U što vjeruju ateisti?

[DavMla]

Garys kaže:

Pa kad ti to ne kuzis. Nije spiritualna osoba "religijski obavezna" ili/i ukalupljena u nacin i vrstu vjerovanja po katehizmima i ostalim napucima kako, u sto i na koji nacin svoju spiritualnost usmjeriti.

Dakle da, ateist moze biti spiritualna osoba, ne mora nuzno vjerovati kako vjeruje vecina i u sto vecina vjeruje, to ne znaci da nije spiritualna.

Ne,ne može biti spiritualna osoba.Odakle bi onda bila ta duhovna komponenta ako ne od nekog Boga? Definitivno nikakva duša ne bi mogla da nastane bez višeg,apsolutnog duha ili Boga tako prirodnim procesom,to je smešno.Ne može ateista biti spiritualan,ali panteista može onako misticizam.

[Garys]

DavMla kaže:

Ne,ne može biti spiritualna osoba.Odakle bi onda bila ta duhovna komponenta ako ne od nekog Boga? Definitivno nikakva duša ne bi mogla da nastane bez višeg,apsolutnog duha ili Boga tako prirodnim procesom,to je smešno.Ne može ateista biti spiritualan,ali panteista može onako misticizam.

Rimska crkva koji kaze da je Bog udahnuo duha u tijelo i to vjeruju tu.

Recimo u Nordijskim drevnim religijama i jos nekim, dusa se ne spominje u tom kontekstu kao nesto sto je Bog udahnuo u covjeka, dakle religiozan covjek u Norveskoj koji je vjernik starih Bogova je zapravo ateist, po kriterijima kojim...

Koncept Boga je drugaciji, u tom smislu se ateizam i teizam moze takoder razlicito promatrati i tumaciti.

[mravac8]

civilizacija I kaže:

Recimo ateist vjeruje da postoji samo priroda ali ne i Bog, da poslije smrti odlazi u nepostojanje, da je materija izvor našega života, i tako dalje.

Ima se dosta pisati o tome u što veruju ateisti, pa neka se slobodno jave i iznesu svoja vjerovanja. Možda će koja biti i zanimljiva. Dapače!

Ateist ne vjeruje da postoji priroda, on zna da postoji priroda. A zna da postoji priroda jer je može okusiti, opipati, vidjeti, namirisati, dakle osjetiti sa svim svojim osjetilima.

Boga ne možeš okusiti, opipati, vidjeti, namirisati, dakle ne možeš ga detektirati niti jednom osjetilom pa je najvjerojatnije da ne postoji odnosno da je ljudska izmišljotina.

Sad izvoli ti dalje iznositi vjerovanja za koja misliš da u njih vjeruju ateisti.

[DavMla]

Garys kaže:

Rimska crkva koji kaze da je Bog udahnuo duha u tijelo i to vjeruju tu.

Recimo u Nordijskim drevnim religijama i jos nekim, dusa se ne spominje u tom kontekstu kao nesto sto je Bog udahnuo u covjeka, dakle religiozan covjek u Norveskoj koji je vjernik starih Bogova je zapravo ateist, po kriterijima kojim...

Koncept Boga je drugaciji, u tom smislu se ateizam i teizam moze takoder razlicito promatrati i tumaciti.

To je licemerno.Kako je moglo uopšte nastati ako ga Bog nije stvorio,ta duhovna komponenta bi morala imati poreklo od nekog apsolutnog duha.Kada razmisliš morao bi doći do tog zaključka.Duhovnost i ateizam su suprotstavljeni.

[mravac8]

DavMla kaže:

To je licemerno.Kako je moglo uopšte nastati ako ga Bog nije stvorio,ta duhovna komponenta bi morala imati poreklo od nekog apsolutnog duha.Kada razmisliš morao bi doći do tog zaključka.Duhovnost i ateizam su suprotstavljeni.

Duhovnost ne možeš vidjeti, ona nema oblik, ne glasa se, ne miriši, nema okusa niti stvara zvuk.

Duhovnost možeš detektirati jedino posredno preko djela ljudskog duha, odnosno preko knjiga, umjetničkih djela, muzike, slika, kipova, znanstvenih radova, tehnike, stvaranja ......

A jednako dobru knjigu će napisati i ateist i vjernik, jednako dobar kip će napraviti .....

[Garys]

DavMla kaže:

To je licemerno.Kako je moglo uopšte nastati ako ga Bog nije stvorio,ta duhovna komponenta bi morala imati poreklo od nekog apsolutnog duha.Kada razmisliš morao bi doći do tog zaključka.Duhovnost i ateizam su suprotstavljeni.

Zasto je licemjerno, po kojim kriterijima je licemjerno, za vjernika ne znam npr. rimokatolicke crkve bi moglo biti licemjerno ako on/ona zeli da bude tako.

Kako mislis kako je moglo nastati - ne znamo kako je moglo nastati, imamo samo neke spise od svih ostalih milijardu spisa u kojima svatko tvrdi nesto.

Dakle to ti vjerujes da je svijet stvoren od kako kazes - apsolutnog duha.
To tvoje misljenje te ne radi automatski "duhovnim" covjekom.

Dakle ako smo kod licemjerja mozemo se igrati i ovako onda.

Meni je osobno puno licemjerniji tkz vjernik (teist), koji bi za sebe tvrdio/la da je duhovan/na samo zato jer vjeruje u "apsolutnog duha", i onda bi sebe upakirao u taj paket i naljepio etiketu - teist.

To je apsurd.

[DavMla]

Garys kaže:

Zasto je licemjerno, po kojim kriterijima je licemjerno, za vjernika ne znam npr. rimokatolicke crkve bi moglo biti licemjerno ako on/ona zeli da bude tako.

Kako mislis kako je moglo nastati - ne znamo kako je moglo nastati, imamo samo neke spise od svih ostalih milijardu spisa u kojima svatko tvrdi nesto.

Dakle to ti vjerujes da je svijet stvoren od kako kazes - apsolutnog duha.
To tvoje misljenje te ne radi automatski "duhovnim" covjekom.

Dakle ako smo kod licemjerja mozemo se igrati i ovako onda.

Meni je osobno puno licemjerniji tkz vjernik (teist), koji bi za sebe tvrdio/la da je duhovan/na samo zato jer vjeruje u "apsolutnog duha", i onda bi sebe upakirao u taj paket i naljepio etiketu - teist.

To je apsurd.

Ne verujem ja svet stvoren od nekakvog duha i da imamo dušu.Lepo piše da sam pristalica pandeizma.Ako ti možeš da uklopiš ateizam i duhovnost onda svaka čast,ja to ne bi mogao.

[Garys]

DavMla kaže:

Ne verujem ja svet stvoren od nekakvog duha i da imamo dušu.Lepo piše da sam pristalica pandeizma.Ako ti možeš da uklopiš ateizam i duhovnost onda svaka čast,ja to ne bi mogao.

Covjek je uvijek bio isti u svoj svojoj esenciji, dakle duhovan ili ne, takav je kakav je, uvijek je bio i ovakav i onakav, i mislio i radio, i ne mislio, i ne radio, i isao, i stajao, itd...

Ako krenes od pretpostavke koju zagovaras, a to je da je "Bog/Apsolutni duh",
udahnuo duh u tijelo, omogucio ovo sve kakvo je, kako to da se ljudi onda toliko razlikuju u "misljenju" oko postojanja tog "apsolutnog duha".

To je tada u biti paradoks, jer ako se vodimo teorijom koju ti zagovaras, dolazimo do zakljucka da neki imaju uvid u nesto a drugi nemaju, tada takav Bog nije pravedan Bog i nije isti prema svima, jer nekima je dopustio da spoznaju a nekima ne. Dakle ovo je apsurd i paradoks, a takav "apsolutni duh" ne bi bio apsolutan vise, nego pristran.

Ako promislimo malo o tome svemu, shvatiti cemo da je Bog = misljenje, a u misljenju lezi ideja o tri najveca pitanja, tko sam, odakle sam i gdje idem.

A ako znamo da je covjek zapravo nusprodukt vlastitih misli, tada shvacamo da mislimo da smo ateisti ili teisti, dok zapravo to sa stvarnim stanjem icega u biti nema pretjerano ikakve veze, jer znamo ovo sve.

Dakle duhovan covjek je ili svaki ili nijedan, u svoj svojoj esenciji kao takav ako se vodimo po nacelu "apsolutnog duha".

Ne moguce je postaviti stvar da je to aspolutni duh, a netko ga poznaje a netko ne, svi moraju biti svjesni takvog ultimativnog Boga, ili opet nitko.

A tocno je ovo drugo prije nego ovo prvo, dakle da nitko ne zna. E ako se vodimo takvim stavom da nitko ne zna, dolazimo opet na pocetak, dakle ili svi znaju ili svi ne znaju.

Ono sto sigurno znamo je to da su se ljudi podjelili u grupe na temelju misljenja, osobnog stava, predaje, obrazovanja, sociolosko/kulturoloskih okvira, itd...

[DavMla]

Garys kaže:

Covjek je uvijek bio isti u svoj svojoj esenciji, dakle duhovan ili ne, takav je kakav je, uvijek je bio i ovakav i onakav, i mislio i radio, i ne mislio, i ne radio, i isao, i stajao, itd...

Ako krenes od pretpostavke koju zagovaras, a to je da je "Bog/Apsolutni duh",
udahnuo duh u tijelo, omogucio ovo sve kakvo je, kako to da se ljudi onda toliko razlikuju u "misljenju" oko postojanja tog "apsolutnog duha".

To je tada u biti paradoks, jer ako se vodimo teorijom koju ti zagovaras, dolazimo do zakljucka da neki imaju uvid u nesto a drugi nemaju, tada takav Bog nije pravedan Bog i nije isti prema svima, jer nekima je dopustio da spoznaju a nekima ne. Dakle ovo je apsurd i paradoks, a takav "apsolutni duh" ne bi bio apsolutan vise, nego pristran.

Ako promislimo malo o tome svemu, shvatiti cemo da je Bog = misljenje, a u misljenju lezi ideja o tri najveca pitanja, tko sam, odakle sam i gdje idem.

A ako znamo da je covjek zapravo nusprodukt vlastitih misli, tada shvacamo da mislimo da smo ateisti ili teisti, dok zapravo to sa stvarnim stanjem icega u biti nema pretjerano ikakve veze, jer znamo ovo sve.

Dakle duhovan covjek je ili svaki ili nijedan, u svoj svojoj esenciji kao takav ako se vodimo po nacelu "apsolutnog duha".

Ne moguce je postaviti stvar da je to aspolutni duh, a netko ga poznaje a netko ne, svi moraju biti svjesni takvog ultimativnog Boga, ili opet nitko.

A tocno je ovo drugo prije nego ovo prvo, dakle da nitko ne zna. E ako se vodimo takvim stavom da nitko ne zna, dolazimo opet na pocetak, dakle ili svi znaju ili svi ne znaju.

Ono sto sigurno znamo je to da su se ljudi podjelili u grupe na temelju misljenja, osobnog stava, predaje, obrazovanja, sociolosko/kulturoloskih okvira, itd...

Ne verujem u nikakvog apsolutnog duha koji je bilo šta udahnuo niti da je bilo šta duhovno ikad postojalo,rekao sam.Sve u šta kao pandeist verujem je da je neki svesni entitet (Bog) postao svemir i prestao da postoji.

[Garys]

DavMla kaže:

Ne verujem u nikakvog apsolutnog duha koji je bilo šta udahnuo niti da je bilo šta duhovno ikad postojalo,rekao sam.Sve u šta kao pandeist verujem je da je neki svesni entitet (Bog) postao svemir i prestao da postoji.

Da, upravo tako, sto god da imas to je misljenje, koje si iskreirao na temelju necega. Objasnio sam u prijasnjim postovima.

Dakle moja cijela poanta je da se mozes zvati ovako ili onako, sve skupa ne znaci ista od onoga sto bi svi koji se zele "uokviriti" zeljeli da potenijalno ovo ili ono znaci upravo to sto oni zele/vjeruju, a posebice ih ne odreduje u smislovima eventualne (ne)duhovnosti, kroz termine koji se spominju.

[civilizacija I]

mravac8 kaže:

Ateist ne vjeruje da postoji priroda, on zna da postoji priroda. A zna da postoji priroda jer je može okusiti, opipati, vidjeti, namirisati, dakle osjetiti sa svim svojim osjetilima.

Boga ne možeš okusiti, opipati, vidjeti, namirisati, dakle ne možeš ga detektirati niti jednom osjetilom pa je najvjerojatnije da ne postoji odnosno da je ljudska izmišljotina.

Sad izvoli ti dalje iznositi vjerovanja za koja misliš da u njih vjeruju ateisti.

Ateist vjeruje da je priroda napravila svijet, to sam htio reći, a ne neko duhovno inteligentno biće.

Naravno da za to ne postoje dokazi, jer NITKO od ljudi ne zna kako je TOČNO nastao naš svijet.

Mogao je zbilja biti KREIRAN od neke daleko starije, i puno naprednije inteligencije od nas ljudi.

Dakle ateist VJERUJE u prirodu, ali zato nema dokaza kao i vjernik koji vjeruje u Boga.

Na istim su pozicjama. Ni jedni ni drugi NE MOGU dokazati to u što vjeruju. Dapače!

[civilizacija I]

mravac8 kaže:

Sad izvoli ti dalje iznositi vjerovanja za koja misliš da u njih vjeruju ateisti.

Ateis vjeruje da je priroda "stvoriteljica" života, što uopće ne mora biti točno. Naprotiv!

Vjeruje također da poslije smrti nema ničega, a tu VJERU zasniva na tome što se još nitko nije vratio iz mrtvih (Isusa ne računamo jer ateisti ne vjeruju da je uskrnuo od mrtvih), ali nije to nikakav dokaz da poslije smrti nema ništa.

Ako je nas ljude netko napravio, onda možemo poslije smrti ići na puno mjesta, recimo još u neku vrstu "škole", gdje ćemo morati naučiti ono što u ovom životu na Zemlji nismo stigli.

I to ne moramo ići sa materijalnim tijelom. Dapače.

Ateist vjeruje recimo da je svijest materijalnoga porijekla, a za to imaju nula dokaza, obična pretpostavka ništa više. Ne može nitko u mozgu pokazati "evo tu je tvoja svijest", niti ju izolirati a niti "izvaditi" pa proučavati kao da je nešto materijalno.

Ima još puno toga, ali i ovo je dovoljno za početak.

[krena]

arna kaže:

Ma to se tak veli- da si "pronašao Boga", ono, u nekoj zaboravljenoj ladici ili komodi ...a stvar je samo u tome da sam postala svjesna nekih impulsa unutar sebe i počela ih prihvačati drugačije nego prije, što me dovelo do znatno smirenijeg i slobodnijeg stanja, i načina kako se nosim sa životom.
Kako nisam religiozno opredjeljena ne osjećam se obaveznom slijediti postojeće religijske doktrine, već manirom slobodnog strijelca uzimam od svih nauka ono u čemu se najbolje prepoznajem, i onda to živim.

A što radim u vezi s pronađenim Bogom? Pa moja filozofija je da, obzirom smo svi čestice iste- božje energije, svi sudjelujemo i u stvaranju svog življenja, kako na osobnom, tako i na globalnom nivou. Pa kada znam da sam sama sposobna ali i odgovorna za način kako živim, lakše se nosim s onim da se potrudim promijeniti ono što mogu mijenjati ( a mogu mijenjati samo sebe), da prihvatim ono što ne mogu promijeniti ( druge ljude i okolnosti na koje ne utjećem), a Bogu se molim jedino za blagoslov da to dvoje uvijek razlikujem.

Blago tebi.
A ja još uvijek tražim. A možda i Bog mene traži. Ali me ne može naći.

[Šabović Adis]

krena kaže:

Blago tebi.
A ja još uvijek tražim. A možda i Bog mene traži. Ali me ne može naći.

Đe si ga izgubio tu ćeš ga i naći.

[ur-faust]

Gladiusscientia kaže:

Pozdrav svima. U što vjeruju ateisti, koliko je frakcija u ateizmu, što kako, kada i zašto neko nešto vjeruje, i da li je moguće definirati vjeru u ateizmu, budući da sama riječ A-teizam, negira vjeru u nešto? Postoji li nešto kao Ateist, tj u grubo čovijek koji ne vjeruje u postanak bilo čega, nego samo zna da nešto jest, tj ne prihvaća poznate teze razloga postojanja, bilo po znanstvenom ili religijskom modelu?

"Vjera" u ateizmu i vjera u bilo kojoj religiji su jednostavno sasvim različite stvari koje se ne mogu uspoređivati.

Vjera u ateizmu naime ne postoji; ateizam je prosto i naprosto izostanak vjere u Boga abrahamskih religija i bilo koje religije koja postulira a) intencionalnog stvoritelja (dakle, određenu stvaralačku, božansku inteligenciju) koji b) ima poseban odnos s ljudskom vrstom.

Teze o "razlogu" postojanja nemaju smisla; niti jedan dosljedni ateist ne bi trebao propustiti da se istakne da je već samo pitanje o razlogu postojanja podešeno tako da su unaprijed naštimana jedino teistička, ili u najmanju ruku "inteligentni dizajn" vjerovanja. Znanost nema ama baš nikakve veze s ispitivanjem razloga postojanja i razvoja bilo čega (ono s čim znanost barata je "kako?", a ne "zašto?" jer potonje pitanje uvijek implicira svrhu i namjeru).

I sve ove bedastoće "što ateisti vjeruju" bi se trebale pobrojati i dosljednim argumentima pobiti.

Ajmo od kraja. Vjerovanje da je priroda stvoriteljica života - netočno. Nije uopće jasno što je ta "priroda" tu i zbog čega je ona ženskog roda (osim zbog gramatičkih potreba hrvatskog jezika).

Isto tako je besmisleno tvrditi da ateisti vjeruju u...well, NIŠTA nakon smrti. Ponovno, izostanak vjerovanja u vizije drugog (esencijalnog, štoviše) života nisu afirmacija ničega. Zbog toga nije niti potrebno podastrijeti ikakve dokaze (osim onih indirektnih koji će zasnovati izostanak vjere na racionalnim i empirijskim temeljima). Prigovor o nedostatku dokaza je tek neslana šala tu, i logička greška još k tome.

Da je svijest materijalnog porijekla, pregršt je dokaza. Toliko mnogo da je najjednostavnije uputiti u radikalne promjene u ponašanju i mišljenju ljudi koji su pretrpjeli određenu, i to sasvim materijalnu, štetu na mozgu, kako god uzrokovanu. Poanta nije u izoliranju "centra za svijest" ili nečem takvom - nego jednostavno upućivanje da kada govorimo o svijesti, mišljenju, onda govorimo o sposobnostima koje su uzročno vezane za regularno funkcioniranje primarno mozga, a onda i cijelog organizma.

I u konačnici, paradiranje nepoznavanjem procedure dokazivanja teza, a onda i samih rezultata, ne vodi ničemu u ovakvoj raspravi jer možebitno trenutno neznanje nije i ne može biti potvrda bilo kakve superiornosti suprotne pozicije. Još jedna logička greška.

[liquid112]

civilizacija I kaže:

Ateist vjeruje recimo da je svijest materijalnoga porijekla, a za to imaju nula dokaza, obična pretpostavka ništa više. Ne može nitko u mozgu pokazati "evo tu je tvoja svijest", niti ju izolirati a niti "izvaditi" pa proučavati kao da je nešto materijalno.

Ima još puno toga, ali i ovo je dovoljno za početak.

Na podforumu Prirodne znanosti imaš dobru temu, zove se Problem svijesti, tako nešto, lako ćeš naći, aktualna je.

Složiti se mogu da većina ateista imaju dosta zajedničkog osim što ne vjeruju. Zapravo ovo govorim iz iskustva s interneta. Ne znam za one ateiste koji su ateisti jer su tako odgojeni, žive u državama koje nameću ateizam.
No za one na internetu čija mišljenja sam često čitao, debate između teista i ateista, mogu reći da se može vidjeti nekakav uzorak u mišljenjima.

Većina ateista govori protiv religije, kao i ja npr, ali sam i čuo mišljenja kako je religija potrebna ljudima jer im daje nadu, utjehu, kako je religija izvor morala. A i neki nisu baš oštri u kritiziranju napada na Charlie Hebdo što se dogodio. Čuo sam od nekih ateista da "nisu smjeli ismijavati islam".