Prekid dugogodišnje veze, ulazak u novu - miješani osjećaji

[Maben]

Bok.
Evo, ne znam kak započet, niti znam zbog čega točno pišem i kakve odgovore želim dobit. Ali loše mi je i negdi to moram podijelit. Sad već duže vrijeme čitam tu po forumu, i našla sam dosta ljudi u sličnim situacijama. Ali samo sličnim, pa se ne pronalazim u tome. I nisam ni sigurna u koju temu ovo ubacit, pa ako sam nešt zeznula, isprike.
Prije malo više od 5 mjeseci prekinula sam dugu vezu (12 godina). Bili smo skupa od malena. Zbog tog čovjeka sam postala ovakva osoba kakva sam sad. Odrastala sam s njim. Voljela ga bezuvjetno. Volim ga još uvijek, na drugi način, bar mislim. Životi su nam se stopili u jedan. Više nije bilo mene i njega, nego smo to bili mi. Od prijatelja, obitelji, svih sitnica, sve smo dijelili. Bez pretjerivanja mogu reć da je on prototip savršenog muškarca, dečka, partnera. Uvijek smo kompromisom dolazili do svega, ne kažem da nije bilo svađa, ali one su bile konstruktivne. Vjerovala sam mu bezuvjetno, i on meni. I dugo sam mislila da je to to. Znali smo se u dušu. Već sam vidjela svoj život, do kraja proveden s njim. Bilo je i obrnuto. Nismo živjeli skupa, zbog loše financijske situacije. Ja nezaposlena, dugo sam studirala, on zaposlen na pola radnog vremena na određeno. Sve je bilo planirano, ali jednostavno do useljenja nije moglo doć, osim da živimo kod mojih u kući u mojoj sobi ili kod njegovih u njegovoj. I svi kažu da tak duge veze ili puknu ili krenu na viši nivo. Mi smo očito negdi zapeli. I sad se ne mogu otrgnut od osjećaja, da smo se možda ranije uselili, malo više truda uložili u to, do ovog nebi došlo.
Onda me ulovila rutina svakodnevice. Nigdi mi se nije išlo, niti kod njega iako sam prije svakodnevno s voljom odlazila. Još prije sam nekak izgubila seksualnu želju, nisam imala želje niti ljubiti ga niti maziti se. Ništa. I onda sam počela s razmišljanjem. Ako je ovo život, ne sviđa mi se. Živjela bi s dečkom s kojim sam postala ko cimer, jer usprkos mojem gubitku želje, još sam ga voljela i iskreno mi je stalo do njega, u smislu da bi još uvijek napravila i dala sve od sebe, ako bi to na neki način moglo njemu pomoć. Ali ulovio me strah od svega. Od prijatelja kojih skoro ni nema, do saznanja da bi do kraja života imala samo njega. Nikakvih uzbuđenja. Poso, kuća u cvijeću, dijete, spavanje i repeat. Nisam imala ništ drugo čemu bi se veselila. Nikakvih hobija, ničega.
I normalno, kak to uvijek ide, upoznala sam drugog lika. Koji je bio čista suprotnost mom dečku. S vremenom mi se počeo sve više sviđat. Nisam ništ poduzimala jer sam s dečkom izgradila vezu u kojoj je povjerenje bilo broj 1, stabilnu, čvrstu, iskrenu, otvorenu, zdravu. Mislila sam da će me proć.
I onda sam opet razmišljala, u nedostatku drugih stvari s kojima bi se bavila. Uz svo ono uljuljavanje u moj sigurni svijet, malu kutijicu s vlastitim suncem, monotoniju svakodnevnog života, počela sam razmišljat da sam premlada da se već sad uljuljam u tu svakodnevicu. Svjesna sam ja da u svakoj vezi kad-tad dođe do gubitka leptirića jer oni prerastu u nešt dublje i drugačije. Ali sam u tim trenucima razmišljala na način da sam sad definitivno premlada da živim bez leptirića u svijetu u kojem mi je jedino on bio pozitivna stvar. Pozitivna u smislu da sam znala da se uvijek, ali baš uvijek mogu oslonit na njega. Osjećala sam sigurnost i pomirenost samo s njim, i ništ drugo.
Sve sam mu rekla. I da mislim da mi se sviđa drugi dečko, i da se bojim te svakodnevice i monotonije. Smatrala sam da ako smo do sad imali iskrenu vezu, da drugačije ne mogu preć ni preko ove situacije. Dogovorili smo se da si uzmemo vremena razmislit jel želimo probat povratit staru strast, promijenit nešt da postane uzbudljivije ili je ovo kraj. I dok sam mu sve rekla, on je normalno, reko da bude mu sad trebalo dosta dugo vremena da mu se srce zalijepi, da se sve vrati na staro, da ga prestane bolit i da budem se morala jako potrudit oko svega. I shvaćam ga, shvaćala sam ga. To je normalna reakcija nakon kaj ti je tvoja srodna duša rekla da joj se sviđa drugi lik.
Ali, tu je onda krenulo prema dolje. Ja sam u sebi osjećala da se meni mora pomoć, nisam mislila da imam snage ja se trudit oko nečega dok sam na tak klimavim nogama. Tak sam ja kao razmišljala par dana, nisam htjela dužit (a tu sam možda pogriješila) jer nisam htjela zavlačit osobu koju volim, koju ni u najgorem snu nikad nisam htjela povrijedit. A svojim postupcima sam radila upravo to. I odlučila sam se bit sebična jednom u životu. Jer uvijek sam sve radila po pravilima.
Ne smatram sebe lošom osobom, generalno. Jer uvijek sam davala sve najbolje od sebe za tu vezu. Ali osjećala sam se jako loše dok sam to sve radila. I dalje ne mogu spavat po noći dok se sjetim kolko sam ga morala povrijedit. Svog dečka, ljubav svog života koji bi dal sve za mene, sve. Ali dok se to sve događalo, opravdanje mi je bilo da sam bar iskrena, jer da nisam iskrena, to onda nebi bila ta dobra veza, osjećala sam se ko da bi pljunula na tu našu vezu. A osjećala sam i da ta veza više nije ta naša veza jer mi se može sviđat druga osoba.
I u naletu osjećaja slobode, uvjerila sam sama sebe da mi je bolje ovak, sve i da ostanem sama do kraja života, isplatilo bi se jer ne vrijedi mi život ako ništa ne osjećam osim sigurnosti. Kao nek ide u kurac sve, pustila bum se, uživala, pa to ti je život. Boli me kurac kaj budu drugi rekli, bitno da je meni dobro a i da sam to sve napravila fer i korektno prema dečku. Bez varanja i isprobavanja na taj način jel to to. Jesam ga povrijedila, iznevjerila ali osjećala sam da nebi bilo fer ni prema meni ni prema njemu, da ostanem s njim samo zato jer se osjećam sigurno i zaštićeno, jer to onda više nebi bila ta naša veza, naš zdravi odnos, to nebi više bili mi. Osjećala sam da mi samo ta čista ljubav nije dovoljna. A i nisam znala kak bi se sve ikad moglo vratit na staro nakon kaj sam ga tak iznevjerila i povrijedila.
Samo sam tad imala sreću, ili nesreću, ne znam više, da je taj drugi lik bil tu. Dečka nisam prevarila, ali čim smo prekinuli krenulo je s novim. S njim sam se osjećala ko da sam na vrhu svijeta, osjećala sam se živo, poletno, slobodno, onak kak se već dugo nisam osjećala. U zanosu. I normalno, bilo mi je krivo zbog bivšeg jer s tim ko da sam mu opalila šamar, ko da mi ni malo nije stalo, ko da me boli kurac za njega i njegove osjećaje. A onda sam se opet opravdavala s tim da imam pravo bit sretna. Ako sam već prekinula takvu savršenu vezu, ako sam već smogla hrabrosti da kao zbog sebe i toga kak se osjećam napravim tolko velik korak, onda zašt da se kočim i uskraćujem si nešt. Pa nek ide život.
I eto problema. Zanos je nestal. Nije taj drugi lik loš, i dalje mi je super s njim i dalje uživam. Ali i razmišljam. Jel sam možda zbog leptirića, zanesenosti, trenutne opterećenosti realnim životom, stvarnosti, zauvijek pustila nešt dobro i kvalitetno iz svog života? Jel su leptirići za koje sam u startu znala da kad-tad nestanu, vrijedni gubitka osobe koja mi je značila sve i kojoj sam ja značila sve? Iz jedne velike sigurnosti sam skočila u jednu veliku nesigurnost. A sama sebe još nisam razvila. Ne znam bit odrasla osoba bez svog sad bivšeg dečka. Ubija me dok se sjetim da sam mu govorila da ću ga voljet, uvijek i zauvijek. Kakva osoba pogazi takva obećanja?
I sad dok razmišljam, kak bi mi sve izgledalo da sam ostala s njim, dio vremena osjećam da bi mi do iste situacije, istih osjećaja, došlo ponovo, samo bi bilo pitanje vremena i da bi ponovo napravila istu stvar. Ili bi se uselili i ja bi zanemarila leptiriće i skužila da mi uopće nisu bitni uz tu čistu, iskrenu ljubav. Dio vremena opet mislim da sam napravila dobro, da je sve ovo kaj sad osjećam samo zbog toga jer sam nenaviknuta i jer sam izgubila sigurnost, a dio vremena pokušavam skužit jel sam tolko sebična i glupa, da sam uništila njega i sve u kaj je vjeroval, i sebe, do kraja života. A ne mogu sama sa sobom razumno razmišljat. Ne mogu slagat listu s pozitivnim i negativnim stranama jer mi je sve u glavi mutno. Ko da se počinjem gubit.
U trenucima dok sam s novim dečkom, osjećam se super i dalje na vrhu svijeta. Ali čim on ode, padam u depresiju. Sad ne znam jel to zbog toga kaj sam nenaviknuta bit u nesigurnim vezama, jer smo tek u početku, i ne mogu očekivat da odma sve bude sigurno i stabilno i da se vidimo od 0-24. Ali dok njega nema, ja ne znam kaj bi sa sobom. U jako čudnom periodu sam u životu, nezaposlena, s viškom vremena, s malo prijatelja koji su tu a ko i da nisu, jer imaju svoje živote, većina ih i nije u istom gradu ko i ja. Ili je to zbog toga jer osjećam da i dalje želim bit s bivšim.
Ponavljam, on je prototip savršenosti, dok ovaj drugi i nije baš savršen, s njim mi, sebično, život nebi mogao bit tolko siguran i lijep ko s bivšim. Ali u svojoj glavi sam uvjerena da volim novog dečka. Još mi nije skroz jasno kak je do toga moglo doć tak brzo i jel uopće stvarno došlo do toga ili se zavaravam samo da lakše sve podnesem. Evo, ništ ne znam. Al ne mogu si pomoć a da svaki dan po sto puta ne pomislim da sam napravila najveću grešku u životu, čim dođe do neke sitne nesigurnosti vezano za novog dečka, dok opet sto puta pomislim i kak mi je lijepo s novim i kolko ga volim ljubit i grilt i kolko iskreno uzivam. Zvuči ko kalkuliranje, možda to i je to. Ali tolko me stvari podsjeća na bivšeg, tolko smo toga prošli skupa, da više ne znam razdijelit sebe od njega. A sad ga nema. I ne postoji šansa povratka sve da ja nekim čudom i skužim o čemu se radi s mojim osjećajima. Odrasli smo ljudi, nismo balavci koji prekidaju i ponovo budu skupa. Ali kažem, sve da ja i skužim da sam napravila grešku, i da su ovi osjećaji koje sad imam u sebi zbog toga jer ga volim i želim bit s njim, nebi ponovo bili skupa. Niti bi ja to ikad pokrenula ili se pokušala javit s tim ciljem, a sve da se to i dogodi u nekom paralelnom svemiru, on nebi pristal na takav razvoj situacije. Nije osoba igračka s kojom se mogu igrat kak meni pukne.

[Maben]

I svejedno, makar znam da nema nazad, ja razmišljam o tome jel sva ova ludnica u meni zato jer želim nazad ili zato jer ne želim al ne znam drugačije živjet. Znam da nema smisla o tome razmišljati ali isto znam i da ne mogu prestat. Jer ne znam kaj mi se događa. Trebala bi se pustit, gotovo je, tu sam di jesam, naučit se živjet novi život (kaj mi je dosta teško, jer već sam objasnila, ne znam kak živjet život bez njega), prestat kopat po starim ranama.
Već mi je loše od ovog stanja u kojem sam, i ne znam kak da iz njega izađem. Znam teoriju, počet se bavit s nečim, sve prođe, sve i da jesam napravila najveću kardinalnu grešku, sve zacijeli, život se izgradi. Ali ne znam od kud ti osjećaji i ne znam kak ih se riješit. A znam da i trenutno nisam u mogućnosti bavit se s nečim. Za bilo koji hobi, izlazak bilo kaj, trebaju novci. A ja ih nemam. A za izlaske, sve i da imam novaca, trebaju prijatelji koji nisu tu. A ne mogu ovisit samo o jednoj osobi. Samo o novom dečku. To niti je zdravo niti vodi ičemu, osim možda ovom načinu razmišljanja. Ne smijem se grčevito držat za njega jer sam svjesna da to možda ne bude trajalo duže od mjesec dana. A već sam se počela grčevito držat za njega. A isto tak znam da me ne smije definirat neka druga osoba, a upravo si to radim jer se osjećam izgubljeno i tužno i samo, čim njega nema kraj mene. A to nije zdravo nikak i nigdje. I znam da treba vremena, i da bude možda bolje dok nađem posel, ali treba preživjet to vrijeme. A polako ludim. A da ne pričam da ova situacija i ovo razmišljanje ni malo nisu fer prema novom dečku koji je ni kriv ni dužan upal u to moje ludilo.
Evo, ne znam ni koja su mi pitanja, ni kaj sam htjela postić, ali izbacila sam to. Možda dok me neko popljuje, spusti me na zemlju, ili reče bilo kaj pozitivno, možda to nekak pomogne. Ne znam. Al evo, da si probam tak pomoć.
Ako neko uopće pročita ovaj roman. Ispričavam se onima koji su došli dovde s čitanjem, al nisam znala kak skratit. A i nemam s kim pričat o tome. S prijateljima tak neki površni odnos, a i lakše mi je podnijet osudu drugih nego onih bližih. A s novim dečkom, joj. Sumnjam da bi bilo fer prema njemu s ovolko ljubavi pričat o bivšem, sad u ovoj fazi veze u kojoj jesmo. Za ovakve stvari sam uvijek imala svog najboljeg frenda, bivšeg dečka. I eto ti sad na. Opet izgubljena.

[My time]

Nisi znala cijeniti ono što imaš dok to nisi izgubila, a za sve si sama kriva.
Provela si ranu mladost sa divnim dečkom koji te voli, ali tebi je trebalo novu uzbuđenje i sve si sama uništila.
Kažeš da nema više nazad, onda ti ne preostaje drugo, nego samo naprijed ili ćeš zauvijek zaglaviti u onome 'što bi bilo da je bilo'.
Ako ti je bilo tako dobro sa starim dečkom, zašto si onda tražila drugog? Zbog uzbuđenja? Zbog leptirića?
I sama znaš da su to prolazne gluposti. Ljubav se ne nalazi tako lako, a ti si svoju odbacila.

[SubSV]

Maben kaže:

Ali dok njega nema, ja ne znam kaj bi sa sobom. U jako čudnom periodu sam u životu, nezaposlena, s viškom vremena, s malo prijatelja koji su tu a ko i da nisu, jer imaju svoje živote, većina ih i nije u istom gradu ko i ja.

Prijatelji imaju svoje živote i novi dečko ima svoj život. Ne možeš očekivati da će oni popuniti sav prazan hod koji ti imaš u svom dnevnom ili tjednom rasporedu.
Posudi knjige u knjižnici pa čitaj ili posudi knjige -uči neki jezik, trči po kvartu ako su novci problem. Volontiraj.

Za starog dečka te veže prijateljstvo i navika, gle ako u 12 godina skupa niste ni zajedno živjeli, to nije ni veza - vidjeti se po par sati, dva puta tjedno. Jedino je čudno da niste pukli ranije.

Možda ti je ovo trebalo da kreneš dalje i raskrstiš s nekim lošim navikama, da se odlučiš što želiš sa sobom i od sebe.

[Maben]

My time kaže:

Ako ti je bilo tako dobro sa starim dečkom, zašto si onda tražila drugog? Zbog uzbuđenja? Zbog leptirića?

Mislila sam da sam uspjela objasnit. Da, zbog leptirića. Prazno zvuči, ali mislila sam da sam premlada za život bez njih. I svjesna sam svega, da je to prolazno. Ali u tom trenu, to mi je značilo puno. I još uvijek mi znači.

Prijatelji imaju svoje živote i novi dečko ima svoj život. Ne možeš očekivati da će oni popuniti sav prazan hod koji ti imaš u svom dnevnom ili tjednom rasporedu.
Posudi knjige u knjižnici pa čitaj ili posudi knjige -uči neki jezik, trči po kvartu ako su novci problem. Volontiraj

Isto sam svjesna i toga. Sama sam navela da trebam nać sebe, a ne ovisit o drugima. Niti očekujem da se svi meni podrede. Ali isto tak ne mogu prestat razmišljat. Čitam knjige, učim novi jezik, samo ne volontiram. Ozbiljno sam se bacila na rješavanje stvari u glavi, ali opet sam zapela.

Ne opravdavam se sad tu, kažem da sama nisam znala kaj sam s ovim htjela postić. Čut tuđa mišljenja, potvrdit svoja. Ne znam. Al hvala na odgovorima

[Etta]

Ništa strašno ti se nije dogodilo.
Riješila si se momka s kojim ti je već dugo bilo jako dosadno i s njim ti se ništa više nije radilo.
Kažeš da je kvalitetan, ali nečija kvaliteta nema veze s osjećajem ljubavi.
Ni taj novi se nije pokazao baš posebnim.
Traži dalje.

I riješi tu prazninu u sebi.
Sigurna sam da svatko u sebi nosi nešto što bi ga uspjelo jako zaokupiti.
Ne valja ni čitanje knjiga, ni plesanje, ni izvođenje pirueta - ako je to silom i bez prave osnove.

Posveti se sebi, otkrij tko si, što si, a ne kači se na tuđu energiju i život kao neki vagončić.
Nema tu sreće.
Budi svoja pa će se pojaviti i prava druga polovica.
Ovako dok si nepotpuna, i ne znaš što tražiš i što ti treba.

[My time]

Oni koji traže leptiriće, a ne ljubav - obično završe sami.
Oni koji ostavljaju ljubav (svoju srodnu dušu) zbog leptirića su nedorasli, neiživljeni... neozbiljni, ne shvaćaju da možda ono prvo više nikada neće naći.

[Azaleja]

My time kaže:

Oni koji traže leptiriće, a ne ljubav - obično završe sami.
Oni koji ostavljaju ljubav (svoju srodnu dušu) zbog leptirića su nedorasli, neiživljeni... neozbiljni, ne shvaćaju da možda ono prvo više nikada neće naći.

Selidba u roku mjesec do dva kod drugog partnera. Vidjeti u roku godine dana ide ili ne ide. I nema čekanja.

[Maben]

Da, stvar je u tome kaj ne znam kak da se nađem. Di da tražim, kak da to postignem dok mi se ovakve svakakve misli vrte u glavi.
To mi je bilo kristalno jasno dok sam prekidala. Da sam sad slobodna nać sebe, radit sve kaj oću. Zvučalo mi je u glavi sve lijepo utopistički, cijeli svijet je ispred mene. Bitna je moja sreća, da se osjećam ispunjeno, cijelo. A opet, bivši me nikad nije kočil u tome. Zašt nisam taj osjećaj imala s njim? Jer ne mogu banalizirat naš prekid na to da mi je bilo dosadno.
I sad dok kao imam cijeli svijet ispred sebe, ne znam kaj s njim. Ne znam kaj radit u tom velikom svijetu koji imam. I ne znam kak naučit. Možda ni ne naučim, pa me to vuče u sigurnost koju sam imala. Kaj ako nikad ne naučim. I ostanem visit ovak.

[barefoot]

potpisujem ettu.
zaboravi starog decka, ne okreci se za tim, zaboga, to je odavno gotovo.
i naravno da si premlada da se lisis ljubavnog zanosa zauvijek. sta je tu krivo??

znam tocno kako ti je, iz istog sam razloga prekinula svoju prvu ozbiljnu vezu. i pakleno je bolilo sto sam ga toliko povrijedila, samo sto ja ni u jednom trenutku nisam dvoumila jesam li dobro napravila.
i nisam se toliko samobicevala zbog toga. savjetujem ti da se prije svega rijesis tolikog osjecaja krivice, meni je to cak i malo neukusno u tvom slucaju jer samo brines o sebi sto i treba biti imperativ.

i da, danas bih sve dala da opet nadjem osobu kakva je bio on i koja ce me volit na potpuno jednak nacin.
medjutim, ne pada mi na kraj pameti zaliti za njim iz tako kukavicjih razloga. nisam ga vise voljela, niti ikada poslije, tu je prici kraj.

al sam zato imala gro zanosa i divnih trenutaka kasnije u zivotu. jebiga, nijedan s hepi endom, ali zaista ne zalim.

[My time]

barefoot kaže:

potpisujem ettu.
zaboravi starog decka, ne okreci se za tim, zaboga, to je odavno gotovo.
i naravno da si premlada da se lisis ljubavnog zanosa zauvijek. sta je tu krivo??

znam tocno kako ti je, iz istog sam razloga prekinula svoju prvu ozbiljnu vezu. i pakleno je bolilo sto sam ga toliko povrijedila, samo sto ja ni u jednom trenutku nisam dvoumila jesam li dobro napravila.
i nisam se toliko samobicevala zbog toga. savjetujem ti da se prije svega rijesis tolikog osjecaja krivice, meni je to cak i malo neukusno u tvom slucaju jer samo brines o sebi sto i treba biti imperativ.

i da, danas bih sve dala da opet nadjem osobu kakva je bio on i koja ce me volit na potpuno jednak nacin.
medjutim, ne pada mi na kraj pameti zaliti za njim iz tako kukavicjih razloga. nisam ga vise voljela, niti ikada poslije, tu je prici kraj.

al sam zato imala gro zanosa i divnih trenutaka kasnije u zivotu. jebiga, nijedan s hepi endom, ali zaista ne zalim.

Očito vas ima dosta koje ste ostavile ljubav zbog malo leptirića koji nisu potrajali. Karma je gadna stvar.

[SubSV]

Maben kaže:

Da sam sad slobodna nać sebe, radit sve kaj oću.

I napravila si grešku. Dosta ti je kolotečine u koju si upala, najlakše je napraviti prekid veze.
Lakše nego trgnuti se, tražiti posao, nać neki lošiji posao pa poslije bolji.
Zakočilo te, ne znaš kud da kreneš. Mislila si da promijeniti barem nešto pa si promijenila dečka, a većina stvari s kojima si nezadovoljna je ostala ista.

[Maben]

barefoot kaže:

i da, danas bih sve dala da opet nadjem osobu kakva je bio on i koja ce me volit na potpuno jednak nacin.
medjutim, ne pada mi na kraj pameti zaliti za njim iz tako kukavicjih razloga. nisam ga vise voljela, niti ikada poslije, tu je prici kraj.

Jedva čekam da ja do tog stanja dođem


I napravila ja grešku ili ne, sad mi je kasno o tome razmišljat, moram se trgnut. Ne okretat i razmišljat.
Samo evo, nemamo svi sposobnost ko My time uživanja u svemu kaj je oko nas. Uz sav tvoj divan sarkazam, stvarno si želim taj mir o kojem pričaš. Vjerojatno zato i pišem tu. Jer sam svjesna da moram naučit živjet i bit mirno zahvalna

[barefoot]

Maben kaže:

Jedva čekam da ja do tog stanja dođem


I napravila ja grešku ili ne, sad mi je kasno o tome razmišljat, moram se trgnut. Ne okretat i razmišljat.
Samo evo, nemamo svi sposobnost ko My time uživanja u svemu kaj je oko nas. Uz sav tvoj divan sarkazam, stvarno si želim taj mir o kojem pričaš. Vjerojatno zato i pišem tu. Jer sam svjesna da moram naučit živjet i bit mirno zahvalna

ti se bojis biti sama. bojis se da ces se kajati i da si neces moci oprostiti.
to razumijem. ali, recimo, u meni izaziva veci strah pomisao da cu citav zivot biti s nekim ko me ne cini dovoljno sretnom. ne bih si oprostila tu inertnost i strah od zivota.
a ti vidi koji su tvoji prioriteti.


ne znam, ja sam uzivala u slobodi, sjecam se. a cak nisam imala ni novog frajera.
nazalost ne znam kako se postize taj osjecaj da ti je dobro i samoj. kod mene to dolazi prirodno

trebas par dobrih ljudi oko sebe i pokoju zanimaciju. i posao naravno.
ne boj se, bit ces ti ok.

[Azz]

vrlo je pogresno u zivotu traziti ispunjenja koja neminovno ukljucuju interakciju s drugima. covjek treba unutar samog sebe posloziti stvari i pronaci smisao, a ne to isto pokusati kompezirati s raznim odnosima... nebitno radi li se o ljubavnickim, obiteljskim ili prijateljskim odnosima.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[Retra]

My time kaže:

Očito vas ima dosta koje ste ostavile ljubav zbog malo leptirića koji nisu potrajali. Karma je gadna stvar.

Ću da ti malo spoterem pretpostavku.

Prekinula sam petogodišnju vezu, ftrgla lanc, izlazila, družila se i izludirala pošteno. Povremeno mi je nedostajala prisnost i bliskost koja se izgradi u dugoj vezi i smatram da je to potpuno normalno, radi se o prilagodbi. S druge strane, uživala sam u neopterečujućim vezama u kojima nisam imala obavezu javiti se na svaki poziv i biti raspoložena za druženje, a vrijeme koje sam trošila samo da ugodim sebi mi je bilo neprocjenjivo (a kako vrijeme odmiče, sve mi je draže što je tako bilo)... Kroz nešto manje od godinu dana sam upoznala divnog dečka. Danas mi je divan muž.

Autorice, ovo što prolaziš je prilagodba, a svaka prilagodba traži vremena. Koliko vidim po opisu, tvoja duga veza se potrošila i niste mogli napraviti puno po tom pitanju. Kao što ti je netko gore savjetovao, napravi nešto sama sa sobom, dovedi se u situacije u kojima ćeš iskusiti nešto novo i upoznati nove ljude, upiši neki jezik, tečaj slikanja, upiši se u planinarsko društvo, volontiraj (ovo posljednje ti najviše poreporučam).
Glede toga što ne znaš tko si ti... napisala si da baš i nemaš prijatelja i koliko sam mogla shvatiti život ti se sveo na partnera (bivšeg i aktualnog), pa nije čudo da ne znaš tko si. Da bismo znali tko smo mi, potrebna su nam iskustva kroz koja ćemo reagirati i opažati način na koji reagiramo i opažati način na koji "jesmo" i potrebni su nam ljudi u odnosu na koje možemo biti svjesni sebe.
Ovdje si napisala manji roman koji je nabijen analizom i promišljanjima i fali mu života, iskustva, strasti.
Poradi na tome da stvoriš stabilna prijateljstva i daj si priliku da iskusiš i proživiš više. Leptirići će doći i ostati kada bude njihovo vrijeme.

[mrafica]

Etta kaže:

Ništa strašno ti se nije dogodilo.
Riješila si se momka s kojim ti je već dugo bilo jako dosadno i s njim ti se ništa više nije radilo.
Kažeš da je kvalitetan, ali nečija kvaliteta nema veze s osjećajem ljubavi.
Ni taj novi se nije pokazao baš posebnim.
Traži dalje.

I riješi tu prazninu u sebi.
Sigurna sam da svatko u sebi nosi nešto što bi ga uspjelo jako zaokupiti.
Ne valja ni čitanje knjiga, ni plesanje, ni izvođenje pirueta - ako je to silom i bez prave osnove.

Posveti se sebi, otkrij tko si, što si, a ne kači se na tuđu energiju i život kao neki vagončić.
Nema tu sreće.
Budi svoja pa će se pojaviti i prava druga polovica.
Ovako dok si nepotpuna, i ne znaš što tražiš i što ti treba.

http://www.inter-caffe.com/majra/kom...oji-nedostaje/

[barefoot]

Azzura kaže:

vrlo je pogresno u zivotu traziti ispunjenja koja neminovno ukljucuju interakciju s drugima. covjek treba unutar samog sebe posloziti stvari i pronaci smisao, a ne to isto pokusati kompezirati s raznim odnosima... nebitno radi li se o ljubavnickim, obiteljskim ili prijateljskim odnosima.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

meni je ovo vise floskula nego nekakva mudrost skole zivote.
svaka cast tko moze, ali ja sama na svijetu ne bih znala biti sretna i ispunjena. itekako su mi potrebni ljudi za to.

[Azz]

barefoot kaže:

meni je ovo vise floskula nego nekakva mudrost skole zivote.
svaka cast tko moze, ali ja sama na svijetu ne bih znala biti sretna i ispunjena. itekako su mi potrebni ljudi za to.

ispunjenje sebe sa smislom i svrhom ne ukljucuje nuzno samocu, niti iskljucuje interakciju s drugim ljudima
to znaci stati na svoje noge, jer jedino takav mozes ponuditi i boljeg sebe, te u konacnici osjetiti "ispunjenje". potonje se, nazalost, ne trazi van sebe, ni u drugima. takvi su odnosi preodredjeni za disbalans.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[Retra]

mrafica kaže:

http://www.inter-caffe.com/majra/kom...oji-nedostaje/

Pametnica
Obožavam tu priču!

barefoot kaže:

meni je ovo vise floskula nego nekakva mudrost skole zivote.
svaka cast tko moze, ali ja sama na svijetu ne bih znala biti sretna i ispunjena. itekako su mi potrebni ljudi za to.

Stoji da nikada nećemo biti zadovoljni ako ne znamo biti samodostatni i ako ne nalazimo radost u sebi već ona ovisi isključivo o drugima, ali s druge strane, trebaju nam ljudi, čovjek je socijalno biće i potreba za društvom je jedna od primarnih potreba čovjeka.
Samodostatnost možemo naučiti tek nakon interakcije s ljudima.
Zapravo, jedno ne isključuje drugo.