Hiperaktivnost/ADHD

[Orleanska I.]

deni007 kaže:

Jedan mali odgovor, djeca s posebnim potrebama nisu djeca koja trebaju poseban program nego su nadasve nadarena djeca i ne spadaju u zlatnu sredinu kao većina djece. Njima ne treba poseban program nego samo nešto malo više od onog što se ući u 2. razredu a tu učitelji ako žele mugu puno pomoći uz malo truda, vjerujte vrlo malo, pa će prestati ugrizi i poderane bilježnice i mnogo toga...

Hm, ne bih se složila. U razredu imamo klinca koji ima ADHD i laku mentalnu (tako piše u papirima) i ima posebam program. Djeca koja imaju posebam program ne mogu biti ocijenjeni jedinicom (zaključenom).

Inače, imam pitanje za roditelje djece s ADHD-om i stručnjake. Što je s laganjem? Je li i to jedna od karakteristika ADHD-ovaca ili je to individuano?

[BlueEyesOnly1]

Sad sam zbunjena, jer mi nitko nikad nije za dijete rekao da je (možda) hiperaktivno, a on ima već odavno 14 izraženih simptoma koje je sunshine navela.
Puno hvala na svim ovim informacijama i savjetima, jer to jedan doktor ili psiholog nema vremena reći, a naše je dijete već bezbroj puta završilo u kazni, i to kakvoj upravo zbog takvog ponašanja koje smo uvijek karakterizirali kao "ružno" a bilo je i bezbroj situacija u kojima nismo znali uopće kako reagirati.
Ovih dana ga je počela promatrati psihologinja u školi (prvašić je i teško mu je sjediti, on često stoji za vrijeme nastave i hoda po razredu to nam je rekla učiteljica ne može završiti niti jedan crtež, jer ne može sjediti, dok doma sve napravi brzo i dosta dobro, tak da ćemo vidjeti da li je dijete zaista hiperaktivno, ili ne. A što se tiče zagrljaja i puno ljubavi, to sam primijetila da ga smiruje.
Zanima me da li će se ponašanje "popraviti" ako ide na neki sport, npr. plivanje, ili da ide na neko pjevanje ili svirati neki instrument, da li trebamo izabrati aktivnost koja će ga smiriti ili sport u kojem će biti jako aktivan i nakon kojeg će biti umoran jer on nakon škole još trči po parku satima, igra se doma i navečer još ima snage i za pjevanje i čitanje dok mi svi padamo od umora.

[BlueEyesOnly1]

Mihaela77 kaže:

Ako ovdije ima jos mama sa djecom u "istoj kaši" volila bi da ovdije izmjenjujemo iskustva i savjete.
Ja cu poceti od nas jer danas imam dan X a kao da s nikim ne mogu razgovarati o tome pa sam malo pukla,ne otisla na posao i cijelo jutro proplakala,pa se smirila,smišljala strategiju....
Dakle prvo cu krenuti od pocetka.Mama sam sestogodisnjeg hiperaktivca.Od pocetka nam je sve nekako komplicirano i ne ide po PS-u krenuvsi od trudnoce pa na dalje ali predugo bi bilo da sve pisem pa cu skratiti na to da je bio djete s jako izraženim Distonim sindromom tj. hipertonusom mišića,vježbali smo i obilazili doktore do druge godine i tu se izvukli ali već onda je krenula prica o ADHD koji nam u tom momentu nije bio prioritet ali se puno spominjao.Na obradi smo bili i kod prof.Tanje Sever i dobili dijagnozu ali to smo isli samo zato sto je mene okolina toliko izludivala da baljezgam o "hiperaktivnosti" jer u to vrijeme nekih bitnih problema jos i nije bilo.problemi su poceli nekako polako ove godine....
E sad cu objasniti i zato sam danas plakala i zasto trebam razgovor...Uglavnom u zadnjih par mijeseci smo upali u zacarani krug,D. je svugdje neposlusan i nemoguc,ja se vec dva mjeseca ubijam od beskrajnih razgovaranja,objasnjavanja...pa onda gubim strpljenje i glas od nemoci i deranja.Kazne su sad vec tolike da ne mogu pratiti kada i za sto opce vise nije u kazni,nemaju nikakvog smisla,opce ga ne diraju a samo mi ga je zao.
Svaki drugi dan kad dodem po njega u vrtic tete me zovu na "razgovor" a tako je i sa svih ostalih strana,pa opet razgovori,kazne,moljenja,pregovaranja ...pa u krug i sve gore.Tete u vrticu ne zele ni cuti za ADHD-e vec na "suptilan nacin" daju do znanja da smatraju da je stvar u mom odgoju mada sam im davno pokazala nalaz one tupe svoje.
Tako sam i jutros opet imala razgovor jer je momentalno aktualno da idu na sport sa vricem a D izluduje trenere i trenerice,ovi se zale tetama,tete onda prozivaju mene i "aludiraju" da ga ne saljem a on zeli ici ne pada mi na pamet da ga ne pustam,pa sam rekla teti da napomene trenerima za ADHD na sto me je ona oprala da je on kod njih u grupi dobar i da nemaju problema.Da je on jednostavno oduvijek malo drukciji,jako otvoren i radoznao i malo zivlji ali da ona kao strucna osoba koja radi dvadeset godina s djecom tu ne vidi "nikakvu hiperaktivnost" i da opet smatra da je to stvar koju ja odgojem moram rijesti s djetetom a ne od djeteta raditi neki problem i izvlaciti se na to.
Ja sam na kraju cijele price trazila da mi dogovori vrtickog psihologa i da zelim razgovor sto je nakon puno negodovanja na kraju i pristala.
Dakle zato sam danas pukla i cijelo jutro plakala,vise ne znam sta da radim,najgore mi je sto vidim koliko je on nesretan jer je "zlocest" i srce mi puca jer mu ne mogu pomoci,imam osjecaj da sve radim krivo,djete mi je zadnja dva mjeseca samo u kaznama a sve je gore.
Narucila sam nas kod profesorice Sekusak u petom mjesecu jer vidim da ja ne uspjevam nista,treba nam pomoc.
Nadam se da nisam udavila i da ce bar netko imati strpljenja procitati i javiti se.

Istina da se javljam "malo kasno", ali ako ikad budeš čitala ponovo ...
tek sam došla na temu, čisto informativno, a koliko čitam imamo svi vrlo slične ili iste probleme.
Moje je dijete rođeno ranije i također je imao dystoni sindrom i vježbala sam s njim punih 15 mjeseci. Rano je počeo pričati i dok je bio beba puno je plakao. I danas dosta plače i često smo u konfliktu zbog navedenog ponašanja (kod sunshine) ne sluša, sebi nešto priča dok mu govoriš, baca stvari iz čistog mira, ne može sjediti, brzoplet je, izrazito aktivan i ima nisko samopoštovanje, stalno sve dira, upada u riječ, neprestano priča, zaboravlja i gubi stvari itd.
Meni nije bilo ni na kraj pameti da je dijete hiperaktivno, nego stalno mislimo da je neodgojen, i to nas živcira užasno jer se bavimo intenzivno djetetom od početka. On je jako napredan za svoje godine, počeo čitati sa šest godina i velika i mala slova, računa "ko veliki" i puno toga zna, te su u školi rekli da je iznad prosjeka, ali da je jako nemiran i da ne može sjediti, ometa druge, baca stvari i da ne nabrajam što sam rekla.
Ja samo znam da sam u zadnje vrijeme postala "luda baba" od uvjeravanja što je dobro što nije dobro, želim mu biti prijatelj, a on me nekad odbacuje kao da smo neprijatelji i užasno smo svi skupa nesretni, i ne znam kako reagirati u situacijama kad je on nemoguć. Ponekad se raspravljamo i plačemo oboje, i nema kraja, oboje smo jako temperamentni i ne zna se tko je glasniji...
Tek ću saznati o čemu se radi, a iskreno mislim da ćemo sve prirodno nekako riješiti, bez "kemije", radije sportom i zagrljajima, jer ne bih voljela da mora uzimati neke lijekove.
Mislim da mi, mame i tate takve nemoguće djece, moramo pronaći u sebi mir, i bez obzira na stres, nervozu i temperament uvijek im moramo pružiti taj zagrljaj kad im dođe kriza. Samo ga čvrsto stisnuti uz sebe i držati neko vrijeme u zagrljaju. Pomaže, vjeruj mi. Moj mali nekad tako zaspi i poslije kad se probudi ne sjeća se da je bio "zločest".

[BlueEyesOnly1]

Baš mi je žao što ova tema nije više tako aktivna, jer ima bezbroj pitanja o tome kako povećavati koncentraciju, kako izgleda timska obrada, jer mu još nisu utvrdili ADHD, i upućen je na pretrage. U međvremenu smo ga upisali na judo i jako je smiren poslije trening, ali u školi i dalje počinje biti nemiran i hoda poslije 2. sata. Nadam se da će se sunshine ili još netko javiti ponovo ovamo da "popričamo" o problemu

[north wind]

BlueEyesOnly1 kaže:

Baš mi je žao što ova tema nije više tako aktivna, jer ima bezbroj pitanja o tome kako povećavati koncentraciju, kako izgleda timska obrada, jer mu još nisu utvrdili ADHD, i upućen je na pretrage. U međvremenu smo ga upisali na judo i jako je smiren poslije trening, ali u školi i dalje počinje biti nemiran i hoda poslije 2. sata. Nadam se da će se sunshine ili još netko javiti ponovo ovamo da "popričamo" o problemu

Jesi li ti PaleBlueEyes?

Kako ti je mali? Je li se što promijenilo u zadnje vrijeme?
Ne znam ti točno odgovoriti na pitanje o pretragama za ADHD, ali je sigurno da će ga uputiti psihologu, a možda psihijatru i defektologu. Mislim da ti je od svega toga najvažnije kakvi su ti pojedini stručnjaci, a ne toliko koje su struke. Ono što mislim da ti je važno je da ne ideš kod bilo koga, jer je najlakše lupiti dijagnozu, ali je teško utvrditi pravu, a od krive etikete može biti puno više štete. I nedaj se impresionirati šopanjem lijekovima.

Inače, dok nije bilo moderno lijepiti djeci etikete ADHD i šopati ih lijekovima, bilo je puno generacija djece koji su se ponašali kao da su "vragu ispali iz torbe" i mnogi od njih su sa sazrijevanjem usmjeravali svoju energiju i aktivnost u konstruktive stvari, pa i postali veliki stručnjaci. Zato, polako, ima vremena.

[Marril]

Smijem li napisati svoju priču?

Evo ovako... Do petog razreda osnovne nikada nisam morala učiti niti me je itko tjerao - sve, ali baš sve sam pamtila na satu i prolazila sam skoro sa čistom peticom (imala bih po jednu ili dvije četvorke zaključene). Starci su bili ponosni i imala sam - naravno - neke privilegije koje mislim da druga djeca nisu imala. Znači, mogla sam raditi što sam htjela(u određenoj granici, naravno) i kad sam htjela jer sam uvijek imala dobre ocjene i nisam trebala trošiti vrijeme na učenje. Bila sam jako posvećena školi, trudila se da napravim sve zadaće i sl.

No kretanjem u šesti razred sve se promijenilo. Ocjene su mi počele padati (imala sam i dlaje sve petice i dvije četvorke zaključene), no to je ono, kako bi se reklo, navučeno ili na staru slavu.

Sedmi razred bio mi je još lošiji, dok je osmi najlošiji. Ja jesam 8. prošla sa četiri, no smatram da sam mogla puno bolje.

Od 6. razreda, dakle, ne mogu više pamtiti na satu, skoncentrirati se i sl. Starci su to pripisali nemirnosti drugih učenika pa da se ne može pratiti od njih (što u mojem slučaju nije istina jer da sam imala ''mogućnost'', pratila bih unatoč njima). Ja sad ne znam učiti, kad pokušam učiti ne ide mi u glavu jer me ne zanima. Evo u čemu sam se pronašla(ovo je kopirano s Wikipedije, samo da se zna, samo su objašnjenja moja):

* Dok su bila mala imala su snažne interese za određene stvari (okolini ponekad nerazumljive) - točno. Uvijek sam se previše vezala za crtiće kad sam bila dijete. Likove sam doživljavala kao stvarne i kad god bih trebala nešto učiniti, pitala bih se da li bi to moj omiljeni lik učinio/la i što bi on/ona rekao/la ako ja to učinim. Možda vam se ovo čini smiješno, ali istina je.

* Rade prebrzo i čine nepotrebne greške, a ne greške vezane uz neznanje - točno.

* Teško im je razumjeti kolektivne upute - tako je.

* Snažno su usredotočeni kad rade ono što vole i to rade jako dobro - ovo je skroz točno za mene. Recimo, kad smo radili astronomski dio geografije, bila sam usredotočena na gradivo i većinu sam znala jer sam već prije pročitala na internetu. Jednom nam je ravnatelj mijenjao nastavnika iz fizike (u osnovnoj) i nešto nam je objašnjavao, ali kao primjer je uzeo Zemljinu gravitaciju - fizika mi ne ide, ali čim je nešto planetarno/astronomsko u pitanju, ja odmah kužim.

* Govore pjevaju i šapuću samima sebi - ovo nije točno.

* Nisu konzistentni jedan dan mogu, drugi ne mogu - ovo ne znam što znači

* Često mijenjaju planove - točno. Danas baš planiram da započnem pisati neki svoj roman, sutra taj isti roman smatram glupim

* Jako dobra percepcija, velika moć zapažanja - istina.

* Izazito znatiželjni, ne zanimaju ih površna objašnjenja - tako je.

* Preuzimaju rizik - ovisi u kojem smislu.

* U odrasloj dobi ne motiviraju ih nagrade i novac, nego njihovi interesi - nisam u odrasloj dobi, ali ni sada me ne motivira novac za moj budući posao, nego ljubav prema istome

* Doživljavaju ono čime se bave cijelim svojim bićem - tako je. Ako već uspijem voljeti neki roman koji pišem, onda stalno razmišljam o istome i pišem ga i skupljam informacije za isti kad god i gdje god mogu

* Postaju stastveni u svojim interesima i pokazuju izrazitu znatiželju za određene stvari - istina. Obožavam svemir, planete i sve vezano uz to te me zanima sve o tim temama.

* Loše funkcioniraju u stvarima nevezanim uz njihove interese - istina. Neke predmete u školi smatram bespotrebnima jer (po mom mišljenju) što će mi povijest i geografija kad sam se upisala za odjevnu tehničarku? Moram li napomenuti da u tim predmetima nisam dobra(s povijesti sam prošli tjedan i markirala jer radije neopravdani dobit nego jedan). Isto je i s kemijom (iako mi u srednjoj nešto ide malo), fizikom i sl. predmetima

* Kada su pod emotivnim žarom i snažnim interesima ulaze u hiperfokus - stanje snažne koncentracije - točno.

* Ne razmišljaju linearno već pojmovno (u širinu), prvo se shvaća pojam, a zatim povezuju detalji - većinom.

* Često svoje misli izražavaju slikovitim primjerima - misli li se na opis ili slikovito( u smislu umjetnosti) jer oboje je točno za mene?

* Često budno sanjaju - borave u svojim mislima/podsvjesti - ovdje boravim skoro svakodnevno.

* Podsvjesni svijet je beskonačan/nema granica - tako je.

* Lutajući um omogućuje im da na problem gledaju iz drugačije perspektive i time nalaze kreativna rješenja - istina. Npr. ne mogu podnijeti neku osobu i u glavi zamislim sebe s nekim natprirodnim moćima kako dotičnu osobu ubijam/mučim/osvećujem se i sl.

* Ne slušaju kad im se izravno obraća - ovisi. Kad mi se obraća s nekom meni zanimljivom temom, onda slušam.

* "Odlete" usred razgovora koji im nije zanimljiv - točno.

* Kratka koncentracija - ovisi na što se koncentriram. Ako me nešto ne zanima, onda se ni ne trudim.

* Problemi u organizaciji - da.

* Brzo se dosađuju - da.

* Potreba za kretanjem (teško im je mirno sjedati) - većinom.

* Teško im je mirno i tiho obavljati slobodne aktivnosti - ovisi kakve aktivnosti.

* često su u "pogonu" kao da ih pokreće motor - ne baš često, ali...

* Daju odgovor na pitanje prije nego je ono do kraja postavljeno - da, ako ga znam. Čemu odugovlačenje?

* Imaju poteškoća sa čekanjem u redu - razlog tomu je da ima ljudi koji su dosta usporeni. Zašto bih ja čekala tri sata kod doktora, kad drugi pregleda istu količinu ljudi u pola sata? Nije moj problem što je on usporen.

* Često prekidaju ili ometaju druge (upadaju u razgovor ili igru) - dogodi se, ali trudim se slušati druge dok pričaju i ne prekidati ih jer sam svjesna da je to nepristojno. Ali ako to oni meni rade, zašto onda ne i ja njima zauzvrat?

Znači imam li ja stvarno ADHD postoji nešto slično? Nisam pretežito nemirna, ali... Evo, netko tko zna, zamolila bih da kaže. Ako imate kakvih pitanja ili vam je nešto u tekstu nejasno, slobodno pitajte.

I da napomenem, ja nikada, ali nikada nisam niti ometam nastavu, samo se ne mogu koncentrirati. Tiha sam i povučena u sebe.

[BlueEyesOnly1]

north wind kaže:

Jesi li ti PaleBlueEyes?

nisam
ali imam obavijest za sve one koji imaju adhd ili žive s nekim tko ga ima:

S web str. udruge "Buđenje"

Na mjesečnim sastancima možete razmjenjivati svoja iskustva, upoznati i družiti se s ljudima sa sličnim svakodnevnim radostima i problemima.
Na sljedećem sastanku ćemo ugostiti Ivu Livić Kozinu, profesor defektolog, stručni suradnik u osnovnoj školi s temom "Aktivno Dijete Hvalevrijednih Dostignuća i njegovo školovanje"
Sastanci se održavaju na Trgu francuske republike broj 11 (ljubičasti ulaz). Sastanci su otvorenog tipa i svi su dobrodošli!

Sastanak će se održati u subotu 13.11.2010. od 18 do 20 sati!

Moj mali adhd ovac ima tako bujnu maštu i sad ga usmjeravam da piše priče. a ja mislim da je najvažnije da se usmjeri i kanalizira sva ta energija koju osobe s adhd-om imaju na ono što vole ili za što su nadareni, samo treba otkriti koje je to područje

[Usagi]

BlueEyesOnly1 kaže:

Sad sam zbunjena, jer mi nitko nikad nije za dijete rekao da je (možda) hiperaktivno, a on ima već odavno 14 izraženih simptoma koje je sunshine navela.
Puno hvala na svim ovim informacijama i savjetima, jer to jedan doktor ili psiholog nema vremena reći, a naše je dijete već bezbroj puta završilo u kazni, i to kakvoj upravo zbog takvog ponašanja koje smo uvijek karakterizirali kao "ružno" a bilo je i bezbroj situacija u kojima nismo znali uopće kako reagirati.
Ovih dana ga je počela promatrati psihologinja u školi (prvašić je i teško mu je sjediti, on često stoji za vrijeme nastave i hoda po razredu to nam je rekla učiteljica ne može završiti niti jedan crtež, jer ne može sjediti, dok doma sve napravi brzo i dosta dobro, tak da ćemo vidjeti da li je dijete zaista hiperaktivno, ili ne. A što se tiče zagrljaja i puno ljubavi, to sam primijetila da ga smiruje.
Zanima me da li će se ponašanje "popraviti" ako ide na neki sport, npr. plivanje, ili da ide na neko pjevanje ili svirati neki instrument, da li trebamo izabrati aktivnost koja će ga smiriti ili sport u kojem će biti jako aktivan i nakon kojeg će biti umoran jer on nakon škole još trči po parku satima, igra se doma i navečer još ima snage i za pjevanje i čitanje dok mi svi padamo od umora.

Helou, sjećaš se mene? Dakle, moj je sin onak... mogu reći, ponosna sam mama ADHDovca. Je, naporno je bilo, plakala godinama, nikako se maknuti s mrtve točke, najgore je odbijanje okoline, neprihvaćanje djeteta kao nekoga kome treba pomoć. On si sam nije mogao /znao pomoći, mi nismo znali/mogli, često krivo reagirali. I dan danas zna bit naporan, ALI!!! Veliki ali. Nama su u Argentinskoj dali dijagnozu i pratili Erika. Bilo je svega, vjeruj doslovno svega, čak se jednom u školi zaključao u wc i vikao da će se ubiti. Nije mogao prihvatiti taj pritisak. A onda smo se susreli sa ekipom u Argentinskoj, na sreću. Zašto, zato jer je njima doista najbitnije dijete. Od škole ne očekuj puno, Erik ima individualizirani pristup, samo je prošle godine razrednica bila divna (na zamjeni je bila) i bilo je super. Ok, i ove godine nije loše, ali sad je on ipak zreliji, pa se može lakše pričati. U Argentinskoj, Poliklinika za zaštitu djece i mladeži nisu za lijekove, i slažem se sa njima, lako je napraviti biljku od djeteta, a kaj bu s njim bilo kad odrasteš, o tome nitko ne vodi računa. Točno su rekli - Oko 7, 8 nrazreda počinju se smirivati. Da, gle, on ne bu nikad bio mirnica kaj sjedi satima dok ja pijuckam kavu, ali je zato kreativan. Obožava crtati grafite i super pleše hip hop. Ne voli učiti, i kaj onda? Jebo ti 5ice ako nisi prirodno inteligentan ili snalažljiv. Je, bilo ne strah kaj bu u srednjoj, koju bu upisao, ma neku bude. Uvijek je prolazio s vrlo dobrim. Doduše, sad ga šusa pubertet, ali gle, ne mreš ti tu puno učiniti. Meni je drago da smo u Erika usadili da nije ljudska gnjida, ljiga od čovjeka. Svi smo mi stali na svoje noge, nekako će i naša djeca. Babetine u školi, probajte s njima biti u korektnom odnosu ako se da, ako ne, izvucite kandže mace i ne dati po svojem djetetu, jer DOISTA ZA PUNO TOGA NISU KRIVI. Sitnice nagrađujte da se kazna i nagrada izbalansira. Češće su u kazni, nega u nagradi, kaj ne? Mi smo probali sa nagradom, ma samo ako odnese tanjur u kuhinju, kaže u liftu "Dobar dan" ili nekome otvori vrata.
Nije lako, ali bitno je da se doma ne osjećaju odbačenima, što je jako teško, pogotovo kad te svaki dan zovu u školu da dođeš po dijete jer "ne znaju kako s njim raditi". Nemojte se dati nagovoriti na kemiju, pliz, nemojte. Oni su u stvari nježna djeca koja često ne mogu drugačije. Nisu sretni jer su "zločesti", pate oni jako. Meni je žao što ne mogu vratiti vrijeme unatrag i neke stvari napraviti drugačije, doista mi je žao.

Sad Erik ima malu seku koju obožava i koja ga najviše drži nekako. Totalna je suprotnost. Mirna, poslušna. Sve kuži. Naljuti se, ali je doslovno za sekundu već nasmijana i može kako joj kažemo.

Curke, ništa nije toliko dobro kao ljubav i toplina. Znam da zvuči jako teško, no jedino što treba je izdržati, smiriti će se oni. Jebate kad se sjetim sebe i mog prvog srednje i kaj sam mami radila, dobro je ona još normalna... A gle me sad? Naprosto sam - FUL NAJPREDIVNIJA!

Ljubite miceke!!!

[Lady Camomile]

BlueEyesOnly1 kaže:

nisam
ali imam obavijest za sve one koji imaju adhd ili žive s nekim tko ga ima:

S web str. udruge "Buđenje"

Na mjesečnim sastancima možete razmjenjivati svoja iskustva, upoznati i družiti se s ljudima sa sličnim svakodnevnim radostima i problemima.
Na sljedećem sastanku ćemo ugostiti Ivu Livić Kozinu, profesor defektolog, stručni suradnik u osnovnoj školi s temom "Aktivno Dijete Hvalevrijednih Dostignuća i njegovo školovanje"
Sastanci se održavaju na Trgu francuske republike broj 11 (ljubičasti ulaz). Sastanci su otvorenog tipa i svi su dobrodošli!

Sastanak će se održati u subotu 13.11.2010. od 18 do 20 sati!

Moj mali adhd ovac ima tako bujnu maštu i sad ga usmjeravam da piše priče. a ja mislim da je najvažnije da se usmjeri i kanalizira sva ta energija koju osobe s adhd-om imaju na ono što vole ili za što su nadareni, samo treba otkriti koje je to područje

Eto, nemam ADHD-ovca ali imam nešto za reći.
Tijekom svog školovanja, imala sam priliku slušati puno o istom. Rad s takvom djecom mi je struka, ali ne namjeravam tu sada ponavljati već rečeno, nego reći da sam imala priliku slušati Marka, osnivatelja udruge "Buđenje". On je čisti primjer kako se s tim može živjeti, kako se čovjek može prilagoditi, usmjeriti svoju pažnju i interese u nešto konstruktivno. Iako bih ja za svaki slučaj uvijek predložila posjet stručnjaku i upozorila roditelje da ne postavljaju dijagnoze sami. Naime, taj Marko je prepoznao simptome koje je pročitao na netu ili negdje i skužio da ima ADHD i nikada nije dobio dijagnozu od stručnjaka jer po njemu, dijagnoza kao takva mu nije potrebna. Ja bih radije preporučila roditeljima posjet stručnjaku.
Netko je spominjao doktoricu Sekušak.. zaista jedna prekrasna žena, stručnjak, preporučam.
Da utješim mamu koja je tužna i isfrustrirana činjenicom da samo slaže kazne a rezultata nema. Naime, ti klinci, ne da ne poštuju autoritet i namjerno dalje prkose i ne poštuju kaznu ili ništa iz nje ne zaključe nego se događa to da, kako ima pažnja zaista leti od stvari do stvari, oni niti ne skuže zašto su bili kažnjeni. Jer, dok vi pokušate objasniti zašto ta i ta kazna, oni su već na pedesetoj stvari. Strpljenja, strpljenja, pokušajte što više "forsati" ono što vidite da je klinac dobar. Često se dogodi da su klinci pored tog deficita pažnje u nekom segmentu gotovo genijalci.

[valnea]

Usagi kaže:

Babetine u školi, probajte s njima biti u korektnom odnosu ako se da, ako ne, izvucite kandže mace i ne dati po svojem djetetu

nikad nisam naisla na roditelje djeteta s adhd-om koji su ista pozitivno imali za reci o skoli. zanimljivo...

[Usagi]

Mogla si kvotat i dio gdje navodim da smo prosle godine imali zaista super razrednicu. Jer je ta mlada zena fakat to i bila. Zao mi je da je bila samo na zamjeni.

A da je cinjenica da prosvjetni radnici ne zele bas takvu djecu u razredu, to je zalosno. Jer gle, cinjenica je to, kao i da se prilikom upisa (mi se preselili u drugi kvart) nabacuju s njima - Dajte ga ovima, da bi ti drugi htjeli nek ide k prvima. Dok muz nije podivljao i nazvao ministarstvo i sve prijavio, a skolama rekao da je dosta i nek se sami dogovore tko ce ga upisati. A da se individualni pristup ne postuje (opet ponavljam, svaks cast izuzecima) i to stoji. Dakle, nakon osam godina iskustva sa skolama, apsolutno stojim iza svega sto sam rekla. Nabacuju se s djecom ne razmisljajuci kako ce ta djeca nastaviti zivjeti. Sramota. Ne mres imati korektan odnos sa nekime tko ne zeli prema tebi biti korektan.

valnea kaže:

nikad nisam naisla na roditelje djeteta s adhd-om koji su ista pozitivno imali za reci o skoli. zanimljivo...

[Lady Camomile]

valnea kaže:

nikad nisam naisla na roditelje djeteta s adhd-om koji su ista pozitivno imali za reci o skoli. zanimljivo...

Zanimljivo zbog škole ili zanimljivo zbog roditelja? Jer činjenica je da u većini naših škola rade babetine koje nemaju pojma o adhd-u i koje bi najradije još uvijek disciplinirale šibom, klečanjem i ostalim stvarima. Lakše je reći da je dijete zločesto nego se svaki dan dodatno pripremiti za nastavu tako da osmisliš i aktivnost za adhd-ovca. Npr, sutra ću najbitnije ispredavati u prvih 15 min kad će mu/joj pažnja biti fokusirana na mene. Ako mu postane dosadno, poslat ću ga do wc-a da namoči spužvu, onda mu zadati da radi nešto u čemu je dobar, onda ću pod SRO popričati s ostalom djecom da razumiju zašto to radim, da ne misle da ima "povlastice" bez veze.. I tako, treba truda. Da, zanimljivo što se svi žale na naše školstvo, kad je u penisu.

[Usagi]

Upravo to. Teško se nađe učitelj danas koji će doista znati i razumjeti. Po meni nedostaje edukacije. Ali ima i roditelja koji ne razumiju zašto neko dijete ima "povlastice". Meni je recimo jedna majka kad mi je sin išao u 4 razred rekla doslovno ovo: Ma da! Kaj god! Zašto bi vaš xxx imao bolje ocjene od moje xxx?!?! Zato jer ima taj papir??? (tada je naime moj sin ispisan iz te škole i upisan u drugu, jer su ga toliko odbacili da nije znao kako dalje i zaključao se u wc i vikao da će se ubiti, nije dva tjedna htio u školu ići, najgori period, bježanja iz škole, nismo znali gdje je...). Ravnateljica je istog trena poduprijela tu majku kojoj sam ja sa suzama u očima rekla - Budite sretni da Vam dijete nema i da ne treba taj papir. Ne bi bilo sretnije osobe od mene da moj sin nema taj papir, i da prolazi s trojkom kao i Vaša xxx, ako treba. Tada sam zaključila da razumjevanje teško da će se naći i da nam je bolje truditi se da nam se sin koliko toliko uklopi, da se on mijenja, da radimo na njemu i na sebi. Nema idile, nemojmo se zavaravati, nema idile nigdje, i ja podivljam često na svog sina i naporan nam je, ali kad promatram svog sina i druge dječake s kojima se druži, često uvidim da naš sin ima bolje odgojne vještine od mnogo njih. I uvjerena sam da će biti ok. Neće biti vjerojatno ing elektrotehnike, ali će biti divan čovjek. On je smiješan kreativac. Lijenguza pritom (učenje, spremanje sobe...), ali je smiješan kreativac, spreman za zabavu.

[-annaa]

Lady Camomile kaže:

Zanimljivo zbog škole ili zanimljivo zbog roditelja? Jer činjenica je da u većini naših škola rade babetine koje nemaju pojma o adhd-u i koje bi najradije još uvijek disciplinirale šibom, klečanjem i ostalim stvarima. Lakše je reći da je dijete zločesto nego se svaki dan dodatno pripremiti za nastavu tako da osmisliš i aktivnost za adhd-ovca. Npr, sutra ću najbitnije ispredavati u prvih 15 min kad će mu/joj pažnja biti fokusirana na mene. Ako mu postane dosadno, poslat ću ga do wc-a da namoči spužvu, onda mu zadati da radi nešto u čemu je dobar, onda ću pod SRO popričati s ostalom djecom da razumiju zašto to radim, da ne misle da ima "povlastice" bez veze.. I tako, treba truda. Da, zanimljivo što se svi žale na naše školstvo, kad je u penisu.

A još je zanimljivije da danas svaki drugi roditelj za svoje dijete kaže da je hiperaktivno.

[Usagi]

-annaa kaže:

A još je zanimljivije da danas svaki drugi roditelj za svoje dijete kaže da je hiperaktivno.

A da? Pa gdje je onda problem i zašto se hiperaktivna djeca tako stigmatiziraju i guraju u stranu, ako je svako drugo dijete hiperaktivno? Pa onda čemu čuđenje odgajatelja u vrtićima, učitelja u školi... Ili ti anna, da prostiš, lupetaš bez veze?

[valnea]

Lady Camomile kaže:

Zanimljivo zbog škole ili zanimljivo zbog roditelja?

babetina sam, a babetinama je sve zanimljivo.

-annaa kaže:

A još je zanimljivije da danas svaki drugi roditelj za svoje dijete kaže da je hiperaktivno.

dobro, ta faza mode rijeci 'hiperaktivan' pomalo prolazi. istina, nekim je to roditeljima dobro zvucalo pa su lupetali o vlastitoj djeci svasta, a sto je prava hiperaktivnost, srecom, nisu znali.

[-annaa]

Usagi kaže:

A da? Pa gdje je onda problem i zašto se hiperaktivna djeca tako stigmatiziraju i guraju u stranu, ako je svako drugo dijete hiperaktivno? Pa onda čemu čuđenje odgajatelja u vrtićima, učitelja u školi... Ili ti anna, da prostiš, lupetaš bez veze?

Vjeruj, ne lupetam. Danas je roditelju lakše reći da mu je dijete hiperaktivno nego ga odgajati. To je postalo in imati takvo dijete.
No, problem je doista kad dijete ima dijagnozu. Još uvijek svi lutaju od odgajatelja u vrtiću, učitelja, liječnika, psihologa... Svi žele pomoći i često prebacuju lopticu na onog drugog. Roditelji su zbunjeni. A najteže je djetetu.

[Doria]

Moja sestra je adhd-ovka (mislim da cak pisala negdje na pocetku topica) i od nizih razreda osnovne skole ima rjesenje za prilagodjenu nastavu, nakon sto je mama hodocastila od profesora do profesora su svi vise manje shvatili u cemu je problem i kako joj se treba pristupiti tako da su visi razredi osnovne prosli ajmo rec u redu. No ove godine je upisala prvi srednje i prilikom upisa mama je naravno predala rjesenje i rekli su nema problema, kasnije je otisla razrednici i s njom pricala i ona isto rekla nema problema. No eto sad su zaredali ispiti i skuzila je, pa oni ju uopce ne tretiraju kako bi trebali. Pa je mama ponovno krenula da bi joj pedagogica rekla da "pa nema ona pravo u srednjoj na prilagodjeno", pa je mama zvala u ministarstvo provjeriti i ovi su rekli "naravno da ima, ali samo za opce predmete". Uglavnom, pola posla je ona obavljala umjesto nesposobnog osoblja u skoli, sad je trenutacno jos uvijek to u "rjesavanju" .
Krajem ovog tjedna ce konacno imati sastanak pedagogica, ravnateljica, razrednica i moja mama da se "vidi kako ce se to rijesit". I mama je naravno pissed off jer to vjerovatno znaci da ce sestri jednostavno sad ispoklanjat ocijene da razrijese te jedinice, a to sto se mala namucila i ucila stvarno kao nikad u zivotu jer joj je uzasno stalo do skole, e to nikome nista. Ma glupost jedna.
A da, samo da napomenem, mama je isto adhd-ovka. Mene je preskocilo

[BlueEyesOnly1]

Pročitala sam postove nakon mog i mislim da će uvijek roditelji adhd-ovca biti "čudni" neobični itd. u nekom kontekstu gdje se priča što radi njihovo dijete u školi, jer neki negiraju adhd i govore o lošem odgoju i nebrizi, i boli me briga za to. Imam svoj krug prijatelja koji me poznaju u dušu i znaju kakva sam i da se dušom i tijelom posvećujem djeci, ali to što se događa u školi to je van moje moći. Ja mogu ko papiga ponavljati što je ružno što nije, što se smije što ne, ali on će opet iznenaditi svojim ponašanjem, nekad me šokira što čujem od učitelja da mi srce preskače ...
On je dosad toliko toga ružnoga napravio da bih ja mogla uredno s škaniclom na glavi dolaziti po njega, ali dolazim jednako ponosno kao prvog dana, jer znam da to što radi ponekad radi zato jer se osjeća odbačeno, a ja kad mu objašnjavam da se vrtimo u začaranom krugu, dok god se on bude ponašao kao klaun i ludirao se i radio što hoće, druga djeca će bježati od njega i neće doći uopće do normalnog prijateljskog odnosa. Stvar je vrlo kompleksna i za mene zabrinjavajuća, nekad se pitam, pa kad će mu se dogoditi taj "klik" i da prestane gubiti stvari, jer on redovito gubi stvari, mislim zna biti smiješno, ali se pitam do kada? Neke dane je nemoguća misija nešto s njim napraviti, a neke dane napiše sastavak od 3 strane, izračuna matematiku bez greške, pročita lektiru u tren oka, sve što radi bez pritiska, napravi za 5, a kad je pritisak, jedva riješi.
A što se tiče učitelja, nikad ne vidiš kako je u razredu i samo oni znaju koliko se trude, bilo je propusta i ljutilo me što nije bilo protoka informacija, ali ja moram čuvati energiju za svoje dijete, a ne trošiti energiju na raspravljanje s njima. Uopće se s tim ne zamaram i zato
s učiteljima dosta dobro komuniciram, oni tvrde da će to s vremenom biti blaže. A i ne bih htjela vrijeđati njihovu struku, u svakoj profesiji ima dobrih i loših, pa tako i u prosvjeti, neki su dosadni za po...., neki živčani, neki staromodni, a ima ih i fenomenalnih da ih pamtiš cijeli život.
A ja isto prštim od energije i mogu paralelno raditi više stvari i stalno sam u pokretu možda i ja imam adhd a i ne znam da to imam. Kad sam bila mala, govorili su mi da ako sam sjedila na miru da su odmah mislili da sam bolesna. To je to. Kaj je najgore, sad mi je i mala počela biti jako nemirna, gotovo je nemoguća, gdjegod idemo, svuda se penje, ne može normalno hodati stalno trči (već smo dvaput arkadu šivali ) već sam luda od te hiperaktivnosti, počelo mi je biti muka čim čujem za tu riječ. Više od godinu dana čitam o tome, hodam na predavanja i pričam s ljudima, mislim da je vrijeme da malo odahnem od toga, možda će se sve smiriti samo od sebe.

[miana2]

mame,molim vas da opišete svoju djecu kad su imala 6mj,koliko su spavali,koliko su jeli,kako i s čim su se igrali,da li su se bojali nepoznatih ili samo pojedinih osoba,da li ste već tad primjetile nešto neobično vezano uz karakter,da li je beba bila agresivna,tipa grebla i grizla sve oko sebe,da li se dala maziti,da li ste već tad primjetile da je inteligentnije od druge djece....itd. hvala vam