Jeste li ikada požalili što ste se razveli?

[dtomas]

lara79 kaže:

To je vrlo moguće ,no realno oni su izdali nju.

Očigledno ona nije svoj odnos sa njima temeljila isključivo na tazbinskoj vezi - možda je na početku ,no kasnije su ti odnosi dobili novu dimenziju ,inače ona za njima ne bi žalila.

S druge strane , ta šogorica je njoj pokazala da joj je u životu bila samo to -“šogorica “ , a ne i prijateljica ni osoba koja joj je draga i koju smatra obitelji ..
ako zaključimo da joj to nikada ranije nije rekla niti pokazala , onda možemo zaključiti da joj je 15 godina cjelokupan odnos.

A ta spoznaja fakat boli. Jer si ispadaš glup i osjećaš se odbačeno i izdano.

Ta spoznaja je objektivna istina i divno ju je saznati.
Svoju energiju, ljubav treba pokloniti nekom tko će je znati vrednovati, a ne žalovati za ljudima koji su samo glumili privrženost.

[poison.Ivy]

dtomas kaže:

Ta spoznaja je objektivna istina i divno ju je saznati.
Svoju energiju, ljubav treba pokloniti nekom tko će je znati vrednovati, a ne žalovati za ljudima koji su samo glumili privrženost.

ne... nije.

nije divno saznati da ne značiš ništa osobi koju si zavolio, s kojom si stvorio nekakav odnos, kojoj si vjerovao, s kojim si bio blizak. ne, to nije divno.

svaki propali odnos, koji nam je nešto značio, treba odbolovati - to je ključni dio života, znati kako se nositi s bolnim situacijama i krenuti dalje na zdrav način.

ništa dobroga ne može doći od forsiranja pozitive ili sreće na silu.

[dtomas]

poison.Ivy kaže:

ne... nije.

nije divno saznati da ne značiš ništa osobi koju si zavolio, s kojom si stvorio nekakav odnos, kojoj si vjerovao, s kojim si bio blizak. ne, to nije divno.

svaki propali odnos, koji nam je nešto značio, treba odbolovati - to je ključni dio života, znati kako se nositi s bolnim situacijama i krenuti dalje na zdrav način.

ništa dobroga ne može doći od forsiranja pozitive ili sreće na silu.

Treba odbolovati jer je to tako, emocije su emocije, nisu na prekidač, jasno, ali... što je loše u tome da se sazna istina? Tko osvjesti da netko kog poznaje nije vrijedan vremena i pažnje, istu može darovati nekom tko će je znati cijeniti. Žalovanje je ok, prirodno, ali ne donosi mir.

Forsiranje sreće ili pozitive nije forsisanje ako dolazi kroz spoznaju o tome kako "svinje ne cijene biserje". Nema forsanja, samo oslobođenje

[poison.Ivy]

dtomas kaže:

...što je loše u tome da se sazna istina?

ništa - što je loše u tome da si priznaš da postoje i ružne i neugodne istine i da te ne čini svaka istina sretnim, da nije svaka istina korisna za tebe? dapače, neke istine za svrhu imaju samo izazivanje boli. i potpuno su beskorisne.

Žalovanje je ok, prirodno, ali ne donosi mir.

mir je jedino i moguć uz odrađen proces žalovanja. ukoliko ti je propalo nešto nebitno, naravno da nećeš žalovati jer nećeš imati za čime - ali gubitak BITNOG se itekako MORA žalovati, ta se faza ne može preskočiti.

[dtomas]

poison.Ivy kaže:

ništa - što je loše u tome da si priznaš da postoje i ružne i neugodne istine i da te ne čini svaka istina sretnim, da nije svaka istina korisna za tebe? dapače, neke istine za svrhu imaju samo izazivanje boli. i potpuno su beskorisne.

Naša nas je (ne)kultura naučila da se istinu ostavlja po strani i živi neka kvazi istina jer je ugodnija našem egu... Zato mnoge osobe ostaju u braku, ne mogu se suočiti s činjenicom da braka zapravo više nit nema. Ne postoji neugodna istina, nit lijepa istina. Postoji samo istina, a kako ćemo je mi percipirati ovisi o nama, o egu.

mir je jedino i moguć uz odrađen proces žalovanja. ukoliko ti je propalo nešto nebitno, naravno da nećeš žalovati jer nećeš imati za čime

Upravo to i naglašavam. Nebitno je žalovati za osobama koje su glumile ulogu kako smo im bitni jer... evidentno im više nismo bitni. Tugujemo za čime? Za lažima?

- ali gubitak BITNOG se itekako MORA žalovati, ta se faza ne može preskočiti.

Naravno, jer smo emotivna, egoistična bića. Ego mora preboljeti osiromašenje... jer ne može uvidjeti da je bolje biti slobodan od raznoraznih glumatala, od laži.

[poison.Ivy]

dtomas kaže:

Ne postoji neugodna istina, nit lijepa istina.

ne slažem se - mislim da nas je novija kultura naučila da inzistiramo na istini pod svaku cijenu, da promatramo istinu kao nešto što je nužno pozitivno. nije, dapače... laž je mnogim ljudima krucijalna za opstanak. da saznam da me muž vara, ne bih se osjećala ni divno ni pozitivno ni oslobođeno. osjećala bih se samo jako povrijeđeno i slomljeno, a onda bih krenula dalje. ne bih nikako Bogu zahvaljivala na toj istini, na tome što sam otkrila... valjda bi mi bilo bolje bez toga, ne...?

je, ima onih kojima je draža lijepa laž. koji si ne mogu priznati da braka više nema... ali ima i onih kojima je istinski lijepo i udobno u životu, u braku. koji su sretni. nije za svakoga brak toksična sredina, ne profitira svatko razvodom.

Tugujemo za čime? Za lažima?

to što je odnos propao... nikako ne znači da je bio temeljen na lažima. dapače, veći dio odnosa je vrlo vjerojatno bio istinit i upravo se za TIM dijelom žaluje: za sretnim momentima. ništa u životu nije crno - bijelo... pa tako ni odnos od 20 godina s muževom obitelji nećeš okarakterizirati kao laž jer su te najednom napustili, udaljili se od tebe nakon razvoda. prosto je nemoguće da se netko toliko dugo pretvara.

pokušavaš racionalizirati nešto što se racionalizirati ne može i svesti emocionalnu bol na razinu jednog ega, nema mi to smisla.

[dtomas]

poison.Ivy kaže:

ne slažem se - mislim da nas je novija kultura naučila da inzistiramo na istini pod svaku cijenu, da promatramo istinu kao nešto što je nužno pozitivno. nije, dapače... laž je mnogim ljudima krucijalna za opstanak. da saznam da me muž vara, ne bih se osjećala ni divno ni pozitivno ni oslobođeno. osjećala bih se samo jako povrijeđeno i slomljeno, a onda bih krenula dalje. ne bih nikako Bogu zahvaljivala na toj istini, na tome što sam otkrila... valjda bi mi bilo bolje bez toga, ne...?

Bio bih zahvalan za istinu i to čim prije... jer od one koja dopre do mene prekasno, a prije ili kasnije dopre, fakat nemam koristi... To je kao da mi živci šake reagiraju na užarenost neke plohe 2-3 minute nakon što se o nju naslonim > spaljena šaka. Kad je zdrav, živčani sustav reagira odmah, istinom što rezultira refleks i od opekline spašenom šakom.

Sad... zanimljivo bi bilo pitati vjenčane bi li radije znali (i prije nego se dogodi) da ih bračni partner vara... tj. donosi li im bračnom nevjerom npr. HIV? Istina spašava i u tom slučaju, zar ne?

je, ima onih kojima je draža lijepa laž. koji si ne mogu priznati da braka više nema... ali ima i onih kojima je istinski lijepo i udobno u životu, u braku. koji su sretni. nije za svakoga brak toksična sredina, ne profitira svatko razvodom.

Ima i mazohista, neki čak uživaju u disfunkcionalnom braku oblikujući svoju djecu da i sami kasnije traže ili kreiraju sličnu varijantu...

to što je odnos propao... nikako ne znači da je bio temeljen na lažima. dapače, veći dio odnosa je vrlo vjerojatno bio istinit i upravo se za TIM dijelom žaluje: za sretnim momentima. ništa u životu nije crno - bijelo... pa tako ni odnos od 20 godina s muževom obitelji nećeš okarakterizirati kao laž jer su te najednom napustili, udaljili se od tebe nakon razvoda. prosto je nemoguće da se netko toliko dugo pretvara.

Slažem se, ljudski odnosi su daleko kompleksniji, ali kad se podvuče crta... nakon nje se neki ljudi nakon 20 godina čestog i vrlo ugodnog druženja ipak ne javljaju.

pokušavaš racionalizirati nešto što se racionalizirati ne može i svesti emocionalnu bol na razinu jednog ega, nema mi to smisla.

Emocije su dio čega...? Čemu gode il što to u nama uznemiravaju?

[Valissa]

Znaš što je meni, Ivy, u ovoj priči problematično? Povlađivanje osobi koja se fokusira na izgubljene odnose i, čini mi se, poticanje na kružno prerađivanje jednih te istih osjećaja nepravde, napuštenosti, neshvaćenosti i sl. tri (!) godine nakon rastave.
Nemoj, molim te, misliti da te trolam ili raspravljam rasprave radi, nego se pitam otkud sad to, zašto je to dobro kad se još prilično dobro sjećam da si mi baš ti na jednoj od žudovskih tema napisala da ne inzistiram na utjerivanju očinskih obaveza od bivšeg muža, što sam si ja prevela: promijeni gledište, prihvati situaciju kakva jest, fokusiraj se na druge odnose, osloni se, ako zatreba, na ljubaznost stranaca, traži radost u životu, a ne pretvaraj sebe u žrtvu okolnosti koje, kao, drugi pletu oko tebe...
Te sam tako postupala i sve je bivalo samo bolje. I zbog toga sam i tebi (tadašnjoj) i drugim ljudima s takvim svjetonazorom zahvalna jer mi je potpuno jasno, a i vidjela sam iz nekih drugih slučajeva kako ljudi tonu i troše se godinama, desetljećima na očekivanja da im se isporuči kozmička pravda iz crne rupe.

Dakle, pitanje je koliko godina treba straćiti na očekivanja iz izvora odakle neće ništa doći i žalovanje nad tim, i zašto ljude koji ti govore da prestaneš i da što prije, tj. odmah, promijeniš perspektivu smatrati neuljudnima?

[Night Rain]

Nekima je žao što se nisu razveli dok su još mogli.

[Jaya]

Valissa kaže:

Dakle, pitanje je koliko godina treba straćiti na očekivanja iz izvora odakle neće ništa doći i žalovanje nad tim, i zašto ljude koji ti govore da prestaneš i da što prije, tj. odmah, promijeniš perspektivu smatrati neuljudnima?

Onoliko koliko ti treba da toga postaneš svjesna.
Meni to nije neuljudno već poticajno. Ako već sama ne može doći do toga da je besmisleno tratiti vrijeme na žalovanje za propalim odnosima, ovakav poticaj (kao tvoj prvi post na ovoj temi), trebala bi zagrliti!

Iskreno, naivno je razmišljati da možeš prekinuti brak a da se neće sve iz temelja promijeniti. Tim razvodom napravila je promijenu i bakama/djedovima, šogicama/šogorima, frendovima..jbga, na sve se odnosi promijena koju ste potakli samo vas dvoje. I to je jedna od legitimnih stvari koje ti ljudi zamjere. Netko ostane uz tebe, netko ne.

[Lord Byron]

Valissa kaže:

Povlađivanje osobi koja se fokusira na izgubljene odnose...

...i pritom se ne fokusira na nekakvo žaljenje za tim odnosima, nego na osudu ljudi koji su te odnose prekinuli. Ja nikad tako ne bih mogla, oni ovo, ja ono, moj brat ovoiono... To nije žalovanje, to je osuda.

[dtomas]

Lord Byron kaže:

...i pritom se ne fokusira na nekakvo žaljenje za tim odnosima, nego na osudu ljudi koji su te odnose prekinuli. Ja nikad tako ne bih mogla, oni ovo, ja ono, moj brat ovoiono... To nije žalovanje, to je osuda.

ona osuđuje njih, a ti/vi nju

[poison.Ivy]

Valissa kaže:

Dakle, pitanje je koliko godina treba straćiti na očekivanja iz izvora odakle neće ništa doći i žalovanje nad tim, i zašto ljude koji ti govore da prestaneš i da što prije, tj. odmah, promijeniš perspektivu smatrati neuljudnima?

savjet - da forumašica pokuša krenuti dalje, da se fokusira na budućnost, da promijeni perspektivu - sam po sebi nije neuljudan. tough love - iako kao taktika, posebno na Forumu, potpuno promašen - sam po sebi nije neuljudan.

insinuirati da je žena nesposobna... pisati joj da se dobro i razvela koliko je nesposobna, da je spaljena i da bi trebala naći jebača, pisati o tome kako su ljudi koji zadržavaju dobre odnose s familijom bivšeg nekakvi freakovi, ismijavati se njenoj nesreći... to ne samo da je neuljudno, to je zločesto. ispucavanje osobnih frustracija, trauma, whatever. jako, jako grubo.

žena najvjerojatnije NE tuguje za propalim odnosima pune tri godine. najvjerojatnije ne sjedi uz telefonsku slušalicu, najvjerojatnije ne rida gledajući Fejs slike nekadašnjih frendova, najvjerojatnije ne moli krunicu na nakanu obnove nekadašnjih odnosa. najvjerojatnije joj se dogodio loš trenutak. očito je usamljena (i s obzirom na to da se PRVI put razvodila, nije ni mogla ni trebala znati što će se promijeniti i u kolikoj mjeri - da odmah razjasnimo tu jednostavnu činjenicu) jer je izgubila svoje mjesto pod suncem, nema prijatelja, ne može stvoriti nove... i u toj usamljenosti, vraća se nekadašnjem životu. prijašnjim odnosima, nije spomenula samo familiju bivšeg muža već i zajedničku ekipu. analizira što je pošlo po zlu, misli na neka sretnija vremena. i vi ste od tog jednog momenta isfantazirali... uh, svašta.

pitaš me koliko bi netko trebao žalovati - koliko treba. ima ljudi koji nikada ne prebole, ma koliko god se trudili aktivno krenuti dalje, ma koliko god tečajeva šivanja i japanskog upisali, ma koliko god tough love lekcija primili i sebi utvarali da su sretni... jer je to segment života koji, na žalost, nije previše pod našom kontrolom. kako ti grah padne, kakve sreće imaš - tako preboliš. možda se tvoj rad i gledanje u budućnost isplati, a možda i ne.

Lord Byron kaže:

..to nije žalovanje, to je osuda.

ne, to je žalovanje. i to vrlo tipična “ma kako su mi samo to mogli učiniti?!” faza žalovanja. nevjerica, čuđenje, bijes. dakle - žalovanje.

[Valissa]

poison.Ivy kaže:

to ne samo da je neuljudno, to je zločesto. ispucavanje osobnih frustracija, trauma, whatever. jako, jako grubo.

Pa je, ali čije ću nego svoje... Moguće da sam teško pretjerala tjerajući Doru da pokuša obuti tuđe cipele jer sam procijenila da njezin razvod, baš poput mog, nije traumatičan u kategoriji teške bolesti ili smrti bliske osobe.
Pri tome ne sugeriram metodu da se tješi tuđim nesrećama, nego da se bodri tuđom i vlastitom srećom i osvijesti da su njezini problemi nešto poput površinskih ozljeda.
Npr. kaže sebi: obitelj bivšeg muža pristojna je prema mojoj djeci, ne moram se boriti za alimentaciju, nitko mi ne prijeti niti me ocrnjuje, parovi iz bivšeg društva na skijanje i druženje općenito gledaju kao na ukrcaj životinjskih vrsta u Noinu arku (kaj ćeš, takvi su, samo žele održati svoje male svemire u ravnoteži), moram si/želim si naći nove ljude i sadržaje...
Nije (jako) teško.

[dire Dawn]

Iz mog iskustva.

Njegova strana familije je na razvod gledala kao na sramotu.
Otežali su mu maksimalno, a neposredno i meni jer smo još bili u pregovorima oko podjele stvari.

Njegovi mene danas ni ne pozdrave jer je on sunce i nevinašce i ne znaju ono što se događalo u 4 zida.

Moj brat njega uvijek pozdravi makar zna koliko je ovaj psihičkog presinga stavljao na mene i koliki je šupak zadnju godinu bio.

Ne dira me to više, ustvari mi je samo bio šok kad sam prvi put prošla pored njih i reakcija je bila okretanje glave.

[dtomas]

dire Dawn kaže:

Iz mog iskustva.

Njegova strana familije je na razvod gledala kao na sramotu...

...Ne dira me to više, ustvari mi je samo bio šok kad sam prvi put prošla pored njih i reakcija je bila okretanje glave.

U njihovim očima ti si ih osramotila.
Zapravo, oni se zbog nasljeđene kulture društva osjećaju poniženima, obezvrijeđenima jer ih je netko napucao, ostavio...

A sad zamislimo da su drugačije doživjeli razvod. Zamislimo da su ga prihvatili neizbježnim i zapravo rezultatom zbivanja i osjećanja u tom evidentno "braku" te ocijenili razvod logičnim slijedom zbog kojeg će svatko od supružnika krenuti (nadajmo se) sretnijim putevima...

Zamislimo da na vaše zajedništvo dok je trajalo gledaju pozitivno jer je i bilo plodonosno, rođena su divna djeca, tj. za razliku mnogim neplodonosnim, vaš je brak bio plodonosan! Zamislimo da su oni svjesni te sreće i cijene oba roditelja i kad te vide u prolazu sa zahvalnošću pozdrave i pitaju kako si... s nadom da si bolje i sve bolje...

A kako bi bilo da ti napokon shvatiš da je njihovo okretanje glave samo rezultat preuzete uloge od ove (ne)kulture, a koju oni rado igraju privatno i za javnost... i da napokon osvjestiš da je sve to nebitno?

Bitno je da ti kreneš dalje, a ne da žaluješ za nečim mrtvim, za brakom... ili za pažnjom osoba koje ti je više neće dati.

Netko je prije napisao: potpuno osvjesti stvari i napokon se razvedi, ali ovaj put i u svojoj glavi.

Uostalom, zašto ti je stalo do pažnje osoba koje te (iz raznoraznih razloga) ne cijene i ne trebaju. Nemoj biti mazohist... Nastoj ići za onim što ti donosi zdravu radost

[deonisa]

Jucer sam pricala s poznanicom, ispricala mi je svoj zivot: udala se sa 24 godine, nakon 4 godine veze. Nakon 3 godine braka se rastala. Sin je imao 2 godine. Nakon 5 godina se opet udala, ali da je znala da ce biti tako lose, 100 puta bi se vratila prvom muzu. Tuzno...

[dtomas]

deonisa kaže:

Jucer sam pricala s poznanicom, ispricala mi je svoj zivot: udala se sa 24 godine, nakon 4 godine veze. Nakon 3 godine braka se rastala. Sin je imao 2 godine. Nakon 5 godina se opet udala, ali da je znala da ce biti tako lose, 100 puta bi se vratila prvom muzu. Tuzno...

Evidentno postoji takva varijanta gdje ljudi nakon par loših iskustava napokon shvate kako su podcjenili prvog supružnika tj. pred biserjem se ponjeli kao svinje, a postoje i oni koji kroče dalje, NE žale i napokon nađu nekog tko im posve odgovara... samo su se morali malo "izgrepsti" na tom putu do sreće...

[salomee]

osobno sam čula samo da ljudi žale što se nisu ranije razveli

[Preveza]

deonisa kaže:

Jucer sam pricala s poznanicom, ispricala mi je svoj zivot: udala se sa 24 godine, nakon 4 godine veze. Nakon 3 godine braka se rastala. Sin je imao 2 godine. Nakon 5 godina se opet udala, ali da je znala da ce biti tako lose, 100 puta bi se vratila prvom muzu. Tuzno...

Nista tu nije tuzno.
Da je valjao, ne bi se razvela! Ne moze on da valja samo zato sto je bolji od drugog koji je los!