Velike životne prekretnice

[Batiste]

Zla majkee kaže:

Zanima me jel se i vama ikad u životu desilo da je postojala jedna stvar ili odluka koja vam je promijenila cijeli tok života? Kak ste se nosili s tim? Ako je krenulo na bolje, jel vas stalno bilo strah da ne može zauvijek tak dobro? Ak je bilo loše, jel ste se još godinama kajali i mislili ŠBBKBB? Jel vas diralo mišljenje okoline ili ste samo pičili po svojem, bez obzira na neshvaćenost?

Ne znam kaj očekujem od ove teme, osim kaj sam se morala negdje ispuhati jer već malo pucam po šavovima od silnih odluka i promjena i svega kaj se desilo u zadnjih 365 dana.

Život je protkan stotinama odluka, ali upravo sukus svih tih odluka određuje naš život, ne samo jedna.
Protekom vremena imat ćeš jasniju sliku koje su odluke bile značajne i koliko su utjecale na kvalitetu tvojeg života.

Osobno se ne opterećujem definicijama tog tipa, trudim se živjeti slušajući vlastite instinkte i razum. Donijela sam hrpu dobrih i loših odluka, ne okrećem se, probleme rješavam u hodu. ŠBBKBB sam izbacila iz svojeg života jer je besmisleno, gubitak vremena.

Mišljenje okoline rado saslušam pa onda odvagnem koliko se preklapa s mojim.

Tebi želim uspjeh u poslu, hrabno si se upustila u neizvjesne vode, dok se vodiš ljubavlju i strašću, biti će i rezultata. Sretno!

[tirkizno]

Zla majkee kaže:

Prije cca godinu i pol dana, pomagala sam starcima nešto oko posla, i s obzirom da je posao monoton i radim ga s pola mozga, imala sam vremena razmišljati. Bio je period oko Božića i bila sam na praznicima.

U tim razmišljanjima sam zaključila da se ne vidim više na faksu, ali niti u toj branši i da ću odustati od školovanja te se pokušati ugurati u posao koji me oduvijek zanimao. Na moje veliko iznenađenje, ljudi oko mene su dosta dobro reagirali na tu ideju, pogotovo kad se uzme u obzir da sam s VSS zanimanja prešla na ono za koje ti treba trogodišnja škola.

Jedno vrijeme sam još zadržala studentska prava i počela raditi u toj struci u koju sam ulazila. Vrlo brzo sam shvatila da imam bolje ideje od šefice i dala sam otkaz. Hvatala me panika i "ja to ne mogu" i "ja to nikad nisam", ali nekak sam se izborila s tim i počela si sama tražiti poslove.

S obzirom da nisam imala ništa konkretno za pokazati, bila sam uvjerena da nikad neću doći do prvih klijenata. Ispalo je da sam u krivu.
Ok, za prva tri - četiri sam se morala malo namučiti, a nakon toga su se stvari samo zarolale i imala sam super godinu. To sve je započelo prošle godine u petom mjesecu, dakle, ravno godinu dana je prošlo.

Danas imam ugovoreno duplo više poslova nego cijelu prošlu godinu, a upiti mi i dalje stižu.

Ostvarila sam neke super suradnje i tu mi se otvara cijeli novi svijet.

Položila sam ispit koji mi je trebao da mogu legalno obavljati posao.

Od sljedećeg mjeseca ulazim u svoj prvi poslovni prostor i trenutno tražim svog prvog radnika.

Uz to mi se dešava i hrpa dobrih stvari na privatnoj razini. Uselila sam s dečkom u vlastitu nekretninu, konačno rješavam vozački koji sam započela prije deset godina, zaručila sam se...

I imam osjećaj da je za sve to odgovoran onaj period od prije godine i pol kad sam donijela tu odluku da nešto promijenim. Stvari mi se doslovno same slažu, čak i malo predobro pa samo čekam kad će me realnost opizditi u facu. I istovremeno sam presretna i uzbuđena i pod ogromnim stresom i sva u panici i nemam pojma kaj sve ne.

Zanima me jel se i vama ikad u životu desilo da je postojala jedna stvar ili odluka koja vam je promijenila cijeli tok života? Kak ste se nosili s tim? Ako je krenulo na bolje, jel vas stalno bilo strah da ne može zauvijek tak dobro? Ak je bilo loše, jel ste se još godinama kajali i mislili ŠBBKBB? Jel vas diralo mišljenje okoline ili ste samo pičili po svojem, bez obzira na neshvaćenost?

Ne znam kaj očekujem od ove teme, osim kaj sam se morala negdje ispuhati jer već malo pucam po šavovima od silnih odluka i promjena i svega kaj se desilo u zadnjih 365 dana.

Drago mi je zbog tebe Lijepo je pročitati ovako nešto pozitivno.

Boldano,već duže vrijeme kao da mi nešto govori da moram nešto poduzeti u vezi svoje situacije,donjeti odluku i da će mi se tek tada promijeniti život iz korijena.
Nemam muda. Jednostavno nemam muda. Ostajem na želji jer me strahovi proždiru a tako žudim za promjenom. Začarani krug koji me vodi do očaja.

[tonalf]

Ne znam hoću li biti izveden pred gradske zidine i kamenovan jer progovaram u "ženskom kutku" a pripadam onom drugom taboru, ali pratim ovu vašu temu i vuče me da kažem par stvari.

Hilda kaže:

Ovoga...javljaš se na telefon i dogovaraš poslove
Kaj mislite kak to ide kad imaš svoj posao?
Imam gripu? Upalu mjehura? Hu kerz bokte. U tih tjedan dana ode poslova za sljedećih 3-6 mjeseci.
Na godišnjem isto radiš.
Da, znam kako ovo zvuči.

Nije stvar kako to zvuči, nego kako to jest - a jest neodrživo. To ne znači da je pogrešno: primjerice, ako čovjek shvaća da je neodrživo, ali šprinta za nekim ciljem nadohvat ruke...ali raditi tako bez jasnog (i bliskog) roka je recept za samouništavanje.

Ja sam također suosnivač jedne tvrtke koja se u međuvremenu razvila i dobrano stala na svoje noge (dvadesetak zaposlenih itd.) i znam što znači "povući", radio sam po 2-3 mjeseca 65-70 sati tjedno, ali sam svaki put izgorio i svaki put osjetio da samo počeo raditi u prazno, da moram spustiti za 10-20 sati prije nego se npr. razbolim - i prije nego posao ode kvragu.

Godišnji su bili kratki, možda 2 tjedna, ali bih se bez pardona isključio na tjedan dana, onda pogledao mail i opet tjedan dana mir. Po mom iskustvu je iluzija da poduzetnik nema vremena za godišnji.

QuercusRobur kaže:

Ja ti isto dolazim iz slične obitelji, gdje se neuspjeh smatra katastrofom, a perfekcionizam vrlinom. U jednom trenutku života to me tolko kočilo, da sam mislila da ću poludit.

Mislim da ovo nije stvar tvojih roditelja, nego kvalitetna dijagnoza hrvatske opće poslovne i osobne kulture, u jednoj rečenici. Bravo!

bigblue2010 kaže:

S jedne strane je normalno da se bojiš, ali pokušaj si zamisliti najgoru moguću situaciju, pa ćeš vidjeti da i nije tako strašno i da se uvijek nešto može napraviti, bar dok je posao u pitanju.

Upravo tako! Baš sam nekidan pogledao jako dobro predavanje na temu: Tim Ferris: Why you should define your fears instead of your goals (13 min.). Preporučam.

[Nevjerna]

Svi smo tu i tamo nesigurni, iskreno se divim ljudima sa pravim iskonskim samopouzdanjem koji su sami sebi uvijek dobri i dovoljni i kad im kažeš nešto ijepo i ružno oni znaju ko su. Ja isto patim od impostera, samo je dodatno pojačan jer sam osoba koja ne dozvoljava sebi da se previše umara, nisam tip osobe koja će na g.o trčat u firmu ako je nešto iskrslo, nit sam tip da do savršenstva nešto dovodim. Vikendima se ne usavršavam nego odmaram. Zbog toga često o sebi mislim da sam jednostavno lijena gotovanka, iako sve napravim na vrijeme i rijetko griješim na poslu. Čudno je kako uvijek potrčimo da se osudimo, a rijetko da se utješimo ili pohvalimo.

[mari_2011]

Nevjerna kaže:

Svi smo tu i tamo nesigurni, iskreno se divim ljudima sa pravim iskonskim samopouzdanjem koji su sami sebi uvijek dobri i dovoljni i kad im kažeš nešto ijepo i ružno oni znaju ko su. Ja isto patim od impostera, samo je dodatno pojačan jer sam osoba koja ne dozvoljava sebi da se previše umara, nisam tip osobe koja će na g.o trčat u firmu ako je nešto iskrslo, nit sam tip da do savršenstva nešto dovodim. Vikendima se ne usavršavam nego odmaram. Zbog toga često o sebi mislim da sam jednostavno lijena gotovanka, iako sve napravim na vrijeme i rijetko griješim na poslu. Čudno je kako uvijek potrčimo da se osudimo, a rijetko da se utješimo ili pohvalimo.

znas,

nikada nisam kuzila ekipu koja tokom godisnjeg dodje na posao,
jer eto... zvao ga je kupac/ili sl.

zna se tko te mjenja, stavis ga u automatski odgovor i
lagano off.


pa jebote, naradis se cijele godine na najjace, i da jos pod godisnjem
tetosim nekoga. a-a.
uvijek iskljucim sluzbeni mob na godisnjem.. pa i vikendom.



osim ako cu biti direktorica neke firme (mozda svoje),
onda mi je to drugi par opanaka.

[Flying Buttress]

Nevjerna kaže:

Svi smo tu i tamo nesigurni, iskreno se divim ljudima sa pravim iskonskim samopouzdanjem koji su sami sebi uvijek dobri i dovoljni i kad im kažeš nešto ijepo i ružno oni znaju ko su. Ja isto patim od impostera, samo je dodatno pojačan jer sam osoba koja ne dozvoljava sebi da se previše umara, nisam tip osobe koja će na g.o trčat u firmu ako je nešto iskrslo, nit sam tip da do savršenstva nešto dovodim. Vikendima se ne usavršavam nego odmaram. Zbog toga često o sebi mislim da sam jednostavno lijena gotovanka, iako sve napravim na vrijeme i rijetko griješim na poslu. Čudno je kako uvijek potrčimo da se osudimo, a rijetko da se utješimo ili pohvalimo.

To valjda vi s impostorom.
Meni je to potpuno stran koncept.

[Pješčani sat]

mari_2011 kaže:

znas,

nikada nisam kuzila ekipu koja tokom godisnjeg dodje na posao,
jer eto... zvao ga je kupac/ili sl.

zna se tko te mjenja, stavis ga u automatski odgovor i
lagano off.


pa jebote, naradis se cijele godine na najjace, i da jos pod godisnjem
tetosim nekoga. a-a.
uvijek iskljucim sluzbeni mob na godisnjem.. pa i vikendom.

ja sam to radila, par godina. imala sam ugovore na par mjeseci, uzimala bih si petak/ponedjeljak da potrošim stari godišnji, i zvali su me jer je bilo nešto hitno.
nisam bila u poziciji da se postavljam.
jednostavno sam prestala uzimati godišnji po dan, spakirala ih više i rekla ode ja na go.
misliš da me nisu zvali? ali ispalo je da je Pariz dovoljno daleko da odustanu

Nevjerna kaže:

Čudno je kako uvijek potrčimo da se osudimo, a rijetko da se utješimo ili pohvalimo.

meni je ovo nepoznata reakcija. ja sebe volim. kad i zajebem, prihvatim to i progutam. ne sjećam se kad sam sama sebe zadnji put osudila. a bome i ljudi oko mene, nisu nešto usmjereni protiv sebe. jebo takav život, dovoljno je ljudi oko mene koji oštre noževe, da si ne bih sama spoticala nogu.

ne daj se, Nevjerna, izbij takve misli iz glave!