"Ja ne želim tebe bez djeteta"

[rna]

Kalki Avenger kaže:

U čemu je smisao zajedničkog života ako nema potomstva?
Što ti takva žena može s vremenom pružiti? Svoje strije, celulit i lošu narav kad ostari?

Ako ne želiš djecu, on neće produžiti svoju liniju, na njemu prestaje njegova loza. Ne očekujem da ćeš shvatiti što govorim, jer si vjerojatno jedna od onih koja misli da bi ti trudnoća pokvarila linija, i čemu trošiti vrijeme brinući se za dijete ako umjesto toga možeš ići na putovanja, koncerte i kupiti se 24. par čizama.

Sam stav o neimanju djece je kontra prirode, prirodnog toka i evolucije. Da su tvoji roditelji imali takav stav ti se ne bi rodila. Takav tvoj stav uvjetuje da ćeš ostati bez djece, time se tvoji geni i tvoja razmišljanja neće proširiti u sljedeću generaciju. Vidiš kako je to jednostavno. Pozitivno ponašanje širi svoje gene u sljedeću generaciju, negativno ne.

Sve su to jednostavne stvari koje razumiju i najprimitivnije životinje ali nažalost ne i neki ljudi.

Barem si bila iskrena i rekla mu na početku, nakon toga je njegova krivica akoostane bez potomstva. Ako želiš potomstvo nađeš ženu koja želi isto i napravite djecu i vaši geni i vrijednosti idu dalje.

Ako ne želiš djecu, nađeš nekog s istim stavovima, proživite život, starost brzo dođe, i umrete u staračkim domovima (gdje će se za vas brinuti nadrkani stranci) bez ikoga tko će pustiti suzu na vašem sprovodu. I tako ubrzo nestaneš kao da nikad nisi ni živjela, a dio tvog sadašnjeg dragog (ako ima pameti pa te ostavi) će zauvijek živjeti u njegovim potomcima, kao što u nama žive bezbrojne generacije naših predaka.


Preporučujem ti da ga ostaviš jer on nikad neće biti sretan s tobom. Da ima muškosti ostavio bi tebe i sebi pronašao žeu sa sličnim životnim željama, kao što bi i ti dotad pronašla sličnog muškarca čime bi si uštedjeli vrijeme.

Znam da ovaj moj post djeluje nekima oštar, ali dobro razmislite što sam napisao. Ovo je moje osobno stajalište i poštujte ga (iako se možda ne slažete) kao što i ja poštujem tuđa iako se ne moram slagati s njime.

Evo razmislila.

Želiš djecu da bi produžio svoje gene, i razmišljanja?, da bi ti prali staro dupe a ne da završiš u staračkom domu, da ti ima ko plakati kada odapneš...

Da li bi ti zaista ovo rekao svom djetetu?

[sanja_volim orhideje]

Kalki Avenger kaže:

Prijenosom gena ne upravlja "slučajnost" onoliko koliko si ti želiš vjerovati. Da je tako djeca ne bi sličila na svoje roditelje niti imala slične karkterne osobine.

Izgled možda i proizlazi iz gena, dok su karakterne osobine rezultat obrazaca. Znači nije dijete tvrdoglavo na ćaću (genetski) nego je jednostavno gledalo kako se ćaća ponaša i ponašalo se identično jer to smatra prihvatljivim ponašanjem.

[mrafica]

OneHitWonder kaže:

...i zato mu onda iz cista mira jasno i glasno dajes do znanja da zaista, ali zaista ne zelis djecu?!
Meni zvucis kao neko, kome je trebao ego boost u vidu "ma jebes djecu, neka tebe kraj mene" i da si zagazila iza njegove osobne granice ( a oduvijek, uvijek ti je davao do znanja da zeli djecu i i sama kazes da je pravi obiteljski covjek). Znaci, dok u tvojoj glavi i postoji mogucnost, ti jasno govoris da ona ne postoji, kako bi bila sigurna u to da bi taj covjek pogazio svoje bice, za ljubav Vase Visosti?
Sad te ubio rikoset. Jbg.

Ovo mi je najbolji post na temi.
Meni je ovo isto prošlo kroz glavu.
Iskreno, mislim da autorica NIJE osoba koja apsolutno ne želi djecu.
Odmah da naglasim, vjerujem i podržavam da postoje ljudi koji to ne žele, samo-dojma sam da autorica uopće nije u toj kategoriji.
Zbog ovog posta i prijašnje teme:

fors@ken kaže:

Znam da nije igračka niti bi rodila to dijete samo da njega usrećim, ali negdje u meni postoji mogućost i to mi on uvijek govori da će on prije imanja tog djeteta prenijeti taj entuzijazam na mene, naučiti me voljeti i skužiti da bi to bilo naše dijete, i da bi zapravo skroz ok bila s tim. Mene je zapravo prije svega strah. A jednog dana dok bi prošli sve kaj bi htjeli proći bez djeteta, bi možda on naučio taj strah otkloniti i možda bi imala dijete s njim, zato kaj i ja to želim, a ne samo on.

Ona nije sigurna u njega. Podsvjesno zna da to nije to, indikativna je tema koju je otvorila prije par mjeseci. Strah ju je.
Takve stvari ne ispisuje osoba koja je sigurna u svoju odluku da jednostavno ne želi dijete.
Meni se čini da ona samo nije poželjela dijete s njim. Nije još poželjela-jer je mlada i nezrela još za to, neiživljena, a i nije poželjela općenito-da ovo prvo sve i je zadovoljeno, ona nema osjećaj sigurnosti s njim, primaran osjećaj koji bi trebala imati s njim. Nitko normalan u strahu neće planirati nešto što je naizvjesno i onima koji su najsigurniji ikad. I ja bih u takvoj situaciji mislila no way, Jose

Po meni su oni svakako krivo upareni, i to ne zato što mislim da on želi, a ona ne želi djecu (šo bi isto bio itekako legitiman razlog), nego mislim da on nju ne voli dovoljno i ona to osjeća.
OneHitWonder je sjajno primijetila da je tema o djeci njoj zapravo trebala biti potvrda te ljubavi, ali nije ispalo kako je zamislila.


edit: sad vidim da su Zvoncica44 i ex anais primijetile sličnu stvar, nisam još stigla do vaših postova kad sam pisala

[slavica_05]

auh di ste otisli..
citam sat vrimena a sta...

ne radi se tu o razlozima imanja ili nemanja dice, ni o tome je li to ispravno ili nije.
ode cura koja sebe smatra dovoljno zrelom (garant) ima jedan stav a njen momak (koji isto misli da je zreo) dijametralno suprotni.
o tim se stvarima ne prica "na prvom spoju" ali se ni ne ceka pet godina da bi se zapocelo.

po meni je logicno da si covjek trazi zenu slicnih afiniteta nego da cijeli zivot trpe oboje i svak zivi svoj zivot a u istome stanu.
ja da mi momak nakon par mjeseci veze kaze da bi kad se ozeni zelio otic u ameriku zivit ili ne vjeruje u Boga i ruga se takvima, ili su mu djeca bljak ja bi to malo pomalo okoncavala. to su stvari koje ja ne mogu prihvatit.
mislim da o tome nebi trebalo bit rasprave.
svak ima svoje neko vidjenje zivota i ako cu ja iducih deset godina potrosit da njega odgovaram od njegovih planova a on mene od mojih stavova..kud to vodi..

ljudima su razlicite stvari vazne a za zdrav i kvalitetan odnos moraju bit kompatibilni u onim koje su im krucijalne.
moja se svekrva svojednobno cudila kad je pricala sa sinom i onda za tjedan dana samnom i ljutito zakljucila isti ste! mislim...sta da ja vucem livo on desno..po meni i bez toga imas dovoljno utega za vuc kroz zivot pa cemu jos i tako ogroman

[OneHitWonder]

Meadow kaže:

Poanta je u ovome: želiš li ti djecu s bilo kim tko naiđe ili želiš djecu s osobom koja je tebi osoba života, ljubav života, posebna osoba itd.

Da su njemu djeca bila toliko bitna, lijepo bi ih naveo na početku izlazaka kao dealbreaker i ne bi uopće bio s njom. Sukladno prijašnjoj temi, njemu do nje nije stalo na pravi način.



Pa upravo u tome i jest štos: On bi trebao reći da ima vremena, da se nigdje ne žure, da će djeca doći s vremenom itd., a ne odmah: "Ti nećeš djecu, ja se neću truditi".

Trash filmovi?
Imam ja primjer iz života: moja teta, jako majčinski tip, ja to i sada vidim kad je starija a kamoli kad je bila mlađa, htjela je djecu, no njen suprug ih nije mogao imati. Ali guess what, ostala je s njim preko 40 godina, a ne mu uručila odjeb da nađe prvog s reda koji će joj napraviti dijete. Iako ih je jako željela. A zašto to nije napravila? Jer je on bio njena ljubav života.


A autoričin dečko je najjači: kad priča, ne doživljava ju, ali glavno da on njoj govori o djeci.

Razlika je drasticna izmedju ne zelim i ne mogu.

[fors@ken]

Hvala svima na odgovorima, nema smisla da odgovaram na svaki post previše ih je.

Nemam još 24 godine, imat ću za par mj.
Netko je pitao čega se bojim oko djece. Za ovo ću sigurno bit popljuvana ali takav je moj stav, slažem se nezrela sam ali takva sam trenutno, rastem i ja. Bojim se da neću bit dobra mama (hipoteza sad da odlučim roditi), da neću ništa osjećat kad vidim to malo biće, da neću dovoljno voljeti to dijete jer neke majčinske osjećaje nemam. Kad vidim npr. psa raznježim se, kad vidim dijete ne osjećam ništa. Jebiga takva sam. Bojim se da ne oštetim to dijete za cijeli život jer mu neću moći pružiti ono najbolje od mene.
Dalje, bojim se da ću postat ko moji roditelji koji su btw. divni roditelji ali oni od kad su dobili dijete više nisu oni kao par, ništa oni ne rade kao par, smisao života su im djeca, i osim kuća-poso druge životne radosti ni nemaju, a to sad kad imaju 50, a kamoli kad smo mi djeca bili mali. Ne bi željela postat takva, utopit se u neku rutinu, bojim se te ogromne promjene i bojim se da se ne bi snašla. A najviše se bojim da me dečko više ne bi gledao kao sad, u smislu prestala bi biti ja kao cura, žena, seksualno privlačna, neko kome se može povjeriti, i postala bi samo mama njegovog djeteta, koja postoji da samo to dijete odhrani i odgoji, a ovo ostlao je manje važno. Toga se najviše bojim. Jer je on takva osoba, i vrlo lako bi se to moglo dogodit uz sve stresove života i posao i sve, da zaboravi da postojim ako nisam mama.

jer evo kaj se događa i zakaj sam otvorila onu drugu temu. On radi tek 5 mj. i niti nema pravi posao uz sve stresove i rad i rokove i to...radi na stručnom osposobljavaju i jedini stres mu je opaki šef, ali oko rada nema stresa niti naročito radi u struci. Druge obaveze nema, starci ga još financiraju. I on i sada jedva da nekad mene primjeti, sve kaj sam pisala u onoj temi, nekad me toliko zapostsvlja emotivno zbog tog posla tj. ne posla nego njegovog osjećaja i stava oko posla. Pa mislim si ja ako je sada tako kad ima tonu slob. vremena i nema stresa i pravog posla kako će tek biti jednog dana kad će sve to imat nakrcano, i probleme sa novcima i sve..i još recimo jednog dana i dijete. Pa on i sad puca, a kamoli onda. Ne vidim gdje bi ja bila u svemu tome, osim kaj bi me vidio kao majku djeteta. Ne znam jel me kužite? Toga se bojim.

Nikoga ja nisam zavaravala, od 1. dan tj. par mj veze sam mu govorila da ne želim djecu, da ih ne volim i sve oko toga. On nije pokazivao da ga ta tema zanima, govorio je ima vremena, nećemo sad o tome. I govorio je da bi mogao biti bez djece, govorio je da bi poštovao moju želju. E sad je druga priča. I rekao je da bi ostao samnom da nemrem imat djece.
Zadnje mi je rekao nešto ovako: "ja ne zelim otići, nego sam se spreman truditi i pokazati tebi da mozemo to skupa, želim da moja volja i zelja postane jedan dan i tvoja, kao sto to sa svime radimo u vezi."

[pozitivax]

Zakaj bi bila loša osoba i ne znam kaj ako si sigurna da ne želiš uopće djecu ili ne u slijedećih 10 godina djecu ?
Bar znaš što ne želiš. Mnogi nikada ne saznaju niti što ne žele a još manje što žele.

Djeca su radost, blagoslov, ljubav ali ne misle svi tako.
Razumijem ljude koji ne žele djecu. I to je izbor.

Oboje znate što želite i bila bi loša stvar da ti imaš djecu samo da bi ga zadržala.
Isto tako bi bilo loše da se on odrekne djece i potomstva ako želi djecu.
To bi bilo sa obje strane sebično kaj ne ?

Niste kompatibilni u jednoj od najvažnijih stvar i adio ! Osim kaj si ti puno zrelija i odgovornija od njega. Iako ste oboje još jako mladi. Zato svaki svojim putem i mir.
A ovo da njegova želja treba postati i tvoja želja.. dušo to ti je sebičnost i nezrelost osobe koja to inzistira.
Ako ne prihvaća da ne želiš djecu, nego te planira uvjeravati, gnjaviti, promijeniti, nekaj ti dokazati, uvjetovati, tretirati te kao bedastu osobu koju će on promijeniti... bježi što prije.
To nije dovoljnoi zreo tip za brak, ženu i ljubav.

Trebao bi te prihvatiti onakvu kakva jesi a ne da ide u projekt "promjena uma moje cure"
Sve u svemu sve pet ali nađi nekoga zrelijeg i tebi sličnoga dečka.

I on i sada jedva da nekad mene primjeti, sve kaj sam pisala u onoj temi, nekad me toliko zapostsvlja emotivno zbog tog posla tj. ne posla nego njegovog osjećaja i stava oko posla. Pa mislim si ja ako je sada tako kad ima tonu slob. vremena i nema stresa i pravog posla kako će tek biti jednog dana kad će sve to imat nakrcano, i probleme sa novcima i sve..i još recimo jednog dana i dijete. Pa on i sad puca, a kamoli onda. Ne vidim gdje bi ja bila u svemu tome, osim kaj bi me vidio kao majku djeteta. Ne znam jel me kužite? Toga se bojim.

Vidiš kaj si napisala ?To je vrlo razumno, zrelo i pametno razmišljanje kojemu se divim. To su rijetko emotivno pametne žene.

A pokazuje još jednu stvar, ti nisi baš sigurna da želiš djecu... sa njim.
Kužiš ? Vidiš ti dobro kakv je i kako hendla stres i stresan posao i život.
Ne ulijeva ti povjerenje da je dovoljno zreo za to. Kaj i nije. Zreo za djecu i obaveze.
Dobro ti vidiš realnost. On ne.
Simple as that.
To sve govori.

[Nausikaja]

Meni ovo nikako ne zvuci na dobro

Tvoji strahovi koje iznosis su realni i imas apsolutno pravo na njih, no ono sto me dosta zabrinulo u tvojoj prici je njegova emotivna udaljenost.

Znas to je jedan od najvecih tereta roditeljstva? Onaj emotivni. I taj teret roditelji trebaju moci podijeliti.
Tvoj strah da bi te on mogao jos vise emotivno zapostavljati je totalno opravdan, i sad si jos samo zamisli ako ce on onda emotivno zapostaviti i to dijete, odnosno ostaviti tebi da se bakcis sa svim emocijama koje roditeljstvo zahtjeva.


To je uzasno naporno i koma i za dijete i za roditelja koji onda obavlja dupli posao i to stvarno nikome ne prizeljkujem.

fors@ken kaže:

Zadnje mi je rekao nešto ovako: "ja ne zelim otići, nego sam se spreman truditi i pokazati tebi da mozemo to skupa, želim da moja volja i zelja postane jedan dan i tvoja, kao sto to sa svime radimo u vezi."

Da. A jeli on spreman biti emotivno prisutniji? Jel spreman raditi na tom aspektu svoje licnosti?
Jer, cini mi se da je tebi upravo to kljucno da bi uopce mogla poceti razmisljati o imanju djeteta.

Jel mozes o tome razgovarati s njime? Ukazati mu da te smeta i plasi ta njegova emotivna distanca?

I gle, ak ti veli da je to normalno i da pretjerujes jer da posao blablabla i sto bi ti jos htjela.....ako krene u tom smjeru razgovarati s tobom, po mom misljenju, nemas sto vise u toj vezi traziti.

[slavica_05]

iz posljednjeg autoricinog posta ja iscitavam strahove svake zene koje prolazi zapravo i kroz trudnocu.
ali daleko bolje iscitavam tvoj strah za imati dijete upravo sa sadasnjim partnerom.
nijedan "pravi" partner te nece gledati kao majku svog djeteta nego ce to samo dodati u mozaik stvari zbog kojih te voli, cijeni i postuje.
usudila bih se reci kad bi pokraj sebe imala tog "pravog" da bi se tvoji strahovi rasprsili jako brzo

imas 24 godine, nisi bas tako mlada ko sta se ode propagira. imas iza sebe skolu, fakultet, mozda pokoju godinu rada, otprilike znas sto zelis u zivotu.
iz svega ovoga vristi zelja za zrelim muskarcem koji ce te usreciti jednako kao i ti njega. daj si vremena da ga pronadjes jer od ovoga ces ga tesko prikrojit

[mrafica]

To kako gledaš pse/djecu ti nema veze s ičim, čisto da to ne povezuješ sa zaključkom da ne želiš svoje dijete, jer se ne rascmoljiš na tuđu djecu.

Još si ti mlada i neiživljena, normalno je da ovako razmišljaš.
To ne znači da neće odluka o neimanju djece sazrijeti i postati konačna, samo smatram da se to još nije dogodilo i uopće mi ne zvuči kao da će se nužno dogoditi.

Vas dvoje niste jedno za drugo i kad djecu stavimo skroz na stranu. Ti se uz njega uopće ne osjećaš kako bi se trebala osjećati i 'boriš' se za njegovu naklonost. Strah te je da bi se ta naklonost još više istopila kada bi došla djeca, i tu leži korijen tvoje neželje djeteta. Sama kažeš da te zpostavlja emotivno i da te često uopće ne primjećuje-to zvuči jako tužno.

[fors@ken]

Imali smo nedavno veliku svađu, nismo pričali 2 tjedna. baš zato zbog ovoga kaj sam sad opisala i toga da se nekad moram boriti za njegovu naklonost, kao što je mrafica rekla, itd. Ali obećao je promijenit se, kao što i ja moram mijenjat neke stvari ali to je sad druga priča. Hoću reći, trudi se on i obećao je da će mijenjat neke stvari, stvari su bolje nego što su bile na ljeto kad sam pisala temu... možda se stvari pokrenu, možda bude bolje. vidjet ćemo

[Nausikaja]

Drzim fige!

Btw, sad sam vidjela da ti ispod nicka pise 'prezahtjevna'. Jel to on misli o tebi?

[fors@ken]

nausikaja123 kaže:

Drzim fige!

Btw, sad sam vidjela da ti ispod nicka pise 'prezahtjevna'. Jel to on misli o tebi?

Da.

[Nausikaja]

fors@ken kaže:

Da.

Nebum ti nis puno to komentirala jer vidim da ti je stvarno stalo do njega. Samo, imaj na umu da njemu vjerojatno jesi prezahtjevna, ali to ne znaci da je to tvoja opca osobina i da bi te i neko drugi isto tako dozivljavao

Edit: Pogledaj samo malo vasu dinamiku - on se povlaci, naravno da ti zahtjevas. I onda.....si ti...sto? Prezahtjevna

[rocker1987]

Ajde da i ja nabacim par stvari.

Prvo, draga, zašto lažeš? U temi prije pola godine pišeš da imaš 24 godine, sad pišeš da ćeš kroz koji mjesec 24... znači, tad si imala 23, a pričala si da imaš 24? Čemu to? Znam da će neki reći "nije bitno", ali je, bitno je.

Druga stvar, ti si totalno nesigurna, imam osjećaj da kroz faks nisi izašla više od 5 puta godišnje i da ti frajeri nisu nešto prilazili, te da ti je ovo prva veza. Jesam u krivu? Nemoj mi reći da si imala vezu od 2-3 mjeseca, to nije veza. Mislim na nešto stvarno i konkretno.

Treće, ti nemaš pojma šta hoćeš, što je dobar dio i broja dva, ali eto... i onda i dalje držiš stav, a i sama si sigurna da nemaš mišljenje o tome.

Četvrto, tip je ipak svjesniji svojih vrijednosti od tebe, društveniji, malo manje "psihički s*eban" kako si rekla, itd... ti mi se činiš da nemaš društvo i da te on ostavi bila bi u katastrofalnom stanju.

Peto, bilo bi dobro ćuti i njegovu stranu ovdje, ali kako to nije moguće, stvarno mi nije jasno kako neki mogu odmah zauzeti neku stranu, očito ljudi znaju da je on, eto, seronja, a da si ti super. Meni baš izgleda da ste vi kompatibilni samo u tome da ste oboje nesposobni odabrati partnera. Ništa loše oko toga inače, nisam ni ja puno bolji, ali se barem ne zavaravam da jesam.

Šesto, bolje ti prekinut sada, pa oplakivat 2-3 mjeseca, nego za 5-6 godina, ili 15, sa djetetom od 5-6 godina, koje će zbog toga imati problem.

Ne znam jesam išta propustio, ali ako se sjetim, nadopišem. Sve u svemu, da ne duljim dalje, prekinite što prije, iako, iskreno, ja sam borac, ali za ovo se ne bi borio. Ljubav nije dovoljna, šta god ti to netko pričao.

[black fairy]

Previše ste različiti i želite različite stvari, baš ti koja ne želiš djecu naletiš na lika kojemu zasuzi oko svaki put kad vidi neko dijete, a toliko žena bi baš takvog muškarca jer njihov ne želi djecu s njima...Ljudi se zavaravaju da će baš oni promijeniti drugu stranu, umjesto da si nađu kompatibilnog partnera.

Tako da vi koji želite djecu tražite osobe koje žele, tu nema dogovora ni promišljanja, kao i oni koji ne žele trebaju tražiti iste. Tjerati nekoga da ima djecu s tobom iako ne želi je gnjusno, nađeš onu/ onoga koji želi i gotovo! To nije neko bezvezno pitanje već ozbiljna stvar, toliko ljudi se rastaje zbog tih stvari jer su živjeli u iluziji da će oni promijeniti nečije stavove, hoćeš vraga!

[dulcinea131]

Ako se na temelju iskustva s njegovim ponašanjem zbog posla bojiš da bi ga dijete još više odvuklo od tebe onda zbilja imaš opravdan razlog za strah...Jer - u kvalitetnoj vezi dijete te zbliži, a u nekvalitetnoj još. više razdvoji.Ja mogu reći da je dijete baš oplemenilo odnos mene Mm-a. I ima trenutaka kad samo o njemu pričamo i divimo mu se :-), a ima i momenata kada ga ostavimo kod bake i posvetimo se jednom drugom...
p.s. ja se ni dan danas ne raznježim na drugu djecu, a razgovore o pelenama izbjegavam u širokom luku.

[rocker1987]

Pa već sam rekao, ni jedno od njih dvoje ne konta da nisu kompatibilni. Ova zaljubljena, njemu valda paše da mu da pičke kad mu zatreba i to je to.

Ajmo sad o tome još 150 elaborata, studije, itd... mislim da je jasno, ili će rješiti probleme, ili će prekinuti. Rješavanje problema nije prisiljavanje nekog na vlastito mišljenje. Sad još najbolje da on pristane davat na silu više pažnje, to će potrajat valda mjesec-dva, pa opet isto, a i da ona prihvati manje pažnje isto nema smisla.

Ili si pašu ili ne, u ovom slučaju, nažalost ne.

Da ne spominjem, da su oboje u ovom slučaju prebalavi, ponajprije u glavi, godine su gotovo i nebitne.

[slavica_05]

jel negdi spomenuto koliko je par u vezi?

ja sam isto misljenja da se neka posvecenost i paznja ne moze tek tako sad poboljsat. kao promijenit cu se i vise cu te mazit i pazit.
moze se nesto korigirat al bojim se da ove stvari ako i krenu na bolje nece bit dugog vijeka.

tipa mi smo imali problem sto je muz stalno radio. doslovno. znaci ne u uredu i to nego kuci. uletio bi deset min utrpat rucak i vratio bi se u osam navecer i dok djeca skacu po njemu bi zaspao.
onda smo pricali i on je korigirao svoj raspored da bi mogao provodit vise vremena s nama.
ali da sam trazila da nas covjek koji ne zeli biti s nama sad odjednom to pozeli, mislim da bi to bilo s moje strane nadobudno i naivno a s njegove isforsirano i opet bi se zasitio nakon nekog vremena a pitanje je bi li tad opet mogli nesto mijenjat na bolje.

[rocker1987]

2 godine su skupa. Ona je impulzivna, a on je, izgleda mi, tip koji lako zamuti vodu širenjem priče na cijeli svijet, umjesto da se usmjeri na problem.