Strah me zaspati... astralna putovanja, čudni snovi

[Lina1996]

bok.. nadam se da nisam jedina koja ima ovakva događanja... imam astralna putovanja, vidim umrle, čak sam jednom i pričala sa ženskom...imam i jako čudne snove..
-al da počnem..jednom prilikom probudila sam se "na stropu"...ugledala sebe kako spavam..otvorila vrata od sobe, i moje tijelo je krenulo za mnom..krenulo je niz stepenice i ja sam ga pratila.. stalo je na zadnjoj i ja sam se tamo probudila.... bilo je užasno... mislila sam da nikad nisam imala gorji osječaj...nisam ni znala da je to astralno dok nisam posjetila psihijatra, više ga ne posjećujem.. ugl, neki da sam se probudila u noći, i osjetila sam da gorim, da mi netko bocka tijelo.. i sjetila se da u toj fazi možeš imat astral.. i odlučila sam da to hoću.. ležala sam na leđima i zakoračila prema gore i našla sam se u nekoj prostoriji sa nekom ženom.. pričale smo i puno mi je toga pojasnila. iako ja ne znam tko to je.. počela sam letjeti, bilo je predivno... i onda je sve to polako nestajalo i ja sam se vračala u svoje tijelo..
-svoje "čudne snove" povezujem sa astralom, probudim se u noći i osjetim da mi netko makne kosu sa ramena i da mi puhne u vrat i tako jedno tjedan dana, svaki dan za redom..
-već jakOo dugo nisam sanjala ništa lijepo... kažu da je to od stresa, al ja imam 15 godina i nemam nikakvih problema... ne očekujem da ćete mi vjerovat, al ja ne znam šta da radim.. o.O bila sam kod psihijatra, on kaže da sam fenomen.. i šta da ja na to kažem...
-možda mislite da je to glupost, ali MENE JE STRAH OTIĆ U SOBU!.. stalno nekoga vidim.. sa pokojom sestrićnom sam i pričala.. rekla je da je ona moj anđeo čuvar... i to me ohrabri jer znam da me bar netko pazi, al sa druge strane ja ne želim imat taj neki odnos sa mrtvima, jer se osječam da ne pripadam u ovaj svijet.. več u onaj..
-užas...oću umrijet...bar neću imat više tih problema...
i trenutno želim da pročitate to i da mi date neke savjete, šta god....

[Tinkerbell 8]

mislim da ti ovdje nitko neće ozbiljno odgovoriti, osim što će te ozbiljno proglasiti ludom!

na Alternativu ovo stavi.

[ady-]

Mi ti nemozemo dati nikakvu strucnu pomoc niti slicno..
to bi trebala ozbiljno porazgovarati s nekim ozbiljnim psihologom NE psihijatrom !!
jer psihijatar ce te sam nakljukat tabletama i smatrat te ludom...
Kolko sam cula nisi jedina koja tako nesto moze ...nemoj se nist plasit

[pavaogc]

Lina1996 kaže:

...

Možda je dobro kod snova pokušati uočiti pravilnosti u njihovom pojavljivanju i sadržajima na način da se uprati više svoju svakodnevnicu na najbanalnijoj razini sve od dodira, okusa, položaja tijela, mišića, zvukova pa do vrsta misli, sadržaja, odnosa s raznim osobama do slika, knjiga, filmova itd.... Možda bi uočavanje ove pravilnosti prvo racionaliziralo cijelu predstavu, a potom donijelo i mogućnost da je se spriječi, ili po potrebi i želji potencira; ukoliko bi u tim sadržajima koji se obično povezuju s podsvjesnim htjela na dodatan način tražiti mišljenje o stvarnom.

[norka]

nevjerovatno, ali budući da ja vjerujem u dosta stvari ponukana vlastitim iskustvima vjerujem i tebi ukoliko ti psihijatar nije dao neku dijagnozu ja bi se obratila možda nekom svećeniku npr. pravoslavnom, oni mole tzv. otklinjanje, katolički nemaju odobronje da molu svi, samo pojedini.....možda bi ti tako nešto pomoglo. sretno i piši još šta si susrela u astralu , meni fakat to super ako nije baš friki za tebe budući da si još dijete. đzsssss 15 godina

[strijelčic@]

Mogu ti samo reći da nisi luda nit ništa slično tome jer upravo čitam jednu knjigu gdje je opisana slična tematika (knjiga je o anđelima)..posebna jesi to definitivno, ali nemaš se čega bojati..

[nan]

Prvo, nisi luda, drugo, kad malo odrasteš će sve proći, treće...nemoj umrijet jer se sve nastavlja tamo "iza".

[Beljki]

Lina1996 kaže:

bok.. nadam se da nisam jedina koja ima ovakva događanja... imam astralna putovanja, vidim umrle, čak sam jednom i pričala sa ženskom...imam i jako čudne snove..
-al da počnem..jednom prilikom probudila sam se "na stropu"...ugledala sebe kako spavam..otvorila vrata od sobe, i moje tijelo je krenulo za mnom..krenulo je niz stepenice i ja sam ga pratila.. stalo je na zadnjoj i ja sam se tamo probudila.... bilo je užasno... mislila sam da nikad nisam imala gorji osječaj...nisam ni znala da je to astralno dok nisam posjetila psihijatra, više ga ne posjećujem.. ugl, neki da sam se probudila u noći, i osjetila sam da gorim, da mi netko bocka tijelo.. i sjetila se da u toj fazi možeš imat astral.. i odlučila sam da to hoću.. ležala sam na leđima i zakoračila prema gore i našla sam se u nekoj prostoriji sa nekom ženom.. pričale smo i puno mi je toga pojasnila. iako ja ne znam tko to je.. počela sam letjeti, bilo je predivno... i onda je sve to polako nestajalo i ja sam se vračala u svoje tijelo..
-svoje "čudne snove" povezujem sa astralom, probudim se u noći i osjetim da mi netko makne kosu sa ramena i da mi puhne u vrat i tako jedno tjedan dana, svaki dan za redom..
-već jakOo dugo nisam sanjala ništa lijepo... kažu da je to od stresa, al ja imam 15 godina i nemam nikakvih problema... ne očekujem da ćete mi vjerovat, al ja ne znam šta da radim.. o.O bila sam kod psihijatra, on kaže da sam fenomen.. i šta da ja na to kažem...
-možda mislite da je to glupost, ali MENE JE STRAH OTIĆ U SOBU!.. stalno nekoga vidim.. sa pokojom sestrićnom sam i pričala.. rekla je da je ona moj anđeo čuvar... i to me ohrabri jer znam da me bar netko pazi, al sa druge strane ja ne želim imat taj neki odnos sa mrtvima, jer se osječam da ne pripadam u ovaj svijet.. več u onaj..
-užas...oću umrijet...bar neću imat više tih problema...
i trenutno želim da pročitate to i da mi date neke savjete, šta god....

A cuj, ljudi su razliciti sa razlicitim razinama percepticnosti i senzibiliteta za razne stvari...

A ulogu igraju i godine, iz mog iskustva u tom nekom razdoblju od puberteta do sredine dvadesetih psiha je najaktivnija (druga strana medalje je manje stabilnosti u odnosu na kasnija razdoblja) i puno je lakse izazivati odredjene fenomene nego sto je to kasnije. naravno i to je donekle individualno.

A savjeti. tesko je to reci, najbolje je eksperimentirati, upoznavati samog sebe i iskustvom po malo iskopavati najbolje strategije nosenja sa ovim ili onim. Savjeti mogu biti eventualno nekakav izvor ideja i pokusaja.

Pa kad se vec nabacujemo savjetima ja bih nekako uvijek krenuo od banalnih stvari. Prehrana, vjezba, redovno spavanje (i opcenito redovnost u zivotnim navikama) i opcenito stvari koje tijelu i umu daju odredjeni temelj, oslonac i rutinu.

Onda bih recimo mogli ubaciti nekakve suplemente prehrani bilo prirodne ili ne, prema procjeni nekoga tko ima nekog pojma (osobno lelujam na razmedji tradicionalnih medicina poput ayurvedske ili kineske i moderne medicine i nutricionizma)

Zatim bi u obzir uzeo mozda nekog psihoterapeuta ako smatram potrebnim, izabravsi nekoga tko je malo otvorenijeg tipa prema navedenim pojavama, nazalost to kosta.

Zatim bi tek kao zadnja karika u nizu mogle uci neke duhovne/okultne/parapsiholoske/votevr price. Ne zato sto bi bile nesto lose nego zato sto je nekontrolirana suma svega, pa time i svakakvih sarlatana, fanatika, bauljatelja u prazno i lovaca u mutnom gdje se nekad previse lako pogubiti u gomilama neutemeljenih fantazija, fantasticnih tvrdnji i autoriteta bez pokrica.

ady- kaže:

Mi ti nemozemo dati nikakvu strucnu pomoc niti slicno..
to bi trebala ozbiljno porazgovarati s nekim ozbiljnim psihologom NE psihijatrom !!
jer psihijatar ce te sam nakljukat tabletama i smatrat te ludom...:
D
Kolko sam cula nisi jedina koja tako nesto moze ...nemoj se nist plasit

ja sam pak u bliskoj okolini imao obrnuta iskustva, barem po pricanjima "pacijenata" cije bi dozivljaje prije mogli svrstati u duhovnu domenu. Da su psihijatri bili otvoreniji, lakse prihvacali i bili uvjereniji da to nije nikakav poremecaj dok su psiholozi znali biti sokirani, prestraseni i cak biti u nekakvom otvorenom dinajalu i odbijanju toga sto im prica. Dobio sam dojam da su oni vise "matematicki" i analiticki tipovi neskloni "bauljanju po psihi" u odnosu na psihijatre.

Naravno i to je uvijek od covjeka do covjeka.

Price o kljukanju tabletama su isto malo pretjerane, dobar dio razloga za takav pristup je jednostavan nedostatak vremena i sredstava (u javnom zdravstvu) za nesto drugo.
Ipak bih isao na nekog sa dobrom psihoterapeutskom edukacijom, bez obzira bio psihijatar ili psiholog, ako se zeli krenuti u tom smjeru.

norka kaže:

ja bi se obratila možda nekom svećeniku npr. pravoslavnom, oni mole tzv. otklinjanje, katolički nemaju odobronje da molu svi, samo pojedini.....možda bi ti tako nešto pomoglo. sretno i piši još šta si susrela u astralu , meni fakat to super ako nije baš friki za tebe budući da si još dijete. đzsssss 15 godina :grloi::gorli::gorli:

svi nemaju dozvolu za egzorcizam sto je ipak nesto sasvim drugo, ne znam da li otklinjanja traze nekakvu posebnu dozvolu, mislim da moze svatko ali nisam siguran.

Kako bilo ne znam bi li ovo ulazilo u podrucje gdje bi tako nesto bilo potrebno, a nije da svecenstvo bas previse "pliva" u cijeloj prici iako opet zna se naletiti na iznenadjujuce potkovane. Ali i na preuzivljene likove kojima je sotona u svakoj zubobolji i proljevu

[Lina1996]

strijelčic@ kaže:

Mogu ti samo reći da nisi luda nit ništa slično tome jer upravo čitam jednu knjigu gdje je opisana slična tematika (knjiga je o anđelima)..posebna jesi to definitivno, ali nemaš se čega bojati..

ma kažu mi svi da imam dar, i to zvuči lijepo, al kad ti se tak nešto događa, nije ni malo lijepo... sve mi se to počelo događat prije koje 2 godine.. ometa me u svemu.. ne mogu normalno napisat zadaču da ne čujem nekoga i sve mi se pobrka.. jako brzo zaboravljam.. ponekad se izgubim u kući... i gubim vjeru u boga... :S

[klokanovac]

Lina1996 kaže:

ma kažu mi svi da imam dar, i to zvuči lijepo, al kad ti se tak nešto događa, nije ni malo lijepo... sve mi se to počelo događat prije koje 2 godine.. ometa me u svemu.. ne mogu normalno napisat zadaču da ne čujem nekoga i sve mi se pobrka.. jako brzo zaboravljam.. ponekad se izgubim u kući... i gubim vjeru u boga... :S

U razvojnom si razdoblju. Pubertet je pakleno razdoblje. I ja sam ga imao. Svi smo ga imali ustvari. Dogodi ti se svašta u životu u tom razdoblju Svaki dan ti je drugačiji, jedan dan si sretan, drugi dan mrziš cijeli svijet, problemi sa starcima koji stalno nešto seru po tebi, onda onaj osjećaj da ćeš eksplodirati, depresija, nesretna zaljubljenost, nezadovoljstvo svojim izgledom, prištići, itd. Užasan osjećaj.

I meni su se znale događati čudne situacije u tom razdoblju. Meni se primjerice znalo dogoditi da sam halucinirao prilikom spavanja. Zatvorio bih oči na neko vrijeme i kad bih ih otvorio vidio bih nekakve oči na jastuku koje su me gledale. I opet, kad bih zatvorio oči na neko vrijeme i opet ih otvorio, vidio bih nekakvog malog cirkusanta s motkom na krevetu koji bi plesao u krug.

Tako da, ja mislim da ti je to prolazna pojava i sigurno nisi jedina koja proživljava to. Uglavnom mozak ti se još razvija kao i tijelo. Hormoni ti vjerojatno divljaju. S obzirom na to da ti je tek 15 godina ovo još nije ništa. Ako si sad tek krenula u srednju očekuj i teže razdoblje jer ćeš sigurno biti i pod snažnim društvenim pritiskom koje će te ubacivati i izbacivati iz društva. Lako je moguće i da ćeš imati optičku varku na zrcalu i umišljati da si debela a nisi. Sredjoškolsko razdoblje je uglavnom i najteže razdoblje barem prve dvije godine, onda će ti se sve početi smirivati nakon toga.

Samo hrabro i ne daj se. Izdrži još par godina.

[henkak]

klokanovac kaže:

U razvojnom si razdoblju. Pubertet je pakleno razdoblje. I ja sam ga imao. Svi smo ga imali ustvari. Dogodi ti se svašta u životu u tom razdoblju Svaki dan ti je drugačiji, jedan dan si sretan, drugi dan mrziš cijeli svijet, problemi sa starcima koji stalno nešto seru po tebi, onda onaj osjećaj da ćeš eksplodirati, depresija, nesretna zaljubljenost, nezadovoljstvo svojim izgledom, prištići, itd. Užasan osjećaj.

I meni su se znale događati čudne situacije u tom razdoblju. Meni se primjerice znalo dogoditi da sam halucinirao prilikom spavanja. Zatvorio bih oči na neko vrijeme i kad bih ih otvorio vidio bih nekakve oči na jastuku koje su me gledale. I opet, kad bih zatvorio oči na neko vrijeme i opet ih otvorio, vidio bih nekakvog malog cirkusanta s motkom na krevetu koji bi plesao u krug.

Tako da, ja mislim da ti je to prolazna pojava i sigurno nisi jedina koja proživljava to. Uglavnom mozak ti se još razvija kao i tijelo. Hormoni ti vjerojatno divljaju. S obzirom na to da ti je tek 15 godina ovo još nije ništa. Ako si sad tek krenula u srednju očekuj i teže razdoblje jer ćeš sigurno biti i pod snažnim društvenim pritiskom koje će te ubacivati i izbacivati iz društva. Lako je moguće i da ćeš imati optičku varku na zrcalu i umišljati da si debela a nisi. Sredjoškolsko razdoblje je uglavnom i najteže razdoblje barem prve dvije godine, onda će ti se sve početi smirivati nakon toga.

Samo hrabro i ne daj se. Izdrži još par godina.

[nan]

henkak kaže:

namjera je bila dobra, samo stil mu malo šepa

[VDCOTO]

Hebeš stil, dao je dobre smjernice. Ne mora biti izričito tako ali izvucite nešto iz toga.

[VDCOTO]

Hebeš stil, smjernice su dobre. Ne mora biti striktno tako ali izvucite nešto iz toga.

Lina1996 kaže:

i gubim vjeru u boga... :S

U kojeg boga, onog krščanskog s bradom da izgleda mudriji?

[scootertechno]

norka kaže:

nevjerovatno, ali budući da ja vjerujem u dosta stvari ponukana vlastitim iskustvima vjerujem i tebi ukoliko ti psihijatar nije dao neku dijagnozu ja bi se obratila možda nekom svećeniku npr. pravoslavnom, oni mole tzv. otklinjanje, katolički nemaju odobronje da molu svi, samo pojedini.....možda bi ti tako nešto pomoglo. sretno i piši još šta si susrela u astralu , meni fakat to super ako nije baš friki za tebe budući da si još dijete. đzsssss 15 godina

Aj molim te nepricaj gluposti kakve veze ima psihijatar i svecenik sa time?

[klokanovac]

nan kaže:

namjera je bila dobra, samo stil mu malo šepa

Iskreno, žalosno je to što današnje adolescente nitko ne razumije. Izloženi su sami sebi i onda upadnu u čudna društva i završe na drogama i alkoholu. A zna se čak i da takve stvari štete tjelesnom i psihičkom razvoju. Ali koga briga za to? Bitno je da su im roditelji puni sebe i da moraju oni njih kao shvaćati.

Mene kad sam bio u pubertetu, nitko nije htio shvatiti od starijih osim mojih prijatelja koji su proživljavali sličnu situaciju a bio sam isto psihički i fizički zeznut da nisam ni znao gdje mi je glava a gdje rep. Cijela škola u koju sam ja išao je bila na cigaretama, drogi i alkoholu zbog toga. A poslije su starci kukali tražeći razloge zašto su im djeca takva kad su im počeli dolaziti pijani i napušeni doma.

Ali da sad previše ne offtopičarim, i meni su se znale događati čudne situacije prilikom spavanja. S obzirom na to da pubertet donosi psihičke frustracije, sasvim normalno da mozak šalje takve poruke. Ja čak tvrdim da tu nema ničeg posebnog i da je to normalna pojava uzrokovana nečime.

[The White Rabbit]

Lina1996 kaže:

bila sam kod psihijatra

jesu li te vodili neurologu?

klokanovac kaže:

I opet, kad bih zatvorio oči na neko vrijeme i opet ih otvorio, vidio bih nekakvog malog cirkusanta s motkom na krevetu koji bi plesao u krug.

gdje se on nalazi sada?

klokanovac kaže:

Iskreno, žalosno je to što današnje adolescente nitko ne razumije.

ja se kladim da su isto ovo govorili i u vrijeme kada je moja prababa bila adolescentica.

[Beljki]

The White Rabbit kaže:

ja se kladim da su isto ovo govorili i u vrijeme kada je moja prababa bila adolescentica.

jedino je upitno koliko su vremena prababe imale da budu adolescentice

[The White Rabbit]

Beljki kaže:

jedino je upitno koliko su vremena prababe imale da budu adolescentice

aha. dovoljno? Danas ga imaju previše.

[dinozi]

Nema potrebe za strahom,
pokusaj biti smirena i vidjet ces kako nakon odredjenog vremena upravljas sa situacijom.
Trebas sagledati stvari sa pozitivne strane.