izgradnju normalnog građanskog društva. Jedino je u takvim okolnostima moguć umjetnički film. I ne mogu svi biti Bergman, to već nije normalna situacija. Kinematografija koja nema primjerice jednog Branka Bauera naprosto nije zdrava. U tom je smislu Babajina ‘Breza’ mogla nastati jedino u kinematografiji koja je dala Bauerov ‘Ne okreći se sine’.

Tražio prikladan fejspalm i naišao na ovo:





Ne mogu svi biti Bergman ili Babaja, Mondrian ili Knifer, to mjesto je rezervirano za Silkija. Još se usput olakšao na Bauera.

[late bloomer]

Moje lijevo stopalo. Biografski film o invalidu teškog karaktera. Naravno da je DDL jedini vrijedan spomena. 4

Conviction. Još jedna istinita priča o krivo optuženom. Grozno ispričana. Jebo ih vajt treš više. Boli me kurac za sve krezube ljude crvenog vrata na svijetu! Najjače mi je da nije spomenuto što je bilo s bracom ubrzo nakon izlaska. 1

Kauboji. Kamera sterilna, dijalog drven, montaža dosadna (posebno paralelna s bolnicom na kraju), priča bolno predvidljiva - što je povezano s već spomenutom montažom. "Prokleta nestabilna stijena" me nasmijala. 2

Seul contre tous. Obiteljska drama s elementima humora. Samohrani otac neslomljiva duha pokušava se izvući iz financijskih problema i vratiti kćerkino povjerenje. Dobro da je Seul contra tous. Zamislite da je u pitanju Pjongjang. 7

[late bloomer]

late bloomer kaže:

Sound of noise - švedski film o udaraljkašima anarhistima... Znam: . Ugasio sam nakon deset minuta. U biti, nisam, evo, još ide dok ovo pišem. Više ne ide. Ocjena 1 jer sam ga premalo gledao pa mu ne mogu dati 0. Tu je negdje u rangu Svećenikove djece: jednako vremena sam mu dao i jednaku ocjenu. U biti, nisam, evo, sad jesam.

Teška kriza, sestre i braćo forumaši. Ni dobre filmove ne mogu gledati, ali ovo! Sinkronizirane uvrede za oči i mozak. Ne dam im svoje vrijeme, ne dam i gotovo! I sad bih kao trebao gledati do kraja, jer kako mogu procijeniti... jada, jada. Da, to je to, dva sata nas autori zavaravaju imbecilnom radnjom i očajnim vizualima, e da bi nam priredili otkrivenje na samom kraju. Niš, idemo pokušati s nečim drugim iako već vidim gdje to vodi: ili novom gašenju ili odlasku u svijet snova. Bolje i to nego čistiti nakon nedavnog ludog partija - oni koji su bili znaju o čemu je riječ.

Ovo sam večeras napravio s jedno četiri filma. Prebacit ću se na eksperimentalni film. Toliko su mi dosadni da ih giljotiniram minutu nakon što to shvatim. A shvatim to nakon dobrih 6-7 minuta trajanja. Nema kod mene one poznate uzrečice uzaludno potrošena dva sata života, a-a, jok, njet. Ja to po kratkom postupku. Kriv? Kriv. Samo, ne znam što bih gledao. Lastane?

[androlog]

šta nevalja sa 'moje lijevo stopalo'? pamtim ga kao dobar film.
meni je recimo 'seul contre tous' bio negledljiv, ugasio sam ga kad je glavni lik putem naracije počeo drobit nešto tipa 'svijet je sranje, ljudi su loši, bla bla'...nije da sam očekivao neku suptilnost od noea, ali i ovolika banalnost je bila negativan šok..srećom, popravio se do 'enter the void'-a

[Veliko nebo]

@ bloomer

Pogledaj si ''Sweet Sixteen'' ili ''Remains of the Day''. To mi je onako svježe u glavi.

@androlog

Taj ''Enter the Void'' je možda i najjače kino iskustvo na kojem sam bio. Ali opet predug film...pitanje je hoće li taj Noe više snimiti koji dugometražni, ne znam tko bi tom luđaku dao lovu.

[late bloomer]

androlog kaže:

šta nevalja sa 'moje lijevo stopalo'? pamtim ga kao dobar film.

Užasno me nervirao taj glavni lik, a istovremeno sam bio impresioniran Lewisovom glumom. S tim da je snimljen po toj nekoj uobičajenoj biografskoj špranci tog vremena. Nije uložen napor da se sve to dočara netipično, kako je to npr. gotovo desetljeće prije napravio Scorsese s Jakeom LaMottom (iako nisam ni njega gledao petnaestak godina pa nekako sumnjam da bih i sad bio oduševljen Scorseseom koji je nesposoban nešto prikazati, a da narator to istovremeno ne opiše).

meni je recimo 'seul contre tous' bio negledljiv, ugasio sam ga kad je glavni lik putem naracije počeo drobit nešto tipa 'svijet je sranje, ljudi su loši, bla bla'...nije da sam očekivao neku suptilnost od noea, ali i ovolika banalnost je bila negativan šok..srećom, popravio se do 'enter the void'-a

POZOR, PAŽNJA, POZOR, PAŽNJA, POZOR, PAŽNJA! OTKRIVALO DO OTKRIVALA!
Super je uklopljena ta njegova struja svijesti, premda se radi o svijesti depresivnog degenerika, ili možda baš zato. Čini mi se da je Noé uspio nešto od svoje nihilističke životne filozofije prilagoditi ograničenom vokabularu sirovine. Nisam mogao vjerovati da moramo cijelo to vrijeme biti u umu čovjeka koji je sposoban mlatiti trudnicu šakom po trbuhu ili jebati vlastitu kćer. Pored toga je glasnogovornik šank-linije koji želi pobiti sve živo, a na kraju je tolika kukavica da, nažalost, ne može ni sebe. Povremeno toliko brzo kenja da ga ni engleski titl nije uspio pohvatati, a ni ja njega - hipnotičko iskustvo. A minijature poput one kad mu punica vidi pišu iako je u gaćama - ludilo. Minus je pretjerano ponavljanje efekta ubrzanja.

Veliko nebo kaže:

@ bloomer
Pogledaj si ''Sweet Sixteen'' ili ''Remains of the Day''. To mi je onako svježe u glavi.

Loach ima genijalni Kes i užasnog Erica tako da nisam pametan, a Na kraju dana bih, viš, mogao napokon pogledati cijeloga.

[Veliko nebo]

Kao što sam pijan obećao na rođendanu, obogatit ću temu nekim prizorima iz filmova. Za razliku od onog tvog susjeda Bože koji ti je pijan obećao domaće kobasice pa ih nikad nije donio, ja se obećanja držim!

1. BOUDU SPAŠEN OD UTAPANJA (Renoir)

Jedan voajerski subjektivac. Buržuj Edouard uživa promatrati ljude sa svog prozora, posebice skitnice. Tako mu za oko zapinje Boudu koji se planira ubiti skokom u rijeku.



U ovom filmu Renoir već 1932. primjenjuje praksu snimanja karakterističnu za novi val. Prije ove sekvence ima jedan kadar od 40-ak sekundi gdje snima Boudua s druge strane ulice kao što su kasnije radili gotovo svi novovalni redatelji (Godard, Imamura, Friedkin...).

2. MURDER A LA MOD (De Palma)

Neki zanimljivi prizori iz filma u kojem se vide značajke po kojima će redatelj ostati poznat- reference na Hitchcocka (u ovom slučaju uhođenje na groblju iz Vrtoglavice) i neke stilske zanimljivosti kao što je ovaj ludi subjektivni kadar iz kofera u kojem se lik vozi, te ovo izoštravanje stražnjeg plana gdje se djevojka na pločniku svađa s policajcem.







3. ČOVJEK SA ZAPADA (Mann)

Iako je mizanscena postavljena poprečno (što je bilo uobičajeno za filmove u boji na širokom platnu 50-ih), Mann je ovjde uspio postaviti i dubinski raspored likova, određujući tako njihovu važnost u samoj priči.



Ovdje je posegnuo za troplanskom kompozicijom karakterističnom za Wellesa. U prednjem planu je uplakana Billie, Link stoji u sredini kao zaštitnik, a u stražnjem planu se udaljava pijani Dock Tobin.



Ovaj prizor pak podsjeća na filmove poput ''Noć lovca''. Smješten u lijevi kut kadra, Link Jones u naglašenom planu blizu promatra jahača u daljini:



Sve u svemu, ''Čovjek sa zapada'' je remek-djelo, možda i najjači Mannov vestern uz briljantne glumačke izvedbe (posebice Lee J.Cobb). Osim toga, stil je ogledni primjer mnogih dubinskih rješenja u formatu koji je forsirao plošnost.

[Veliko nebo]

...i budući da u jedan post ne dozvoljava toliko slika:

4. THE ROUND-UP i THE RED AND THE WHITE (Jancso)

Apsolutni mizanscenski majstor je bio Miklos Jancso. Snimao je izvrsne masovne sekvence uz odličnu uporabu mobilne kamere i poseban prostorni doživljaj čime je usporediv sa svojim velikim suvremenikom Tarkovskim (''Andrej Rubljev''). Neki prizori iz filma ''The Round Up'':







Tematski je također zanimljiv zbog načina na koji se bavio njima. Nastojao je prikazati strogoću i surovost režima pri čemu je sugestivan tretman likova- taman kad se gledatelj navikne na jednog, taj nestaje, i pojavi se drugi...bezočni krvnici bez karaktera.

Ovaj je iz ''The Red and The White''. Dok prednjim planom juri konjica, u stražnjem maršira pješadija. Fokus radnje je u sredini gdje se priprema egzekucija.

[Veliko nebo]

late bloomer kaže:

Loach ima genijalni Kes i užasnog Erica tako da nisam pametan, a Na kraju dana bih, viš, mogao napokon pogledati cijeloga.

Loach ima mediokritetskih filmića, ali meni je ''Sweet Sixteen'' u rangu ''Kesa''. ''Na kraju dana'' ti nije bio dobar kad si ga gledao prvi puta? Meni je baš sjeo...odličan.

[mimma7]

samo da se nadovežem brzinski, 'na kraju dana' je i meni odličan film.

[late bloomer]

Veliko nebo kaže:

Loach ima mediokritetskih filmića, ali meni je ''Sweet Sixteen'' u rangu ''Kesa''. ''Na kraju dana'' ti nije bio dobar kad si ga gledao prvi puta? Meni je baš sjeo...odličan.

Ma mislim da me nešto omelo u gledanju. Iskreno, ne sjećam se. Godine...

Jako lajkam ove vaše analize. Mogao bih to čitati satima.

Kao što sam pijan obećao na rođendanu, obogatit ću temu nekim prizorima iz filmova. Za razliku od onog tvog susjeda Bože koji ti je pijan obećao domaće kobasice pa ih nikad nije donio, ja se obećanja držim!

Božo je cigan. Ne, Božo je peder. Ne, Božo je židov. Ne, Božo je pička.

[Veliko nebo]

late bloomer kaže:

Godine...

Da, vidi ti se po prstima gore gdje režeš kobasicu. Stariš...

[androlog]

the round-up

to je bilo kino iskustvo koje se pamti. išao sam bez da sam znao išta o redatelju i filmu i bio potpuno dezorjentiran prvih pola sata (sviđa mi se kad se to dogodi ). tako da mi je to na kraju ostao i najbolji jancso. poslije se u 'crvenom psalmu' i 'mađarskoj trilogiji' izgubio u manirizmu, pa sam prestao pratiti.. ali 'the round-up' mi je i dalje jedan od najboljih filmova šezdesetih.