Koliko razilaženja je dovoljno?

[vrrrana]

To mi je u stvari noćna mora, započeti otvoreni razgovor. Mislim, to je jedini (vjerojatno) način da se stvari bar počnu rješavati, ali to s njom ne ide. Prvo će me napasti da opet kvarim nešto, da opet ona nešto ne valja, da dovodim brak u pitanje il nešto slično od čega mi dođe odmah da pošaljem sve u tri.

No, ako sam dovoljno suzdržan da ne odustanem ide rasprava o problemima. Za svaki problem traži neko potenciranje i isticanje kolko je težak i kolko joj je teško nositi se s njime. Tek sam ju u zadnje vrijeme počeo upozoravati da jednostavno previše cendra. Vjerojatno sam i sam kriv jer nisam to prije dovoljno jasno rekao. Svi ti problemi su u njenim očima preveliki da bi tražio išta 'dodatno'. Naravno da nema govora o tome da to 'dodatno' nije za mene nego za nas. Status quo.

Nakon što uobičajeno izgubim ideju na koji način ju dozvati pameti, jednostavno budem bezvoljan jer inače - tražim vraga, kvarim brak. Nekad danima smišljam nekakav pametniji način za staviti karte na stol i vjerojatno joj izgledam oprezno, povučeno. Njen odgovor na to moje mantranje je - ne da joj se ni dolazit doma. Najradije bi pobjegla. A nekad bi ju tako poslao da ide, i baš me zabole kud.

[mrafica]

vrrrana kaže:

To mi je u stvari noćna mora, započeti otvoreni razgovor. Mislim, to je jedini (vjerojatno) način da se stvari bar počnu rješavati, ali to s njom ne ide. Prvo će me napasti da opet kvarim nešto, da opet ona nešto ne valja, da dovodim brak u pitanje il nešto slično od čega mi dođe odmah da pošaljem sve u tri.

No, ako sam dovoljno suzdržan da ne odustanem ide rasprava o problemima. Za svaki problem traži neko potenciranje i isticanje kolko je težak i kolko joj je teško nositi se s njime. Tek sam ju u zadnje vrijeme počeo upozoravati da jednostavno previše cendra. Vjerojatno sam i sam kriv jer nisam to prije dovoljno jasno rekao. Svi ti problemi su u njenim očima preveliki da bi tražio išta 'dodatno'. Naravno da nema govora o tome da to 'dodatno' nije za mene nego za nas. Status quo.

Nakon što uobičajeno izgubim ideju na koji način ju dozvati pameti, jednostavno budem bezvoljan jer inače - tražim vraga, kvarim brak. Nekad danima smišljam nekakav pametniji način za staviti karte na stol i vjerojatno joj izgledam oprezno, povučeno. Njen odgovor na to moje mantranje je - ne da joj se ni dolazit doma. Najradije bi pobjegla. A nekad bi ju tako poslao da ide, i baš me zabole kud.

Izbjegavaj umanjivati njene osjećaje oko problema i govoriti joj da 'previše cendra'.
To što je tebi nešto nebitno ili malo, ne znači da njoj problem nije težak.
Komunikacija će vam vjerojatno puno bolje ići ako uspiješ postići mogućnost sagledati to na taj način.
Ti nju ne trebaš dozvati pameti. Kojoj, čijoj pameti?
Trebaš joj objasniti stvari iz svojih cipela i slušati kako izgledaju iz njenih.

[vrrrana]

Zamisli da poznaš nekog godinama i ta osoba se stalno vrti oko istih problema. Te teško mi je ovo, ne mogu ono. Isprva slušaš, pa pokažeš da razumiješ, da, teško je. Al bit će bolje. Pa onda opet isto. Pa i drage volje poneseš dio tereta. Pa opet isto jer realno, nemreš tuđu psihu nosit. Nudiš rješenja, pokušavaš objasniti da nije kraj svijeta, radiš neke pozitivne diverzije da pokažeš da nije sve tak u kurcu. I opet isto. Onda ozbiljno pristupaš problemu, nudiš pomoć, ideje, nešto konkretno. Ne ide. Kad ni to ne ide, ok, možda nije problem tamo vani, razmisli o sebi. Tu već postaje grdo. Razmisli o nama, pogledaj i kak to na mene utječe, nisam od čelika. Ali šta - to je sad pun kurac sebična reakcija od mene! Zamisli kak je prošao prijedlog da sa psihoterapeutom popriča!

I tako godinama. Nakon stalno jednih te istih mantri, na koncu mi se NE da niš drugo reći nego 'opet cendraš'. To traje godinama, ono, lud sam više. Ne razvijamo se u braku, pa čak imam osjećaj da me koči sa stalno jednim te istim negativa pričama.

Jel sad razumiješ na šta sam mislio dozvati pameti? Ona ne rješava probleme, stavlja ih pod tepih, a izgovor je da se ne može s njima nositi. Kad nudim pomoć, jedina pomoć koju može smisliti je da je pustim na miru i ne gnjavim s time.

Da se razumijemo, sve je to adidas-prošarano lijepim trenucima kad se zaboravi na sve probleme. I zato još sve funkcionira.

Ali dođe vrijeme i onda opet isto. Ko je tu lud?

[tabanšaban]

My time kaže:

Zašto se ti čudiš tim promjenama? Tako je svima nakon nekoliko godina braka, djece, problema... Ljudi se mijenjaju, neki više neki manje.
Onda dođemo do točke kad se pitamo jel to ono što smo željeli u životu i većina dođe do zaključka da nije.
Da bi nešto promijenili u životu već je poprilično kasno, ostaje nam jedino da se pomirimo s onim što imamo. Ovdje mislim na radikalne promjene (partner, posao, grad u kojem živimo).
Možda iz navike ili straha od promjene živimo živote kakve nismo htjeli.
Mnogi to ne žele priznati, pa kažu da su u potpunosti zadovoljni svojim životom. Lažu sami sebe, ali to nije ni važno.
Važno je prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Ionako će jednoga dana sve to biti nevažno.
U ovom životu je ovako kako je, u drugom će biti bolje - to je moj moto

Kakva debilana. Ti stvarno vjeruješ u drugi život? Pa daj onda, uzmi pištolj i propucaj se.

Dakle, imam SADA ovaj život i neću raditi ništa po pitanju vlastite sreće u OVOM(evidentno jednom jedinom) životu, ali zato će mi u onom, drugom životu, biti bolje!

JEBOTE!

[Ertrinken]

vrrrana kaže:

Zamisli da poznaš nekog godinama i ta osoba se stalno vrti oko istih problema. Te teško mi je ovo, ne mogu ono. Isprva slušaš, pa pokažeš da razumiješ, da, teško je. Al bit će bolje. Pa onda opet isto. Pa i drage volje poneseš dio tereta. Pa opet isto jer realno, nemreš tuđu psihu nosit. Nudiš rješenja, pokušavaš objasniti da nije kraj svijeta, radiš neke pozitivne diverzije da pokažeš da nije sve tak u kurcu. I opet isto. Onda ozbiljno pristupaš problemu, nudiš pomoć, ideje, nešto konkretno. Ne ide. Kad ni to ne ide, ok, možda nije problem tamo vani, razmisli o sebi. Tu već postaje grdo. Razmisli o nama, pogledaj i kak to na mene utječe, nisam od čelika. Ali šta - to je sad pun kurac sebična reakcija od mene! Zamisli kak je prošao prijedlog da sa psihoterapeutom popriča!

I tako godinama. Nakon stalno jednih te istih mantri, na koncu mi se NE da niš drugo reći nego 'opet cendraš'. To traje godinama, ono, lud sam više. Ne razvijamo se u braku, pa čak imam osjećaj da me koči sa stalno jednim te istim negativa pričama.

Jel sad razumiješ na šta sam mislio dozvati pameti? Ona ne rješava probleme, stavlja ih pod tepih, a izgovor je da se ne može s njima nositi. Kad nudim pomoć, jedina pomoć koju može smisliti je da je pustim na miru i ne gnjavim s time.

Da se razumijemo, sve je to adidas-prošarano lijepim trenucima kad se zaboravi na sve probleme. I zato još sve funkcionira.

Ali dođe vrijeme i onda opet isto. Ko je tu lud?

Dobro dosao u klub
Mogu ti isprintati i clansku,a ko imas zelju

da ti ne kradem temu(vec sam imala svoju) - takvo ponasanje je ubistvo, kako za nju,tako i za tebe. I onda sto je najbolje-ispadnes idiot sto si "bezrazlozno pozitivan". Nee, nego cu sjediti na podu i jecati sto se golub posrao bas na moj Auto, a ne na kolegin..o sveti, Bog me ne voli (banalizujem, naravno,ali ne previse- bilo je slicnih situacija)
OK, mom je dijagnosticirana depresija, ali fakat je tu veeelllliiikkii dio i njegov karakter i odgoj. Neko je preporucio da se procita "Ko je maznuo moj sir?" (bas sam jutros citala u prevozu)- i super je. Kao likovi u knjizi- jedan hoce dalje,nece vise mozgati sta je bilo kako je bilo, drugi i dalje sjedi gladan i mozga- kako je fuckin' sir nestao? Ko je njemu uzeo sir? I ne krece se, sjedi gladan i Kuka...
Imate redovno vaganje osjecanja i ti se izvinjavas sto si uopce zapoceo temu?
Bilo kakva promjena ili ponuda promjene dovodi do tihih misa kao da si joj pobio pola porodice?
Da, psihoterapeut bi bio dobar. a ako ona nece- kreni ti. Ozbiljno, ne salim se.
Ja sam krenula prije par mjeseci jer sam sama dosla u neko ludo stanje da sam mislila da ja imam depresiju.
I da-razvijate se, ali u razlicitom smjeru

[brezia]

ja sam bila u takvom braku...
gdje ti se sve što kažeš odbija kao jeka i vraća nazad,
kao da ne može proći, kao da druga strana
ne može ili ne želi čuti, procesuirati i vratiti mišljenje,
gdje ni jedna rasprava ne donosi rezultat i gdje je svaka svađa
sama sebi svrha bez konstruktivnog rješenja...
i nakon toga slijede dani kažnjavanja i durenja ili agresije pasivne...ili one druge
nemoć je ogromna i s vremenom prestaneš pokušavati,
ja sam tek nakon razlaza pročitala knjigu i uvidjela svu patologiju
odnosa gdje hodas po ljuskama jajeta da ne izazoveš potres,
jednostavno nismo znali više komunicirati,
svakome se njegov problem činio strašniji i teži,
i što ju je druga strana umanjivala bilo je gore,
pokušaj s bračnom terapijom,
možda treća, nepristrana osoba uvidi rješenje..sretno

[brezia]

Ertrinken kaže:

Dobro dosao u klub
Mogu ti isprintati i clansku,a ko imas zelju

da ti ne kradem temu(vec sam imala svoju) - takvo ponasanje je ubistvo, kako za nju,tako i za tebe. I onda sto je najbolje-ispadnes idiot sto si "bezrazlozno pozitivan". Nee, nego cu sjediti na podu i jecati sto se golub posrao bas na moj Auto, a ne na kolegin..o sveti, Bog me ne voli (banalizujem, naravno,ali ne previse- bilo je slicnih situacija)
OK, mom je dijagnosticirana depresija, ali fakat je tu veeelllliiikkii dio i njegov karakter i odgoj. Neko je preporucio da se procita "Ko je maznuo moj sir?" (bas sam jutros citala u prevozu)- i super je. Kao likovi u knjizi- jedan hoce dalje,nece vise mozgati sta je bilo kako je bilo, drugi i dalje sjedi gladan i mozga- kako je fuckin' sir nestao? Ko je njemu uzeo sir? I ne krece se, sjedi gladan i Kuka...
Imate redovno vaganje osjecanja i ti se izvinjavas sto si uopce zapoceo temu?
Bilo kakva promjena ili ponuda promjene dovodi do tihih misa kao da si joj pobio pola porodice?
Da, psihoterapeut bi bio dobar. a ako ona nece- kreni ti. Ozbiljno, ne salim se.
Ja sam krenula prije par mjeseci jer sam sama dosla u neko ludo stanje da sam mislila da ja imam depresiju.
I da-razvijate se, ali u razlicitom smjeru

i ovo,
moguće da je žena depresivna,
i svakako terapeutu,
barem sam

[tabanšaban]

Loša komunikacija početak je kraja svakog odnosa.

Veliki problem.

Sretni su oni koji komunicirati znaju.

[Ertrinken]

brezia kaže:

i ovo,
moguće da je žena depresivna,
i svakako terapeutu,
barem sam

Brezia
Mada mi i nije drago sto imamo slicna iskustva

[Flat]

brezia kaže:

i ovo,
moguće da je žena depresivna,
i svakako terapeutu,
barem sam

Mislim da depresija ne znaci i nerazum, bjezanje od problema i odbijanje introspekcije.

Sent from my D2403 using Tapatalk

[Carpe Diem!!!]

Nema univerzalno postavljenih granica kada je dosta. Dosta je onda kada osjetiš u sebi. Nekom je to ranije, nekom kasnije. Neko pokuša više puta, neko manje puta... Bitno je samo da si ok sa sobom kada rez napraviš. Gadno je kada bi lizao tamo gdje si pljunuo.

Komunikacija... Dokaz da ljubav nije, kako mnogi misle, privlačnost i silne emocije koje čovjeka obuzmu i idemo glavom bez obzira. Uključuju odgovornost, promiješljenost i znanje. ZNANJE.

Svidio mi se post neke žene ne jednoj temi koji sam vidjela jutros u neke sitne sate... Kaže, posmatrala sam današnjeg supruga godinu i pol, dvije sa distance, upoznavala ga, nismo hodali, željela sam da znam ko je budući suprug ili neko s kim bih uletjela u vezu. I danas je u sretnom braku. Svaka joj čast na inteligenciji.

I da, autore, nije se tvoja supruga tako drastično promijenila (osim ako niste doživjeli neki tako drastičan krah i tragediju pa je to moguće) nego ti nisi nju upoznao sve do sada. Jedan u nizu slučajeva.

[brezia]

ne želim se igrati dijagnozama ovdje,
ali u kliničkoj depresiji zaista nisi razuman
i ne vidiš se kritički

[Carpe Diem!!!]

Znaš li da postoje teorije koje apsolutno negiraju postojanje depresije?

[brezia]

Carpe Diem!!! kaže:

Znaš li da postoje teorije koje apsolutno negiraju postojanje depresije?

rado bih pročitala, to mi je struka
imaš link?

[Martian7]

flatoos kaže:

Mislim da depresija ne znaci i nerazum, bjezanje od problema i odbijanje introspekcije.

Naravno da ne znači. Ja sam se npr. sa svojom suočila, potražila pomoć psihoterapeuta i već je dugo uspješno držim pod kontrolom.

[brezia]

naravno da ne znači kada se suočiš s njom i
držiš je pod kontrolom,
dobro znam o čemu pričam

[Flat]

brezia kaže:

rado bih pročitala, to mi je struka
imaš link?

Citao sam i ja knjigu " nova psihologija" i autor govori isto.

On tvrdi da se radi o odlukama.

Sent from my D2403 using Tapatalk

[Carpe Diem!!!]

Hvala na pomoci.

Okreni se ka tome dok ja ne nadjem linkove pa proslijedim

[Martian7]

brezia kaže:

ne želim se igrati dijagnozama ovdje,
ali u kliničkoj depresiji zaista nisi razuman
i ne vidiš se kritički

Ako ja mogu iz svoga iskustva reći (tj. napisati), vidiš se previše kritički; osjećaš se krivim i za ono što ni u ludilu ne možeš biti. Bar je tako kod mene bilo. Netko drugi će možda krivnju uporno prebacivati na druge, to već ima više veze s karakterom.
Točno je da zaista nisi razuman, ali to nije opravdanje za uporno odbijanje toga da se potraži pomoć psihijatra ili psihoterapeuta.

[brezia]

flatoos kaže:

Citao sam i ja knjigu " nova psihologija" i autor govori isto.

On tvrdi da se radi o odlukama.

Sent from my D2403 using Tapatalk

hvala, pročitam