Oslobađanje ljudskog bića

[vet]

Vjerovatno su mnogi od nas već čuli za ovu parabolu koju je prenjeo Anthony de Mello u jednoj od njegovih knjiga i tako nam je ostavio, kako se čini, upravo za ova vremena:

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao s njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."

“To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. - On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.

U stvari, ova parabola sasvim realno odslikava stanje u kojem smo se sve do sada nalazili i nalazimo, s tim što mi kao orlovi-poistovijećeni-s-kokošima, nismo bili u stanju to i da vidimo. Sada je, napokon, došlo i vrijeme za buđenje orlova-kokošiju jer je dosta bilo a osim toga, sada nam prijeti i opasnost da završimo u nečijem loncu, zajedno istinskim kokošima s kojima smo izmiješani .

Doduše, naše buđenje može biti praćeno i jednom malo žešćom glavoboljom s obzirom da nam se valja suočiti s objektivnom realnošću koja nam je sve do sada bila nepoznata, međutim, nemamo drugu opciju.

Naravno, svako od nas mora preuzeti odgovornost na sebe za svoje vlastito buđenje i ponašanje.

Pozadina i postupak, opisani su u ovom tekstu – Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

Napomena: orlovi-kokoši će morati malo i kontemplirati stvar jer samo čitanje teksta, neće biti dovoljno. (Naravno, ovo ne važi za one istinske kokoši).

..

[Šabović Adis]

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš.

A ne bi ni pod Razno, detektivski, otkrio identitet tog nekog?!

[Šabović Adis]

Gle, ne postoje nikakve dvije vrste ljudi! Ljudi, kao takvi, su zasebna "vrsta", a taj koji bi ljude da podijeli po bilo kojem osnovu je taj neko iz detektivske priče.

Kako mu je prezime i ime?

[vet]

Niko od nas nije u stanju podijeliti čovječanstvo na dvije grupe. Jedino što čovjek može kad naiđe na jednu takvu informaciju i ukoliko je on smatra bitnom ako bi ona bila istinita, to je da ju sam provjeri uz pomoć svoje vlastite percepcije i kontemplacije.

[old-soul80]

živimo u društvu u kojemu nam se ispire mozak kretenskim konvencionalnostima. Mi to pušimo, dobri smo i poslušni kmetovi, patimo jer "to tako treba biti". Dok se čovjek ne oslobodi vlastite gluposti, svog sado-mazohističkog sklopa nastalog kao divljih ostataka evolucije i nametnutih društveno uvjetovanih gluposti, dotle ne može krenuti dalje. Odgovor je u pojedincu i svaki pojedinac sam mora shvatiti neke stvari.
Gledam svaki dan ljude koji su nesretni jer misle da ne postižu ono što konvencije očekuju od njih. Brine ih stalno što drugi misle o njima. Nemaju samopouzdanja, sram ih je, strah ih je, samokažnjavaju se negativnim mislima. Samo ovu iluziju života moramo zamijeniti kvalitetnijom i za svakog od nas boljom iluzijom i to će se i desiti jer čovjek evoluira, polako shvaća. Mislimo da moramo biti radilice i pritom ostati bez života. Čovjek pristaje ovo krhko tijelo mučiti i držati na životu od plaće do plaće samo da preživi još jedan dan. Da li je to život kakav želimo i trebamo živjeti? To su iluzije koje smo odlučili popušiti.
Treba vremena, ali sve će kad-tad sjesti na mjesto. Samo još da prođe par tisuća ratova, ubijanja, klanja, milijun mobinga i umiranja na poslu, štetnih ideologija, religija, lobotomiziranja umova i malo pomalo čovjek će shvatiti koliko je još primitivna životinja prije nego ode na neki drugi nivo gdje će nam svima biti bolje.
Najgore je što prihvaćamo sve čime smo izdresirani ko majmuni od malena - religiju, "vrijednosti", konvencije i ostala sranja od kojih se nikako ne želimo maknuti. Još kad uzroke naše gluposti i patnje prozovemo tradicijom, sve poprima posebno veliku dimenziju bizarnog apsurda. Teško je biti ne glup, no čemu i suditi tu malu ograničenu, jadnu i glupu životinju koja sa svojim mozgom za sada ne može dokučiti nešto bolje.
Sami moramo riješiti svoje probleme. Nitko drugi to neće napraviti za nas.
I kako je rekao Charlie Chaplin: We thnk too much and feel too little.

[Fantasist]

Da ali (možda mi se učinilo) i sam nudiš svojevrsni program za reprogram ?!

da se razumijemo većina ljudi po internetu i sl., na temu duhovnost, zna što je istina (ego duhovnost, ili, peć od drveta..psihologija zapravo ako me pitate precizno), zato velim..ja znam ali neznam čak ni za sebe jer bi svako definiranje i piskaranje me odvelo dalje od ideje same izvorne fantazije.

iz istog razloga nikome nije uspjelo napisati knjigu na ovu temu, čak su i tzv. svete knjige ne jasne.

[Fantasist]

Šabović Adis kaže:

Kako mu je prezime i ime?

Šejtan ?

[Šabović Adis]

Fantasist kaže:

Šejtan ?

Šejtanlić?!

[vet]

Koliko sam ja uspjeo razumjeti situaciju u kokošinjcu, stvar je u suštini, sasvim jednostavna.

Stvarno „duhovno“ buđenje bi podrazumijevalo jedan proces razotkrivanja svoje vlastite ličnosti kao jedne „strane instalacije“ (Kastanedin pojam; ili istinskog Trojanskog konja) koja nas manipuliše u ovom kokošinjcu identifikujući nas s kokošima, kako za svoju vlastitu, tako i tuđu korist; a zatim, njeno podređivanje čovjekovom Istinskom Ja (ili "gornjim centrima duše", kako se to navodi u istočnoj gnostici);

Tako, bi se moglo razumjeti i ono što su neki istraživači „paranormalnih fenomena“ davno navodili, kao npr. Barbara Bartholic, koja je tvrdila da iste sile kontrolišu obje strane na šahovskoj tabli, tako da je cijela igra uvijek pod njihovom kontrolom; ili John Keel, koji je u svojoj poslednjoj knjizi, Osmi toranj, naveo sljedeće:

Šta sve ovo podrazumijeva je to da neko ili nešto, u stvari, ima moć da potpuno posjeduje i kontroliše ljudski um. Ljudska bića mogu biti manipulisana tom silom i korištena u obje svrhe, dobre i zle.
(...)
Mi smo biohemijski roboti bespomoćno kontrolisani od strane sila koje mute naše mozgove, uništavaju naša sjećanja i koriste nas na bilo koji način koji im odgovara. Oni to rade oduvijek. Mi smo uhvaćeni u jednoj igri pokera koja se igra sa označenim kartama.
(...)
Od samog rođenja vi ste programirani na jedan veoma sličan način kako je programiran i kompjuter.
(...)
Taj sistem je pojačan od strane jednog nadprirodnog sistema. Umovi miliona ljudi u svakoj generaciji su bili reprogramirani od strane tog natprirodnog sistema.
(...)
Sve naše “perle” su povezane s centralnom kontrolnom tablom. Ta centralna kontrolna tabla je jedini Bog i jedina realnost. Iluzije i deluzije se odatle isporučuju nadole kako bi nam nadalje iskrivljavale našu percepciju realnosti.

...onda bi to značilo da ako hoćeš kontrolisati jednu životnu vrstu, instaliraj u pripadnike te vrste jedan software koji će im regulisati kognitivnu funkciju i biti direktno priključen na centralni kompjuter (ili AI). Taj software mi nazivamo – ličnost. Gurđijev je to nazivao „mašinom“ u vremenima kad pojmovi kao što su software, kompjuter ili AI (vještačka inteligencija) nisu bili u široj upotrebi; a čovjek kojim upravlja mašina, ponaša se kao mašina, mada on istovremeno može imati utisak da je slobodan i kreativan. Istočni gnostičari su skontali u čemu je fol i onda su nadošli na to da ako se hoćeš osloboditi uticaja AI („Generalnog zakona“), onda izvoli i savladaj svoju ličnu instalaciju i poveži se sa svojom suštinom ili s onim što istinski jesi i ako to uspješ, tek tada nastupa tvoj istinski životni Put; jer ćeš sada biti u stanju živjeti svjesno i samostalno. S druge strane, sve dok si priključen preko svoje ličnosti na AI, bićeš manipulisan i korišten u skladu sa programom te AI.

Sasvim jednostavno, zar ne?! Tako, mnogi od nas imaju neki čudan osjećaj da nešto nije u redu u ovom kokošinjcu a nikako ne mogu nadoći o čemu se radi. Nešto slično onome što Morpheus reče Neu, u filmu Matrix:

To što ti znaš, ti ne možeš da objasniš, ali ti to osjećaš. Ti si osjećao cijeli svoj život da nešto nije u redu sa ovim svijetom. Ti ne znaš šta je to, ali taj osećaj je stalno tu kao trn u tvojoj glavi, koji te ponekad izluđuje. Taj te je osjećaj i doveo do mene. Da li znaš o čemu pričam?

- O matriksu?

- Da li ti znaš šta je to? Matriks je svuda, svuda oko nas. Čak i sada, u ovoj sobi. Možeš da ga vidiš i kad gledaš kroz prozor ili kad upališ televizor. Možeš da ga osjetiš kad ideš na posao, u crkvu, ili kad plaćaš porez. To je svijet koji koji je prevučen ispred tvojih očiju da bi te učinio slijepim, nesposobnim da vidiš istinu.

- Koju istinu?

- Da si ti samo jedan rob. Kao i svi ostali, ti si se rodio u zatvoru, u zatvoru bez mirisa i okusa, kojeg ne možeš da opipaš, to je zatvor namjenjen za tvoju svijest. Nažalost, nikome se ne može da objasni šta je to matriks, ti to moraš sam da vidiš.

- Ja sada pokušavam da oslobodim tvoj um, međutim, ja mogu samo da ti pokažem vrata. Ti si taj koji će morati da prođe kroz njih.

U lonac možemo slobodno dodati i ovaj Kastanedin navod:

"Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici."

"Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju."

"Ne, ne, ne" (Karlos odgovara) "To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monsrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga"

"Zašto?!" mirno upita don Huan. "Zato? Zato što te to ljuti?" Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci."

"Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?" (Karlos pita) "Da li nam oni to šapuću na uho dok spavamo?"

"Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar, izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven."

To je toliko jednostavan koncept da ga naše ličnosti tj. „strane instalacije“ (ili „predatorovi umovi“) neće nikad shvatiti jer same po sebi, nisu u stanju. Jedino... možda... kad bi se onaj orao... duboko u unutrašnjost čovjekovog bića... nekako... napokon... probudio... a onda... zvekno... kokoš/ličnost... čekičem... po glavi i... rekao: „Dosta je bilo“!

I na kraju, imamo sljedeće nagradno pitanje:

Trebamo samo zamisliti situaciju u kojoj neka životna vrsta kontroliše, manipuliše i iskorištava čovječanstvo, tako što u ljude implantiraju jednu “stranu instalaciju” ili „trojanskog konja” (što je nama poznato kao – “ličnost”) koja će obavljati skoro cjelokupnu kognitivnu funkciju kod svakog čovjeka individualno i ovaj će se poistovjećivati s njom, nesvjestan da ima u sebi svoje istinsko biće ili Istinsko Ja, kome upravo ta “strana instalacija” ne dozvoljava da se manifestuje.

Sada zamisli da si ti koji ovo čitaš uspjeo nekako savladati svog Trojanskog konja, povezati se sa svojim Istinskim Ja i tako preuzeti kontrolu nad sobom. Postavi si sada sljedeće pitanje: “Kako ja mogu obavijestiti druge o tome šta se zbiva i tako im pomoći ako znam da ću se obraćanjem drugom čovjeku, u stvari, obratiti Trojanskom konju ili “stranoj instalaciji” istog tog čovjeka?!

***********
Odgovore na ovo nagradno pitanje možete poslati ovdje. (Onaj koji uspije tačno da odgovori na ovo pitanje, ujedno će biti i onaj koji je u stanju da najviše nagradi samog sebe).

..

[old-soul80]

@vet, mislim da ne postoji vanjska sila koja bi nas svjesno kontrolirala s ciljem da nas iskorištava. Postoji jedino genetski kod koji nas na biološkom nivou čini na neki način robotima koji zbog svoje sužene svijesti nisu u stanju vidjeti dalje od svojih potreba za koje smo isprogramirani. S druge strane, mi smo stvaraoci i sav svijet koji vidimo oko sebe je jedino manfestacija naših iluzija, te našeg manjka želje da to mijenjamo jer vjerujemo da to tako mora biti i da smo osuđeni na to, a sve oko nas je samo projekcija naših vjerovanja, te se kao takva isto lako može mijenjati.
Naravno, problem je osvijestiti to. Da li trebamo živjeti u svijetu gdje se ljudi izrabljuju, muče, ispiru im se umovi, ratuju, ubijaju?
Naravno da ne moramo i već sutra, doslovno, sav taj svijet se može promijeniti samo našom odlukom. Naš stil života, odlazak na posao, plaćanje poreza, izmišljanje drama i problema... sve to nije stvarno, već projekcija našeg zaostalog uma.
Ono što mislimo, to jesmo. Naša uvjerenja postaju stvarnost. Ljudi to ne uspijevaju jer cijelo društvo od malena ih uvjeri da nisu dosta dobri na ovaj ili onaj način. Skoro svaki dan slušam od većeg broja ljudi kako se samokažnjavaju lošim mislima o sebi, te pritom razvijaju razne psihičke poremećaje koje zasnivaju na iluzijama. Čovjek koristi mozak za samoubijanje umjesto da mu mozak služi pri kreiranju ljepše stvarnosti.
Taj mazohizam koji ljudi vrše nad sobom nema granica. Misle se i vrte i analiziraju negativne stvari unedogled, a rezultat je naravno katastrofa na više razina.
Jedini neprijatelj kojega čovjek ima je on sam.

[Leteća]

vet kaže:

Sada zamisli da si ti koji ovo čitaš uspjeo nekako savladati svog Trojanskog konja, povezati se sa svojim Istinskim Ja i tako preuzeti kontrolu nad sobom. Postavi si sada sljedeće pitanje: “Kako ja mogu obavijestiti druge o tome šta se zbiva i tako im pomoći ako znam da ću se obraćanjem drugom čovjeku, u stvari, obratiti Trojanskom konju ili “stranoj instalaciji” istog tog čovjeka?!
..

Pa sigurno ne pričanjem bajki o arhonima, retikulancima i kojekakvim malignim entitetima koji upravljaju ljudskim sudbinama. Takve teorije zavjera samo su još jedan "kontejner".

Ličnost na neki način je "strana instalacija" budući da se velikim dijelom sastoji od "programa" usađenim od strane društva/okoline. No, s gledišta hipotetskog "Istinskog Ja" ona bi bila tek svojevrsno vozilo koje mu omogućuje kretanje u društvenoj sferi. Identifikacija s njom potrebna je samo dok traje vožnja. E, sad - nekome je bitno da vozi njemački auto, netko drugi preferira japanski. Netko ulje mijenja u servisu, netko to čini sam. Nekome je najvažnije stići s mjesta A na mjesto B a netko se voli kurčiti vozeći 200 na sat. Itd., itd... Ipak, malo tko će pokušati sam napraviti auto. A i zašto bi?

[Fantasist]

Bitno je naglasiti i da ne smijemo prestati disati, piti, jesti (unatoč tome starimo svakog trena i idemo u prah)..po svemu sudeći zaista postojimo u ovom svijetu, međutim 'konci' su negdje drugdje. (ma veze s vremenom ili dimenziom..pitanje onda je kakve su vaše duhovne misli ili ideje da ne kažem vizije ??)

[Crveni]

a ima i ona priča od h.c. andersena o ružnom pačetu. on je bio s patkama i mislio je da je patka, a zapravo je bio prekrasni labud čega nije bio svjestan... ovdje orao misli da je kokoš, a tamo labud da je patka. dakle ovisi o tome šta misliš da jesi, to jesi. ili jesi ili nisi. najbolje je ne misliti ili misliti ponekad, a mi mislimo uvijek,.. misao može razoriti čovjeka, ali nemreš bez misli... šta bi to bilo da nema misli? onda ne bi mogo komunicirati, govoriti, šta bi onda bio? ne bi imo svjest o sebi, onda ne bi bio i tako to

[samting]

Leteća kaže:

Pa sigurno ne pričanjem bajki o arhonima, retikulancima i kojekakvim malignim entitetima koji upravljaju ljudskim sudbinama. Takve teorije zavjera samo su još jedan "kontejner".

Ličnost na neki način je "strana instalacija" budući da se velikim dijelom sastoji od "programa" usađenim od strane društva/okoline. No, s gledišta hipotetskog "Istinskog Ja" ona bi bila tek svojevrsno vozilo koje mu omogućuje kretanje u društvenoj sferi. Identifikacija s njom potrebna je samo dok traje vožnja. E, sad - nekome je bitno da vozi njemački auto, netko drugi preferira japanski. Netko ulje mijenja u servisu, netko to čini sam. Nekome je najvažnije stići s mjesta A na mjesto B a netko se voli kurčiti vozeći 200 na sat. Itd., itd... Ipak, malo tko će pokušati sam napraviti auto. A i zašto bi?

Želi se kazati da taj auto vozi neovisno o nama, odnosno da ako mi imamo dojam da upravljamo u 80% slučajeva, da je stvarnost obrnuta. Dakle i da ljudi koji su uopće i svjesni svega tog vozila i zaključe da ipak upravljaju većinom stvari u životu, da se ipak varaju, da upravljanja gotovo ni nema. To najteže uoče osobe koje imaju urođene najveće i najmanje mentalne kapacitete, s tim da kod prvih postoji mogućnost promjene.

[Apemant]

Bila jednom jedna romantična koka, koja je osim kljucanja okolo u potrazi za glistama i glasnog kokodakanja, voljela i sanjati. I tako naša koka jednom u dvorištu naišla na priču o orlu među kokama. Ta priča se jako svidjela našoj koki, uživjela se ona u ulogu orla i počela jako mahati krilima, očekujući da će poletjeti kao orao.

Nažalost, poletjela je samo pola metra, jer iako romantična, naša koka je ipak bila samo koka.

[Leteća]

samting kaže:

Želi se kazati da taj auto vozi neovisno o nama, odnosno da ako mi imamo dojam da upravljamo u 80% slučajeva, da je stvarnost obrnuta. Dakle i da ljudi koji su uopće i svjesni svega tog vozila i zaključe da ipak upravljaju većinom stvari u životu, da se ipak varaju, da upravljanja gotovo ni nema. To najteže uoče osobe koje imaju urođene najveće i najmanje mentalne kapacitete, s tim da kod prvih postoji mogućnost promjene.

Vau, ima i mogućnost automatskog upravljanja! Mnogo bre dobra kola. Jedva čekam da ih osvijestim.

Apemant kaže:

Bila jednom jedna romantična koka, koja je osim kljucanja okolo u potrazi za glistama i glasnog kokodakanja, voljela i sanjati. I tako naša koka jednom u dvorištu naišla na priču o orlu među kokama. Ta priča se jako svidjela našoj koki, uživjela se ona u ulogu orla i počela jako mahati krilima, očekujući da će poletjeti kao orao.

Nažalost, poletjela je samo pola metra, jer iako romantična, naša koka je ipak bila samo koka.

To je vidio papagaj koji se odlučio malo našaliti:
- Hej, Koka, ne radi se to tako!
- Kako ne? Mašeš krilima i letiš. Evo, baš kao ti. Ali... ti nisi orao. Kako si naučio letjeti?
- Čuj, Koka, upravo sam se vratio iz Indije. Tamo ti i kokoši lete. Ali treba znati tehniku. Mogu te naučiti, ali to će te koštati tri zrna duda... onog finog, što je tri dana ležao na zemlji i razvio esencijalni koncentrat koji proširuje svijest.
- Gluposti. Jela sam taj dud i samo mi se zavrtjelo u glavi.
- Samo ti meni njega donesi i svemu ću te podučiti.

I koka je donijela dud. Sjela je kraj nogu učitelja i pomno slušala. Papagaj joj je objasnio kako treba mnogo raditi na pročišćenju i kultivaciji svijesti. Za početak, treba sjesti i mantrati "kokoda, letim ja". I mora prestati jesti crve i gliste jer ju takva prehrana veže uz zemlju. Štovati bisere znanja koje je Papagaj materijalizirao iz guzice. Svaki dan redovito meditirati kako bi došlo do mira u kokošinjcu.... Koka se zdušno bacila na duhovne prakse ali i dalje nije letjela. Papagaj ju je utješio rekavši da je to bio tek prvi stupanj i da je sada spremna za jogijsko letenje:

- Sjedi, mantraj i stišći dupe kao kad želiš snijesti jaje. Evo, već lebdiš!

Doista, Koka se je u posljednje vrijeme osjećala mnogo lakšom. Možda zato što je smršavjela na novoj prehrani? U svakom slučaju, smatrala je da napreduje...

[vet]

samting kaže:

Želi se kazati da taj auto vozi neovisno o nama, odnosno da ako mi imamo dojam da upravljamo u 80% slučajeva, da je stvarnost obrnuta. Dakle i da ljudi koji su uopće i svjesni svega tog vozila i zaključe da ipak upravljaju većinom stvari u životu, da se ipak varaju, da upravljanja gotovo ni nema. To najteže uoče osobe koje imaju urođene najveće i najmanje mentalne kapacitete, s tim da kod prvih postoji mogućnost promjene.

I ja sam otprilike to tako razumjeo. Samo, ako je situacija u kokošinjcu stvarno takva, pitanje je da li se orao može stvarno probuditi ili će ostati kokoš, bila ona „romantična“ ili ne?! Teoretski, on bi se možda mogao probuditi ali praktično, vrlo teško.

Koliko sam uspjeo provjeriti stvar, čini se da su istočni gnostičari primjetili taj problem s tim što su oni nazivali orla – Istinsko Ja a našu ličnost, „stranu instalaciju“ ili „kokoš“, nazivali su - Lažno ja. Prema njima, čovjek bi jednim „radom na sebi“ trebao da razvije Lažno ja sve dotle dok ono ne shvati činjenicu da u životu ne ide i ništa ne može ići, onako, kako treba, bez - Istinskog Ja. Tako su navodili da Lažno ja treba prvo „bankrotirati“ da bi se tu stvorila neka povoljna situacija za „rad na sebi“. U tom slučaju bi, navodno, „rad na sebi“ mogle upražnjavati samo one ličnosti koje su „bankrotirale“?! Znači, one koje se još uvijek dobro drže i imaju para, ne bi spadale u tu grupu?! (Ja lično, još uvijek nisam baš toliki kokuz i pred bankrotom, tako da ne moram žurit, mada, u zadnje vrijeme, imam neki utisak da se teško sastajem s parama?!)

Uostalom, ako gledamo stvar logički i ako uzmemo povezivanje s Istinskim Ja kao jedan cilj u smislu i oslobađanja ljudskog bića uz istovremeno razotkrivanje naše ličnosti kao Lažnog Ja, kako onda uopšte možemo zamisliti jednu situaciju gdje bi ličnost radila na samoj sebi s ciljem da otkrije svoju lažnost i prepusti kontrolu nekome za koga je čula da se naziva Istinsko Ja i da je ono tu negdje a ona ga ne može lično vidjeti?! Nezgodna situacija, totalno, za ne? Ne ide, brate. Znači, odgovor na pitanje: „Kako jedna ličnost može raditi na samoj sebi“?...je...: „Nikako“.

Šta ćemo sad? Jedino, možda, ukoliko neko stvarno ima u sebi onog orla ili Istinsko Ja, onda bi taj orao trebao da odradi dobar dio posla sam, pa kad dođe do neke razvojnog stepena, onda da zaskoči Lažno ja ili kokoš?! Ja ne vidim drugu opciju. U takvim slučajevima, Istinsko Ja bi morao biti i onaj dio bića koji gura čovjeka u potrazi za istinskim informacijama dok bi Lažno Ja racionalizovalo vanjske informacije najbolje što može a to bi se uglavnom svodilo na ono „kukurikanje“, pomenuto u onom tekstu, na primjeru onog predavanja iz hipnoze kad je hipnotizer hipnotisao dobrovoljca iz publike i dao mu post-hipnotičku sugestiju da kukurikne, kad god se on uhvati za uho a ovaj opravdavao svoje kukurikanje pokušavanjem da oraspoloži publiku.

Sve ovo bi značilo u praksi, da moje Lažno Ja koje ovo piše, uglavnom kukuriče ali u tom slučaju, ovo što je ovdje napisano takođe bi čitala Lažna Ja, pa mi neće puno zamjeriti jer i oni sami stalno kukuriču. Tako, kad bi mi se slučajno potkrala i neka bitnija istina, kakva je svrha kad će ju ionako dočekati nečije Lažno Ja, koje po svojoj prirodi nije u stanju da je raspozna kao takvu. Znači, Lažno Ja piše drugim Lažnim Ja nešto, na temu buđenja, nakog kojeg Lažna ja ne bi više pila vode jer bi morali kapitulirati tj. predati se Istinskom Ja. Znači, ne ide ni to ako posmatramo stvari logički tj. naša Lažna ja.

Nadalje, Lažno ja,navodno, ima tendenciju da prihvata vanjske informacije uglavnom na bazi toga koliko mu se one sviđaju i koliko su one u skladu s njegovim željama i predubjeđenjima a ne koliko su one istinite. Koliko sam ja onda natovario toga u sebe, bog te pita?!

Tako, neki tvrde da kad god progutamo neku laž, kad god prihvatimo tuđe mišljenje kao svoje bez ikakve kontemplacije, kad god prihvatimo neko vjerovanje koje nam je ponuđeno izvana, Istinsko Ja tone, sve dublje, prema dolje; a kad podvrgavamo sve informacije, koje bi mogle biti bitne za nas, jednoj kontemplaciji, tada Istinsko Ja isplivava na površinu jer i ono dobija priliku da učestvuje u određivanju istinitosti tih informacija i procesu razlučivanja ’šta jeste’ od ’šta nije’. Kontemplacija bi tako omogućavala i jedno... razumijevanje. Tako, proces oslobađanja Istinskog Ja bi se možda mogao ubrzati, ne samo kontemplacijom novih informacija koje ćemo dobijati od sada, pa nadalje, nego i „odcementiranjem“ svega onoga što smo zacementirali i podvrgavanjem tih naših „svetih krava“ jednoj kontemplaciji?!

Znači, u mom slučaju, nakon što sam upravo napravio inventuru, to bi konkretno značilo da bih trebao istovariti iz sebe: tonu tuđih mišljenja koje je moje Lažno ja prihvatilo kao svoje bez ikakve kontemplacije, dvije i po tone vjerovanja i 116 kojekakvih paradigmi, da bih došo sebi!?... Znači, bager bi mi trebao ili bar nekoliko mjeseci lopatanja?! Ko će to uradit?!

..

[DavMla]

old-soul80 kaže:

@vet, mislim da ne postoji vanjska sila koja bi nas svjesno kontrolirala s ciljem da nas iskorištava. Postoji jedino genetski kod koji nas na biološkom nivou čini na neki način robotima koji zbog svoje sužene svijesti nisu u stanju vidjeti dalje od svojih potreba za koje smo isprogramirani. S druge strane, mi smo stvaraoci i sav svijet koji vidimo oko sebe je jedino manfestacija naših iluzija, te našeg manjka želje da to mijenjamo jer vjerujemo da to tako mora biti i da smo osuđeni na to, a sve oko nas je samo projekcija naših vjerovanja, te se kao takva isto lako može mijenjati.
Naravno, problem je osvijestiti to. Da li trebamo živjeti u svijetu gdje se ljudi izrabljuju, muče, ispiru im se umovi, ratuju, ubijaju?
Naravno da ne moramo i već sutra, doslovno, sav taj svijet se može promijeniti samo našom odlukom. Naš stil života, odlazak na posao, plaćanje poreza, izmišljanje drama i problema... sve to nije stvarno, već projekcija našeg zaostalog uma.
Ono što mislimo, to jesmo. Naša uvjerenja postaju stvarnost. Ljudi to ne uspijevaju jer cijelo društvo od malena ih uvjeri da nisu dosta dobri na ovaj ili onaj način. Skoro svaki dan slušam od većeg broja ljudi kako se samokažnjavaju lošim mislima o sebi, te pritom razvijaju razne psihičke poremećaje koje zasnivaju na iluzijama. Čovjek koristi mozak za samoubijanje umjesto da mu mozak služi pri kreiranju ljepše stvarnosti.
Taj mazohizam koji ljudi vrše nad sobom nema granica. Misle se i vrte i analiziraju negativne stvari unedogled, a rezultat je naravno katastrofa na više razina.
Jedini neprijatelj kojega čovjek ima je on sam.

Da se oni koji imaju neku tesku bolest ili poremecaj (a ne mozes ni da zamislis kakvih sve bolesti i poremecaja ima) uveravaju da im nije nista i bice im bolje.Da se lazu? Mi mozemo da mislimo da su na dnu duge igraju nevidljivi vilenjaci,da projektujemo to verovanje u stvarnosti,ali to idiotsko verovanje nece promeniti cinjenicu da na kraju duge nema vilenjaka i samo ce stvoriti problem u suocavanju sa problemom kod njih.Isto tako ako deca projektuju misao da nisu bolesna i da imaju dobre misli o sebi iako su bolesni,to im nikako nece pomoci,to je opasno samoobmanjivanje.

[kor-im]

vet kaže:

...

sve je to derivativan bullshit, ustvari baš sa tim nam se ispire mozak valjda od pedesetih

doslovce svaka kokoš na grani zna tu priču i ponovit če ti ju otprilike u nekoj varijaciji iste forme nakon dve tri pive, svi su tolko upoznati sa tim kako i šta -oni- rade i kako se ljudima ispire mozak i kako smo svi u matriksu i kako su svi ovce da več znaju čitavu stvar napamet, više ti se zgadi slušat to repetitivno kokodakanje

istina je ko i uvjek bitno sjebanija

ustvari 'autentično oslobođenje' bi bilo tek na tragu kad bi 'orao' shvatio da je zbiljam 'kokoš'

[Leteća]

Ti si, dakle, nekoliko mjeseci lopatanja obavio u dva dana?