Brak i djeca

[mrafica]

Jako lijepo napisano M@3X

Baš sam nedavno s mamom pričala o životu pa i o ovakvim temama, jer se divim toj ženi i upijam k'o spužva kad sam kraj nje.

Imala je (tj. ima ) troje djece, NIJEDAN baka ili ikakav drugi servis, i njihov brak i odnos je preživio na najljepši mogući način. Priznaje i ona da je bilo vremena kada su hodali četveronoške, ali baš to što ti kažeš-OBOJE su hodali četveronoške. Usmjerili su se da skupa rješavaju stvari. Sada smo odrasli i svatko svojim putem, a ona mi je neki dan rekla da ništa u svome životu ne bi mijenjala.
Kada ju pitam koja je tajna odnosa kojeg ima s tatom, uvijek mi kaže da je odgovor zapravo vrlo jednostavan-puno obostrane tolerancije.
Je odgovor jednostavan, ali provesti u djelo-heh, vidjet ćemo.

[Nebuloza]

Svjetska kaže:

Imam osjecaj da vecina koji su ostavili odgovor uopste nisu roditelji, pa prema tome nemaju pojma kako mogu pomoci jer nisu bili u toj situaciji. Dakle nije tema o djeci tema je kako uopste nacu vrijeme jedno za drugo kada djeca dodu. Znaci baz toga da se uskracuje vrijeme provedeno sa djecom... to je vec naglaseno u uvodnom postu

Kako da ti ljudi nadu vrijeme jedno za drugo na taj nacin ako sama kazes da nakon sto djeca zaspu, oboje ste kompletno zgazeni i spremni da se onesvijestite na kaucu

Ja jesam roditelj, i skakanje po lokvicama jest slatko, ali jos uvijek spada u drugu domenu i ne nadomjesta ono sto nedostaje - kvalitetno provedeno vrijeme s partnerom 1 na 1.
Mi nismo imali dobru baka logistiku dok je dijete bilo manje, a da ga ostavim s nekom cuvalicom dok mi odemo zajedno na cugu, veceru ili u kino, bilo mi je nezamislivo.

Sad je vece i sve je daleko jednostavnije. Svaka nedjelja popodne je samo nasa. Jako puno nam znaci, i cijeli joj se tjedan veselimo - tom popodnevu nasamo, ne igralistima i domacim zadacama.

U meduvremenu se dogodilo bas ovo sranje na koje se referiras.
Bilo bi nepravedno reci da se desilo zato sto smo dobili dijete, ali isto tako netocno bilo bi reci da roditeljstvo i nacin na koji smo se u njemu postavili (prvenstveno ja) nije imalo nista s tim.

Da se mogu vratiti, nasla bi nacin da iskopam to jedno popodne, i ne sumnjam u to da bi mi dijete svejedno bilo zivo, zdravo i voljeno.
I nije stvar samo u tome da se vise ne mozes seviti na kuhinjskom sanku u podne.
Ako je bas svo zajednicko vrijeme u roditeljskom modu, i to se razvuce na veliki vremenski period, uskopi te to. Kad te poslije slucajno i zapadne malo vremena 1 na 1, vise ga neznas iskoristiti.

[haloza]

Kaže moja rodica, dat mužu je isto kao i djetetu dat vode.
Drugim rječima zapostavite li jedan drugog u seksualnom pogledu ( s tim da pri pojmom seks ne mislim samo na ševu, jer on to samo nije, već je i iskaz želje, poželjnosti partnera, emocije, daje vam samopouzdanje ), doći će do problema, jer je sex indikator vaše veze.
Kako možete zapostaviti jedan drugog, a na kolima uredno radite servis. Red je onda da se i međusobno servisirate, odnosno poklanjate pažnju.
Dijete tu može odmoć, ali to samo znači da se morate više potruditi, jer nevolje nisu da vas slome, već da vas stvore.
S teškoćom se pojačava zadovoljstvo.
Doduše, različito se ispunjavamo i zaokružujemo kao ljudi i osobe.
Tko sam ja da sudim (jedna izreka koja je u trendu).

[stihaa]

Klinci ljeti tjedan ili dva ljetuju s bakom. Te dane možemo poslije posla pojesti nešto vani, doći doma skinuti se goli i ostati u krevetu do jutra. Ljeti, tjedan ili dva. ostali dio godine to ne možemo. pretpostavljam da je Svjetska na to mislila. Bez obaveza, samo nas dvoje, da radimo što želimo. I meni to fali kroz godinu i vidim da se odražava na našu vezu. Kada su tu djeca jednostavno se previše prepustimo situaciji.
Kada sam bila mlada, mogla sam raditi dan i noć i opet ne biti umorna za njega, nikada. Danas, ako sam se umorila na poslu, poslije neke obveze s klincima(i mužem naravno), navečer želim samo zaspati. Kada muž dođe u krevet neću se odmah razbuditi i provesti vrijeme s njim nego ću češće samo nastaviti spavati. Sutra mi bude žao, jer mi fali i nedostaje mi i jedva čekam da klinci zaspu, da možemo malo biti sami, i onda navečer opet zaspem .

Uglavnom, Svjetska, problem je u nama a ne u djeci. Ja sada ugrabim bilo koje vrijeme kada mi se ukaže. Mislim baš na sebe. Ni muž, ni djeca neće biti sretni ako sam ja žrtva. Nekada klincima nisam dozvoljavala da ćube satima na kompu, sada ako oni ćube na kompu, ja se zatvorim s mužem u sobu. Lakše je kada se prestaneš truditi biti supermama. Meni bi djeca nedostajala da svaki vikend provedem bez njih, ali ponekad da dobijem večer za sebe i muža , samo se nitko ne nudi. A meni teško pitati.

[M@3X]

Nije vikend za sebe - vikend otet od djece.
Djeci trebaju i drugi ljudi u zivotu.
Djeci trebaju sretni mama i tata, a ne frizider od doma (slike ima - tona nema ili jos gore, urlanje po kuci i ko zna sta) ili rasturen dom.

I vikend koji provedete u ludoj sevi je jednim dijelom vikend posvecen djeci (vec postojecoj, da imaju sretan dom, sa sretnim roditeljima, a mozda i "rad" na buducoj djeci ).

Roditeljima sa svih strana nabijaju osjecaj grize savjesti - sto nisu vise sa djecom, sto nisu bolje sa djecom, sto im ne mogu priustiti ovo ili ono...

Dijete koje gleda roditelja kojeg stalno zbog necega grize savjest i koji zapostavlja partnera nije bas najbolji primjer svojoj djeci.

[venera_veritas]

život s djecom i prošienom obitelji je jebačina u strogo kontroliranim uvjetima. kompromis koji sve čini nezadovoljenim. možemo se tješiti skakutanjem po lokvama, ali jebiga, ne volim blato.

svako neka postupi u skladu sa svojim prioritetima. idealno ne postoji.

[Nebuloza]

venera_veritas kaže:

život s djecom i prošienom obitelji je jebačina u strogo kontroliranim uvjetima. kompromis koji sve čini nezadovoljenim. možemo se tješiti skakutanjem po lokvama, ali jebiga, ne volim blato.

svako neka postupi u skladu sa svojim prioritetima. idealno ne postoji.

Ne postoji, barem ne dugorocno. Koju god opciju odaberes negdje je integriran catch22 koji se aktivira nakon nekog vremena.

Lokve ti dokurche za deset minuta, da. A macji kasalj su prema strumfovima u 3D - .
'Zona kompromisa' je daleko sira od jebacine u kontroliranim uvjetima..

Svejedno svoje dijete volis najvise na svijetu i za nikakvu slobodu ga nebi mijenjala, i srce ti je ko kuca kad ti peticu donese iz skole, sve to stoji..
Al da bas uzivas u svakoj sekundi svega toga, pa, i nije tako.

[cafelate]

Nebuloza kaže:

Al da bas uzivas u svakoj sekundi svega toga, pa, i nije tako.

S neminovnom kvakom 22 nitko živ nemre uživat u svakoj sekundi ičega, vječno.

Osim ak je na nečemu. Ali ni to ne ide vječno.

Radi se o tome da se aspekt na djecu, roditeljstvo, pogotovo na majčinstvo - instantno mijenja kad dijete dođe.

U najvećem broju slučajeva. Ako se ne promijeni instinktivno , pa ni racionalno...onda spada u onaj postotak populacije koja nastrada od ujeda morskog psa

[Nebuloza]

cafelate kaže:

Radi se o tome da se aspekt na djecu, roditeljstvo, pogotovo na majčinstvo - instantno mijenja kad dijete dođe.

Sizifov posao je taj dio objasniti nekome ko nema dijete.
Da je Stribor pokazao bakici sto ce biti ako bude imala sina prije nego sto ga je imala, mozda bi rekla "thanks, but no thanks".

U svakom slucaju, ovo mi je ok

venera_veritas kaže:

svako neka postupi u skladu sa svojim prioritetima. idealno ne postoji.

[Retra]

Svjetska kaže:

Interesuje me kako vi gledate na brak sa i bez djece. Iz mog licnog iskustva brak bez djece znaci puno vremena koje dvoje ljudi mogu posvetiti jedno drugom. Zajedno provoditi vikende, izlaziti, sjediti satima u restoranu i uzivati, otici na odmore i samo se odmarati, vidjeti nesto zanimljivo, provesti se.

Sa djecom, vremena jedno za drugo sve je manje ili da kazem onako kako je najcesce nemamo vremena jedno za drugo. Djeca uzmu bukvalno svo nase vrijeme i kada napokon zaspu mi smo preumorni za sve.

Kako je kod vas?
Imate li kakve savjete kako zadrzati "ono nesto mladalacko" u braku. Ili se trebamo pozdraviti sa tim? Mozda jednostavno treba prihvatiti da je to tako?

Imam drugaricu koja u petak navece djecu istrese kod bake i pokupi ih u nedjelju poslije podne. Mi to ne mozemo ali isto tako niti zelimo. Pa nisam radala djecu da ih bake odgajaju (niti neko drugi) dovoljno sto radnim danima moraju u vrtic.

Kako vi to gledate?

Leđero način života (mladenački?) se može održati ako se nema djecu. Još nisam vidjela slučaj u kojem se ljudi s malom djecom mogu posvetiti hobijima, izlascima i proživljavati ludu romantiku i svemirski seks popodne na stolu. Pretpostavljam da večina ljudi prije nego ima svoju djecu ima prilike vidjeti rođake ili prijatelje koji imaju malu djecu i donekle iz njihovog iskustva shvatiti što znači imati djecu - ili vidjeti promjenu na tim ljudima koji su nekad izlazili, planinarili, opčenito živjeli "bez brige".

Smiješno mi je kada si netko nalupa troje djece pa kada su jedno drugom do uha, prosjek godina 1-5, jadikuje da nema vremena za sebe i da ga djeca iscrpljuju. No shit sherlock..
Nisu ih susjedi rodili, pa ih neće ni odgajati, jelte.

Stvar odluke. I uzročno posljedične veze koja bi svakoj maltene zreloj osobi trebala biti jasna.

Nama je uskakala baka (dijelimo dvorište), kada je dijete bilo malo. Muž i ja smo nastojali svaki dan popiti kavu u miru, izaći što skupa, što solo. Ne prečesto, ali barem svaki drugi tjedan. Ovisno od "sadržaja", nekad smo malu vodili sa sobom, na koncerte i sl. Bilo je i dana kada sam bila ubijena od posla i napola spavala kada bih slagala kockice s njom ili zaspala u pola ispričane priče za laku noć. Ali jebiga, moja je bila odluka da imam dijete i na meni je bilo da dam svoj maksimum tom djetetu..
Što se tiče ferja po par dana kod druge bake - to mi nije odgovaralo, koliko god bih u prvih sat vremena osjećala olakšanje, drugi dan bi mi falila. Ali na popodne kod sestre ili bake ili prijateljice.. nisam imala ništa protiv.

Sada je veća, ima 11 godina, puno se druži i muž i ja imamo dovoljno vremena jedno za drugo. Zalomi se ponekad da je molim da odgodi dolazak čopora pubertetlija u kuću i da s nama provede dan, zaželim je se.

[mrafica]

Retra kaže:

Sada je veća, ima 11 godina, puno se druži i muž i ja imamo dovoljno vremena jedno za drugo. Zalomi se ponekad da je molim da odgodi dolazak čopora pubertetlija u kuću i da s nama provede dan, zaželim je se.

Kakav je tvoj odnos s mužem bio kroz period odrastanja i sada kad ste malo nadošli? Kakve promjene si vidjela, što bi (ako bi) drukčije?

Većinom si post bazirala na djetetu pa me zanima ova strana priče, osim zajedničke kave koju ste sačuvali i ponekih izlazaka, koji opet nisu prikazali vaš život u dvoje.

[Retra]

mrafica kaže:

Kakav je tvoj odnos s mužem bio kroz period odrastanja i sada kad ste malo nadošli? Kakve promjene si vidjela, što bi (ako bi) drukčije?

Većinom si post bazirala na djetetu pa me zanima ova strana priče, osim zajedničke kave koju ste sačuvali i ponekih izlazaka, koji opet nisu prikazali vaš život u dvoje.

Odnos nam je generalno bio dobar. Često se znalo desiti da je kuća puna djece, a on i ja u pauzama dok ne nosimo sokove ili mirimo dječurliju, lovimo priliku da se izdrpamo u kupaoni i sl. Ima strasti..

Oboje smo se promijenili. Kada se sjetim kakva urokana dječurlija smo nekoć bili, mogla bih puknuti od smijeha. Kada je malecna došla, sudjelovao je u brigi oko nje i u kućanskim poslovima i tako se nastavilo do danas.

Bilo je i problema, u jednom momentu smo upali u krizu jer nismo znali iskomunicirati problem, nego smo se svađali ko luđaci (ako onoj strasti dodaš inat i tvrdoglavost, jasno ti je o čemu pričam ). Ne mogu reči da je to krivica djeteta.

Da li bih što mijenjala? Bih. Manje bih se inatila i prepucavala, a više se zajebavala s njim.

[Svjetska]

Hvala vam sto ste podijelile sa nama vasa iskustva. MM i ja dosta dijelimo sve obaveze. I obadvoje odgajamo djecu. Ja bih rekla da je najveca razlika u ovim vasim pricama i pricama mojih prijateljica i u mojoj prici razlika izmedu onih koji imaju i koji nemaju baka servis.

Mi ga nemamo i zbog toga nikada nismo izasli iz kuce a da djeca nisu sa nama. Para za cuvanje djece imamo ali mi je to nezamislivo. Da ja ostavim djecu nekom pa da idem u izlazak, ja to ne mogu. Ne osudujem one koji mogu ali ja to ne mogu jer mi izlazak nije toliko bitan a opet osjecam da mi fali to da budemo sami barem jednom u nekoliko godina.

Ni prije braka i djece nismo bili tipovi koji izlaze punoi izlasci su nam se vecinom svodili na restorane, kina, pozorista i slicno. I to ne svaki vikend, mozda jednom mjesecno. Ali kada to nemas godinama fali ti. Isto tako fali mi da mogu recimo kao covjek na miru rucati, zavrsiti razgovor. Lezati citati knjigu. Seksati se u po bijela dana na kuhinjskom stolu.

Vidim kod drugarica koje imaju baka servis da su puno opustenije, ne propustaju nikakvu zabavu, daju gas na poslu.

Ali opet u drugu ruku, zar se i te bake na kraju ne zrtvuju? Pogotovo ako i one rade i imaju neke druge obaveze. Imaju li one vremena za svoje muzeve?

[onix]

Svjetska kaže:

Hvala vam sto ste podijelile sa nama vasa iskustva. MM i ja dosta dijelimo sve obaveze. I obadvoje odgajamo djecu. Ja bih rekla da je najveca razlika u ovim vasim pricama i pricama mojih prijateljica i u mojoj prici razlika izmedu onih koji imaju i koji nemaju baka servis.

Mi ga nemamo i zbog toga nikada nismo izasli iz kuce a da djeca nisu sa nama. Para za cuvanje djece imamo ali mi je to nezamislivo. Da ja ostavim djecu nekom pa da idem u izlazak, ja to ne mogu. Ne osudujem one koji mogu ali ja to ne mogu jer mi izlazak nije toliko bitan a opet osjecam da mi fali to da budemo sami barem jednom u nekoliko godina.

Ni prije braka i djece nismo bili tipovi koji izlaze punoi izlasci su nam se vecinom svodili na restorane, kina, pozorista i slicno. I to ne svaki vikend, mozda jednom mjesecno. Ali kada to nemas godinama fali ti. Isto tako fali mi da mogu recimo kao covjek na miru rucati, zavrsiti razgovor. Lezati citati knjigu. Seksati se u po bijela dana na kuhinjskom stolu.

Vidim kod drugarica koje imaju baka servis da su puno opustenije, ne propustaju nikakvu zabavu, daju gas na poslu.

Ali opet u drugu ruku, zar se i te bake na kraju ne zrtvuju? Pogotovo ako i one rade i imaju neke druge obaveze. Imaju li one vremena za svoje muzeve?

Ma glupo ti je trošiti energiju na žaljenje za onim što ne možeš imati. Izorganiziraš se s onim što imaš i ide, i bez baka servisa. Evo, mi smo preživjeli već... podosta godina. S tim da klinci nisu došli jedan za drugim, nisu nam se tako kockice posložile pa je potrajalo. Ali evo, konačno smo došli u fazu kad možemo "ukrasti" koji sat samo za sebe. Počelo je s kavama koje smo trusili na brzinu, nenaviknuti i zabrinuti. Sad ih samo pitamo da li žele s nama u dnevne izlaske (često nas odbiju), a najavili smo im da od jeseni bez njih krećemo i u večernje. Nemamo problema biti jedno s drugim, naprotiv, veselimo se zajedničkim trenucima. I seks je ponovo spontaniji i opušteniji, naravno ne kao kad smo bili solo, ali i u ovim zrelim godinama smo iznad prosjeka.

Imali smo i lošijih dana, ali su prošli. Ne znam što nas je održalo zajedno. Uvijek smo nekako pazili jedno na drugo, puno smo više davali nego tražili, oboje, i u najgorim danima nam je bilo stalo do onog drugog. Valjda to je ljubav.

Moj ti je savjet - uživaj u djeci dok su mala, uživaj u tim njihovim malim godinama, to tako brzo prođe. Ionako se trenutno moraš s nekim stvarima strpiti. Protraćiti te godine na čekanje da prođu jednostavno je šteta, a jedino što ti ostaje je gorčina.

[M@3X]

Svjetska, imas li mozda neku prijateljicu kojoj vjerujes u pogledu brige o djeci, a koja bi bila voljna uskociti, ako ne za nocne, onda bar za dnevne izlaske tebe i muza?

Onako na sat-dva-tri da pripazi klince, dok vi odete u kino (na neki raniji termin) ili na kafu ili negdje, u hotelsku sobu ?

Ili da pripazi klince dok ti odes sa drugim prijateljicama na opustenu kaficu?

Koliko godina imaju djeca?

* * *

Ili ako imas neku blisku prijateljicu koja takodje ima male klince, da porazgovarate otvoreno, jer sigurno i ona ima isti problem.
Pa da povremeno ti i muz cuvate sve klince (na par sati) dok ona i muz to vece uzivaju, a nekad obratno, ostavite vi svoju djecu (na par sati) kod njih, a vi uzivate.
Mozda cak i spavanje da dogovorite, u zavisnosti od toga kolika su djeca...a i koliko su majke spremne na odvajanje preko noci...
Preduslovi su:
- jako dobra prijateljica
- da takodje ima malu djecu
- da se slazes sa njenim odgojnim metodama i da joj vjerujes
- da je i ona zainteresovana za tako nesto (a vjerovatno, ako je u takvoj situaciji - jeste)
Ne mora to biti cesto, ali vec i jednom u 3 mjeseca ili u pola godine bi znacilo...kao neki ispusni ventil dok ne prodju ova gurava vremena, kad djeca traze jako puno vremena...

[chipichips]

Djeca su najveće blago, ali i velika žrtva. Tko toga nije svjestan, bolje da ih nema.
Prvenstveno je najvažnije imati stabilan brak i odgovornog partnera da bi mogao kvalitetno odgojiti djecu.
S njihovim dolaskom prioriteti bračnih partnera dolaze u drugi plan. Upravo zbog toga je važno da su oba partnera zreli i odgovorni i da se dijete rodi kao željeno... a ne kao što danas mnogi čine... ulaze u brak samo zato što moraju.... jer dolazi beba...
Rijetki su oni parovi koji mogu sve uskladiti dolaskom novog člana u obitelj....
Zato treba dobro promisliti prije nego se odluči imati djecu.

[TincH]

U friškom sam braku bez djece i mislim da će tako ostati još sigurno neko vrijeme.

Poznajem sebe dobro i znam da bi mi dijete sada predstavljalo teret, kao i dragom. Razgovarali smo o tome više puta i oboje se slažemo da barem slijedećih nekoliko godina možemo biti bez djece. Dapače, uživat ćemo bez njih

Većina prijatelja ima klince, plus sad su se baš nekako počeli 'množiti' (sve same sitne bebe oko nas)
Nas dvoje se ni inače ne topimo previše na djecu, pa nije da njihove situacije previše utječu na nas. Štoviše, kad gledam te novopečene roditelje sigurna sam u jedno - meni definitivno još nije vrijeme.

Poprilično sam sigurna da bi u ovom trenutku bila nikakav roditelj, nervozan i nesretan. Pogotovo se ne bih mogla niti htjela nositi s umorom koji dolazi u prvih godinu dana bebe.

Ako se itko pita zašto smo ušli u brak bez djece, reći ću - zato
Volimo se, vidimo se zajedno, živjeli smo ranije zajedno i tu se niš nije promijenilo. Oboje imamo duboke osobne poteškoće u obiteljskim odnosima i formiranje te naše male zajednice oboma nam je dalo tako potreban polet. Imamo nešto 'naše', našu malu obitelj, koja meni osobno daje snage da se suočavam s puuuno drugih problema, trenutno primarno poslovnih.

Naravno da ništa manje nije bilo tako van braka, no ovo nam je sad baš nekako 'fora'
Pogledamo se, i znamo da je to nešto 'naše', znaš da te osoba odabrala kao 'svog' (i ti nju), i to je nevjerojatna injekcija zadovoljstva i emocionalne sigurnosti.

A da ne spominjem lijena praznična jutra uz kave i neke banalne svađe koje toliko volimo

Kada sada razmišljam o svemu - iskreno, mislim da bi mogla ovako zauvijek. Bez djece.
Ali naravno, nikad ne reci nikad

chipichips kaže:

Djeca su najveće blago, ali i velika žrtva. Tko toga nije svjestan, bolje da ih nema.
Prvenstveno je najvažnije imati stabilan brak i odgovornog partnera da bi mogao kvalitetno odgojiti djecu.
S njihovim dolaskom prioriteti bračnih partnera dolaze u drugi plan. Upravo zbog toga je važno da su oba partnera zreli i odgovorni i da se dijete rodi kao željeno... a ne kao što danas mnogi čine... ulaze u brak samo zato što moraju.... jer dolazi beba...
Rijetki su oni parovi koji mogu sve uskladiti dolaskom novog člana u obitelj....
Zato treba dobro promisliti prije nego se odluči imati djecu.

Nekako se i ja s ovim slažem.
Mi smo jako dobro svjesni da oboje prestajemo biti bitni u trenutku dolaska klinca, a trenutno smo u fazama kada nam jako paše da se svijet vrti upravo oko nas I ne želimo to skoro mijenjati...

Što god netko mislio o tome.

[dijetesjene]

Mislim da je sa imanjem djece fora kao i u svemu ostalome - spojiti zelje i mogucnosti.

Imam 4 komada, jedno drugom do uha,a svi planirani, muz mi je puno odsutan,ali eto ja nekim cudom ne osjecam da sam zbog toga lisena Bog zna cega.
Najiskrenije - ja to mogu.
To su moji kapaciteti.
Nikakav negativan utjecaj na brak ne donosi mi cinjenica da imam cetvero klinaca.
Da mi je napeto imati nekakav buran zivot ne bi klince niti imala,dobila sam ih kad sam se pozeljela smiriti.

Ono sto mi je napeto - mogu i sa njima...evo pred neki dan prevalili smo sa njih cetvero 1000km da bi mama isla na koncert koji zeli, a tih par sati klinci su imali dadilju,dan nakon koncerta vodili smo ih u zoo i svi zadovoljni

E,da,da ne bi bilo zabune - kad imas klince moras imati novaca.
To je jako bitna stavka.


Smeta me kako se obicava reci...- idu mi na zivce ovi sto nastancaju klince i onda klinci cuvaju jedni druge...

Cista predrasuda.
Kao tamo gdje je jedno,dvoje to su super zeljena djeca,a tamo gdje ih je vise od tog broja - to su neplanirani sirocici...najveca zabluda ikad...

Drzim da ne bi imali niti 3. da nisamo znali/mogli sa dvoje...


Eto,meni su moji klinci ona tresnja na vrhu bracnog kupa...

[pipi21]

dijetesjene kaže:

E,da,da ne bi bilo zabune - kad imas klince moras imati novaca.
To je jako bitna stavka.

I mama koja ne radi pretpostavljam.
Osobno ne mogu zamisliti da radim i imam četvero djece.

[dijetesjene]

pipi21 kaže:

I mama koja ne radi pretpostavljam.
Osobno ne mogu zamisliti da radim i imam četvero djece.

Mama koja je na porodiljnom od tri godine.
Daklem,nisam kategorija - mama ne radi.

Kad prodje porodiljni i dalje ce ih biti cetiri komada,ali nece biti bas ovoliko nemocni kao sada
Jedno bi tada trebalo biti u vrticu a ostali u skoli.

Moja mama je imala nas dvoje,brata i mene,te posao i doslovce je 24/7 bila iscrpljena i uvijek nervozna,uvijek je samo nabrajala cega se odrekla i sto je propustila zbog nas dvoje...i gledajuci nju ja sam mislila da je previse i nemoguce imati i jedno dijete.

Sad,kad sama zivim ulogu roditelja vidim da meni to ide cisto dobro jerbo eto niti sam zivcena niti toliko iscrpljena da samo o tome pricam...

Nekome je skuhati rucak jednom tjedno puno,a nekome niti svaki dan nije naporno...
Fora je u tome je li nesto zelis i nalazis li se u toj ulozi