Oženjen je i ima malo dijete, a mi želimo biti zajedno

[baja]

radical change kaže:

Dopuštam mogućnost da sam i razmažen, nisam se mjerio u tom smislu..
Ali da, meni upravo toga nedostaje, da pustim kočnice i uzde iz ruku, i odem u nepoznato tjeran adrenalinom i željom za slobodom i istraživanjem.. Netko si je sretan uz dvoje klinaca, siguran solidan posao, stančić i auto, ja u tome zapravo ne pronalazim neko posebno zadovoljstvo, više okove, zapravo ni u djeci ni u nekim velikim materijalnim stvarima..više sam slobodnjak..

tko ti smeta otisnuti se u slobodu? stvar je odabira, nevezano za godine
ako znaš da si slobodnjak, zašto si namećeš okove?

Ljudi su u 30ima definitivno zdraviji nego u 50ima..

ne nužno

a što se tiče slavnih 20ih - da, bilo je krasno
ali tada sam mogla piti 'dar sonca', a sad ne bi ni da mi netko plati

[hardy]

radical change kaže:

Da potpuno se slažem, zanimljiva usporedba.. No i dalje mislim da su dvadesete super...

Ja sam sebi u dvadestima bila napor...gledajući sa ovog aspekta...
Bahata, razmažena(uvjetovano bolešću), prepametna ....ma sve
Da...imala sam nešto kila manje...i možda su mi sise stajale koji cm više....sve ostalo je bilo totalno suludo...nisam znala voljeti..nisam znala reći oprosti..mislila sam da se sve novcem i ljepotom dobija...buahahahahahahah
Koji zajeb mili moj....koji zajeb
Da mogu...vratila bih se u cca 35...jer tada sam bila u naponu snage....samo zbog toga...sve ostalo volim i cijenim...svaku kilu, svaku boru, svaku godinu

[radical change]

ex anais kaže:

Žaliti za dvadesetima, pogotovo ranim, može se samo ako čovjek nije u ničemu napredovao nego mu je vrhunac života ludovanje i neobavezan seks. Meni je super bio osjećaj bježanja sa sata u srednjoj pa se u srednju ne bih vraćala ni mrtva za par trenutaka te i takve nezrele slobode.

Nepojmljivo mi je da čovjeku koji prođe nešto u životu, period kad je bio skoncentriran na površne stvari može biti najbolji životni period. Jedino ako otad nije ništa uradio za sebe, ako je nezadovoljan na svakom polju i ako stagnira. Ali i tad mi je nejasno zašto to ne mijenja umjesto da žali za periodom kad je isto to radio, a samo se bolje zabavljao.
Pa nije smisao života samo luda zabava. I to dosadi, i to umori. Zapravo mi je malo i otužno ako čovjek do pedesete radi iste stvari koje je radio s dvadeset i to onako baš istinski želi. Prije će ga to potrošiti nego prihvaćanje svojih godina.

Da ne govorim o pljuckanju po ženama u tridesetima jer je valjda u životu najvažnije imati mlado tijelo i lice i osoba se mjeri samo kroz neimanje strija i zategnuto lice, a ne po iskustvu i onome što može pružiti čovjeku i to daleko više nego što je mogla s dvadeset (vrijedi za oba spola). Ja bih umrla od dosade s dvadesetogodišnjakom, a ne bih ni sebe s nekih 20, 23, poželjela bogznakome pa ni sebi samoj, bez obzira što sam tad možda bolje izgledala.
Ako ljude gledaš kao nakupine mesa, tad je to sve logično. Ali to je takva dosada da se zapravo i ne čudim što je potrebno puno podražaja izvana, ludih zabava ili opijata da bi čovjek sebe i druge podnio.

Osobno mislim da sam od ranih dvadesetih jako napredovao na svim planovima. Ja ne žalim za zabavom ili neobveznim sexom, žalim za slobodom i mogućnostima koje zreo čovjek jednostavno nema jer je odgovornost jednostavno prevelika. Moja percepcija žena u 40tima je takva kakva je, netko voli starije žene ja nikako ne. Ne radi se tu samo o fizičkoj komponenti nego općenito o načinu razmišljanja koje godine nose sa sobom a to je više manje jednom rječju kutija. Zrele godine donose još jednu lošu stvar a to je koncentriranje na materijalno. Ljudi tek nakon 50ih mućnu malo glavom, nekako kad djeca odu koliko je malo potrebno za sreću u životu, do tog perioda guzica je široka kao trokrilni ormar, da ne spominem bračne probleme/ljubavne i slične..
Mislim da ljudi imaju pravo živjeti drugačiji život od većine, razmišljati drugačije, djelovati drugačije, to nije razmažen stav već pokušaj da se nađe svoj put koji te najviše ispunjava i paše tvom karakteru...

[ex anais]

radical change kaže:

Osobno mislim da sam od ranih dvadesetih jako napredovao na svim planovima. Ja ne žalim za zabavom ili neobveznim sexom, žalim za slobodom i mogućnostima koje zreo čovjek jednostavno nema jer je odgovornost jednostavno prevelika. Moja percepcija žena u 40tima je takva kakva je, netko voli starije žene ja nikako ne. Ne radi se tu samo o fizičkoj komponenti nego općenito o načinu razmišljanja koje godine nose sa sobom a to je više manje jednom rječju kutija. Zrele godine donose još jednu lošu stvar a to je koncentriranje na materijalno. Ljudi tek nakon 50ih mućnu malo glavom, nekako kad djeca odu koliko je malo potrebno za sreću u životu, do tog perioda guzica je široka kao trokrilni ormar, da ne spominem bračne probleme/ljubavne i slične..
Mislim da ljudi imaju pravo živjeti drugačiji život od većine, razmišljati drugačije, djelovati drugačije, to nije razmažen stav već pokušaj da se nađe svoj put koji te najviše ispunjava i paše tvom karakteru...

Ne razumijem na kakvu slobodu misliš?
Što je to što tebi sad fali, a onda si imao, a da nije ta luda zabava?

Daleko sam od četrdesetih, ali rekla bih da je "kutija" ipak stvar pojedinki koje srećeš jer godine ipak donesu širinu u razmišljanju, ne svima naravno, ali donesu. Prije je netko s dvadeset "kutija" jer je tvrdoglav, nedokazan i piči samo svoje uvjeren da je najpametniji/a.

Imaju. Ali ako netko s trideset i kojom kuka kao da mu je pedeset i glorificira zapravo podosta bezvezne godine koje ionako samo služe stjecanju iskustva, meni je to malo čudno, eto i pokazatelj očitog nezadovoljstva. Potratiti tridesete u žalu za dvadesetima, voc d point?

[baja]

radical change kaže:

...
Mislim da ljudi imaju pravo živjeti drugačiji život od većine, razmišljati drugačije, djelovati drugačije, to nije razmažen stav već pokušaj da se nađe svoj put koji te najviše ispunjava i paše tvom karakteru...

naravno da imaju i takvi ga žive, ne kukaju o tome

[BitchyWitch]

radical change kaže:

Odmah na razmaženost, čemu..? Držim da bi najbolja kombinacija bila mudrost koju imaju stariji i živost koji imaju ovi mlađi, to znamo ne postoji, možeš proživjeti život da bi nešto naučio.. Mudrost i ne vrijedi mnogo kad nemaš mladost i zdravlje, a kad si mlad stigneš se i nečem naučiti..
Opet godine nose odgovornost prema sebi i drugima, obitelji, karijeri, roditeljima..kažu da godine sve brže lete jer nas sve manje stvari u kasnijim godinama može impresionirati, svaki dan nam je gotovo isti, malo je onog što nam obuzme sva čula...nekako mislim da su dvadesete ipak najbolje godine...



Biti zadovljan sobom je lijepo, svi tome težimo bez obzira na izgled i godine...

Mislim da to nema veze sa godinama nego s tim koliko uživamo u životu.

[radical change]

baja kaže:

tko ti smeta otisnuti se u slobodu? stvar je odabira, nevezano za godine
ako znaš da si slobodnjak, zašto si namećeš okove?


ne nužno

a što se tiče slavnih 20ih - da, bilo je krasno
ali tada sam mogla piti 'dar sonca', a sad ne bi ni da mi netko plati

Tko kaže da si namećem okove, pričam o životnoj realnosti i onom što godine nose sa sobom. Meni je sa 20 bilo savršeno dobro, možda u neznanju za bolje ali u tom skromnom sam savršeno uživao i odlično se zabavljao, 100 kuna mi je bilo kao da cjeli svijet nosim u džepu...sad mi ni 10 000 ne prestavlja ni približno takav užitak, čovjek se s vremenom navikne na luksuz a to je jako loše.. netko bi sa 10 000 kuna mogao živjeti pola godine.. Što se tiče tih godina nedostaju mi ona prva iskustva koja su tako snažna i ostaju u sjećanju za cjeli život. Danas šetam po restoranima, putujem, uživam, stvaram ali kad bih morao istaknuti neko nenadjebivo intenzivno iskustvo toga jednostavno nema...a jako žudim za tim adrenalinom, onim što pokreće kriv u žilama..

harderfaster kaže:

Ja sam sebi u dvadestima bila napor...gledajući sa ovog aspekta...
Bahata, razmažena(uvjetovano bolešću), prepametna ....ma sve
Da...imala sam nešto kila manje...i možda su mi sise stajale koji cm više....sve ostalo je bilo totalno suludo...nisam znala voljeti..nisam znala reći oprosti..mislila sam da se sve novcem i ljepotom dobija...buahahahahahahah
Koji zajeb mili moj....koji zajeb
Da mogu...vratila bih se u cca 35...jer tada sam bila u naponu snage....samo zbog toga...sve ostalo volim i cijenim...svaku kilu, svaku boru, svaku godinu

Zanimljivo iskustvo, ja se nisam tako osjećao..

ex anais kaže:

Ne razumijem na kakvu slobodu misliš?
Što je to što tebi sad fali, a onda si imao, a da nije ta luda zabava?

Daleko sam od četrdesetih, ali rekla bih da je "kutija" ipak stvar pojedinki koje srećeš jer godine ipak donesu širinu u razmišljanju, ne svima naravno, ali donesu. Prije je netko s dvadeset "kutija" jer je tvrdoglav, nedokazan i piči samo svoje uvjeren da je najpametniji/a.

Imaju. Ali ako netko s trideset i kojom kuka kao da mu je pedeset i glorificira zapravo podosta bezvezne godine koje ionako samo služe stjecanju iskustva, meni je to malo čudno, eto i pokazatelj očitog nezadovoljstva. Potratiti tridesete u žalu za dvadesetima, voc d point?

Pa ja ne žalim za prošlim desetljećem, stekla si pogrešan dojam, mislim da svaka godina u životu nosi svoje iskustvo. No da sa godinama idemo lagano nizbrdo to je istina, naročito tamo nakon 50ih. U tu kutiju uđeš čim dobiješ djecu, čim si obavezan brinuti o drugome, čim uđeš u kredit, čim ovisiš o drugima na bilo koji način. Intelekt, odnosno činjenica da posjeduješ određena znanja ne znači da si slobodan u razmišljanju i djelovanju..

baja kaže:

naravno da imaju i takvi ga žive, ne kukaju o tome

Ja nikog ne napadam, i živim onako kako želim, i pišem ono što želim... i znam da sutra neću više biti ni lijep ni mlad kao danas, i da vrijeme uporno teče...

[baja]

radical change kaže:

Tko kaže da si namećem okove, pričam o životnoj realnosti i onom što godine nose sa sobom. Meni je sa 20 bilo savršeno dobro, možda u neznanju za bolje ali u tom skromnom sam savršeno uživao i odlično se zabavljao, 100 kuna mi je bilo kao da cjeli svijet nosim u džepu...sad mi ni 10 000 ne prestavlja ni približno takav užitak, čovjek se s vremenom navikne na luksuz a to je jako loše.. netko bi sa 10 000 kuna mogao živjeti pola godine.. Što se tiče tih godina nedostaju mi ona prva iskustva koja su tako snažna i ostaju u sjećanju za cjeli život. Danas šetam po restoranima, putujem, uživam, stvaram ali kad bih morao istaknuti neko nenadjebivo intenzivno iskustvo toga jednostavno nema...a jako žudim za tim adrenalinom, onim što pokreće kriv u žilama..

...

ne znam... sjedni, onda, na motor i zuji svijetom k'o moj buraz
majka kuka da mu je vrijeme ženiti se al' on ne misli tako...

...a i ja se još uvijek oduševim kao dijete nekim trivijalnim stvarima; kao usb lampica iz ikee, da ne tresem više po tastaturi dok pušim na balkonu...

[Blackmore]

baja kaže:

...a i ja se još uvijek oduševim kao dijete nekim trivijalnim stvarima; kao usb lampica iz ikee, da ne tresem više po tastaturi dok pušim na balkonu...

Kakva je to sloboda kad pušiš na balkonu?

Svi više-manje govorimo da su najbolje bile godine koje su iza nas...
Ja sam nakupio dosta sijedih na glavi i uvijek kažem: najbolje me tek čeka... i ne mogu dočekati da počne!

[Difference]

Dvadesete najbolje ?
Pa u dvadesetima smo tek nešto stariji klinci , mislimo da smo popili svu pamet svijeta i da se sve vrti oko nas .
Žaliti za nekim godinama iza sebe je očito nezadovoljstvo godinama u kojima smo sada . Razumijem da tako razmišljaju osobe bliže 70 , ali imati 30 + i 40 + i žaliti za nekim prošlim vremenima , e to su kutije i kalupi .

[nuklea500]

radical change kaže:

Lijepo se tješiti i izvlačiti maksimum iz života, ali suho drvo je suho drvo, nikad neće više biti mladica i to je brutalna životna činjenica. Nitko nije rekao da život prestaje sa godinama niti da jedne potrebe želje i vizije ne mijenjamo drugima, niti da je život u kasnijim godinama loš, dapače, prihvatimo da više nismo mladi, ludi i blesavi kao nekad.. no ne znači da nam ne zafali ponekad te mladenačke ludosti, zaljubljenosti, nesputanosti, bezbrižnosti, veselja i puštanja kočnica..

Možda su moje dvadesete bile lošije od tvojih, ali meni ne pada na pamet ništa po čemu bih osjećala žal za tim godinama, ne sjećam se da sam tad imala nešto što danas nemam.

Živjela sam s roditeljima do 28. godine i bila popriličo frustrirana zbog toga. Sad, s 32 god, izgledam kao da imam 22, a kad sam s 23 započinjala karijeru, luđački sam se morala dokazivati jer su svi mislili da sam djevojčica od 15, 16 godina. Preznojim se kad se samo sjetim koliko sam ugovora uspjela sklopiti, a početak sastanka bi počinjao riječima: Pa, sine, koliko je tebi godina?

Općenito, bila sam pod puno većim stresom na poslovima koje sam radila jer sam stalno bila u poziciji da se moram dokazivati. Ne kažem da je dokazivanje loše, dokazujem se i dalje, ali mi je ljepše dokazivati se sada, kada sam već nešto postigla,nego kada sam kretala od totalne nule.

Nisam nikad bila zaljubljive prirode, manje - više su mi svi bili bezveze pa mi ljubav i nije bila neka inspiracija niti mi davala polet. Kad sam se s nepune 22 konačno zaljubila, bilo mi je sjajno s jedne strane, s druge strane, konstantno sam osjećala da to i nije to što želim.

Seks mi je više sličio na porno filmove koje sam gledala, a puno manje na istinski užitak. Nekom promatraču bi se činilo da mi je seks tad bio uzbudljiviji, ali tad je samo bilo više glume, poza koje mi ne odgovaraju, ali su lude i cool, mjesta koja mi ne odgovaraju, ali su tako uzbudljiva, odjeće koja mi ne odgovara, ali sam u njoj tako seksi i, što je najgore, toliko odglumljenih orgazama.

Bilo je super izlazaka, super koncerata, super opijanja... Ali, neke životne radosti nije u meni bilo više tada nego sada.

Non stop imam nekakvih uspona i padova, ali mislim da svake godine ipak sve više znam uživati u životu. Posebice sad uz dijete... S godinama sam stekla sigurnost i samopouzdanje, a s djetetom vratila onu lepršavost koju izgubimo još u pubertetu. Otkrivam neke stvari uz nju koje sam propustila u svom djetinjstvu. Recimo, jučer sam se bezbroj puta spustila niz veeeliki tobogan. Nikad se nisam spuštala niz tako velike tobogane, ne sjećam se da sam u djetinjstvu ni imala priliku za to. Uživala sam kao prase. Vratili su mi se neki zaboravljeni osjećaji, npr. kakav je gušt skatati po lokvama ili crtati kredom po betonu.

Ne kažem da su mi dvadesete bile loše, ali... Stvarno ništa posebno ne pronalazim u tim godinama.

Ako mi obitelj bude zdrava i ako ja budem zdrava, nekako mi se čini da će mi baš 50te biti nešto posebno. Otplaćeni krediti, potpuno izgrađena karijera, odraslo dijete, unuci, putovanja i bezbrižnost koja onda može uroditi nekim novim hobijima i/ili kinky seksualnim izletima.

[radical change]

Difference kaže:

Dvadesete najbolje ?
Pa u dvadesetima smo tek nešto stariji klinci , mislimo da smo popili svu pamet svijeta i da se sve vrti oko nas .
Žaliti za nekim godinama iza sebe je očito nezadovoljstvo godinama u kojima smo sada . Razumijem da tako razmišljaju osobe bliže 70 , ali imati 30 + i 40 + i žaliti za nekim prošlim vremenima , e to su kutije i kalupi .

Baš interesantno kako različiti ljudi imaju različitu perspektivu kada se o godinama radi. Vidiš meni je to iskustvo kada sam bio u godinama kada sam mislio da sve znam jako pasalo.. sada znam da ništa ne znam, to ponekad zna frustrirati, imate pojam svijeta oko sebe i shvaćaš koliko je tvoj život beznačajan u suštini, osim u odnosu na osobe do kojih ti je stalo, kojima si više manje centar svijeta...
Kažem nisam uopće nezadovoljan godinama,ali mislim da je mlađe bolje u svakom slučaju... znaš onu pjesmu od prljavaca.. sve je lako kad si mlad, tako nekako i jest...

[JustForFun]

Mozda se radical jednostavno nostalgicno sjeca tih formativnih godina kada se put granao, pa se grana granala... Puno opcija, a sad kad je izabrao svoj put, ne znaci da je lose odabrao, vec mu nemirmi duh neda mira, sjeca se one slobode koju ima i danas ako je zeli, ali izabire poznatu sigurnost....

Ja nekad mislim da sam se trebala vise glupirat u 20tim, ali gledajuc ovaj video sa ted talks mozda i nisam

[Štokrlica]

Zanimljivo kako većina ili žali za nečim (dobrim/propuštenim) ili čeka/nada se nečemu - jako malo ih živi sada, onak, uživa u trenutku.

[1234321234]

Bolje je biti mlad i glup nego star i pametan. Nikad nisam žalio za godinama, nikad previše ne razmišljam o prošlosti ali sve što imam dao bih da se vratim u mlade godine. O godinama zapravo ne treba razmišljati. Postojale su generacije prije naše koje su mogle prebrzo ostarit. Mi imamo sreću da za pravo stari nećemo bit nikad jer kad bude potrebno (a bit će) lijepo ćemo popit Viagru i biti mladi koliko želimo biti.

[nuklea500]

radical change kaže:

Baš interesantno kako različiti ljudi imaju različitu perspektivu kada se o godinama radi. Vidiš meni je to iskustvo kada sam bio u godinama kada sam mislio da sve znam jako pasalo.. sada znam da ništa ne znam, to ponekad zna frustrirati, imate pojam svijeta oko sebe i shvaćaš koliko je tvoj život beznačajan u suštini, osim u odnosu na osobe do kojih ti je stalo, kojima si više manje centar svijeta...
Kažem nisam uopće nezadovoljan godinama,ali mislim da je mlađe bolje u svakom slučaju... znaš onu pjesmu od prljavaca.. sve je lako kad si mlad, tako nekako i jest...

Ja nikad nisam mislila da sve znam, niti sam ikad bila apsolutno bezbrižna. Čak ni u najranijem djetinjstvu. S dvadest sam bila ista ova ja, samo s manje znanja, s manje mogućnosti da realiziram ono što želim i čemu težim.

[MMovca]

Ja mislim da treba ovo sve odvojiti u posebnu temu, tipa Osjećamo li, i zašto, teret godina

Mislim otišli ste predaleko od teme.

Za temu samu po meni nije ni bitno ima li tko osjećaj da je propustio život, da ga tek čeka ili se pomiruje s prolaskom vremena kakvo jest, bitno je posložiti vlastite kriterije i moći živjeti sam sa sobom.

[nuklea500]

Štokrlica kaže:

Zanimljivo kako većina ili žali za nečim (dobrim/propuštenim) ili čeka/nada se nečemu - jako malo ih živi sada, onak, uživa u trenutku.

Ako se dotičeš moje priče o pedesetima... Ne, uopće ih ne iščekujem. Živim za danas. Čak ih se pomalo i plašim jer je u ljudskoj prirodi da se boje nepoznatog. No kad već pričamo o tome, moj razum mi govori da bi to trebale biti jako lijepe godine, ukoliko zdravlje posluži nas i ljude koje volimo. Čista logika. Nipošto življenje za vrijeme koje dolazi.

[JustForFun]

Iskreno meni su i 20te bile super, puno sam postigla i vecinu vremena sam bila jako zadovoljna sobom
Dobila sam i dijabetes tamo sa 24 i zivot mi se preokrenuo jer sam morala na inzulin, ali i u tome sam crpila snagu
Sad sam u 30tim malo zastala kad sam dobila dijete i izgubila posao u struci, ali pipam da sam ona najbolja tu negdje i da cu nac svoju stazu koju trebam
U biti ne zalim za nicim
Nekad mi bude zao sto nisam spavala s malcem iz srednje sto mi se svidjao (odo ja u adolescenciju)

[radical change]

JustForFun kaže:

Mozda se radical jednostavno nostalgicno sjeca tih formativnih godina kada se put granao, pa se grana granala... Puno opcija, a sad kad je izabrao svoj put, ne znaci da je lose odabrao, vec mu nemirmi duh neda mira, sjeca se one slobode koju ima i danas ako je zeli, ali izabire poznatu sigurnost....

Ja nekad mislim da sam se trebala vise glupirat u 20tim, ali gledajuc ovaj video sa ted talks mozda i nisam

E to o tome govorim, dok si mlad imaš doslovno miljon dostupnih varijacija na temu, tijekom godina si nekako zacrtaš neki put i nema mnogo skretanja ni lijevo ni desno, što zbog odgovornosti, što jer ne želiš rušiti staro i krenuti nanovo, što iz lijenosti, što zbog tereta godina itd..

Ja se u teen godinama nisam stigao glupirati, imao sam loše djetinjstvo a tek oko 20 sam krenuo kao pas njuškati svijet oko sebe, zato su mi i dvadesete bile ogrmono otkriće, ogromni napredak na svim planovima i ogromni potencijal općenito.. nešto kao kad se otkrila Amerika prije 500 godina..
Od tada ide konstantno zatišje, profiliran život, više u stilu poso kuća birtija, svakodnevnica i slično. Ne mogu reći da mi je loše, kuc kuc kuc griješio bih dušu ili da se loše osjećam ali nedostaje onaj adrenalin, znaš ono iskustvo kad da prvi put ideš na putovanje za Pariz, Beč, Prag, mogućnosti, izazovi, avanture ispred tebe, ili kad kao mulac od 15 dobiješ čak 200 kuna za van.