Oslobađanje ljudskog bića

[Istiphul Amue]

vet kaže:

Na istom videu je prikazana i ličnost žene koja mu se podsmijeva, nakon što je izjavio da živimo u kompjuterski programiranoj realnosti što nije nikakakvo čudo. Kad bi se istoj ženi to i dokazalo, jedino što bi ona mogla, to bi eventualno bilo da pređe iz osmijeha u plač.

Da, ta žena upada u oči, samo zaključak može biti i drugačiji. Podsmijeh žene se može uzeti u obzir, umjesto ignoriranja i površnog zaključka da ona ne razumije - glupo žensko. Tko god je iole pozorniji, dobro zna da nije pametno uzdizati se iznad drugih u ime "viših" istina i znanja, kao što nije preporučljivo ciljano uznemiriti ničiji um, bez obzira kako se "našem" umu moglo činiti da to baš treba.

Kako sam prije navodio, ličnostima se ionako ne može i ne treba ništa dokazivati jer vjerovala ona u nešto ili ne, bilo njoj „dokazano“ nešto ili ne, to apsolutno nema nikakvog odražaja na objektivnu realnost jer ona nije dio nje. Samom percepcijom istinite informacije, ona je odradila svoj posao.

Pitam se ima li za buđenje čovjeka išta štetnije i kontraproduktivnije od arogancije

[implosive]

vet kaže:

U stvari, ova parabola sasvim realno odslikava stanje u kojem smo se sve do sada nalazili i nalazimo, s tim što mi kao orlovi-poistovijećeni-s-kokošima, nismo bili u stanju to i da vidimo. Sada je, napokon, došlo i vrijeme za buđenje orlova-kokošiju jer je dosta bilo a osim toga, sada nam prijeti i opasnost da završimo u nečijem loncu, zajedno istinskim kokošima s kojima smo izmiješani .

Ova parabola govori o orlovoj fantaziji letenja koji je živio kao kokoš.
Prvo pitanje je zašto bi orao odgojen kao kokoš fantazirao o orlovskom letenju?
Drugo pitanje je zašto bi orao imao tvoj nacistički stav superiornosti.

[samting]

Aries13 kaže:

First of all - kad je Gurdjjief govorio da su većina ljudi mašine, govorio je to u metaforičkom smislu.

Najčešća pogreška u tumačenju.

[yakuzza]

samting kaže:

Najčešća pogreška u tumačenju.

[Aries13]

samting kaže:

Najčešća pogreška u tumačenju.

Nije istina. ....

Evo G. citata u kojem se vidi da je govorio metaforički i da je u čovjeku razlikovao razlikovao ego i dušu, odnosno mašinu i suštinu.

It must be understood that man consists of two parts: essence and personality. Essence in man is what is his own. Personality in man is what is ‘not his own.’ ‘Not his own’ means what has come from outside, what he has learned, or reflects, all traces of exterior impressions left in the memory and in the sensations, all words and movements that have been learned, all feelings created by imitation – all this is ‘not his own,’ all this is personality.


In Search of the Miraculous

Ali eto, kad netko hoće vidit dokaze o djelovanju anunakija, gentskog inžinjeringa nad homo sapiensom i matrix kojim upravljaju zločesti roboti ili zaigrani vanzemaljci onda ih nađe ....

[yakuzza]

Aries13 kaže:

Nije istina. ....

Evo G. citata u kojem se vidi da je govorio metaforički i da je u čovjeku razlikovao razlikovao ego i dušu, odnosno mašinu i suštinu.

It must be understood that man consists of two parts: essence and personality. Essence in man is what is his own. Personality in man is what is ‘not his own.’ ‘Not his own’ means what has come from outside, what he has learned, or reflects, all traces of exterior impressions left in the memory and in the sensations, all words and movements that have been learned, all feelings created by imitation – all this is ‘not his own,’ all this is personality.


In Search of the Miraculous

Ali eto, kad netko hoće vidit dokaze o djelovanju anunakija, gentskog inžinjeringa nad homo sapiensom i matrix kojim upravljaju zločesti roboti ili zaigrani vanzemaljci onda ih nađe ....

Onda i ti i samting govorite o istom, samo se ne slažete u vezi istog misleći da govorite o različitim stvarima. Mslm, samo poređe "machina" nije metafora, to je stvarno i doslovno poređenje jer to jeste Deus ex machina.

[Della17]

Oslobađanje ljudskog bića...JEDINI NAČIN!
Sve ostalo; isprazno filozofiranje i gubljenje vremena...kunda fucking lini, krive drine/doktrine, kvantana fizika, lijenost i sebocentrizam/bježanje u zonu vl.komfora.
Ona spika; "ja želim svoj mali prostor za svoje brije, svoje male meditacije, filozofske uvide i mistična traganja "na svoj način". Pustite me na miru da se svojim brijama/osobnom legendom/cijepanjem atoma u cernovom akceleratoru, bavim kako meni paše", i sl.bakrači.

[Istiphul Amue]

Della17 kaže:

Oslobađanje ljudskog bića...JEDINI NAČIN!
Sve ostalo; isprazno filozofiranje i gubljenje vremena...kunda fucking lini, krive drine/doktrine, kvantana fizika, lijenost i sebocentrizam/bježanje u zonu vl.komfora.

Ima vrlo dobrih članaka o t(akv)oj vrsti pomoći, ali nekakva podrška je vjerojatno bolja nego nikakva iz perspektive onog kojem se pomaže pa ne bi sad o tome. Oslobođenje čovjeka je ipak puno više od puhanja u rane i toplih riječi. Treba izvaditi metke.

[Della17]

Istiphul Amue kaže:

Ima vrlo dobrih članaka o t(akv)oj vrsti pomoći, ali nekakva podrška je vjerojatno bolja nego nikakva iz perspektive onog kojem se pomaže pa ne bi sad o tome. Oslobođenje čovjeka je ipak puno više od puhanja u rane i toplih riječi. Treba izvaditi metke.

Puhanje u rane i par toplih riječi?
To je sve što vidiš?

[Istiphul Amue]

Della17 kaže:

Puhanje u rane i par toplih riječi?
To je sve što vidiš?

To nije stvaran opis nego metafora, a naglašava razliku između nemoći uspavanog bića, koje misli da je tijelo, u odnosu na moć duše da prekine tu zabludu i osjeti se slobodnom od fizičkih okova.

[Istiphul Amue]

vet kaže:

Znači, da bi se razumjela ova gnostička postavka buđenja i oslobađanja ljudskog bića...

Vet, kako doživljavaš sebe (više ja, duša...) u ovom fizičkom svijetu? Ne mislim pritom na teoriju nego praktično, u svakodnevnici. Gledaš li na fizički svijet isključivo kao na zamku ili ga vidiš i kao nešto drugo, recimo priliku za rast? Kakva je interakcija tvog višeg ja pomoću osobnosti (niže ja, ono što nazivaš ličnost) s drugim osobnostima (koje su nesvjesne višeg ja) i ima li je uopće osim nekog nužnog minimuma, kao kad ideš u trgovinu pa razgovaraš s prodavačicom?

[vet]

Istiphul Amue kaže:

Vet, kako doživljavaš sebe (više ja, duša...) u ovom fizičkom svijetu? Ne mislim pritom na teoriju nego praktično, u svakodnevnici.

Doživljavam sebe sasvim opušteno, odnosno, uravnoteženo, u sklopu procesa buđenja. Ukoliko primjetim znakove gubitka ravnoteže, odmah mi je jasno da moja ličnost pokušava da mi podapne nogu, pa ju onda “korigujem” a na svijet gledam kao na onakav kakav on jeste u skladu s mojim razumijevanjem njega i bez nekih pritužbi ili želje da ga ja mijenjam. Mislim da nema potrebe gledati na njega kao na neku “zamku”, mada sam prema mojoj percepciji upadao u svakojake zamke ali se i sam vadio iz njih što mu opet dođe kao neki razvoj svjesnosti bića. Tako, kako nam ta svjesnost sve više raste na nivou bića, tako se popravlja i kvalitet naše interakcije s realnošću.

Kakva je interakcija tvog višeg ja pomoću osobnosti (niže ja, ono što nazivaš ličnost) s drugim osobnostima (koje su nesvjesne višeg ja) i ima li je uopće osim nekog nužnog minimuma, kao kad ideš u trgovinu pa razgovaraš s prodavačicom?

Proces buđenja je postepen i na samom početku čovjek mora biti načisto s tim šta on NIJE, da bi se uopšte mogao upustiti u proces određivanja šta jeste. Dakle, prva i osnovna stvar je da čovjek radom na samom sebi ili introspekcijom, primjeti svoju mehaničku ličnost ili “robota-s-emocijama” koji upravlja njegovim bićem (u stvari, Gurđijevov pojam “mašina” je odlična “metafora” za robota koji u suštini podrazumijeva jednu “napredniju mašinu”), tako da raspozna kad se nalazi u ličnosti i dejstvuje odatle a kad dobija uticaje od Istinskog ja, koje je moguće dobiti uz pomoć jedne kontemplacije, odnosno, u tišini sadašnjeg trenutka (kad se isključe misaoni procesi) kao jedno unutrašnje znanje vezano za njega. To stanje kad “nisi ni ličnost a nisi ni Istinsko ja” u praksi bi vjerovatno trajalo kod svakoga od nas različito dugo. Tako, čovjek mora da praktikuje tzv. “kontrolisanu ludost” (Kastanedin pojam) kod interakcije s drugim osobama, što naravno i ja radim a o tome sam već pisao u nekim člancima. Dakle, stvar je jednostavna, ne moraš se praviti bukvalno ludim, nego je dovoljno ponašati se kao prije tj. kao i ostali oko nas koji spavaju dubokim snom. Znači, ponašamo se otprilike onako kako bi “normalni” ljudi to očekivali od nas (tako i sa prodavačicama).

Naravno, ukoliko smo svjesni, onda smo svjesni i toga da se prema drugima ne možemo odnositi s neke visine ili smatrati da smo iznad njih, jednostavno zato što smo i sami do juče bili, manje-više, isti kao i oni. Znači, prema drugima ćemo se stalno odnositi s jednim razumijevanjem i poštovanjem, uključujući i sva druga živa bića. U praksi, svako pokušavanje buđenja ljudi oko nas bi bio jedan jalov posao i može čovjeka uvaliti u neprilike, ukoliko ti ljudi ne pokazuju neke znakove zainteresovanosti za tako nešto. (Uglavnom svaka ličnost voli iluziju u kojoj živi i ne želi njeno narušavanje, bez obzira na to što se često može žaliti na loše životne uslove.)

Znači, ja preuzimam odgovornost na samog sebe za stanje u kojem se nalazim i za kvalitet moje interakcije s ovom realnošću. Prilikom moje interakcije s njom, trudim se da ona bude što više zasnovana na onom unutrašnjem znanju i svjesnosti što dolazi iz unutrašnjosti bića a ne na mislima koje dolaze iz glave i koje su obično mehanički praćene odgovarajućim emocijama. Kako proces buđenja odmiče, tako ćemo sve više biti u stanju da dejstvujemo iz bića a ne “iz glave”.

Dakle, potrebno je biti u stanju odrediti to - odakle se u određenom momentu javljamo ili odakle dejstvujemo?! Kad to budemo u stanju odrediti na samima sebi, bićemo u stanju prepoznati to i kod drugih.

Uz pomoć introspekcije nije toliko teško vidjeti ličnost na djelu. Na primjer, na nekom forumu smo naišli na neki sadržaj s kojim se ne slažemo, ne sviđa nam se ili nas čak vrijeđa… to će obično u nama aktivirati naš donji emocionalni centar… odakle ćemo nakon jedne navale emocija… dobiti jedan nagon da što brže reagujemo… što će automatski uključiti naš… motorni centar koji će zajedno s… intelektualnim centrom odmah stupiti u… akciju da što brže kaže “istinu” u vezi sa stvarnim stanjem stvari na terenu… tu je i neka žurba… jedan NAGON da se što brže reaguje… napiše i pritisne “pošalji” dugmence...

Gnostički svjesna osoba će u jednoj od ovih faza prepoznati mehaniku svoje ličnosti i reći STOP!, ako ništa, prije nego što pritisne “pošalji” dugmence. Kad ona ostavi taj sadržaj koji podrazumijeva njenu reakciju, da “prenoći”, kasnije će primjetiti da se više “ne slaže” s onim što je prethodno napisala ili izrazila, tako da će morati to dosta da prepravlja ili će jednostavno spoznati da jedno ne-reagovanje u datom slučaju, može biti najoptimalnija reakcija. Šta se desilo? Ostavili smo stvar da odleži na nivou bića i onda smo dobili određene uticaje od strane Istinskog Ja, koji su se odrazili u našoj svijesti. To je potencijal koji ima svaki “orao-kokoš”, bez obzira na to da li ga on koristio ili ne.

Svako, ko ima osjećaj humanosti i savjesti, ima u sebi orla ili Istinsko ja - jer taj osjećaj dolazi od njega, mada ličnost-kokoš ima tendenciju da ga pripisuje sebi.

U praksi, buđenje ljudskog bića najviše ometaju istinske kokoši (u gnostici opisane kao “antropoidi”) koje nemaju u sebi “zatvorenika” koji bi “ometao” njihovu robotiku. Tako, oni ne mogu ostavljati stvari “da prenoće” jer im mehanika ne dozvoljava. One NAGONSKI reaguju – odmah; ili što brže mogu.

Sistem života u kokošinjcu je napravljen u korist istinskih kokošiju, tako da one, njihova “politika” i sistem “vrijednosti” dominiraju u svim segmentima života, dok će se i orlovi-kokoši ponašati slično kokošima jer su tako kondicionirani, tako da neko, ko bi posmatrao situaciju u kokošinjcu izvana, ne bi bio u stanju jasno odrediti - ko je tu kokoš a ko orao-kokoš.

Tako bi bilo za očekivati da će u kokošinjcu dominirati kokoši-eksperti gdje god se radi o pozicijama odakle se neko ili nešto može kontrolisati ili gdje se radi o određenim sadržajima koji nešto obećavaju. Pa, čak i sadržajima koji obećavaju kokošima slobodu, put u raj, buđenje, prosvjetljenje itd... Kod takvih kokošiju, na površini se vidi jedna blaže ili jače izražena arogancija ili autorativnost; teoriju dobro poznaju, međutim, nema suštine; izražavaju se „činjenično“ (ne upotrebljavaju izraze „čini se“, „moguće je“, „vjerovatno“, „možda“ itd.; a ako im neko skrene pažnju na to, onda će ih jedno vrijeme upotrebljavati ali će ih stavljati na pogrešna mjesta tj. tamo gdje su neke trivije u pitanju); ukoliko im odrediš slabu tačku i daš im to na znanje, automatski ubacuju u petu brzinu i nastupaju u jednom reaktivnom modalitetu sve dok ne „dokažu“ da su u pravu; u onome što pričaju ne može se naći ništa što bi bilo proizvod jedne kontemplacije jer nemaju ni vremena a nisu ni u stanju (nema Istinskog ja); tako, idu nagonski ili srljaju; ukoliko si uz pomoć discipline uzmu malo vremena da razmisle, prije nego što reaguju, onda će njihova reakcija biti samo bolje intelektualno potkovana; ako naiđu na neki sadržaj ili koncept koji im se ne sviđa ili je u suprotnosti s njihovom „doktrinom“ ili “mentanim programom”, prelaze na „šiljenje zobi“, tjeranje maka na konac ili cjepidlačenje, pokušavajući oboriti koncept koji im se ne sviđa vađenjem njegovih fragmenta, očekujući da ako jedan fragment dovedu u pitanje, onda će srušiti cijeli koncept; provociranje sugovornika, degradiranje izvora nepoželjnih informacija i dovođenje u pitanje njegovog kredibiliteta, takođe spadaju u njihovu standardnu operativnu proceduru; često će se i svađati; a kod verbalne konverzacije, misle da podizanjem tona daju veći kredibilitet i ubjedljivost svojim deluzijama; često će kategorično da tvrde „šta nije“ (jer im se ne sviđa) a neće da navode „šta jeste“ (jer ne znaju); na internet forumima često zabacuju udice preko „pm“ gdje ciljanu žrtvu prvo pohvale, pa ju onda navlače u svoj kontejner; smatraju uspjehom ili pobjedom, ukoliko je njihova riječ/poruka bila poslednja u vezi s nekom temom… (Ovo bi bile samo neke glavne kokošije crte)

Svjesnost o svemu ovome je bitna, međutim, upuštanje u procjenjivanje toga ko je ko u ovom kokošinjcu, nema praktičnu vrijednost i obično podrazumijeva gubljenje vremena i energije. Bitno je potražiti odgovor na pitanje – Ko sam ja? – pa onda i dejstvovati u skladu s tim.

I na kraju, sve ovo što sam do sada prezentirao pod ovom temom, čovjek može sam vidjeti. To nije nikakvo okultno, ezoteričko ili alhemijsko znanje prezentirano u celofanu ili uz pomoć kojekakvih simbola i “na povjerenje”. Ukoliko nešto ne možemo razumjeti, onda je bolje ostaviti stvar otvorenom, nego povjerovati jer od samog vjerovanja, nema ništa, koliko god se izvor informacija činio kredibilnim. Kad informaciju razumijemo i kad njenom primjenom postižemo konzistentne rezultate, onda možemo pričati o nekom znanju. Isto tako, kod nekih se može javiti i određena “rezonancija” s nekima od iznesenih koncepata što bi možda ukazivalo na to da bi ih trebalo kontemplirati ili provjeriti?!

…

[Istiphul Amue]

vet kaže:

Svjesnost o svemu ovome je bitna, međutim, upuštanje u procjenjivanje toga ko je ko u ovom kokošinjcu, nema praktičnu vrijednost i obično podrazumijeva gubljenje vremena i energije. Bitno je potražiti odgovor na pitanje – Ko sam ja? – pa onda i dejstvovati u skladu s tim.

Hvala na odgovoru. Učinilo mi se u par navrata da si ufuran kao u neku misiju i da tupiš svoje, vjerojatno nesvjestan okoline i perspektive drugih bića pa me zanimalo provjeriti koliko u tim povremenim dojmovima ima istine. Ne zamjeri, čista znatiželja i želja da se bolje vidi

[Fantasist]

vet kaže:

nego je dovoljno ponašati se kao prije tj. kao i ostali oko nas koji spavaju dubokim snom. Znači, ponašamo se otprilike onako kako bi “normalni” ljudi to očekivali od nas

…

Znači gluma, nije li to disonanca i dugoročno vodi ka novim iluzijama, stvaranju ličnosti za uklapanje kroz neku ulogu gurua ? (inače to si i sam natuknuo u svom postu pa bi se osvrnu i na to u komentaru)
Kasteneda je trebao reći mudrost, umjesto 'kontroliranog' ludila. (shvaćam što hoće reći, ali nema smisla)

Znači može se odabrati (to se događa olje rečeno) život lutke na koncima, život lutke koja ima možda poneki konac i ciljem života djeluje na svijet lutaka (motivi su obično altruistički, ali i nemora, neki produhovljeni ljudi su postali manipulatori namjerno), i lutka koja ne želi biti lutka i napušta pozornicu. (samoća kao jedini put ka slobodi, treba pobjediti te strahove od iluzija i gubitaka navodno nečega, i tu onda počinje prava duhovnost)

[tehuti]

Nema ni višeg ni nižeg JA. Samo je jedno JA. Ovakvo razmišljanje izloženo je dobra stara zabluda koja može dovesti do rascjepa ličnosti i mržnje prema određenom dijelu karaktera osobe. Gnostički dualizam potječe od Platona koji je smatrao da je materija prljava i zatvor duše te da iz nje treba pobjeći kontemplacijom, ne akcijom ili prihvaćanjem stvari kakve jesu. Istu priču su pokupili kršćani i hermetisti te se cijela povijest zapadne ezoterije i organizirane religije ponavlja - uvijek taj dualizam i netrepeljivost prema svjetovnim stvarima (ma kako god suptilan ili svjesno prikriven). Nema tu zavjere. Taj dualizam je s nama kroz čitavu povijest zapadne filozofije, tek su pojedinci uspjeli izaći iz takvog rezoniranja i to tek u kasnijoj renesansi. Mislim da je taj utjecaj definitivno potencijalno štetan. Ako sam išta naučio iz hindu i budističke tantre je to da samo stvar svjesne promjene perspektive. JA je jedan, ali možemo biti drastično "mali", usko orijentiran na svoju najdoslovniju borbu za egzistenciju te najbazičnije stvari, a može postati gigantskih proporcija, od razvijenog i zrelog ega pa do narcisoidnih negativnih krajnosti. Cijela duhovnost je rad s egom, ne s duhom. Duh je samo apstraktni pojam kojim projiciramo našu idealnu integriranu ličnost u savršenom dijeljenom skladu s okolinom. Još je Jung utvrdio da duhovni procesi ne ubijaju ego već ga transformiraju - u tom nekom procesu odrasta tokom života. Ako je ego transparentan i nedogmatski nastrojen, onda je integriran s širom okolinom i dopušta više mogućnosti. Nije stvar "višeg" i "nižeg" već integracije svih elemenata osobnosti, bez obzira kako mislili o kojem elementu ljudskosti kao višem ili nižem, poželjnom ili nepoželjnom, moralnom ili nemoralnom. Utjecaj kulture je tu presudan. S obzirom da ljudi tendiraju onom svakodnevnom dualizmu i da oficijalne filozofije i teologije koje su dio zapadnog nasljeđa tisućljećima podržavaju taj isti dualizam te ga preslikavaju na sve u životu, nije ni čudo da moderni čovjek ima i dalje onaj "guilt sindrom", osjećamo se rascjepkani i u sukobu unutarnjih interesa, želja, emocija i potreba. Ali to vrijedi za čovjeka općenito - u našoj je prirodi da diskriminiramo razne unutarnje procese i da im dodjeljujemo dogmatske apsolutne vrijednosti. Duh ne postoji, trebamo ga stvoriti. Duša je naša psiha, sve što jesmo, a duh je veliki Self kojem težimo, i često mijenja ruho osvisno u što vjerujemo i kako definiramo idealno stanje bivanja. Zapeli smo s onim što imamo i o čemu sanjamo, i vrlo često su to nerealni snovi te savršena opravdanja da se ne suočimo sa stvarnošću kakva jest. Ne možemo promjeniti svoju srž ali možemo rasti u procesu ali to neće biti bezbolno.

[Fantasist]

Zar i budizam ne zastupa istu pretpostavku ? Nije mi namjera skretati temu s zapadnjačke duhovnosti ili gnoze (pošto je to relativno nepoznata tematika jer je hermetička na neki način i tajna), međutim i u aziji imaš iluziju i istinu. (ne znanje i znanje..patnju i spasenje itd..)

[samting]

Aries13 kaže:

Nije istina. ....

Evo G. citata u kojem se vidi da je govorio metaforički i da je u čovjeku razlikovao razlikovao ego i dušu, odnosno mašinu i suštinu.

It must be understood that man consists of two parts: essence and personality. Essence in man is what is his own. Personality in man is what is ‘not his own.’ ‘Not his own’ means what has come from outside, what he has learned, or reflects, all traces of exterior impressions left in the memory and in the sensations, all words and movements that have been learned, all feelings created by imitation – all this is ‘not his own,’ all this is personality.


In Search of the Miraculous

Ali eto, kad netko hoće vidit dokaze o djelovanju anunakija, gentskog inžinjeringa nad homo sapiensom i matrix kojim upravljaju zločesti roboti ili zaigrani vanzemaljci onda ih nađe ....

Problematika mašine (čovjeka) je daleko bukvalnija bez potrebe uplitanja anunakija, vanzemaljaca i sl. Mašina da bi bila mašina mora biti prosto mrtva. I to je sve. Ako smatraš nekog lažnim ili stvarnim, ako vidiš sebe kao mašinu ili kao ne-mašinu, to je sve nebitno, to ne mijenja na stvari dok god si to šta jesi. Razlika između čovjeka koji jest mašina i koji to nije je jedino u tome šta je ovaj zadnji živ. Reakcije, predvidljivost, rutine postoje i kod jednog i kod drugog, ali mašinu ne pokreće život, cjelina. Cilj mašine nikada ne može biti cilj onoga koji živi, makar mogu postojati određene podudarnosti u djelovanju.

[Aries13]

samting kaže:

Reakcije, predvidljivost, rutine postoje i kod jednog i kod drugog, ali mašinu ne pokreće život, cjelina.

nego što pokreće ljudsku mašinu?

samting kaže:

Cilj mašine nikada ne može biti cilj onoga koji živi, makar mogu postojati određene podudarnosti u djelovanju.

Kako se njihovi ciljevi razlikuju ...

Mislim da je jedina prava razlika u tome što samo onaj čovjek koji je totalno svjestan da je automatizirano biće navike i ponavljanja obrazaca može početi BIRATI svoj odgovor na vanjske i unutarnje stimulanse. Do tada postoji samo iluzija biranja, čovjek djeluje iz reaktivnosti, koja je oblikovana genetskim nasljeđem i dugotrajnim dresiranjem od strane društva.

Kad započne biranje, kad se smanji reaktivnost, otvara se mali, majušni procjep kroz koji se dešava prva minijaturna sloboda u kojoj je zametak slobodne volje.

[samting]

Aries13 kaže:

nego što pokreće ljudsku mašinu?

Nema pokretanja. Mašina se ne pokreće. Da bi se nešto pokrenulo mora prvo postojati netko tko će to uraditi. Kod mašine je sve mrtvo, postoji jedino dešavanje, samokretanje sa malo S.

Kako se njihovi ciljevi razlikuju ...

Mislim da je jedina prava razlika u tome što samo onaj čovjek koji je totalno svjestan da je automatizirano biće navike i ponavljanja obrazaca može početi BIRATI svoj odgovor na vanjske i unutarnje stimulanse. Do tada postoji samo iluzija biranja, čovjek djeluje iz reaktivnosti, koja je oblikovana genetskim nasljeđem i dugotrajnim dresiranjem od strane društva.

Kad započne biranje, kad se smanji reaktivnost, otvara se mali, majušni procjep kroz koji se dešava prva minijaturna sloboda u kojoj je zametak slobodne volje.

Ciljevi se u globalu razlikuju time šta živ čovjek sve ulaže u život, a mašina u smrt. U globalu zato šta mašina nekada rezonira djelovanjem sa živim čovjekom, no to su slabi, gotovo beznačajni utjecaji. Iluzija biranja ne postoji samo kod mašine nego i kod čovjeka koji nije mehaničan. Biranja nema ni u kojem slučaju, nema šta da se bira. Jedino šta je moguće i šta se često podrazumijeva pod "slobodom" volje je razina usklađenosti djelovanja sa životnim principima, odnosno samopoznavanjem. Ili bolje kazano samorazvitkom, budući je moguća, možda i česta situacija da postoji spoznaja, no ne i djelovanje usklađeno sa istom.

[Aries13]

Ono ... nije samo Gufdjieff to tako gledao.

Po meni to je jedna ofucana filozofska misao ... No hard feelings ...


To što ti kažeš to u ovoj ili onoj inačici misli gotovo svatko.


Povijest gledanja na ljudsko biće kao na mašinu seže tamo negdje od 16-17 stoljeća, na ovamo.



Bog se, kad se paradigma da je sve živo i da je sve on stvorio počela mijenjati u ideju da je sve mašina, ili stroj, najprije petljao u svoju kreaciju, bio je interatktivna sila, a onda kako je vrijeme prolazilo i znanost napredovala prestao imati ikakvog utjecaja na ono što je tokom 7 dana stvorio.



Par stoljeća su ga smatrali samo primarnim pokretačem, kreatorom svega stvorenog, koji nakon što je sve stvorio se povukao, a svijet i sve u njemu se zahvaljujući njegovoj beskrajnoj inteligenciji vrtio sam od sebe kao dobro podmazani stroj.



U doba romatnizma Boga je skroz nestalo, a na kratko su zemlja i sve organsko i neorgansko na njoj opet bili živi organizmi da bi na kraju u procvatu punog materijalizma do današnjih dana postalo moderno smatrati da nema boga, da nema duše, i čovjek i priroda i svemir – sve je to materija, i pokreće se poput mašine u skladu sa prirodnim zakonima, po mehaničkim, kemijskim, električnim itd principima.


A ako je sve što nas okružuje organska ili neogranska mašina za zaključiti je da je sve determinirano, preodređeno i shodno tome nema nikakve slobodne volje. Mašina se vrti sama od sebe.

Ili kao što si rekao:

samting kaže:

Nema pokretanja. Mašina se ne pokreće. Da bi se nešto pokrenulo mora prvo postojati netko tko će to uraditi. Kod mašine je sve mrtvo, postoji jedino dešavanje, samokretanje sa malo S.

samting kaže:

Ciljevi se u globalu razlikuju time šta živ čovjek sve ulaže u život, a mašina u smrt. U globalu zato šta mašina nekada rezonira djelovanjem sa živim čovjekom, no to su slabi, gotovo beznačajni utjecaji. Iluzija biranja ne postoji samo kod mašine nego i kod čovjeka koji nije mehaničan. Biranja nema ni u kojem slučaju, nema šta da se bira. Jedino šta je moguće i šta se često podrazumijeva pod "slobodom" volje je razina usklađenosti djelovanja sa životnim principima, odnosno samopoznavanjem. Ili bolje kazano samorazvitkom, budući je moguća, možda i česta situacija da postoji spoznaja, no ne i djelovanje usklađeno sa istom.

Ja to ne vidim tako ... Po meni, kao što rekoh, takvo razmišljanje je izdanak materijalizma koji je u svakoj pori kolektivne svjesti.

Koja se čini opet mijenja, nešto se novo iza brda valja, sad smo skužili da nije sve materija=energija, nego da je sve krcato malim paketićima informacija, pa će, predviđam, u slijedećim dekadama pomodno biti gledati svijet, ne kao na puku mašinu, nego na kao sofisticirani kompjuter, koji se sastoji od hardvera i softvera, od nula i jedinica, i svijet, i majka zemlja, i svemir i mi u njemu bit ćemo holodek simulacija. Što znači da ćemo se kolektivno vratiti u vjerovanje u postojanje kreaatora, ali ga više nećemo zvati bog, nego ćemo mu se obraćati u množini, bit će to stvoritelji koji su jako nepredni programeri vanzemaljci.



Apropo modernih kolektivnih mišljenja i slobodne volje koju čovjek današnjice sam sebi osporava - sama znanost koja je oduzela čovjeku njegovo dostojanstvo i pretvorila ga u električno kemijska previranja u mozgu, našla je odgovor koji se nameće sam od sebe, i to u samom gradivnom tkivu univerzuma. Na kvantnom nivou stvarnost funkcionira po Heinsenbergovom principu of uncertanity, što je potpuno i totalno suprotno od determinizma.

Sve je u svojoj najdubljoj osnovi potencijal i mogućnost i ništa nije sigurno i sve su opcije uvijek i stalno otvorene. Ergo ... po meni .... slobodna volja se isprepliće sa inercijom ponavljajućih obrazaca. Analogna je disanju: možemo disati ne misleći, a možemo disati i kontrolirano..... Možemo djelovati po inerciji, što uglavnom činimo. a možemo joj se i oteti. Ovo potonje zahtjeva napor. Najlakše se kretati po liniji najmanjeg otpora, putevima dobro utabanih navika koristeći opetovane obrasce.