Biti single je hrabrost...

[Fitcher]

isadora w. kaže:

stvaraju, iz kojekakvih razloga. nisu ljudi tako plošna bića (ok, neki jesu), u pozadini tog stvaranja problema ili 'stvaranja problema', često su slojevi i slojevi nečijih iskustava, želja, razočaranja...svega. zar ne misliš da je onda šteta otpisati ljude u startu kao a priori sebične ili ovakve ili onakve, bez da znaš pozadinu?

Onda ne samo da su plošna bića nego su još i kukavice. Svatko od nas ima neke svoje strahove, razočaranja, loša iskustva pa ne odustajemo, ne skrivamo se i ne krivimo lošu sreću, sudbinu ili kaj već zato jer smo sami. U tome je stvar. Nije problem biti ranjiv, problem je kad ne želiš drugom pokazati da si ranjiv.

[jamesbond]

zekkov kaže:

Gle, to ti je jednostavno. Ljudi koji su jako malo prozivjeli u zivotu ne vide sto vide oni koji su prozivjeli puno. Onaj tko je prozivio malo naravno da tu ne vidi udio elemenata o kojima se pise. Onaj tko je prozivio dosta zna koliko puta je kleknuo i koliko mu je hrabrosti trebalo da se trgne i nastavi dalje.

Kako racionaliziras sta je malo prozivit a sta puno?
Kome i po kojim kriterijima se postavlja granica gdje je nekome malo a nekome puno?

zekkov kaže:

Veca sranja te zadese kad si solo nego u vezi. Zbog jedne jedine stvari, samci ako nisu kao neki koji ovdje pisu pateticne izljeve i frustrirane postove su cesto znatizeljne osobe i avanturistickog duha.

Uopce se ne slazem sa ovom izjavom. Previse je kategoricna.
Znaci oni samci koji ne pisu (ne osjecaju potrebu za pateticnim izljevima) nisu znatizeljni ili avanturistickog duha.

[isadora w.]

Fitcher kaže:

Onda ne samo da su plošna bića nego su još i kukavice. Svatko od nas ima neke svoje strahove, razočaranja, loša iskustva pa ne odustajemo, ne skrivamo se i ne krivimo lošu sreću, sudbinu ili kaj već zato jer smo sami. U tome je stvar. Nije problem biti ranjiv, problem je kad ne želiš drugom pokazati da si ranjiv.

eh.
vidiš, ja ne mislim da svakome treba pokazati svoje ranjive i nježne strane. mislim da se to radi s onima koji su ti nešto posebniji od drugih u životu. ne znači da će to ostati zauvijek ni da su objektivno posebni, iznimni, ali u nekom trenutku se osjećaš kao da im možeš reći i pokazati. i to je vrijedno, makar ne trajalo. ne kažem da sam u pravu, koštalo me to, često ispadne baš kako je netko već napisao, da sam sama sebi dovoljna i nezainteresirana (što nije istina). u nekom trenutku sam se uspjela uvjeriti da je moj pristup kriv i da trebam podijeliti više...pf, kasnije sam se osjećala sam bacila bisere pred svinje.

osim toga, ako su ljudi sebični i okupirani sami sobom, a često jesu, kome i zašto bi se pokazivao kao ranjiv? to je dvosmjeran proces, osjetiš je li uzajaman.

zekkov kaže:

Da, to je njezino iskustvo i to je sto vidi i trenutacno ne vidi opcija. Jebiga zavrsila je medju ekipom koja ju ne inspirira a kad te nesto ne inspirira te inspiraciju trazis u putovanjima i sl. A ljude analiziras i nikako se ne mozes opustiti.

Ali vecina ljudi uistinu jest takva. Nisu svi kao sto ona kaze, ali vecina jest. Stvar je vjerojatno sto ona ima određene zelje i ciljeve za koje smatra da zasluzuje dok joj je život trenutacno dao drugu situaciju i pitanje je kak ce to rijesiti. To ne znaci da sad treba nac najboljeg probisvjeta, ali ili moze sve odjebati i krenuti traziti novo drustvo ili ostati u starom i spustiti kriterije i stavove i opcenito odbaciti dio na kojem je godinana radila. Sumnjam da ce biti ovo drugo jer to je intelektualno samoubojstvo, tak da vjerojatno ce bit ovo prvo kad bude imala dovoljno energije i vremena da to napravi. Od nje se trazi promjena koju ona mora odrediti, a sad koja ce to bit... Siguran sam da ne zna ni ona sama dok se ne dogodi.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

ma, ja mislim da se u ovakvim slučajevima jednostavno radi da nisi još nabasao na tog nekoga i to je to, nema prevelike filozofije.

[My time]

Biti single je hrabrost...?
To nije hrabrost nego osobni izbor.
Uostalom, bolje je biti singl nego se upariti s krivom osobom jer tako okolina očekuje.
Zar još uvijek postoje ljudi kojima je bitno mišljenje okoline?
Daj se osvjestite. Bitno je ono što mi sami želimo za sebe, a ne što drugi misle da bi bilo dobro za nas.

[Fitcher]

isadora w. kaže:

eh.
vidiš, ja ne mislim da svakome treba pokazati svoje ranjive i nježne strane. mislim da se to radi s onima koji su ti nešto posebniji od drugih u životu. ne znači da će to ostati zauvijek ni da su objektivno posebni, iznimni, ali u nekom trenutku se osjećaš kao da im možeš reći i pokazati. i to je vrijedno, makar ne trajalo. ne kažem da sam u pravu, koštalo me to, često ispadne baš kako je netko već napisao, da sam sama sebi dovoljna i nezainteresirana (što nije istina). u nekom trenutku sam se uspjela uvjeriti da je moj pristup kriv i da trebam podijeliti više...pf, kasnije sam se osjećala sam bacila bisere pred svinje.

osim toga, ako su ljudi sebični i okupirani sami sobom, a često jesu, kome i zašto bi se pokazivao kao ranjiv? to je dvosmjeran proces, osjetiš je li uzajaman.

Ne slažem se. Naravno da se nećeš svakome jednako otvoriti ali da se moraš otvoriti mislim da itekako moraš. Kako si i sama rekla to je dvosmjeran proces ali netko mora napraviti prvi potez. Jer što inače imaš? Dvije oprezne osobe koje čekaju da druga strana napravi potez. Pokazati svoju ranjivost je rizik, ali mislim da jedino tako možete se jedno drugom otvorit i zbližit se. Da mnogo puta će ti to otvaranje ispast uzaludno i neuzvraćeno. Ali to je život. Podigneš se, obrišeš prašinu i kreneš ispočetka sa nekom drugom osobom. I stvarno mislim da bi svijet bio puno jednostavnije mjesto kad bi se ljudi tako ponašali. Kad bi samo malo češće izlazili iz svoje sigurne zone, riskirali, manje kalkulirali. Naposljetku ako je normalna druga strana sigurno će ti se i ona otvoriti ako ti prva nešto ponudiš.

[isadora w.]

Fitcher kaže:

Ne slažem se. Naravno da se nećeš svakome jednako otvoriti ali da se moraš otvoriti mislim da itekako moraš. Kako si i sama rekla to je dvosmjeran proces ali netko mora napraviti prvi potez. Jer što inače imaš? Dvije oprezne osobe koje čekaju da druga strana napravi potez. Pokazati svoju ranjivost je rizik, ali mislim da jedino tako možete se jedno drugom otvorit i zbližit se. Da mnogo puta će ti to otvaranje ispast uzaludno i neuzvraćeno. Ali to je život. Podigneš se, obrišeš prašinu i kreneš ispočetka sa nekom drugom osobom. I stvarno mislim da bi svijet bio puno jednostavnije mjesto kad bi se ljudi tako ponašali. Kad bi samo malo češće izlazili iz svoje sigurne zone, riskirali, manje kalkulirali. Naposljetku ako je normalna druga strana sigurno će ti se i ona otvoriti ako ti prva nešto ponudiš.

pa nije baš da se ne slažeš, u osnovi smo napisali isto, samo drugim riječima kad autorica dođe, neka napiše kako ona funkcionira, pa ćemo dalje.

[Fitcher]

isadora w. kaže:

pa nije baš da se ne slažeš, u osnovi smo napisali isto, samo drugim riječima kad autorica dođe, neka napiše kako ona funkcionira, pa ćemo dalje.

Kad malo bolje pročitam u biti da napisali smo više manje isto.
Ma nekako imam osjećaj da je tu sad na kraju autorica najmanje bitna već da mi tu rješavamo vlastite stvari.

[isadora w.]

Fitcher kaže:

Kad malo bolje pročitam u biti da napisali smo više manje isto.
Ma nekako imam osjećaj da je tu sad na kraju autorica najmanje bitna već da mi tu rješavamo vlastite stvari.

zato sam i rekla da je čekamo jer ne volim svojatanja teme, pa da ne odem u jajaja. a moram i grillati patlidžan

čudo da još nisu iznikli nickovi sa optuživanjem kako ima previsoke kriterije koje treba smanjiti.

[Fitcher]

isadora w. kaže:

zato sam i rekla da je čekamo jer ne volim svojatanja teme, pa da ne odem u jajaja. a moram i grillati patlidžan

čudo da još nisu iznikli nickovi sa optuživanjem kako ima previsoke kriterije koje treba smanjiti.

A i među "jajaja" autorica ako želi može pronaći dio odgovora za sebe, tako da nije toliki gubitak.

Pa čuj iz nekog mog iskustva "previsoki kriteriji" su isto tako samo još jedna vrsta obrambenog mehanizma kako bi se zaštitili od nanovog razočaranja, što nas opet dovodi na onaj strah.

[zekkov]

jamesbond kaže:

Kako racionaliziras sta je malo prozivit a sta puno?
Kome i po kojim kriterijima se postavlja granica gdje je nekome malo a nekome puno?

Uopce se ne slazem sa ovom izjavom. Previse je kategoricna.
Znaci oni samci koji ne pisu (ne osjecaju potrebu za pateticnim izljevima) nisu znatizeljni ili avanturistickog duha.

Malo - ljudi/osobe koje nikad nisu zivjele u ekstremnim situacijama i prezivjele ih. Osobe koje izbjegavaju ekstreme i koje se grcevito drze svoje sigurne zone. Kad ih zadesi teska situacija odgovornost prebacuju na druge kako bi umanjili svoju odgovornost i ponukali druge da za njih nađu riješenja za nastalu lošu situaciju. Radi se o osobama koje stalno nešto čekaju da se dogodi.

To nije univerzalna granica, vec moja granica kako bih razdvojio karaktere i izbjegao one koji predstavljaju gubljenje vremena.

Sto se tice pisanja. Kakve veze ima da li netko pise ili ne?! To je tvoja izjava, ne moja.

Pateticni samci nisu znatizeljni niti avanturistickog duha jer da jesu nebi bili pateticni samci. Najmanje je bitno tko se sa čime slaže, bitno je samo da se netko sa nekim slaže.


Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[zekkov]

isadora w. kaže:

ma, ja mislim da se u ovakvim slučajevima jednostavno radi da nisi još nabasao na tog nekoga i to je to, nema prevelike filozofije.

Pa da. U konacnici kad sve sumiras sve se zapravo svodi na to da se jos nije naislo na tog nekog bilo da je pojedinac ili drustvo u pitanju.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[zekkov]

My time kaže:

Biti single je hrabrost...?
To nije hrabrost nego osobni izbor.
Uostalom, bolje je biti singl nego se upariti s krivom osobom jer tako okolina očekuje.
Zar još uvijek postoje ljudi kojima je bitno mišljenje okoline?
Daj se osvjestite. Bitno je ono što mi sami želimo za sebe, a ne što drugi misle da bi bilo dobro za nas.

Bitno je. Da bi osoba sebe vidjela kakva uistinu jest treba samo spojiti sto misli sama o sebi i sto okolina misli o njoj. I imas potpunu sliku sebe. Sve drugo je zavaravanje.

Osobe koje misle da su onakve kakvina same sebe smatraju su egocentrici i zavaravaju sami sebe. Osobe koje misle da su ono sto drustvo misli o njima su osobe koje se ne znaju zauzeti za sebe.
Zato spojis ono sto ti mislis o sebi i sto drustvo misli o tebi i imas sebe.

Postoje situacije kad se ipak treba ponasati u odnosu na ocekivane drustvene kriterije i norme i kad ekscesi nisu pozeljni a ni potrebni. Nekad drugi zbilja znaju sto je dobro za nas. Pitanje je samo vidi li to i sama osoba.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[skorpionka87]

Fitcher kaže:

Apsolutno se slažem. Jednostavno bez puno filozofiranja.
Danas su ljudi previše sebični. Previše gledaju isključivo samo sebe. Nisu spremni djeliti, nisu spremni suosjećati, pomagati, izlazit u susret, i onda se čude kao pura dreku što ne mogu pronaći nikoga i što su im svi nekompatibilni.
Dragi prinčevi i princeze ne vrti se cijeli svijet oko vas i ne ravna se sve prema vama.

Ili si upravo takav pa ti dosta vampira koji sve to uzmu i vrate samo mrvice.

[jamesbond]

zekkov kaže:

Malo - ljudi/osobe koje nikad nisu zivjele u ekstremnim situacijama i prezivjele ih. Osobe koje izbjegavaju ekstreme i koje se grcevito drze svoje sigurne zone. Kad ih zadesi teska situacija odgovornost prebacuju na druge kako bi umanjili svoju odgovornost i ponukali druge da za njih nađu riješenja za nastalu lošu situaciju. Radi se o osobama koje stalno nešto čekaju da se dogodi.

To nije univerzalna granica, vec moja granica kako bih razdvojio karaktere i izbjegao one koji predstavljaju gubljenje vremena.

Svatko je napravio neku okvirnu osobnu granicu za razdvajanje karaktera koji njima samima (ne)odgovaraju. S tim se slazem u potpunosti.

Ali covjek ne mora prezivit ekstremne situacije da bi spoznao neke stvari i vice versa.
Dogadjaji, bilo ekstremni ili ne, ce oblikovat ljude drugacije i potaknut ce ih na drugacije reakcije.
Dakle opet se vracamo na pitanje sta je nekome ekstremno a sta nekom nije.

Kako protumacit te iste ekstremne situacije koje se desavaju ljudima za koje mi smatramo da svojevoljno ulaze u te (za nas) ekstremne situacije (dakle po nekom nasem subjektivnom prosudjivanju su slicni karakterno) reagiraju totalno suprotno.

Sta hocu rec, nitko od nas nema magicnu kuglu pa da kategoricno tvrdi ova osoba radi to jer je takva ili ona ovo jer je ovakva.
Realne predpostavke su za mnoge prihvatljiv dio zivota, jer one daju kakvu-takvu orjentaciju u nasem kompasu zivota... mada ni to nije nikakav recept za dobar odabir.

zekkov kaže:

Pateticni samci nisu znatizeljni niti avanturistickog duha jer da jesu nebi bili pateticni samci.

Pa ako ce mo poci smjerom tvog razmisljanja: onda i pateticni upareni nisu znatizeljni i imaju iste karakteristike kao pateticni samci, jer da su avanturisti razveli bi se i trazili druge partnere.

Ubaci pridjev pateticni ispred bilo koje imenice i dobit ces negativnu konotaciju cijele recenice.

zekkov kaže:

Najmanje je bitno tko se sa čime slaže, bitno je samo da se netko sa nekim slaže.

Hm, nije bitno sto se uopce ne slazemo oko pogleda na stvari, ali je bitno da se uzajamno slazemo.
Nekako mi je ta recenica tesko razumljiva al ajde, kad teoriziramo o svemu, moze se teorizirat i o slaganju.
Jedino ako nisi mislio na onu agree to disagree.

[jamesbond]

zekkov kaže:

Bitno je. Da bi osoba sebe vidjela kakva uistinu jest treba samo spojiti sto misli sama o sebi i sto okolina misli o njoj. I imas potpunu sliku sebe. Sve drugo je zavaravanje.

Osobe koje misle da su onakve kakvina same sebe smatraju su egocentrici i zavaravaju sami sebe. Osobe koje misle da su ono sto drustvo misli o njima su osobe koje se ne znaju zauzeti za sebe.
Zato spojis ono sto ti mislis o sebi i sto drustvo misli o tebi i imas sebe.

Postoje situacije kad se ipak treba ponasati u odnosu na ocekivane drustvene kriterije i norme i kad ekscesi nisu pozeljni a ni potrebni. Nekad drugi zbilja znaju sto je dobro za nas. Pitanje je samo vidi li to i sama osoba.

Svaka osoba je ono sto misli o sebi (bez obzira jel stekla to misljenje pod uticajem drustva ili ne).

Mi smo nasa percepcija samih sebe. I to je nasa realnost. A nasa realnost je nasa percepcija.
Jednostavno bez prevelike filozofije.

EDIT: da dodam, realnost je relativna. Realnost nije apsolutna.
Tako je i nasa percepcija samih sebe je promjenjiva (to se zove 'rast' )

[zekkov]

jamesbond kaže:

Svaka osoba je ono sto misli o sebi (bez obzira jel stekla to misljenje pod uticajem drustva ili ne).

Mi smo nasa percepcija samih sebe. I to je nasa realnost. A nasa realnost je nasa percepcija.
Jednostavno bez prevelike filozofije.

EDIT: da dodam, realnost je relativna. Realnost nije apsolutna.
Tako je i nasa percepcija samih sebe je promjenjiva (to se zove 'rast' )

Ok. Komisija pita profesora sto misli o tebi. Jesi li ti percepcija samog sebe ili percepcija profesora?

Poznanik pita tvog prijatelja sto misli o tebi. Jesi li ti percepcija sebe ili percepcija svog prijatelja?

Percepcija sebe si samo kad se pita tebe samoga. Pa se ljudi znaju malo cuditi kad netko ih vidi u drukcijem svjetlu negi u kojem oni sami sebe zamisljaju da jesu. Okolina vidi djela i ponasanje, ne vidi nase ideje, ciljeve, zelje i snove. Neka svatko bude sto zeli sve dok su svjesni onoga tko su.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[zekkov]

jamesbond kaže:

Ali covjek ne mora prezivit ekstremne situacije da bi spoznao neke stvari i vice versa.
Dogadjaji, bilo ekstremni ili ne, ce oblikovat ljude drugacije i potaknut ce ih na drugacije reakcije.
Dakle opet se vracamo na pitanje sta je nekome ekstremno a sta nekom nije.

Sta hocu rec, nitko od nas nema magicnu kuglu pa da kategoricno tvrdi ova osoba radi to jer je takva ili ona ovo jer je ovakva.

Ako ne znas kako protumaciti ekstremne situacije onda ih nikad nisi imao. Nema tu nikakve filozofije.

Slusanje nekoga sto i kako govori i promatranje kako se ponasa ne zahtjeva nikakvu magiju.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[jamesbond]

zekkov kaže:

Bitno je. Da bi osoba sebe vidjela kakva uistinu jest treba samo spojiti sto misli sama o sebi i sto okolina misli o njoj. I imas potpunu sliku sebe. Sve drugo je zavaravanje.

Osobe koje misle da su onakve kakvina same sebe smatraju su egocentrici i zavaravaju sami sebe. Osobe koje misle da su ono sto drustvo misli o njima su osobe koje se ne znaju zauzeti za sebe.
Zato spojis ono sto ti mislis o sebi i sto drustvo misli o tebi i imas sebe.

Postoje situacije kad se ipak treba ponasati u odnosu na ocekivane drustvene kriterije i norme i kad ekscesi nisu pozeljni a ni potrebni. Nekad drugi zbilja znaju sto je dobro za nas. Pitanje je samo vidi li to i sama osoba.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

zekkov kaže:

Ok. Komisija pita profesora sto misli o tebi. Jesi li ti percepcija samog sebe ili percepcija profesora?

Poznanik pita tvog prijatelja sto misli o tebi. Jesi li ti perceocija sebe ili percepcija svog prijatelja?

Percepcija sebe si samo kad se pita tebe samoga. Pa se ljudi znaju malo cuditi kad netko ih vidi u drukcijem svjetlu negi u kojem oni sami sebe zamisljaju da jesu. Okolina vidi djela i ponasanje, ne vidi nase ideje, ciljeve, zelje i snove. Neka svatko bude sto zeli sve dok su svjesni onoga tko su.

Moj komentar se odnosio na tvoj prvi post.

Ovaj tvoj drugi post se dotice malo sireg i drugacijeg postavka iste teme.
I u potpunosti se slazem sta si tu rekao (mada je slaganje u misljenjima nebitno )

[ToBeMyself]

Evo mene natrag

Pročitala sam thread, i mogu reći, našla jako puno zanimljivih komentara, puno humora, pozitive, a sve ono što nije toliko pozitivno, također ne mogu osuditi jer se sve svodi na to da svatko ima svoju vrlo posebnu priču i situaciju.

Primjerice, bilo je odgovora u stilu "ja imam sve samo single prijatelje, a imam x godina, i družim se s parovima iako sam single", ali je istovremeno činjenica da ja isto takvo iskustvo nemam. Što ne znači da ne shvaćam da ga neki imaju. Primjerice, netko će me pitati jel imam puno para kad sam bila tamo i tamo, zato jer su oni vidjeli da u agenciji to košta recimo 15000 kn po osobi. Ja imam drugačije iskustvo, tj. saznjanje o načinu kako to napraviti višestruko jeftinije ili pokriti troškove na drugi način. To su osobna iskustva i situacije.

Onda analiza što je zapravo hrabrost, ili jezično-semantičko značenje te riječi. Budući da sam prošla kroz lošu i nasilnu vezu, hrabro je upustiti se u novu vezu, složit ću se s jednom osobom koja je to napisala. Možda je hrabrije nekome nešto pružiti, ponovno se potruditi, razviti povjerenje, dok je biti single tek izbor. Ipak, ja imam opet malo drugačije viđenje toga, a nisam ni naišla na nekog da povjerujem da se vrijedi potruditi. Meni je hrabro općenito bilo kakav potez koji nije samo komfort zona i linija manjeg otpora. Znam da postoje bolji primjeri hrabrosti. Kao što su neki rekli, hrabrost je i pokazati svoju ranjivu stranu, eto tu hrabrost stvarno nemam, to priznam Jedino na forumu tipkam o tome Jest da ovo nekako mijenja tijek teme, ali svaki razgovor može promijeniti tijek.

Isto je bila neka priča s fake-anjem, a to isto razumijem, jer kako ljudi imaju različite ukuse tako im različite stvari djeluju fake. Netko će neminovno misliti da je sav moj život jedan fake, a da sam nešto sasvim drugo po karakteru i afinitetima možda im ne bi bila fake, ali to ne bi bila ja. Ali to nije ni tema. Tema je kako biti dovoljno hrabar da se bude svoj, eto

Netko je rekao da je mom bivšem trebala osoba koja će ga tretirati kao ljudsko biće, a ne broj. Taj isto ne zna da sam zapravo cijelu sebe uložila u tu vezu i da je to s moje strane bio emocionalni angažman. Upravo je on taj koji je žene tretirao na taj način, a njemu je kad je zbrojio minus i plus sinulo da mu zapravo treba što jednostavnija ženska koja neće imati neki svoj život ili background pa se on neće morati prilagoditi. Ali prije mene je imao 10-ak veza koje su završile kao i ta sa mnom, pa sve skupa ne čudi

Sigurno mi je još nešto promaklo prokomentirati, ali bit ću i dalje na temi, i sviđa mi se da svatko da neko svoje viđenje

[jamesbond]

zekkov kaže:

Ako ne znas kako protumaciti ekstremne situacije onda ih nikad nisi imao. Nema tu nikakve filozofije.

Slusanje nekoga sto i kako govori i promatranje kako se ponasa ne zahtjeva nikakvu magiju.

E, al zaboravljas postavit pitanje: sta je ekstremno kome?
Mozda je tebi ekstremno skakat iz aviona a drugom je ekstremno zivit u jednosobnom stanu sa familijom od 5-oro djece.

Slusanje nekoga i donosit kategoricne zakljucke samo i jedino na temelju broja njihovih (ekstremnih) iskustava u zivotu bi bilo isto kad bi zakljucili sta bi baba uradila da je dido?

Isto ko i tema lika koji je otvorio fejk profile kao zenska da dokaze koliko uleta ima na temelju njegove konverzacije u ulozi plavuse