Slavljenje rođenja Isusa je nekrščanski običaj

[Pravi Život]

Kudum kaže:

Jezik je samo jedna mala zapeta u pojmu civilizacija.

Zapreka.


Npr. jezik gluho-nijemih ljudi ovisno o kontinentu drugačije je 'jezično' područje. I nije fer jer, svi gluho-nijemi širom svijeta bi morali imati samo jedno znakovno područje, za sporazumijevanje. Pogledaj Braillievo pismo, samo je jedno takvo. Treba li se više reći.

[manchild]

Isus se nije rodio 25. prosinca, a vjerojatno se uopće nije ni rodio u prosincu. Biblija spominje pastire koji su čuvali stada u polju, što ukazuje da je u to vrijeme bilo toplo. Prosinac bi u Izraelu bio hladan, polja opustošena, a ovce u toru. Pastiri bi ovce čuvali na poljima uglavnom u proljeće, piše Listverse.

Najranije procjene Isusova rođenja pronalaze se u vrijeme Klementa od Aleksandrije, kad su se spominjali datumi 21. ožujka, 15. travnja, 21. travnja ili 20. svibnja. 25. prosinca spominje se tek sredinom četvrtog stoljeća. Popularna teorija nagađa da je taj datum "ukraden" od Rimljana, odnosno njihovog drevnog festivala kojim su slavili rađanje Sunca, a koji se odvijao krajem prosinca. Ipak, mnogi rani kršćanski pisci ne spominju taj festival, a neki otvoreno ismijavaju rimske proslave tog tipa, pa mnogi sumnjaju i u ovu teoriju.

Ranokršćanski pisac Tertulijan izračunao je da je Isus rođen 25. ožujka, no taj se datum kasnije uzeo kao datum Isusova začeća. Točno devet mjeseci od tog datuma je 25. prosinca pa je taj datum uzet kao datum njegova rođenja. Tako da je taj datum zapravo "stvoren" od rane Crkve, a ne od poganskih običaja. Ipak, mnogi znanstvenici odbacuju teoriju da je Isus rođen u prosincu.


Priča kaže da kad su Marija i Josip stigli u Betlehem, za njih u gradu nije bilo sobe pa su morali prespavati u štali, gdje je Isus rođen. Međutim, za to su male šanse, najviše zbog toga što su oboje bili iz "roda kralja Davida", što znači da su tamo imali rodbinu. U to vrijeme bi bila velika sramota odbiti rodbinu (pogotovo trudnu ženu) za smještaj pa su zaista male šanse da su Marija i Josip završili negdje u štali.

Međutim, mnoge obitelji su u to vrijeme u svojim domovima imale dio za životinje, jaslice, gdje su smještali blago kako bi bilo sigurno. Često je to bila soba na glavnom katu kuće pa je moguće da su Mariji i Josipu, ako za njih nije bilo mjesta u gostinjskoj sobi, ponudili smještaj u toj sobi sa životinjama te da se Isus rodio na toplom, a ne u prljavoj štali te okružen rodbinom i voljenima.

U uprizorenjima Isusova rođenja uvijek se mogu vidjeti i tri kralja koji su mu donijeli darove. Međutim, iz Biblije se jasno može iščitati da su tri kralja u posjet Isusu došla mnogo kasnije. "Ulazeći u kuću, oni vidješe dijete s Marijom, njegovom majkom, i, poklonivši se, oni mu izraziše štovanje...", stoji u Bibliji što nam govori dvije stvari.

Prvo, Isus je tad s Marijom i Josipom bio u kući, ne u štali, te drugo - riječ je bila o djetetu, ne o novorođenčetu. Znanstvenici tvrde da su tri kralja u posjet Isusu došla oko dvije godine nakon njegova rođenja.

Također, postoji i teorija koja kaže da uopće nisu ni bila tri kralja, jer se njihova imena spominju tek u sedmom stoljeću. Raniji zapisi spominju samo tri dara, pa je moguće da je Isus dobio tri dara, tamjan, zlato i smirnu, no da mu je u posjet došlo mnogo više ljudi.

Eh da, i vjerojatno uopće nisu bili ni kraljevi jer ih raniji zapisi opisuju kao "mudrace", a status kraljeva su dobili tek kasnije.

"Skandalozni" dio priče o Isusovu rođenju je onaj o bezgrješnom Marijinom začeću. Upravo zbog toga ju je Josip najprije odlučio "časno otpustiti u tišini", kako ne bi bila kamenovana zbog nevjere, kako je tad zakonom bilo propisano. Marija je, prema tome, morala biti trudna, nevjenčana žena u vjerskoj zajednici u prvom stoljeću, što je dosta (složit ćete se) zeznuta situacija.

No, pošto su šanse da se ženi u to vrijeme takvo nešto moglo dogoditi, odnosno "oprostiti", znanstvenici tvrde da su mnogo veće šanse da su Marija i Josip zapravo bili u nekoj vrsti braka. Spominje se židovski "ugovor o zarukama", ketubbah koji je partnere obvezivao skoro i više od današnje bračne zajednice, te se mogao raskinuti samo razvodom. A i Biblija navodi da je anđeo, koji se u priči Josipu ukazao u snu, rekao: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju..."

Dakle, Marija je Josipu bila žena te su tehnički gledajući bili oženjeni, iako dotad nisu konzumirali brak.

http://www.index.hr/black/clanak/isu...o/1015636.aspx

[manchild]

DANAS će malo tko osporavati činjenicu da je kršćanstvo od raznih paganskih tradicija preuzelo brojne običaje, obrede i svetkovine. Uskršnja jaja i zečevi, božićna drvca, sijanje žita, svijeće, koledanje, krijesovi, imele i još mnogo toga bilo je dijelom religija, vjerovanja i folklora stoljećima prije nego što je kršćanstvo uhvatilo korijene u Europi.

Rani kršćani pritom su se uglavnom vodili pragmatičnim konceptom da je od pagana najpametnije usvojiti sve što je moguće uskladiti s kršćanskim naukom, a ostalo proglasiti bezboštvom i zatrti.

Na temu poveznica kršćanstva i raznih kultova koji štuju majku i dijete, žrtvovanje boga, njegovo ponovno rađanje i uzdizanje na nebo, odnosno povratak iz smrti u život i sl. napisani su doslovno tomovi knjiga.

Prema danas raširenom narativu, Isusa je 25. prosinca u Betlehemu rodila djevica Marija. Dogme o majci Božjoj, vječnoj djevici, koja je začela bezgrešno, koja je po Duhu Svetom i od rođenja bila bez izvornog grijeha, bile su temelj za razvoj kulta Marije koji se u srednjem vijeku proširio Europom. No postavlja se pitanje što od toga ima veze s povijesti ili Biblijom?

Najraniji zapisi o Isusu koji su ušli u sastav Biblije Pavlove su poslanice. On ih piše negdje pedesetih godina prvog stoljeća.

No Porobija kaže da u njima nema ni natruha o nekakvom bezgrešnom začeću niti o čudesnom rođenju.

„Postoji samo jedna fraza koju Pavao koristi u poslanici Galaćanima 4.4 gdje kaže da je Isus rođen, doslovce načinjen, od žene. Ta semitska fraza bila je uobičajen naziv za čovjeka kao takvog, bez neke primisli o čudesnom rođenju“, kaže Porobija.

Isusovo rođenje slabo se spominje u Novom zavjetu. U biti spominju ga samo dva evanđelja i to ne najranija.

„Negdje 70-ih godina Marko piše prvo evanđelje. Ono počinje riječima koje govore da je Isus sin Božji, što je najvjerojatnije oznaka za mesiju, a ne za neko čudesno rođenje. Kod njega nema nikakve naznake da je Isus začet ili rođen na neki poseban, čudesan, bezgrešan način. Priča o čudesnom rođenju prvi put se javlja kod Mateja, a onda i kod Luke. Oni glavninu svog materijala preuzimaju od Marka, ali mu nadodaju neke svoje osebujne elemente. Priče oko Isusovog rođenja kod njih obiluju raznim fantazijama koje nemaju povijesnog utemeljenja. Primjerice, Matej spominje ubojstvo dječice u Betlehemu koje je apsolutno povijesno neutemeljeno. Zločini Heroda Velikog dobro su dokumentirani i teško da bi ovo ikome prošlo ispod radara. Tu se prvi put stvara i priča o Duhu Svetom koji silazi na Mariju kako bi ona zatrudnjela. Matej govori i o tome kako je Josip htio otpustiti Mariju jer je zatrudnjela izvanbračno. Ti detalji u biti su vrlo neobični. Naime, u ono vrijeme, kada bi muškarac otkrio da mu je supruga zatrudnjela bez da je s njime spavala, on je ne bi otpuštao, već bi bila kamenovana“, kaže Porobija.

Ivan svoje evanđelje piše kasnije, negdje u zadnjem desetljeću prvog stoljeća. Pritom treba znati da danas nitko ne zna tko su zapravo bili evanđelisti.

Porobija ističe kako je zanimljivo da kod Ivana opet nema priče o čudesnom rođenju – iz koje će kasnije Crkva razviti biblijski neprimjerenu dogmu o bezgrešnom začeću.

„Štoviše, ni drugi novozavjetni spisi ih ne spominju. Radi se o manjinskoj tradiciju unutar ranoga kršćanstva. Ivan u svojem Evanđelju ostavlja tekstove koji Josipa bez ikakve zadrške nazivaju ocem. Nigdje ne pruža neko dodatno tumačenje kojim bi ukazao na to da Josip zapravo nije Isusov pravi otac, da je on bezgrešno začet, da mu je Bog pravi otac.“


U krugovima stručnjaka još uvijek nema konačnog koncenzusa o pravom značenju termina alma koji se koristi da bi označio 'status' Marije – znači li on da je bila 'djevica' ili tek 'mlada žena'. Naime, Matej u svojem evanđelju navodi riječi Izaije 7:14 kao proročansku najavu dolaska Isusa. U izvorniku Izaija koristi hebrejsku riječ alma koja se može različito tumačiti. Poseban problem predstavlja činjenica da je ona vrlo rijetka - u židovskim spisima koristi se samo šest puta, tako da je teško reći za što je točno bila uvriježena. Neki stručnjaci smatraju da je alma samo ženski rod od elem što znači 'mlad čovjek'. Drugi pak smatraju da je njome označena mlada, neudana žena, pri čemu bi se u židovskoj tradiciji automatski trebalo podrazumijevati da je bila djevica. No, neki ističu da je Izaija, da je baš htio nedvosmisleno naglasiti da će mesiju na svijet donijeti djevica, mogao odabrati neki drugi, jasniji termin, primjerice betula, koji je uobičajeniji termin za djevicu, kako u biblijskom, tako i u suvremenom hebrejskom jeziku.

„Kada Matej citira taj starozavjetni tekst, on najvjerojatnije uistinu želi reći da će djevica začeti. Međutim, on u izvorniku nije imao takvu poruku. Izaija nije poručivao da će djevica začeti po Duhu svetom i roditi sina Božjeg. On samo naviješta da će mlada žena zatrudnjeti i roditi sina koji će biti spasitelj Izraela. Najvjerojatnije je to bilo 'proročanstvo' o rođenju kralja Hezekije, koji je oslobodio Judeju od asirske vlasti. Matej i inače ima vrlo specifičan i iskrivljen pristup starozavjetnim tekstovima“, tumači Porobija.

Većina stručnjaka danas se slaže da su rani kršćani datum za slavljenje Božića preuzeli iz paganskih tradicija u kojima se štovalo Sunce i obilježavao zimski solsticij, kao početak novog ciklusa, odnosno kao datum ponovnog rađanja Sunca nakon kojeg dani ponovno postaju sve duži.

U prilog tome govori činjenica da u Bibliji nigdje ne postoji ništa što bi upućivalo na to da je Isus mogao biti rođen u prosincu. Štoviše, prema opisima poklonstva pastira iz kojih proizlazi da je stoka bila puštena na pašnjake, prije bi se moglo zaključiti da je bio rođen u proljeće nego za hladnih, zimskih dana.

Porobija napominje da Židovi zapravo uopće nisu posvećivali neku posebnu pozornost danu rođenja niti rođendanima.

„Ni za jednog od glavnih židovskih junaka ne postoji ni naznaka kada je rođen. Mada su imali kalendar, rođendani im nisu predstavljali važne datume za proslave. To su činili Perzijanci, Rimljani – i to samo velikaši – a ne Židovi. Jedino što se iz Novog zavjeta može saznati jest da su u to vrijeme pastiri izvodili stoku, iz čega bi se moglo zaključiti da se Isus nije rodio zimi“, tumači Porobija.

Povjesničari tvrde da su rani kršćani rođenje Isusa obilježavali negdje u travnju ili svibnju te da je papa Julije I. u 4. stoljeću od skupine biskupa zatražio da definiraju neki fiksan datum. Oni su se odlučili za 25. prosinca kada se slavilo nepobjedivo Sunce (Sol Invictus).

Sol Invictus bio je bog sunca državne religije Rimskog Carstva čiji je kult uspostavio car Aurelijan 274. godine. Istim imenom nazivali su se i brojni drugi bogovi Sunca poput egipatskog Ozirisa, grčkog Apolona i Bahka ili perzijskog Mitre, koji su svi bili prisutni u vjerski prilično tolerantnom Rimskom carstvu. Dan u kojem se slavio bog Sunca bila je nedjelja, dies Solis (lat. 'dan sunca') od čega i danas dolaze nazivi kao što su Sun-day ili Sonn-tag.

U tom pragmatičnom duhu Sveti Jeronim je u 4. stoljeću poručio: „Ako pagani Gospodinov dan nazivaju danom Sunca, mi ćemo se rado složiti, jer se danas svjetlost svijeta uzdigla, danas se otkrilo Sunce pravde sa zrakama ozdravljenja“.

Povezanost s kultom Sunca također se očituje u tome što su crkve uglavnom građene na takav način da pastva, kada gleda prema svećeniku i oltaru, zapravo gleda prema istoku.

Jedan od nerazjašnjenih misterija također je i pitanje gdje se zapravo rodio Isus. Naime, on se u Bibliji na mnogo mjesta spominje kao Nazarećanin.

Porobija smatra da je ranim kršćanima Betlehem više odgovarao jer je spominjan u starozavjetnim proročanstvima.

„Rođenje se kod Mateja i Luke smješta u Betlehem jer su kršćani htjeli naglasiti njegovo mesijansko podrijetlo. U Betlehemu je navodno bio rođen kralj David, a Isusa je trebalo povezati s njegovom lozom. Zato se izmišlja neki popis stanovništva zbog kojeg Isusovi roditelji na kratko sele u Betlehem kako bi Marija upravo ondje rodila. Time se hoće reći da su ljudi dobili kralja koji će u skladu sa starozavjetnim proročanstvom spasiti Izrael. To je poruka cijele priče. Piscima evanđelja bio je problem napisati da im je spasitelj došao iz nekog nepoznatog mjesta. No i tu se Matej i Luka razlikuju u pričama koje sastavljaju kako im je palo na pamet – pa su kod Mateja Josip i Marija živjeli u Betlehemu i kasnije otišli u Nazaret, dok su kod Luke oni živjeli u Nazaretu i zbog famoznog popisa otišli u Betlehem.“

Jedan od važnih razloga za usvajanje paganskih narodnih običaja i tradicija u kršćanstvu bio je taj što su kršćani u Rimskom carstvu nastojali pridobiti stanovnike sela, a ne samo gradova.

„Prije svega riječ paganus doslovno znači seljak. Kršćanstvo se brzo proširilo po gradovima, no po selima se čak ni rimska religija, sa svojim Jupiterom i ostatkom panteona, nije brzo širila. Seljaci su uglavnom vjerovali u svoje razne kućne duhove i božanstva. Kršćani su stoga seljake, koji su brojčano bili u većini, pokušali pridobiti usvajanjem njihovih blagdana. Tako su zaključili da je najbolje usvojiti svetkovinu posvećenu Suncu, o kojem su seljaci bili ovisni, s time da će pritom govoriti o Suncu pravde. Čak i danas običaji koji se prakticiraju po našim selima nerijetko su stariji od kršćanskih. Primjerice, sama riječ Uskrs ne dolazi od ustajanja od mrtvih već od paljenja krijesa koje ima pretkršćanske korijene. Tek s vremenom običaj je dobio dodatak blagoslova vatre koji simbolizira uskrslog Krista“, zaključio je Porobija.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/j...u/1015474.aspx

[konjokradica]

@manchild

Drkaj nas tim nevažnim detaljima poslije Božića i Nove godine, kad se propisno iseremo, izbljujemo i otrijeznimo od žderanja i lokanja.

[manchild]

konjokradica kaže:

@manchild

Drkaj nas tim nevažnim detaljima poslije Božića i Nove godine, kad se propisno iseremo, izbljujemo i otrijeznimo od žderanja i lokanja.

[mali sime]

Gunnaway Judah kaže:

Slavljenje rođenja Isusa prvi se put spominje u Filokalovom Kronografu, rimskom almanahu sastavljenom na temelju zapisa iz 336 godine..
<cut>
Prema djelu Encyclopaedia Britannica prvi krščani protivili su se poganskom običaju slavljenja rođendana..

Popularni mit o poganskim korijenima Božića

U ovo doba godine kao relativno novi element božićnog folklora mogu se mjestimice po portalima ili “facebook feedovima” zamijetiti članci o tome kako je Božić ništa drugo do pokršteni poganski (ne-kršćanski) običaj.
Argumentacija je otprilike ovakva:

• još u Rimskom carstvu postojali su razni kultovi Sunca koji su na 25.12. imali svoje festivale posvećene Suncu
• kada je u 4. stoljeću kršćanstvo postalo državna religija, da bi privuklo što veći broj pogana u crkvu pokrstilo je taj festival tj. obuklo ga u kršćansko ruho (rođenje Isusa Krista) dok je način proslave zapravo ostao isti

Npr. u zaključku ovog članka stoji:


Ovo je jedna prilično popularna teorija i može ju se naći i na nekim ozbiljnijim stranicama poput National Geographica. Izgleda da je snaga njene uvjerljivosti upravo njena popularnost te ponavljanje, recikliranje i citiranje dok je u svojoj osnovi više na tragu konstrukcija i rezoniranja koji se mogu naći u također popularnom dokumentarcu Zeitgeist.


Povijesna rekonstrukcija

No, koliko je ova teorija uistinu povijesno utemeljena? Odnosno,

1. Mogu li se njene tvrdnje jednostavno dokazati? I s druge strane:
2. mogu li se njene tvrdnje jednostavno pobiti?

Odgovor na prvo pitanje nisam uspio naći. Našao sam samo članke u kojima se citiraju ljudi koji tvrde tu teoriju, no bez potkrepe nečim konkretnim osim same priče, mišljenja i osjećaja podudaranja.

Odgovor na drugo pitanje (pobijanja ove teorije) može se naći poprilično jednostavno i to ne na osnovu nečijeg mišljenja već jednostavne povijesne rekonstrukcije.


1) Jesu li kršćani tek u 4. stoljeću odabrali 25.12. za datum Isusovog rođenja?

Odgovor je jedan jednostavan: Ne!
Hipolit Rimski (170.–235.) već na početku 3. stoljeća (202 - 211) u svom komentaru knjige proroka Danijela piše:



Kako su rani kršćani došli do datuma 25.12.?

Hipolit spominje 25.3. kao datum Kristove smrti i 25.12. kao datum njegova rođenja. Primjećuje se da je razmak između ta dva datuma 9 mjeseci. Naime, Židovi su imali tradiciju vjerovanja da su veliki Božji ljudi bili začeti i umrli na isti datum. Rani kršćani očito su pod utjecajem te židovske (a ne poganske) tradicije isto držali za Isusa. Datum njegove smrti relativno se precizno mogao odrediti budući da je padao na poznati datum židovske Pashe. Određen je datum 25.3. Taj je datum također uzet za datum Isusova začeća te se lako došlo do 25.12. kao datuma Isusovog rođenja.
Osim ove linije razmišljanja neki su još stariji izvori ("Jakovljevo protoevanđelje", apokrifno djelo iz 2. st.) za polazište uzimali biblijski izvještaj u kojem stoji da je Isus 6 mjeseci mlađi od Ivana Krstitelja. Ivan je pak začet nakon što je prošlo vrijeme svećeničke službe oca mu Zaharije (Luka 1). Na temelju toga autor tog djela zaključuje kako je Ivan Krstitelj začet krajem rujna što bi prema toj teoriji značilo da je Isus začet krajem ožujka.
U ovoj raspravi nije bitno jesu li ta rana vjerovanja točna (vjerojatno nisu), no ono što je bitno je da datum Kristova rođenja nije temeljen na poganskim festivalima već na onome što su rani kršćani vjerovali na temelju biblijskog izvještaja i židovske tradicije.


2) Jesu li kršćani tek 336. godine počeli slaviti Božić?

Augustin (Propovijed 202) navodi da Donatisti (sjevernoafrička grupa koja se odvojila od Rimske crkve) nisu slavili blagdane koji su uvedeni nakon što su se odvojili. Konkretno radilo se o blagdanu Bogojavljanja koji se slavi 6. siječnja, a na zapadu se počeo slaviti krajem 4. stoljeća. No, Donatisti koji nisu slavili blagdane uvedene nakon odvajanja jesu slavili Božić, a od Rimske crkve su se odvojili 311.g. Što daje zaključiti da su kršćani i prije 311. g. (i prije Konstantina) te dok su još bili progonjeni, slavili Božić 25.12. Što je također u skladu s tvrdnjom Ivana Zlatoustog iz 386. g. da je blagdan Isusova rođenja drevna tradicija crkve na zapadu (a ne od par desetljeća) (2).

S druge strane, najbolji kandidat popularne teorije kao preteče Božića na 25.12. je rimski festival Sol Invictus. No, najstariji zapis koji spominje da se Sol Invictus slavio 25.12. potječe tek iz 354. godine (Philocalian Calendar). Ovo može značiti upravo suprotno od popularne teorije: da su zbog popularnosti proslave Božića među kršćanima, Rimljani pomaknuli festival kako bi dali svoju alternativu tom datumu.

Čak i nakon što je kršćanstvo postalo državna religija, postoje propovijedi Lava Prvog (390. - 461.) u kojima upozorava kršćane da ne slave Božić na način na koji pogani slave svoje festivale - klanjajući se Suncu (3). Iz ovoga se također vidi da su (još) i tada kršćani zazirali od poganština i nisu prilagođavali Božić poganskim slavljima, već su samo držali ono što su vjerovali da je bilo istina.

Slično kao kada su kršćani prirodno odabrali za dan okupljanja nedjelju, Dan Gospodnji, jer je Krist na taj dan u tjednu uskrsnuo, pogrešno bi bilo reći da su nedjelju odabrali jer su pogani taj dan također imali posvećen bogu Suncu - i onda Tertulijan (160.-220.; "Against the Nations") govori kako kršćani drže do nedjelje iz drugih razloga od onih zbog kojih ju drže pogani. Sličan se princip može vidjeti i kod slavljenja Božića (koji je bio inspiriran Kristovim rođenjem) koji se donekle poklopio s poganskim slavljima.
Treba reći da je ova druga teorija starija od one na početku spomenute popularnije i više je zastupljena u akademskim krugovima koji ipak više poznaju povijesne izvore i povijesnu rekonstrukciju od nekih portala ili s druge strane nekih današnjih kršćana koji u mnogočemu što nije izrijekom spomenuto u Bibliji vide poganski utjecaj.


Brani li ili zapovijeda Biblija slavljenje Božića?

Biblija o datumu Isusova rođenja ne daje jasnu naznaku. Također u Bibliji nije zabilježeno da su prvi kršćani slavili dan Kristova rođenja. No, ako su rani kršćani (2.-3. stoljeće) vjerovali da je Krist rođen 25.12. i počeli slaviti taj dan kao datum Kristova rođenja, trebaju li svi kršćani slaviti Božić? Pogotovo ako Isus vjerojatno i nije zaista rođen 25.12.?

Mislim da se u ovom slučaju treba voditi biblijskim principom koji svakom pojedincu daje slobodu uvjerenja:Pavao u 14. poglavlju poslanice Rimljanima piše:


Biblija ne zapovijeda kršćanima da moraju slaviti Božić, ali to niti ne zabranjuje. Štoviše, Pavao je ovdje prilično oštar prema onima koji drugima zabranjuju da imaju neki poseban dan koji će iz nekog razloga posvetiti Bogu, pa makar to bilo za zahvaljivanje Bogu što je poslao svog Sina kao čovjeka.
I dok su se u “širokoj potrošnji” mnogi negativni elementi nakalemili na proslavu Božića, sama bit blagdana proizlazi iz ranokršćanskog vjerovanja te ima pozitivnu poruku i donosi mnogo dobra ploda, čak i među onima koji nisu vjernici, poput obiteljskog okupljanja, božićnog duha darežljivosti i brige za bližnje i sl.

----------------
Bilješke:
1 http://www.newadvent.org/cathen/03724b.htm
2 Addis WE, Arnold T. A Catholic Dictionary: Containing Some Account of the Doctrine, Discipline, Rites, Ceremonies, Councils, and Religious Orders of the Catholic Church. Benziger Brothers, 1893. Original from Columbia University, Digitized Sep 15, 2009, p. 178
3 Leo I (440-461), Sermon XXVII: On the Feast of the Nativity, VII (Pt. IV) http://www.newadvent.org/fathers/360327.htm

Preporučene poveznice:
http://www.biblicalarchaeology.org/d...ame-christmas/
https://www.youtube.com/watch?v=DfcvJWPTY64

[krena]

konjokradica kaže:

@manchild

Drkaj nas tim nevažnim detaljima poslije Božića i Nove godine, kad se propisno iseremo, izbljujemo i otrijeznimo od žderanja i lokanja.

Točno smo tako ranije pričali:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...8&postcount=18
( u sredini slike je sveti Nikola, a ne djeda mraz. Vidi mu se po kapi )

A oko njega se okupio narod koji ga slavi, klanja mu se, te ga moli. Ali plesom i žderačinom !!