Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.05.2007., 01:13   #1
(Ne)zivot u dvoje

U braku sam 20-tak godina.Tako nekako i moje prijateljice i poznanice.Slusam ih zadnje vrijeme,sve smo nezadovoljne.Slusam i njihove i mog muza,i oni su nezadovoljni.Do prije svega 4-5 godina,sve je,bar je tako izgledalo,stimalo medju nama.Razlog pocetka nezadovoljstva je potreba nas zena da napravimo napokon nesto i za sebe.Posvetile smo ove godine obitelji,razvozu djece po aktivnostima,skola,kucanske obaveze,drzanje obitelji na okupu........
Djeca su odrasla,krecu svojim putem.Mi financijski osigurani s dobrim poslovima.Sve moje prijateljice pa i ja,napokon imamo vise vremena za sebe i svoje potrebe.Neke od nas su nastavile s edukacijom,neke mijenjale posao u kojem sad mogu i ostvarit vazniju karijeru,posvetile se hobijima koje su prizeljivale cijeli zivot,kad za to bude vremena.......i to je vrijeme doslo.Bar smo mi tako mislile
Odjednom su se muzevi redom pobunili.
Cesto se tako sastanemo u parovima i uglavnom krene rasprava u tom smijeru.
Gledam ih i razmisljam.......zene su sve zadovoljnije svojim novim zivotom,nekako poletnije,sretnije........oni su svi potisteni,uplaseni nasim novim JA.
Kad pricam s prijateljicama sve su zadovoljne svojim novim izborima,ali nezadovoljne reakcijama muzeva.Sve do jedne se nalaze na rubu odluke,da li ostati u tom braku ili ne,jer svaki trenutk proveden s muzem od tad je postala prava mora.Stalne ironicne primjedbe,zamjerke.....vise ne znas skuhat pravi obrok,ne peces vise kolace,nikad te nema doma.......i milion slicnih stvari,da ih sad ne nabrajam.
Kad se ja vratim kuci iz svoje skolice,nadjem osobu,koja bi sad trebala biti zreli muskarac,kad ono jadna i tuzna faca napustenog djecacica kojeg je mama zaboravila pogladit po glavici.Kako ja,tako redom i one.Pitam se sad,da li smo otpocetka trebale bit gadure i furat svoj put,ne gledat da li on ima cistu i ispeglanu kosulju za vazan sastanak,pamtit rodjendane njegovih roditelja,brace,sestara,odlazit na informacije u skolu,pripremat nedjeljne ruckove za obitelj,vozit njegove roditelje po bolnicama,obavljat sve da on moze u potpunosti ostvarit svoju karijeru........i kad mi zelimo samo nastavit ono sto smo privremeno zamrzle zbog dobrobiti te obitelji,vise nismo dobre majke ni zene.
Ako nas vole,kao sto kazu da vole,zasto ih nasa sreca ne raduje kao sto je nas radovala njihova????
lacca is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2007., 01:38   #2
Quote:
lacca kaže: Pogledaj post
U braku sam 20-tak godina.
...Stalne ironicne primjedbe,zamjerke.....vise ne znas skuhat pravi obrok,ne peces vise kolace,nikad te nema doma.......i milion slicnih stvari,da ih sad ne nabrajam.
Kad se ja vratim kuci iz svoje skolice,nadjem osobu,koja bi sad trebala biti zreli muskarac,kad ono jadna i tuzna faca napustenog djecacica kojeg je mama zaboravila pogladit po glavici.Kako ja,tako redom i one.Pitam se sad,da li smo otpocetka trebale bit gadure i furat svoj put,ne gledat da li on ima cistu i ispeglanu kosulju za vazan sastanak,pamtit rodjendane njegovih roditelja,brace,sestara,odlazit na informacije u skolu,pripremat nedjeljne ruckove za obitelj,vozit njegove roditelje po bolnicama,obavljat sve da on moze u potpunosti ostvarit svoju karijeru........i kad mi zelimo samo nastavit ono sto smo privremeno zamrzle zbog dobrobiti te obitelji,vise nismo dobre majke ni zene.
Ako nas vole,kao sto kazu da vole,zasto ih nasa sreca ne raduje kao sto je nas radovala njihova????

Jeste li od početka treale tako? jeste! Jesu li to žene gadure? Ne, to su žene koje znaju da uvjek tako završi kad muške servisiraš.

Ovaj post možeš komotno staviti an Biti domaćica... pa da zagovornice vide svoju sudbinu za 20 godina.
Brazda is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2007., 23:21   #3
You go girl . Ionako im je vrijeme da odrastu. Treba im ukazati na činjenicu da ste ih servisirale godinama. Da vide kako je mom mužu, koji se mora brinuti za sebe, jer ja uz malo dijete i zahtjevnu karijeru stvarno nemam vremena još i za to, odmah bi se primirili
bigblue2010 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.05.2007., 23:36   #4
Problem je u tome što ste od početka postavile svoje uloge kao žrtve koje se daju za djecu, muža i obitelj, a sebe stavljate na zadnje mjesto. Naravno da vam se muževi sada bune, jer ste od jedanput počele stavljati sebe na prvo mjesto, što je dobro, ali puno, puno teže za naviknuti njihova veličanstva na novi režim. Nemam pojma kako ćete to isfurati sada nakon 20 godina jednog "podređenog" režima, ali definitivno možete biti primjer mlađim ženama koje tek sada ulaze u brak kako od početka treba postaviti pravila igre na taj način da ne zakineš sebe za stvari na koje imaš pravo bila u braku ili ne, bilo to s velikom ili malom djecom, imala 30 ili 50 godina.
Želim ti puno sreće kao i tvojim frendicama da ostvarite svoje želje, ali i očuvate brakove u kojima ste jako razmazile svoje muževe.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 00:11   #5
Da, znam dosta brakova koji su nakon bračnog staža koji spominješ puknuli na inicijativu žena, a muževi ostali zblenuti i iznenađeni ("šta li joj je sad došlo?").

Ista priča koju spominješ: žena se "budi", želi nešto novo i drugačije, i u karijeri i u privatnom životu i u ostalim interesima i hobijima. Ona spika "pa ja nisam imala ništa od života, samo sam se žrtvovala za svih vas".

Mislim da se u tim godinama nekakva sredovječna kriza događa i ženama, ne samo muškarcima kako se misli, nailazi neka strava pred budućnošću, pokušaj da se zauvijek ostane mlad, žal za stvarima u prošlosti koje nisi napravio. Plus toga, nagomila se dosta stvari, umor, monotonija, muž ti se popne na vrh mozga, postane ti dosadan, djeca te više ne šljive jer su velika. A velika većina žena danas u tim godinama i dalje dosta dobro i relativno mladoliko izgleda, pogotovo ako imaju neki standard i njeguju se, i promatraju same sebe kao žene koje još imaju potencijala za sve, i za ljubav i za posao i za početak nekog novog života.

Ovo što ti pišeš razumljivo je, i zapravo pozitivno je da žene same sebe tako pokušavaju uposliti i motivirati s nekim novim zanimacijama, bolje to nego da padnu u depru. Samo ipak bi trebale vidjeti i dalje od svog nosa. Jer čim ti počneš s onim "muž mi ide na živce, dosadio mi je", pa te cijeli dan nema doma, nakrcaš se s poslom, onda se radije nađeš s prijateljicama nego da s njim odeš negdje nakon posla u grad na kavu, malo pomalo eto ti ga vraga, dolazit ćeš doma i zaticati sve većeg stranca. I normalno da će se on duriti. Djelomično je točno da su muški egoisti i cijeli život ko mala djeca (i često infantilno reagiraju na nedostatak pažnje), ali zamisli si sebe: npr. da tebi muž sad kaže "ja sam se cijeli život žrtvovao za obitelj i samo rintao, nisam ništa imao od života, e sad hoću malo živjeti kako ja hoću", pa ti dođe svaki dan navečer doma nakon nebrojenih novih aktivnosti svog "novoga života", vidiš ga da je "puknuo" i da želi biti novi čovjek, e pa i ti bi se malo durila i pitala se "pa gdje sam ja tu".

Tak se i ti muževi vašeg "kluba veselih žena" vjerojatno pitaju "e pa gdje sam sad ja u toj priči, može li ona i mene ukalkulirati u nešto". Zato, u čitavoj toj strasti za novim životom, možda bi bilo zgodno koji puta pozvati i svoje dosadne muževe na neko "bapsko okupljanje", tko zna, možda biste se svi skupa podsjetili zajedničkih zgoda i nezgoda iz mladosti i raznih fora, svi se zajedno nasmijali i opustili.

Isto tako, zgodno je nekad nakon posla s vlastitim mužem otići na kavu, kad znaš da više doma ne čekaju mala, gladna dječica. Pa otputovati negdje sama s mužem, bar na neki vikend i sl. Možda bi otkrile da vam je još dosta toga zajedničkog ostalo. Jer kad počne udaljavanje i sve više izbjegavate biti zajedno, onda se sve više počneš baviti mišlju da ti je možda i bolje bez njega i sve lakše postajete stranci. Normalno, treba prekinuti ono što je loše, ali mislim i da nije uvijek sve tako loše, nego u tim godinama i muškarce i žene lako uhvate neke "bube u glavi" i lako se odluče na kidanje. Ono što znam iz moje okoline -- mnogi ubrzo i zažale zbog te odluke o razlazu, i na dosta ružan način se otrijezne od te svojevrsne sredovječne "šize", ali tada već bude prekasno.
Blond_Fairy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 00:16   #6
Mozda je malo preteska rijec "zrtva" u tvom postu.Nije se tu radilo o zrtvi,to je bio moj izbor,nisam osjecala da je zrtva brinit se za obitelj.Znam da sam napravila dobar posao,dobro odgojila dijete koje krece svojim putem sretno i zadovoljno,uvijek sam imala vremena za nju i njene potrebe.To ja nisam imala kod svojih roditelja,jer su oboje jako puno radili i vjerojatno je moja odluka i bila takva,da pruzim svojoj obitelji ono sto ja nisam imala.
Sad ucim svoju kcerku da ne ponovi istu gresku.
Mozda neki moj post pomogne djevojci ili zeni koja je pred takvom odlukom.
Puno mi znaci podrska mojih prijateljica i vas na forumu
Danas mi je jedna od njih javila o novom poslu koji je dobila,odlazi iz stare firme i ulazi u novu,ima 49 godina i kaze:vidis,sve je moguce,ni godine me nisu sprijecile da napredujem
To je bio i moj sretan trenutak dana!
lacca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 00:43   #7
Blond F
za takvu tvoju procjenu,morala bi poznavat detalje iz mog zivota......
ovako si me ubacila u uopcenu verziju "kriznih godina"
vec sam postala na temi o razlicitosti medju partnerima i tamo mozda nesto vise pise o tome......
on je totalno razlicit od mene,imamo drukcije interese,vremenom je to postao problem.......
ne priznaje da smo razliciti i neshvatljivo mu je da ja o necemu imam drukcije misljenje od njega...itd...ali to je vec drugi problem.......
zato ne mozes mene ili nekog drugog stavljat u kalup,tvoj post izgleda kao tekst s nekog linka o psihologiji (nemoj se ljutit)
lacca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 01:19   #8
lacca, ja tebe uopće ne ubacujem u nikakve verzije ni kalupe, govorila sam onako totalno nešto općenito, sorry ako si me krivo shvatila da ti želim nešto docirati ili soliti pamet. Zaista nisam tako mislila. Nisam ni mislila da tražiš baš za sebe neki savjet i mišljenje, shvatila sam više da govoriš onako generalno o svojim prijateljicama i krugu u kojem se krećeš.

Isto tako, znam da je "žrtva" preteška riječ, nisam mislila da je riječ o nekakvim ženama koje su tko zna što trpile i žrtvovale, koje nisu imale svoje ja niti išta od života. To je bilo onako uvjetno rečeno, mi žene često za sebe mislimo da se više prilagođavamo obitelji i mužu i sl., i da možda više potiskujemo svoje potrebe, nego što to oni čine, a "žrtva" nije baš ono što pod time mislim.

Ja sam malo lamentirala općenito, naime imam dosta poznatih u sličnim fazama, sad zavisi kako kod koga sve to skupa prođe, kod nekih s većim kod nekih s manjim turbulencijama. Imam i nešto frendica koje su u 40-tima same inicirale razvode brakova koji su naizgled bili sasvim solidni, bez nekih naročitih drugima vidljivih problema. OK, znam da to može biti varljivo. Svaka žena najbolje zna što sama prolazi.

Stvarno se nisam obraćala direktno tebi. Ja sam i sama prošla neke krize još i prije tih godina koje spomiješ kod svojih frendica. Zato sam si uzela slobodu da tu malo lamentiram. Ništa nije bilo niti upereno protiv tebe niti namijenjeno konkretno tebi, ne bih to ni mogla jer nemam dovoljno "štofa", ne znam puno o tebi. Mislim da te ta riječ "kriza" koju sam ja upotrijebila ne treba vrijeđati, jer nije to nužno nešto negativno, to su neka previranja koja nam se svima događaju, a u tom komešanju se može i nešto dobro izroditi.

Postoji, naravno, mogućnost, da su među ženama koje ti spominješ, u krugu tvojih prijateljica, zaista žene te koje su sposobnije, konstruktivnije od svojih muževa, a muževi su im se pretvorili u "trutove" i dok žene i dalje žele naprijed, oni se opuštaju. Shvaćam da to može i te kako nervirati (osobno se, doduše, možda ne mogu previše u to uživjeti, jer živim s hiper-ambicioznim muškarcem, punim inicijative u svemu, koji nikad ne miruje). Ti vjerojatno najbolje znaš što bi bilo najbolje za tebe da učiniš ako želiš neku promjenu.
Blond_Fairy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 01:36   #9
Quote:
lacca kaže: Pogledaj post
Mozda je malo preteska rijec "zrtva" u tvom postu.Nije se tu radilo o zrtvi,to je bio moj izbor,nisam osjecala da je zrtva brinit se za obitelj.Znam da sam napravila dobar posao,dobro odgojila dijete koje krece svojim putem sretno i zadovoljno,uvijek sam imala vremena za nju i njene potrebe.To ja nisam imala kod svojih roditelja,jer su oboje jako puno radili i vjerojatno je moja odluka i bila takva,da pruzim svojoj obitelji ono sto ja nisam imala.
Sad ucim svoju kcerku da ne ponovi istu gresku.
Mozda neki moj post pomogne djevojci ili zeni koja je pred takvom odlukom.
Puno mi znaci podrska mojih prijateljica i vas na forumu
Danas mi je jedna od njih javila o novom poslu koji je dobila,odlazi iz stare firme i ulazi u novu,ima 49 godina i kaze:vidis,sve je moguce,ni godine me nisu sprijecile da napredujem
To je bio i moj sretan trenutak dana!
Ja te potpuno razumijem.
Citala sam te na onom prije o razlicitim osobnostima i nisam znala sto bih ti rekla.Doduse,ne znam ni sada,ali razmisljam o tvojoj situaciji pa eto..
Za pocetak zanemari odgovore tipa "vidite drage zene sto ce vam se dogoditi ako ne radite u firmi od pocetka".Ti si tu gdje jesi i moras ici naprijed.
Ne mislim niti da je Blond Fairy pogodila bit problema.Malo ide u krajnosti.

Dakle,cinjenica je da se ljudi sa godinama mijenjaju.Nesto sami po sebi ,ali vise radi promjenjenih okolnosti.
To se tebi dogodilo.
Kad je bila potreba,ostala si doma po svom izboru i nemoj to smatrati kao zrtvu.
To vrijeme je bilo dobro ulozeno u tvoj tadasnji posao i vidis rezultate u zadovoljnom djetetu ,i dobro ocuvanim odnosima u siroj familiji i roditeljima.
A ni muz ti nije bio nesretan.
Znaci uspjela si u onome sto si radila.

Problem je sto se okolnosti tvome muzu nisu promijenile.
Navika je grda stvar,koliko zna biti i dobra.
On ne vidi razloga zasto bi se sada nesto trebalo mijenjati.
Tako je uvijek bilo i bilo je dobro, pa cemu sad noviteti?

Cini mi se kako ste vas dvoje dobro funkcionirali bas radi njegovog posla.
Njega ipak nije dosta bilo doma pa si stigla posvetiti i sebi vremena.
Meni se on cini dosta posesivan sto si ti kao mladja lakse podnosila.
Dok je on navigavao,za njega je vrijeme stajalo sto se tice familije.Svaki put kad se vratio ,nastavljalo se dalje kao da se nista nije u medjuvremenu promijenilo.
Mozda da ste stalno bili skupa sadasnje promjene mu se ne bi cinile tako velike.A mozda ne biste niti do ovdje dosli.
To znas najbolje ti jer znas kakva je osoba.

Tvoj problem je kako dalje.
Nazalost,to ti nitko ne moze reci.
Sama moras odluciti.
I snositi odgovornost za posljedice svoje odluke.

Mozes ostati u braku i biti nesretna i nezadovoljna sobom sto ce trpiti i tvoja obitelj.
Mozes se i rastati sto opet donosi niz novih problema.
Idealno rijesenje je ,naravno ,objasniti muzu situaciju i da on to shvati te prihvati moguce promjene.
Ti ga najbolje poznas i znas kako bi to mogla izvesti.
Tipa mrkva-batina.
Pri tome probaj razmisljati na njegov nacin.
Ne da zanemaris svoje zelje,nego da ih on moze razumjeti.Probaj ga postaviti u svoju situaciju,mozda shvati.
U svakom slucaju,treba ti puno takta.(o zivcima necu ni govoriti )

Eto,nisam ti puno pomogla,ali samo da znas kako ima ljudi koji suosjecaju sa tobom.
pliva plava is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 01:40   #10
Quote:
lacca kaže: Pogledaj post

vec sam postala na temi o razlicitosti medju partnerima i tamo mozda nesto vise pise o tome......
on je totalno razlicit od mene,imamo drukcije interese,vremenom je to postao problem.......
ne priznaje da smo razliciti i neshvatljivo mu je da ja o necemu imam drukcije misljenje od njega...itd...ali to je vec drugi problem.......
Evo sad sam pročitala tih nekoliko tvojih postova na temi o različitosti među partnerima. OK, sad mi je više stvari jasno. Ali stalno mi pada na pamet da vas je možda jako razdvojilo i na neki način otuđilo to njegovo zanimanje (pomorac) i to što ste zapravo veliki dio braka bili na duže razdvojeni (ne vjerujem da si ga stalno mogla pratiti na putovanjima).

Jesam li bar malo u pravu? To je težak život. Nije bilo lako ni njemu samom na brodu ni tebi samoj doma s djetetom. A čovjek se nekako i otuđi, ti si se dalje "razvijala" sama i on ti je možda postajao sve veći stranac. Sada kad se te različitosti sve više pokazuju, jer prošlo je i puno vremena, godine su prošle, sazreli ste, on na neki način nije pratio to tvoje "razvijanje" u nekom drugom smjeru, jer je bio odsutan, sada ti vidiš samo minuse -- vidiš čovjeka koji te nervira i za kojeg osjećaš da te ne poznaje. A on valjda i dalje vidi ili želi vidjeti neku sliku idealne žene koju si je on nekad zamislio, koja će biti luda od sreće kad se on vrati s broda i provoditi s njim svaku minutu, pokušavati nadoknaditi sve ono što su propustili dok nisu bili zajedno.

On ne vidi da si ti otišla u nekom drugom smjeru, a ako i vidi boli ga to. Teško mu se s tim suočiti. Sad pitanje je koliko ti njega u ovim godinama možeš mijenjati i preodgajati, da on shvati da je to nešto potpuno normalno i razumljivo, ili misliš da nema šanse da se njegov stav prema svemu tome promijeni...I pitanje je koliko ti je, onako duboko u srcu, još uopće stalo do njega.
Blond_Fairy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 09:01   #11
Evo i jednog pogleda na tu situaciju iz perspektive mladog muža!!! Nisam čitao sve postove, ali sam vidio par riječi žrtva. Slažem se da je to teška riječ i pitam tko uopće žene tjera na žrtvovanje. Evo kod mene na početku je situacija takva da žena želi raditi kućanske poslove i trudi se biti dobra onako kako to društvo zahtijeva o žene. A ja ju uporno odgovaram od toga. Jer život se ne sastoji samo od kuhanja, peglanja i tih čuda. Ali neće ni da čuje!!!! Ja ju pitam da malo nekam odemo van, ali nee, njoj se spava. Kad kažem da bi ja malo van sam, onda suze na oči. Dobro, u zadnje vrijeme je toga manje. Ali moja poanta je da bi ja volio s njom se zabavljati, no to je izgleda nemoguće, jer se ona mora tu "žrtvovati". A za 20 godina bi se moglo dogoditi ovo o čemu se ovdje piše. Ja ću se naviknuti na njuzin režim, a ona će shvatiti ovo o čemu ja sad pričam i mogao bi se dogoditi sudar!!!!! A zašto??? Je li zato što se tu žena vrti oko muža ili se muž prilagođava ženi?? Moje osobno mišljenje je da bi se ljudi trebali malo više slušati, a ne slijepo ići svojim putem i tražiti da se onaj drugi prilagodi!!!
baboon is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 09:03   #12
daj reci nešto, misliš li da ste otpočetka trebale imati vremena za sebe? i otpočetka se ponašati ovako kao sad?

ja sam u braku 5 godina a tako kao ti sada živim od početka. ja recimo nisam sigurna da je to dobro: posvećujem se djetetu, trudim se uvijek biti tu za njega, ali povremeno udovoljim sebi (da ne velim da jako puno radim). samo što je moj suprug s time zadovoljan.
plavva is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 09:52   #13
Da, otpočetka se treba imati vremena i za sebe ali i za zabavu u dvoje. Pritom mislim na nekakve izlaske i druženje. Samo briga oko kućanstva zatupljuje i s vremenom čovjek pukne!!!
baboon is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 10:01   #14
Quote:
lacca kaže: Pogledaj post
Blond F
za takvu tvoju procjenu,morala bi poznavat detalje iz mog zivota......
ovako si me ubacila u uopcenu verziju "kriznih godina"
vec sam postala na temi o razlicitosti medju partnerima i tamo mozda nesto vise pise o tome......
on je totalno razlicit od mene,imamo drukcije interese,vremenom je to postao problem.......
ne priznaje da smo razliciti i neshvatljivo mu je da ja o necemu imam drukcije misljenje od njega...itd...ali to je vec drugi problem.......
zato ne mozes mene ili nekog drugog stavljat u kalup,tvoj post izgleda kao tekst s nekog linka o psihologiji (nemoj se ljutit)
Tvoj uvodni post govori jedno, a ovaj nešto drugo.

U uvodnom postu sve se vrti oko toga da u tvom i životu tvojih prijateljica pušu neki novi vjetrovi s kojima se mijenja red i ritam vaših života, s čim se muževi baš i ne slažu.
Na to Blond F. daje jednu sasvim korektnu procjenu pitajući se dali ste s tim novim entuzijazmom zaboravile svoje muževe koji se možda i s pravom osjećaju malo izgubljeno s "novim" suprugama.

Sad dolazi informacija o razlikama u osobnostima i o tome kako ste ti i tvoj muž totalno različite osobe. Ispada da je to jedini važan podatak u cijeloj zavrzlami, a sve ove priče o novom životu su skoro nebitne. Bitne su samo utoliko što si ti završila jedno poglavlje života, podizanje djece, i sad se osjećaš spremnom napustiti brod na kojem ti je, kako se čini, uvijek pomalo bilo tijesno.
Illana is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 10:20   #15
Quote:
lacca kaže: Pogledaj post
Mozda je malo preteska rijec "zrtva" u tvom postu.Nije se tu radilo o zrtvi,to je bio moj izbor,nisam osjecala da je zrtva brinit se za obitelj.Znam da sam napravila dobar posao,dobro odgojila dijete koje krece svojim putem sretno i zadovoljno,uvijek sam imala vremena za nju i njene potrebe.To ja nisam imala kod svojih roditelja,jer su oboje jako puno radili i vjerojatno je moja odluka i bila takva,da pruzim svojoj obitelji ono sto ja nisam imala.
Sad ucim svoju kcerku da ne ponovi istu gresku.
Mozda neki moj post pomogne djevojci ili zeni koja je pred takvom odlukom.
Puno mi znaci podrska mojih prijateljica i vas na forumu
Danas mi je jedna od njih javila o novom poslu koji je dobila,odlazi iz stare firme i ulazi u novu,ima 49 godina i kaze:vidis,sve je moguce,ni godine me nisu sprijecile da napredujem
To je bio i moj sretan trenutak dana!
Žrtva je upravo riječ, jer se žrtva radi s izborom. Problem je u tome što žene često puta nisu svjesne kakve posljedice to žrtvovanje može povući za njih i za budućnost. Često smo povučene nekim iskonskim gabaritima kako žena drži tri kantuna od kuće, a ne pitamo se koliko iskreno to želimo tako postaviti. Često puta to tako i protiv sebe radimo jer idemo linijom manjeg otpora, lakše je prihvatiti ta tri kantuna, nego uvjeravati muža kako bi trebao taj jedan kantun natovarit na svoja leđa pa podijeliti "žrtvu".

Ja sam trenutno u vezi sa muškarcem od 26, a ja imam 30, živimo zajedno. Fasciniralo me koliko je on još "sirovina" u smislu da ga mogu na finjaka oblikovati u ono što mi treba i kako bi stvari po meni trebale funkcionirati. Još je uvijek na neki način dijete i uopće nema nikakvu viziju kako bi stvari trebale izgledati i funkcionirati pa mu se neke stvari trebaju objasniti. Imam sreću što mu je mama dosta slobodnog duha, čak slobodnijeg od mene, tako da kad će me, a sigurno to radi, stavljati u neke njene gabarite, će naći mirno utočište u mojim metodama (baš sam vražja )
Sva neka izvolijevanja tipa da čistim za njim i skupljam pobacani prljavi veš završavaju vrlo pogubno po njega, al trudi se, naučio je već neke stvari raditi kako spada.
Od prvog dana sam mu predočila što i kako želim, a eventualne žrtve očekujem u kompenzaciju kada će meni nešto biti jednako važno. Brak je partnerstvo, a žrtva u braku mora biti recipročna! To je zlatno pravilo, ali pravila igre se postavljaju na početku.
Mislim da će vašim muževima trebati neko vrijeme da to prihvate. Možda bi ih trebali pokušati uključiti u neke od svojih novih aktivnosti. Ako ne, svakako odvojite neko vrijeme za zajedničke interese i druženja.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 12:51   #16
dakle , ti se zrtvujes sada u onome sto tebi pase , a ocekujes od njega kasnije da pridonese svoju zrtvu , kada opet tebi bude pasalo??

i ti njega oblikujes po svojim zeljama i potrebama??

draga moja , ti ces u jednom ternutku ostati gadno iznenadena i onda doci ovdje pisati kako se on naglo promiejnio i kako ga ciejlo vrijeme nisi uopce ni poznavala
a to sto vi imate niti je partnerstvo , niti je zivot u dvoje
ZgSash is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 13:06   #17
zg_sash, Ivanicapeca i baboon, molim vas nemojte sada navoditi temu na krive pruge: dajte malo bolje sve pročitajte, a možete pročitati i nekoliko postova autorice na drugoj temi ovdje (to je jako važno za razumijevanje ove teme!). Doista ovdje nije poanta u nikakvoj "žrtvi", pogotovo ne nekoj koja bi proizlazila iz obavljanja kućanskih poslova -- sad da ne izbanaliziramo stvar do te mjere, jer to nije ono što autoricu muči. Ja sam možda neoprezno upotrijebila riječ žrtva, a bila sam svjesna da nije baš najidealnija riječ za ono što želim reći.


Quote:
Illana kaže: Pogledaj post
Tvoj uvodni post govori jedno, a ovaj nešto drugo.

U uvodnom postu sve se vrti oko toga da u tvom i životu tvojih prijateljica pušu neki novi vjetrovi s kojima se mijenja red i ritam vaših života, s čim se muževi baš i ne slažu.
Na to Blond F. daje jednu sasvim korektnu procjenu pitajući se dali ste s tim novim entuzijazmom zaboravile svoje muževe koji se možda i s pravom osjećaju malo izgubljeno s "novim" suprugama.

Sad dolazi informacija o razlikama u osobnostima i o tome kako ste ti i tvoj muž totalno različite osobe. Ispada da je to jedini važan podatak u cijeloj zavrzlami, a sve ove priče o novom životu su skoro nebitne. Bitne su samo utoliko što si ti završila jedno poglavlje života, podizanje djece, i sad se osjećaš spremnom napustiti brod na kojem ti je, kako se čini, uvijek pomalo bilo tijesno.
Ilana je tu dobro upotrijebila taj izraz "pušu novi vjetrovi", u životu autorice i kruga njenih prijateljica koje spominje. Da, time se, kao što Ilana kaže, mijenja ritam i red njihovih života, ali i njihove želje za budućnost i njihov stav prema muževima i dosadašnjim brakovima. One osjećaju kao da je jedno poglavlje života završeno i da su one ušle u novo, ali muževi nisu, oni ih ne slijede, ne razumiju i ne podržavaju. Pročitajte malo o tome.

Ali, konkretno, mislim da je tu ipak najbitnije ono što muči autoricu teme (spominjanje njenih prijateljica dođe samo kao neka kulisa, ilustracija), a to je taj jaz između nje i njenog muža: sve je više tišti taj osjećaj da s mužem nema gotovo ništa zajedničkoga i, barem po po mojem dojmu, osjeća ga skoro kao stranca u kući.
Blond_Fairy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 14:21   #18
Ja jos nisam dosegla brojku 20 zajednickog zivljenja, ali i ovo do sada mi je dovoljno da znam da dobro radim.

Dilema pokretacice topica gotovo je jednoobrazni primjer dugogodisnjih brakova, nazalost.
Zelim reci da dosadasnji programirani zajednicki zivot svojom kolotecinom jako dobro uljuljkava muskarca u sigurnost zivota koji njemu odgovara, a svaka promjena, ma samo i novi val promjene, u njemu izaziva bojazan od sutra!
A on to ne zeli...nikako! Jer bi sebe trebao mijenjati!
A to je, po njemu, nepotrebni napor.
Cemu to?
Zenu ima, djecu ima, kucu/stan/vikendicu ima, financijski je solidan?
Pa cemu to onda?
Nema mu smisla u tome, dodatni napor!

I zato ja vec sada treniram "strogocu".
Kako?
Pustim ih same po tjedan - dva, da vide kako je moguce zivjeti i bez zenske ruke u kuci...
Muz i ja redovito imamo "nase" vrijeme za razgovor za rjesavanje problematike, zajednistvo nam je bitno.
Ali postujemo i uzajamni integritet, u to se ne zalazi ni visom silom.

Greska lezi u dosadasnjem ODGOJU cijele porodice kojim je zena bila na usluzi i muzu i djeci koji su je koristili po potrebi.
Ruzna usporedba, znam, ali istinita!
Kako iz nje sada van kako promijeniti film, hm....nije bas ni razvod jedino rjesenja, zar ne?
__________________
i uvijek su mi moja prava na prvom mjestu. jer su ona temelj za nasa.
oona is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 14:27   #19
Blond F

vidim da si se potrudila i shvatila si bit problema bolje nego sto bi ga ja napisala...
tesko je ponekad rijecima docarat problem,pokusat sto krace sazet post u kojem bi sve onda bilo jasnije...
a i ne volim detalje iz privatnog zivota iznosit u cjelosti
kad sam se udala,dobila sam muza kojem je mama jos do tad sisala nokte na nogama (da,reci ce neko,to ti je trebao bit znak za uzbunu )
naravno da ja to njemu nisam nikad napravila,malo po malo,uz dosta strpljenja cak mi je kavu kuhao ujutro......pocistio kupatilo iza sebe,pomogao u spremanju vecere ili rucka,ali trebalo je dosta vremena i strpljenja za to...
neke od vas misle da sam ja sad okrenila novi list i idem svojim putem i kao bas me briga za njega,mozda sam se ja krivo izrazila u postovima i greska je u meni,a ne u vasem prosudjivanju
nasi razgovori traju vec dvije godine,u fazi smo pokusaja da sredimo nas odnos na obostrano zadovoljstvo,medjutim ja stalno nailazim na prepreke s njegove strane.......nije se puno toga promjenilo u nasem nacinu zivota,ja sam i dalje dosta kuci,s njim kad je tu,osim sto dva dana u tjednu imam predavanja.....problem nastaje uglavnom radi toga
on spada u posesivca i svaki moj odlazak iz kuce,bilo to kava s prijateljicom ili predavanja,on tumaci kao bijeg od njega.........i koliko god ja pokusavala objasnit da to nije tako,opet nailazim na otpor.........on na rijecima,mene podrzava,kao drago mu je da sam upisala to sto zelim,ali njegovo lice kad se ja vratim kuci pokazuje drugo........vidim da se trudi,ali ne moze protiv toga......on je jedan od onih,sto u psihologiji zovu "vampir"...to sam procitala tu negdje na nekom postu........uvijek sve gleda crno,pesimista je,svaki moj odlazak van misli kako cu ja srest nekog ko ce me odvuc od njega.......nesiguran je,iako mu nikad do sad nisam dala povoda da iakd to pomisli,ali jednostavno je takva osoba i samo ja znam koliko je tesko s takvom osobom zivjet........dok je na brodu,svaki dan smo i po nekoliko puta na chatu......uvije je na rubu odlaska,otkaza,nezadovoljan,a sve je to pocelo cima sam ja upisala svoju skolu......ja to tumacim na nacin,da sto sam ja sretnija s necim sto nije direktno vezano za njega,to je on nesretniji,jer smatra da on vise nije moj centar svita,nego ja sad imam nesto drugo sto odvlaci moju paznju.........
da se vratim na "vampira".....to su osobe koje stalno kukaju i crpe energiju osoba oko sebe,ja se bas tako osjecam........jer sve sto ja radim za sebe mi ne predstavlja zadovoljstvo dok god je i on nezadovoljan.........to pokusavam promjenit,da shvati tu moju potrebu,jer ja i ne trazim puno.......da on bude sretan jer sam i ja i obratno........i nisam ta koja pokusava razorit brak,niakd mu tako nesto nisam ni rekla,on je bio taj koji je meni "prijetio"razvodom ako ne bude kako on zeli.......previse smo godina skupa da bi sad to odbacila,ima lijepih uspomena i znam da se moze bolje,samo da shvati da sad prelazimo u neko novo zivotno razdoblje kad nam najvise trebaju medjusobno razumijevanje i paznja........nova vrsta ljubavi,zrele ljubavi,kad mozemo bit potpora jedno drugom........
lacca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2007., 16:51   #20
lacca , to se radi od pocetka
ljudi su inace takvi , bilo muski bilo zene
u neko doba se uljuljkaju i ne svidaju im se promjene , pogotovo one koje idu na stetu njihove komocije

bas zato , isti princip treba vrijediti cijelo vrijeme: partnerstvo je podjela , kao poslova tako i zadovoljstava i odgovornosti
problemi se rjesavaju prvenstveno razgovorom i argumentima , a ne pozivanjem na zrtvu i na "izgubljeno vrijeme" i na ulupane godine
ako si ti ulupala godine doma s djecom , ulupao ih je i on , radeci na brodu , da bi ti i djeca mogli zivjeti
sve sto si nama rekla kao argumente , trebas i njemu ponoviti i objasniti da i dalje ostajes ona koju voli i koja voli njega i da nisi postala azdaja koja zeli promijeniti sve i ostaviti i njega nakon svih godina i truda samog i nevoljenog
kako bi se ti osjecala da on pocne nositi havajske kosulje i kupi ferarija i dode doma ponekad , kad je gladan??
iskreno ,ja ne vidim kako nekome postane nesto vaznije od brige za partnera , aima obraza reci kako on/ona tu osobu voli!
ZgSash is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:35.