(Ne)opravdana dilema

[Preveza]

radical change kaže:

Onda nisi razumjela što sam ja rekao...
Tebi se sudbonosna ljubav ne može desiti jer svaku karakteristiku partnera racionalno stavljaš na vagu. A u isto vrijeme očekuješ da ćeš uživati u životu. U čemu to uživati, u lovi, velikoj plaći, lijepo uređenom stanu, bogatstvu, uspjehu, životu s partnerom sa debelom kalkulacijom.

Pa zasto ti toliko radis i zaradjujes, kada je to manje bitno ?
Ako na nesto moze da se utice, zasto ne uticati? Ovde nije rec o bolestima koje nastupe kasnije, vec o bolestima koje oduvek postoje. I naravno da osoba moze da utice da ne bude sa bolesnom osobom ili da bude sa njom. Isto kao sto moze da bira hoce li biti sa onim ko drzi farmu, a ona ne zeli nisat sem betona ili kao sto mzoe da odbaci osobu koja 6 meseci radi na brodu, a 6 je kod kuce.

[violeta1980]

radical change kaže:

Onda nisi razumjela što sam ja rekao...
Tebi se sudbonosna ljubav ne može desiti jer svaku karakteristiku partnera racionalno stavljaš na vagu. A u isto vrijeme očekuješ da ćeš uživati u životu. U čemu to uživati, u lovi, velikoj plaći, lijepo uređenom stanu, bogatstvu, uspjehu, životu s partnerom sa debelom kalkulacijom. Kako partner reagira na to kad mu kažeš ako se ti gadno razboliš ja ću vjerojatno otići od tebe jer ti time kvari puzle moga svaršenog života? To se zove sebičnost, pogled isključivo na sebe. Ja recimo da sam teško bolestan ne bih htio svoju obitelj izložiti težini svoje bolesti, ti za primjer ne želiš izložiti sebe negativnom utjecaju od bilo koga, pa i životnog partnera kojega valjda cijeniš iznad svega, i upravo ta briga kada mu je potrebno bila bi samo jedna komponenta tvoje ljubavi. Kad volimo nije nam ništa teško, kad majka voli svoje bolesno dijete, pružit će mu sve zbog nesebične ljubavi.
Biti odrastao čovjek ne znači biti proračunato sebično đubre, već se znati brinuti kako za sebe tako i za druge, djeca su sebična, zahtjevaju ljubav, pažnju, igračku, odrasli ljudi valjda dobiju svijest o tome kako drugi nisu tu da bi služili nama već da bi mi služili drugima i od toga imali koristi...

Hja, možda i ne može, ali ja sam velika curka, znam da ne mogu imati sve istovremeno. Pa u tim okolnostima biram lijep život, stabilnost ispunjenu razmijevanjem, kompatibilnost po važnim stvarima, harmoniju... Makar i ne bila sudbonosna.
Bez vulgarnosti, jer mi je imalo više novca od mojih sadašnjih potreba, a to zbilja nisu astronomski iznosi, potpuno nezanimljivo. Kada sam se iz svojih
52 preselila u muževih 110 kvadrata, jedino što sam osjetila bila je zabrinutost koliko će me to opteretiti. Jer mi ne trebaju.
A oko extrema, poput teških, fatalnih, bolesti, nisam sigurna da znam procijeniti unaprijed. Nakon pola života zajedno, recimo, kada tome dođe očekivano vrijeme. Ali sada sam uvjerena da bih se povukla iz svake kombinacije da mene zadesi tako nešto, te bila sretna što svojom nesrećom nepotrebno ne uništavam tuđi život. Čak sam prilično uvjerena da bih to provela, štogod tko mislio, ili si umišljao da misli, o tome.
Ja naime, za razliku od tebe, bar mi se čini tako, primjenjujem posve iste kriterije na sebe i druge

[Mamekica]

A ne znam Violeta, možda se pališ na imanje kontrole, pa od tud tolika potreba za ne opuštanjem. Ali varljiva je to igra.

No dobro, pitanje je da li si prema partneru iskrena koliko prema sebi.

[radical change]

Preveza kaže:

Pa zasto ti toliko radis i zaradjujes, kada je to manje bitno ?
Ako na nesto moze da se utice, zasto ne uticati? Ovde nije rec o bolestima koje nastupe kasnije, vec o bolestima koje oduvek postoje. I naravno da osoba moze da utice da ne bude sa bolesnom osobom ili da bude sa njom. Isto kao sto moze da bira hoce li biti sa onim ko drzi farmu, a ona ne zeli nisat sem betona ili kao sto mzoe da odbaci osobu koja 6 meseci radi na brodu, a 6 je kod kuce.

Ja radim i zarađujem zato što najprije volim novac i lažnu sigurnost koju mi on daje, volim rad i osjećaj da se nečim bavim, nešto stvaram, napredujem, da zbog mene i mog rada drugi ljudi dobiju plaću sa kojom uzdražavaju obitelji i prehranjuju djecu, i da od mog rada i drugi ljudi imaju neke koristi.
I prije svega ja cijenim ljubav i prisnost više od materijalnih stvari, mogao bih živjeti u kolibi od pruća ne bi mi smetalo uz osobu koju volim, jer znam da sa svojih 10 prstiju i sa svojim znanjem neću biti gladan i žedan.
Isto tako znam da ljude nužno ne ogranićavaju ni njihova vjera, ni izgled, ni broj udova, niti neka bolest koju uspješno drže pod kontrolom, ti i takvi ljudi su kadri možda i više uživati u srži života, više voljeti, poštovati i pružiti od nekih sebičnjaka koji bezgranično biraju samo najbolje za sebe...

violeta1980 kaže:

Hja, možda i ne može, ali ja sam velika curka, znam da ne mogu imati sve istovremeno. Pa u tim okolnostima biram lijep život, stabilnost ispunjenu razmijevanjem, kompatibilnost po važnim stvarima, harmoniju... Makar i ne bila sudbonosna.
Bez vulgarnosti, jer mi je imalo više novca od mojih sadašnjih potreba, a to zbilja nisu astronomski iznosi, potpuno nezanimljivo. Kada sam se iz svojih
52 preselila u muževih 110 kvadrata, jedino što sam osjetila bila je zabrinutost koliko će me to opteretiti. Jer mi ne trebaju.
A oko extrema, poput teških, fatalnih, bolesti, nisam sigurna da znam procijeniti unaprijed. Nakon pola života zajedno, recimo, kada tome dođe očekivano vrijeme. Ali sada sam uvjerena da bih se povukla iz svake kombinacije da mene zadesi tako nešto, te bila sretna što svojom nesrećom nepotrebno ne uništavam tuđi život. Čak sam prilično uvjerena da bih to provela, štogod tko mislio, ili si umišljao da misli, o tome.
Ja naime, za razliku od tebe, bar mi se čini tako, primjenjujem posve iste kriterije na sebe i druge

Ja se samo nadam da si ti svjesna kad hipotetski o svojoj bolesti pričaš da stav koji imaš izlazi iz tvoje čiste sebičnosti. Ja sam svjestan što moja želja da svojim problemima ne opterećujem druge izlazi iz sebičnosti, kao što je recimo samoubojstvo najsebičniji čin kojeg možeš napraviti.. Kužiš..?

[violeta1980]

radical change kaže:

Ja se samo nadam da si ti svjesna kad hipotetski o svojoj bolesti pričaš da stav koji imaš izlazi iz tvoje čiste sebičnosti. Ja sam svjestan što moja želja da svojim problemima ne opterećujem druge izlazi iz sebičnosti, kao što je recimo samoubojstvo najsebičniji čin kojeg možeš napraviti.. Kužiš..?

Morao bi definirati sebičnost. Ja naime slabo vjerujem u MI, simbiozu i slično. Meni je par dvoje individua koje može i samo, ali su shvatili, naučili, da je u paru još bolje. Dok je. I ništa više, multiplicirno i puno drugačije.
Obveze ljudi u paru nisu iste naravi kao prema djeci ili nemoćnim roditeljima. One mislim da moraju imati smisla, jer sve preko toga poništava gornju tvrdnju i čini neku gomilu, a ne dvoje. Nisu obvezne niti s jednog stanovišta, od moralnog na dalje.
Ako ćemo se igrati natezanja mačka za rep, na koncu konca, meni je sasvim logično nekoga koga volim, cijenim i poštujem, osloboditi obveze da sutra dobijem neizlječivu bolest. Zašto je logično, normalno, nesebično i tako slično vezati mladog muškarca u naponu snage uz izgubljen slučaj. A nije neophodno, kada ima tko bi se pobrinuo kada dođe vrijeme da ne mogu sama.
Dvojbene su naravno sive varijante, ograničena funkcionalnost, teška dugotrajna bolest, težak inavliditet i slično. To ne ne znam niti sama kako bih postupila, kako bih se osjećala za 2-5-10 godina, ali načelno bi po meni svatko imao pravo izabrati, i to bez nazovi moralnih pritisaka okoline ili onog drugog.

[violeta1980]

Mamekica kaže:

A ne znam Violeta, možda se pališ na imanje kontrole, pa od tud tolika potreba za ne opuštanjem. Ali varljiva je to igra.

No dobro, pitanje je da li si prema partneru iskrena koliko prema sebi.

Posve, makar oko onoga što se njega doista tiče, sadašnjosti. To sam razbistrila s njim prije nego sam se odlučila udati za njega, sve moguće slične dileme.
Što je imanje kontrole? Ne okretati glavu pred stvarnošću, ne umišljati koliko sam posebna i drugačija, koje se ne tiču uobičajene ljudske sudbine, vjerojatnosti, praksa? Onda da, želim i cijenim kontrolu, čak se osjećam obveznom imati je zbog dara zrnca soli što mi ga je bog, ili tko već, udijelio.
Pisala sam već, tražila sam muža 8 godina sa strpljenjem. Znala sam da MORAM završiti faks, ali znala sam i da nisam najvrednije stvorenje na svijetu. Pa sam između toga izabrala meni najlakši, ono što mi je nestvarno išlo do tada, bez obzira na želje okoline, ili eventualne moguće veće probitke u budućnosti.
Imala sam jednog od najsavršenijih muškaraca i kada sam birala njega i nepripremljeni put preko bare, u nesigurno, upitno, ili siguran posao, stan i sve uhodano, izabrala sam ovo drugo. S knedlom u grlu, da, i sa sumnjama još mjesecima, ali ipak niti jednog trenutka nisam bila zbilja blizu prve opcije.

[radical change]

violeta1980 kaže:

Morao bi definirati sebičnost. Ja naime slabo vjerujem u MI, simbiozu i slično. Meni je par dvoje individua koje može i samo, ali su shvatili, naučili, da je u paru još bolje. Dok je. I ništa više, multiplicirno i puno drugačije.
Obveze ljudi u paru nisu iste naravi kao prema djeci ili nemoćnim roditeljima. One mislim da moraju imati smisla, jer sve preko toga poništava gornju tvrdnju i čini neku gomilu, a ne dvoje. Nisu obvezne niti s jednog stanovišta, od moralnog na dalje.
Ako ćemo se igrati natezanja mačka za rep, na koncu konca, meni je sasvim logično nekoga koga volim, cijenim i poštujem, osloboditi obveze da sutra dobijem neizlječivu bolest. Zašto je logično, normalno, nesebično i tako slično vezati mladog muškarca u naponu snage uz izgubljen slučaj. A nije neophodno, kada ima tko bi se pobrinuo kada dođe vrijeme da ne mogu sama.
Dvojbene su naravno sive varijante, ograničena funkcionalnost, teška dugotrajna bolest, težak inavliditet i slično. To ne ne znam niti sama kako bih postupila, kako bih se osjećala za 2-5-10 godina, ali načelno bi po meni svatko imao pravo izabrati, i to bez nazovi moralnih pritisaka okoline ili onog drugog.

Nepojmljiv mi je ovaj tvoj prvi dio posta, kao nekakva računica, firma sa dva partnera, i ne razumjem gdje su osjećaji tu, gdje je ljubav tu i što tebi ljubav podrazumijeva. Ja ja svoju ženu volim i kad je bolesna i kad je zdrava, i kad je vesela i kad je tužna, i kad je debela i kad je mršava, i kad radi i kad ju ja financiram... i našu vezu doživljavam kao neraskidiv spoj nas dvoje, i to bez obzira što ja imam svoj posao, prijatelje, hobbije i slobodno vrijeme i slobodu, i svoje financije. Ali osjećam tu ogromnu prisnost, neraskidiv spoj.. Ili što bi moja žena rekla, mi se sutra možemo recimo rastati ali ti si moj najbolji prijatelj, ja ne mogu zamisliti da tebe u životu nemam.. O tome govorom, o takvoj vrsti ljubavi, kao što majka nikad ne bi mogla napustiti dijete bez obzira kakvo ono bilo...

U slučaju bolesti sebično je napustiti ljude koji te vole i žele ti pomoći kako ih ti tobože ne bi opterećivao svojom bolešću i problemima, dakle ti ćeš tim ljudima nanjeti bol namjerno i nećeš im dati priliku i izbor da se sa time nose jer si ti eto preponosna i ti uzimaš za pravo da odlučuješ i upravljaš tuđim osjećajima. To je užasno sebično, bez obzira koliko na prvu loptu izgledalo humano. Još je gora stvar sa samoubojstvom, ti ćeš tako rješiti sve svoje probleme ali ćeš onima koji ostaju nakon tebe ostaviti neizmjernu bol, patnju i najgore od svega krivnju jer oni ne mogu razumjeti da si ti tako sebičan već pokušavaju pronaći razlog gubitka u sebi (nisam mu pomogao, da sam ga bar pitao kako je, treba li mu što, da sam bar ja bio tu umjesto njega.. itd)...
Znam da si ti uredila život i vezu onako kako tebi paše, ali meni je to toliko površno da ti ja to ne mogu opisati... Meni je izrazito potrebno da volim, da pružam, da osjećam, da podržavam, da nekom mogu staviti osmjeh na lice, i da svoj prostor, vrijeme, sreću ako hoćeš i bol dijelim sa partnerom do najsitnijeg detalja...

[Éowyn]

kirgos kaže:

Koliko bi vam smetalo kad vi vam nakon nekoliko izlazaka druga strana rekla da ima neku kroničnu bolest? A s tom se bolesti uz kontrole može normalno živjeti.

Zanemariti/zažmiriti ili ....možda otići...

Netko se već preispitivao, iako je povod jedna druga kronična bolest: https://www.forum.hr/showthread.php?t=806291

A životne priče su razne, npr.: http://www.jutarnji.hr/arhiva/istini...lesti/1135982/

Je li opet hipotireoza?

Kronična bolest uz koju se može normalno živjeti je i hipertenzija, koja potencijalno više ugrožava zdravlje od usporenog rada štitnjače. Ali, svaka baba je čula za visok tlak, pa to i nije baš toliki bauk. S druge strane, velik broj ljudi ne zna niti locirati štitnjaču pa usporen rad tog nepoznatog i neprijateljskog organa zvuči opasno.

Mali je broj ljudi savršeno zdrav i ima navike zbog kojih će i ostati zdrav.

Kad bi morao poredati po ljestvici potencijalne opasnosti za zdravlje, koji bi bio poredak - pušenje, visok tlak, nezdrava prehrana, visoki trigliceridi, visok kolesterol, nizak hemoglobin, visoka razina stresa, visok kortizol, manjak magnezija, visok šećer?

Većina ljudi niti ne zna u kakvom im je organizam stanju niti koja su stanja opasna. Možda si ti u lošijem stanju od nje pa ni ne znaš

Meni osobno niti neka teža bolest ne predstavlja prepreku, a o nekim blažim kroničnim bolestima ne bih razmišljala duže od 5 minuta. Ako je tebi bilo kakva bolest prepreka, najpametnije ti je okrenuti se i otići.

[Adianna]

radical change kaže:

U slučaju bolesti sebično je napustiti ljude koji te vole i žele ti pomoći kako ih ti tobože ne bi opterećivao svojom bolešću i problemima, dakle ti ćeš tim ljudima nanjeti bol namjerno i nećeš im dati priliku i izbor da se sa time nose .....

S ovim se u potpunosti slažem.

Desilo mi se nedavno da me zbog zdravstvenih problema počeo isključivati iz toga, a na kraju krajeva i iz svega ostaloga sve dok nisam pukla.
U početku imaš razumjevanja jer shvataš da prolazi kroz nešto, misliš si doći će sebi pa mu daš prostora, ali onda je prešlo sve granice i morala sam čisto otvoreno reći: "Prestani srati, s tobom sam! I kad si zdrav i kad si bolestan, to je moj izbor, pusti me da budem uz tebe i brinem o tebi."
Njegov odgovor je da nije me htio zamarati, hoće sve sam, može sve sam zato se izolirao da meni bude lakše... a na kraju samo povrijedio me još više s tim što me ''isključio'' bez da ja u tome imam ikakvo pravo glasa.


Što se tiče autora i teme, ne znam da li govori o tome da hoće da kaže drugoj strani nakon nekoliko izlazaka za bolest ili pita šta mi mislimo o tome jer je njemu druga strana to rekla... Mislim da je nebitno o kome se radi, ali ako razmišlja da kaže drugoj strani nešto nakon par izlazaka ne znam koliko je to potrebno.
Nakon nekoliko izlazaka i dalje se ništa ne zna i možda uopšte nema potrebe za takvim pričama još uvijek.

Danas baš mi drugarica govori kako je dečku s kojim izlazi već par sedmica ispričala da ima epilepsiju i kako u njenom slučaju to sve izgleda, on ju zagrlio i rekao: "Ako si mislila da ću zbog toga uteći i odustati, varaš se."

[reficuL]

kirgos kaže:

Koliko bi vam smetalo kad vi vam nakon nekoliko izlazaka druga strana rekla da ima neku kroničnu bolest?

meni je moja (upravo bivša) rekla da ima tumor....koji je kao lutrija....

nisam ni sekudne dvojio, ostao sam uz nju, bodrio je....

na nedavnim pretragama se uspostavilo da joj ide na bolje...

danas više ni ne razgovara sa mnom....


osjećam se kao onaj dečko iz priče;



Bila jednom jedna djevojka, lijepa, ali vrlo nesretna – jer je bila slijepa… Nije se nikako mogla s tim pomiriti, pa je s vremenom postala ogorčena na sve oko sebe. U tom svom svijetu krajnjeg nezadovoljstva jedina joj je svijetla točka bio jedan mladić. On ju je razumio i u njemu je pronalazila istinskog prijatelja. Zapravo, voljela ga je…

Ali, iako je i on nju iskreno volio i želio da se vjenčaju, nipošto se nije htjela udati za njega, smatrajući da zbog svog hendikepa ne može s njim biti sretna.

– Znaš, udala bih se za tebe – reče jednom djevojka – kad bih imala oči…

Nešto vremena nakon toga dogodi se da pozovu djevojku na operaciju i presade joj rožnice…

Bila je iznimno sretna i jedva je čekala da ugleda svoga dragoga. Sada se, konačno, može udati za njega.

Čim su joj skinuli zavoje, ushićeno pogleda u svog mladića i… užasnuto krikne. Vidjela je, naime, kako i on ima ugasle oči jer je i on bio slijep. Ostala je toliko osupnuta da mu je odmah rekla: – Žao mi je, ne mogu se udati za tebe…

Duboko ražalošćen, mladić je šutio i na kraju je samo nečujno izustio: – Razumijem… Otišao je s nakanom da joj ne stoji na životnom putu sreće, kojemu je hrlila.

Ipak, nakon nekoliko dana joj je poslao pisamce, u kojemu je pisalo: “Draga moja, čuvaj dobro svoje oči, jer prije no što su postale tvoje, one su bile moje…”

[reficuL]

Adianna kaže:

Danas baš mi drugarica govori kako je dečku s kojim izlazi već par sedmica ispričala da ima epilepsiju i kako u njenom slučaju to sve izgleda, on ju zagrlio i rekao: "Ako si mislila da ću zbog toga uteći i odustati, varaš se."

Ma predivno, briznule mi suze na oči....svaka mu čast....to je to....je ponekad teško, ali ta požrtvovnost nosi za sobom neprocijenjivo bogatsvo duha i ispunjenje srca....

Meni kad je moja rekla za tumor nisam ni trepnuo....nadam se da su joj moji zagrljaji sve govorili...

[Joshua]

reficuL kaže:

Ma predivno, briznule mi suze na oči....svaka mu čast....to je to....je ponekad teško, ali ta požrtvovnost nosi za sobom neprocijenjivo bogatsvo duha i ispunjenje srca....

Meni kad je moja rekla za tumor nisam ni trepnuo....nadam se da su joj moji zagrljaji sve govorili...

Kaj ti nisi onaj striček kaj je lagao svojoj frendici da je oženjen prije seksa i romanse i onda ga je ona ostavila kada joj je priznao da ima ženu koju ne može ostaviti? Kaj ti je žena bolovala od raka?

[Preveza]

Au!^

Radical, jedno je ostati uz bolesnog partnera, sto je ljudski, drugo je odabrati vec bolesnog partnera. Ja ovo drugo ne bih. I uopste me zanima sto taj drugi mozda vise uziva u zivotu, sto je bolje organizovan ili je bolji ljubavnik. Jedmostavno, necu sebi da komplikujem zivot.
Zasto spominjes kolibu od pruca, pa odmah kazes da ti to ne smeta jer si sposoban da zaradis? Zasto da zaradis, ako ti ne smeta koliba?

[radical change]

Preveza kaže:

Au!^

Radical, jedno je ostati uz bolesnog partnera, sto je ljudski, drugo je odabrati vec bolesnog partnera. Ja ovo drugo ne bih. I uopste me zanima sto taj drugi mozda vise uziva u zivotu, sto je bolje organizovan ili je bolji ljubavnik. Jedmostavno, necu sebi da komplikujem zivot.
Zasto spominjes kolibu od pruca, pa odmah kazes da ti to ne smeta jer si sposoban da zaradis? Zasto da zaradis, ako ti ne smeta koliba?

Postoje ljudi koji to mogu, a postoje i oni koji to ne mogu. Kao što postoje osobe koje će ostati u vezi sa teško bolesnim partnerom i one koje to ne mogu ili ne žele. Ljudi su različiti, no ja ne bih nikada bio s partnerom koji ima takva stajališta jer mislim da je previše usmjeren na sebe i nije potencijal za pružanje. A veza jest međusobno pružanje prije svega..
Zašto ne živim u kolibi od pruća? Zato što trčim jer imam noge, zato što gledam jer imam oči, zato i stvaram jer sam u mogućnosti, to mi ispunjava život i čini me sretnim, iz istog razlogi i pišem ovdje. Stoga ne razumjem tvoje pitanje, zašto bih uopće živio u kolibi od pruća ako ne moram..? Kad bih morao živio bih i prihvatio takav život...

[Retra]

kirgos kaže:

Koliko bi vam smetalo kad vi vam nakon nekoliko izlazaka druga strana rekla da ima neku kroničnu bolest? A s tom se bolesti uz kontrole može normalno živjeti.

Zanemariti/zažmiriti ili ....možda otići...

Netko se već preispitivao, iako je povod jedna druga kronična bolest: https://www.forum.hr/showthread.php?t=806291

A životne priče su razne, npr.: http://www.jutarnji.hr/arhiva/istini...lesti/1135982/

Astma, dijabetes, problemi sa štitnjačom - sve su to bolesti koje se mogu držati pod kontrolom i ne umanjuju nužno kvalitetu života.
Mogu se desiti pogoršanja i u tom slučaju bi kao partner osobi koja boluje od kronične bolesti trebao biti podrška, ako ti se to čini kao problem, jednostavno prekini vezu.

josuha kaže:

Kaj ti nisi onaj striček kaj je lagao svojoj frendici da je oženjen prije seksa i romanse i onda ga je ona ostavila kada joj je priznao da ima ženu koju ne može ostaviti? Kaj ti je žena bolovala od raka?

Đizs

[TincH]

Tesko reci. Zivot te odvede u cudnim smjerovima.
Da sam osjetila 'to nesto' s osobom koja ima neku kronicnu bolest, ne bi me sprijecilo.

Pogotovo ako se ista moze drzati pod kontrolom. Ne bih ni trepnula

[reficuL]

josuha kaže:

Kaj ti nisi onaj striček kaj je lagao svojoj frendici da je oženjen prije seksa i romanse i onda ga je ona ostavila kada joj je priznao da ima ženu koju ne može ostaviti? Kaj ti je žena bolovala od raka?

prckaš na daljinu, a sve što si izfecesirao na usta ti je paušalno i netočno interpretirano;

1. ona je meni "priznala" da se bori sa tumorom

2. ja sam to prihvatio i ostao uz nju jer smo ionako bili samo prijatelji, jako dobri prijatelji
3. prijateljstvo se zakuhalo i prešli smo granicu biti "samo prijatelji"

4. nisam joj lagao, nego nisam rekao dok nisam vidio da je to prijeko potrebno jer nisam htio da nam sex sjebe prijateljstvo i da se suzdržimo sada dok još imamo priliku...

5. nije me ostavila nakon što sam joj sve to rekao, već je sve prihvatila i molila me da nastavimo dalje...

6. ja sam ju odgurivao od sebe, bodrio je da iziđe s drugm van, s kojim se i konkretno spetljala...ali ne i realizirala vezu...

7. mene počne pucati sve redom, emocije, možda čak i ljubomora, ali se suzdržavam i od nje samo inzistiram da se urazumi jer je postala nejasna jer se jebe s njim, a ne želi biti s njim u vezi, jebe se sa mnom i mene želi, svjesna da ne možemo biti zajedno iz nekoliko razloga, a onda opet ni sama ne zna zašto sve to skupa radi...

8. ja je vrlo pristojno izkritiziram i doslovno joj kažem da se više ne želim jebat s njom i da želim prijateljstvo kako smo i zamišljali davno u početku, a ona nek se jebe s njim i po mogućnosti bude u normalnoj vezi jer će se ovako samo rastrgati...

9. želi me vidjeti, želi provesti noć sa mnom.....ali ostavlja prizvuk da ni sama nije sigurna u to...

10. ja je opet konforntiram činjenicama i istinom što ona radi

11. ona prekida, ja ostajem za sve kriv, a ona ni slova više ne progovara sa mnom

suma sumarum, ako sam ja kriv što joj nisam rekao odmah za svoje stanje i probleme, onda je i ona kriva što je bila egoistična pa nastavila sve dalje nakon što sam joj sve rekao i još joj predložio kako je najbolje da prekinemo taj odnos i ostanemo samo prijatelji kako smo i počeli...


a to što si ti nasro nema veze s vezom, al bitno da si nešto isro u svom stilu, onak, tek toliko da se praviš pametan malo


aj sad opet za par dana se izseruckaj sa nekom svojom novom interpretacijom pa da se malo nasmijem

[Joshua]

reficuL kaže:

prckaš na daljinu, a sve što si izfecesirao na usta ti je paušalno i netočno interpretirano;




a to što si ti nasro nema veze s vezom, al bitno da si nešto isro u svom stilu, onak, tek toliko da se praviš pametan malo


aj sad opet za par dana se izseruckaj sa nekom svojom novom interpretacijom pa da se malo nasmijem

Nemoj sad pretjerivat. Nije lako povezat cijelu priču kad je razbacana na više tema. Dajem najbolje od sebe. Sad si znači u depri zato kaj je ona odlučila da više ne želi da joj budeš frend? Pa moraš nekako nastaviti dalje bez frendice.

[sanjita]

ima par komentara u smislu da saznam na početku ne bi ušao u vezu, a da sam već zaljubljen onda bi ostao. znači vama je bolja opcija da vas netko laže pola godine i onda prizna kad se već desi veza i ljubav nego na početku?

[Lady_Tila]

sanjita kaže:

ima par komentara u smislu da saznam na početku ne bi ušao u vezu, a da sam već zaljubljen onda bi ostao. znači vama je bolja opcija da vas netko laže pola godine i onda prizna kad se već desi veza i ljubav nego na početku?

Naravno da laž o takvoj bitnoj stvari ne toleriram. No ljudi su mislili na situaciju kad uđu u vezu sa zdravim čovjekom pa se kasnije razboli ili nije u trenutku ulaska u vezu znao za bolest.

Via Tapatalk