Što to znači voljeti samog sebe i što je to uopće ljubav?

[Nayrr]

voljeti sebe intelektualno je mentalna bolest,shizofrenija-ima nas dvoje unutra-ja i onaj kojeg volim a da ne spominjem sebe.to je demonizam i satanizam,bolest modernog drustva koje propagira demonsku destrukciju na svim duhovnim suptilnim planovima i ljubav pretvara u uzasan egoizam. za ljubav je potrebno dvoje.ja i ona ja i bog ja i glazba...sta god. ono sto se propagira new age bullshit "love yourself" indoktrinacijama koje nasi roditelji a kamoli preci u daljnjim generacijama nisu mogli ni zamislit jest satanizam upakiran u sareni bozicni dar s vrpcama i sljokicama.prva stvar je da se jasno vidi da ne poznam sebe ,neznam sve svoje automatizirane reakcija,svidja mi se ne svidja mi se,ja,takav kakav je,odvojen od boga je destruktivan,primitivan,reptilski,plemenski,zaosta o,opasan,odvojen od svijeta,iluzoran,vodjen mimo volje...sta se tu ima za voljeti? drugim rijecima svaka promjena koju bih trebao uvesti u svoj zivot na temelju zdravog razuma i kvaltetne opservacije,ukoliko sam ju uopce cinio,jest a priori blokirana i stopirana pojmom "volim se" jer vise nema potrebe da se mijenjam i da patim kao sto bi trebao jer vidim koliko sam manjkav,lijen,lazljiv,nepravedan,izopacen,sebican i sl. radije ostajem "svoj" nemajuci pojma sto to uopce znaci i volim se a da pritom neznam ni sto znaci svoj ni sto znaci voljeti. da dragi ljudi,pojam "voljeti sebe" bi iste sekunde trebalo izbrisati iz uma i svog zivota jer su njegove posljedice katastrofalne.

[Lord Byron]

Sve si pogrešno shvatio.

Pomiješao si - zapravo, izjednačio - voljenje sama sebe u smislu prihvaćanja, s proglašavanjem sama sebe savršenstvom kojemu ne trebaju promjene ni popravci.

Kad se na pogrešnu premisu doda očita ogorčenost nejasnog porijekla, ne mogu se dobiti valjane konkluzije.

[Flat]

Nayrr kaže:

voljeti sebe intelektualno je mentalna bolest,shizofrenija-ima nas dvoje unutra-ja i onaj kojeg volim a da ne spominjem sebe.to je demonizam i satanizam,bolest modernog drustva koje propagira demonsku destrukciju na svim duhovnim suptilnim planovima i ljubav pretvara u uzasan egoizam. za ljubav je potrebno dvoje.ja i ona ja i bog ja i glazba...sta god. ono sto se propagira new age bullshit "love yourself" indoktrinacijama koje nasi roditelji a kamoli preci u daljnjim generacijama nisu mogli ni zamislit jest satanizam upakiran u sareni bozicni dar s vrpcama i sljokicama.prva stvar je da se jasno vidi da ne poznam sebe ,neznam sve svoje automatizirane reakcija,svidja mi se ne svidja mi se,ja,takav kakav je,odvojen od boga je destruktivan,primitivan,reptilski,plemenski,zaosta o,opasan,odvojen od svijeta,iluzoran,vodjen mimo volje...sta se tu ima za voljeti? drugim rijecima svaka promjena koju bih trebao uvesti u svoj zivot na temelju zdravog razuma i kvaltetne opservacije,ukoliko sam ju uopce cinio,jest a priori blokirana i stopirana pojmom "volim se" jer vise nema potrebe da se mijenjam i da patim kao sto bi trebao jer vidim koliko sam manjkav,lijen,lazljiv,nepravedan,izopacen,sebican i sl. radije ostajem "svoj" nemajuci pojma sto to uopce znaci i volim se a da pritom neznam ni sto znaci svoj ni sto znaci voljeti. da dragi ljudi,pojam "voljeti sebe" bi iste sekunde trebalo izbrisati iz uma i svog zivota jer su njegove posljedice katastrofalne.

bas suprotno.
vidjet ces da su sretni ljudi, a za to je potrebno voljeti se, oni koji idu protiv sebe i svojih ruznih postupaka i losih obrazaca.
imaju naglasenu svijest o posljedicama, nisu u stanju namjerno povrijediti druge, a ako i povrijede nekog, osjecaju iskreno zaljenje i ispricaju se, daju drugoj strani da odluci o sudbini odnosa, stoje iza svojih djela i nedjela.

ovo sto ti pricas je napunuti ego koji misli da je nepogresiv. znas i sam da takvi ljudi nisu sretni, ulaze u sukobe, rade sranja sebi i drugima, ponasaju se kao da sutra ne postoji, sebicni su jer traze zadovoljenje izvan sebe umjesto da je zadovoljstvo normalno stanje, a sve ostalo bonusi ili malusi u odnosu na to.

covjek je najjaci kad sam sebi moze priznati slabosti, kad ima razvijenu svjesnost i kad donosi dugorocno dobre odluke za sebe i u odnosu na druge.

voljeti sebe je imati integritet, a ne ovo sto ti pricas.

ljubav prema sebi nije osjecaj kao sto je to ljubav prema nekome ili necemu.
ljubav prema sebi je dozvoliti osjetiti milinu ovog predivnog svijeta i raditi na tome. banalan primjer: kad odes van i sretan si da je to divno nebo iznad tebe i ne sekiras se zato jer ti je krepala vesmasina jer se ona ionak mora poraviti i sekiranjem neces nista napraviti. odluka o nesekiranju je voljenje sebe, radjenje dobrog za sebe bas kao sto je to i odluka da uzivas u hodanju ispod ovog predivnog neba.

probudim se svaki dan u 6, sam od sebe, pozdravim dan, ne idiotski kako bi mogao pomisliti vec se veselim svemu sto ce biti danas, ipak je to moj dan, dani su nas dom i gdje cemo zivjeti ako ne u nasim danima?
skuham kavu, pusim, pogledam si na netu sto me zanima, odmaram, ne zurim, odem pod tus, obucem se i tek oko 8 krenem na posao. ne mrzim ponedjeljke, ne cekam petke niti godisnji.
volim druge cisto i bez ocekivanja, ako mi ne pasu onda se maknem. ne serem cesto drugima, ne trazim da misle kao ja, ne pjenim se, ali trazim da drugi isto postuju moj stav i da mi daju pravo da ga imam.
....

jel to nabrojano mozda voljenje sebe ili je voljenje sebe nezadovoljstvo u sebicnosti, nesvjesnosti, mahnitosti,..., kao sto ti kazes?

voljenje sebe nije nesto univerzalno za sve ljude, ali mislim da se sve svodi na to da je voljenje sebe znanje (i provodjenje znanja) kako biti dugorocno sretan i dozvoliti si biti nesretan kad postoje razlozi za to (a to nikako nisu krepana vesmasina ili zato jer nam partner ne moze citati misli npr).

to se u stvari zove pamet.

[RedSonia]

Ako možeš samo još objasniti zašto misliš da bismo izgubili sebe ako se povežemo?

zato što ste na neki način kao mala djeca, emotivno jel a i niste nikada namjerno zli, ne možete to...to ne znači da ne možete biti vrlo sebični, opet kao što to mogu i mala djeca no primjetila sam to neko preuzimanje dijela tuđeg identiteta ako se previše povežete...ja čak mislim da na taj način učite o ljudima i o emocijama no upravo tu se treba pripaziti na gubitak sebe...ne mora se ovo potpuno odnositi na tebe...ja sada pišem o onome što vidim i znam iz obitelji a tebi ako nešto koristi super a ako ne ništa onda

[Notfunny]

Alienica kaže:

U biti sad mi je pala na pamet ljubav prema djetetu... možda na taj način čovjek upozna što je ljubav?

Svakako.



Za mene je ljubav prevelika da bih se upuštala u opise ili definicije.

Ali, jedna karakteristika ljubavi je - kada su ti tuđe želje i potrebe ispred ili barem u jednakoj ravnini kao tvoje.
Možda je to čak dovoljno dobra karakteristika.

[Joshua]

zeleni mentol kaže:

Ako sam dobro primjetio, autorica je napisala da je odrastala bez roditelja. Obzirom da sam i ja vrlo rano ostao bez roditelja, mogu ti reći da sve ovo što si napisao vrijedi za djecu koja odrastaju s roditeljima, ili barem s jednim roditeljem. Druga je stvar kada ti lijepe riječi ili novce za sladoled daju roditelji, a druga stvar kada ti to daje netko drugi. Razlika je u tome što ti roditelj daje novce za sladoled jer si njegovo dijete, a kad nemaš roditelje, za sladoled će ti dati netko drugi zato što zna da nemaš roditelje pa da se ne osjećaš zakinuto u odnosu na drugu djecu. Meni je mama umrla kad sam imao 8 godina, a bez tate sam ostao sa 11, a u to vrijeme dijete još nije započelo emocionalni razvoj. Meni osobno je u to vrijeme odrastanja bilo super jer nisam kao druga djeca imao "žandara" iznad glave, mogao sam ići kamo sam htio, raditi što sam htio i vratiti se kada sam htio. Međutim, s druge strane nisam imao roditelje sa kojima bih mogao porazgovarati o seksualnosti, emocijama i svim ostalim stvarima koje dolaze u pubertetu. To nisam shvaćao tada niti mi je to falilo tada, ali danas sa 24 godine, kad pogledam unatrag, shvaćam da sam ostao zakinut za te stvari. Sasvim je drugačija stvar kada roditelji djetetu osobno prenose osjećaje, razgovaraju s njim i svojim primjerom ga upućuju i uvode u te stvari, a drugačije je kad dijete samo o tome pročita na internetu, kao što sam recimo ja to radio. Iz tog razloga i ja imam puno slabije razvijene osjećaje nego ljudi koji su odrastali s roditeljima. Doduše ne u takvoj mjeri kao autorica, ali na primjer kad me ostavila cura, prva misao mi je bila: ko ju jebe, ako sam preživio bez roditelja, preživjet ću i bez nje. I jako brzo sam se oporavio od prekida, već za par dana nisam imao više nikakvu želju da joj se javim ili bilo što drugo. Jednostavno mi je postala osoba koja je nekad bila tu, pa sad više nije i dobro, so what? Dok bi netko drugi na mojem mjestu možda bio mjesecima žalostan.

Tako da nemoj to gledati kao neki psihički problem jer ja bih puno prije rekao da je to stanje zbog nedostatka roditeljske ljubavi. A autorici bih predložio da se ne brine previše oko tih osjećaja jer je to prije svega jako jako teško promijeniti, čak bih se usudio reći i nemoguće. Ne može ona sama sebi reći: od danas ću osjećati prema ljudima nešto dublje. Jer neće, osjećat će ono što je u njoj i što je osjećala do sada. Ona sama kaže da će drugoj osobi uvijek pomoći, što je dokaz da u njoj postoje osjećaji za druge ljude, ali jednostavno nema taj osjećaj da bi ona za sebe trebala neku posebnu osobu koja će ju pratiti kroz život. A taj osjećaj vjerojatno nema baš iz tog razloga što je svoje emocionalno odrastanje proživjela sama i nije imala prilike osjetiti ljubav drugog čovjeka isključivo prema njoj kao posebnoj i nezamjenjivoj osobi. I ja ju iz tog aspekta potpuno razumijem jer sam i ja odrastao na isti način.

Dio koji bi svakako trebala promijeniti na sebi je ovo dopuštanje drugim ljudima da ju gaze i ponižavaju, to nema nikakve veze sa ovim gore navedenim već se tu radi o vlastitom samopouzdanju i držanju do sebe. Taj dio se itekako može promijeniti i poboljšati, međutim onaj prvi dio priče, vrlo teško.

Pa skužil sam da nije imala roditelje. A onaj dodatak gdje dopušta ekipi da ju ponižav ai gazi mi je pomogao da dođem do tog zaključka da ona ima psihičkih problemčića. Ne vidim kako taj dio nije za psihološko razmatranje. Em, jadna nije imala koga da joj pokaže kaj je ljubav. Em, je očito nailazila kroz život na ekipu koja ju je samo iskorištavala i ponižavala. I viš da misli da je normalno ne voljet rodbinu i ekipu oko sebe. I sad bi štela dete da vidi jel to ljubav ili nije. Mene je strah kaj ak dobi dete i zaključi da i njega ne voli. I ne kužim kakve to veze ima sa US-om. Ja sam se prepal. Nema nikaj zabavnog u ovoj njenoj priči ,a večina US priča su prezabavne.

[AngryNomad]

Notfunny kaže:

Ali, jedna karakteristika ljubavi je - kada su ti tuđe želje i potrebe ispred ili barem u jednakoj ravnini kao tvoje.
Možda je to čak dovoljno dobra karakteristika.

Slažem se s ovime.

Ali baš zato je termin "voljeti sebe" koji se spominje sve više u zadnje vrijeme vrlo zbunjujuć jer sugerira upravo suprotno. Da sebe stavljamo ispred drugih, jer MI smo najvažniji.

Tipični primjer: nekad su žene imale djecu rano i život postvetile djeci i obitelji, stavljale su druge ispred svojih potreba. Ljubav u svom najboljem obliku.
Danas je situacija drugačija, mnogi niti ne žele obitelj niti djecu, putuju svijetom, misle samo na svoju sreću i zabavu. Jel to ta ljubav prema sebi?

[Flat]

RedSonia kaže:

zato što ste na neki način kao mala djeca, emotivno jel a i niste nikada namjerno zli, ne možete to...to ne znači da ne možete biti vrlo sebični, opet kao što to mogu i mala djeca no primjetila sam to neko preuzimanje dijela tuđeg identiteta ako se previše povežete...ja čak mislim da na taj način učite o ljudima i o emocijama no upravo tu se treba pripaziti na gubitak sebe...ne mora se ovo potpuno odnositi na tebe...ja sada pišem o onome što vidim i znam iz obitelji a tebi ako nešto koristi super a ako ne ništa onda

nisu ljudi zli jer zele biti zli vec jednostavno ne mogu biti dobri u nekim trenucima.

otkrivamo sebe kroz druge uglavnom, malo tko je spreman to napraviti sam bez da je imao bliske veze.
drugi su nase ogledalo. npr ako prdnes i kazes da nisi, a drugi znaju da jesi, kak se osjecas pred njima?
ako velis da jesi, velika je sansa da cete se svi nasmijati. banalno je, ali to tak ide i sa malim i sa velikim stvarima.
ako priznas onda se ogledas u drugima zadovoljno, pokazao si ono sto jesi, a ako ne priznas, znas u sebi da oni znaju, osjecas se lose, a ljudi su skloni kompenziranju i sto se losije pred nekime osjecaju, to vise toj osobi nalaze mana kako bi sami bili bolji.

i tako ce nam veze uvijek biti lose sve dok nam druga strana bude nase ruzno ogledalo. kad druga strana prestane biti ruzno ogledalo, to znaci i da volimo sebe takvi kakvi jesmo i prdci su nam smijesni, a ne nesto o cemu cemo lagati.

[Fantasist]

Alienica kaže:

nastavak...

Ma mogu se zaljubiti i imati flertove. Ali ova definicija - odustajanje od vlastite slobode mi se čini jako važna. Ne bi mi pala na pamet u vezi ljubavi, a mislim da bih baš u tom području imala dosta problema.

Također i ovo što si napisao za samodostatnost, odlično! Baš pišete inovativne stvari, nisam nikad na taj način razmišljala. Ali ako je to to, ja sam definitivno samodostantna. To mi je defaultno stanje, za ostala se moram prilagođavati.

Mislim da je svako uparenje na neki način odricanje od osobne slobode, tim je lakše ako smo našli nama adekvatniju osobu. Zaljubljenost i dolazi iz naše muške ili žesnke strane, psihe ili duše, pa onda po tome tražimo živu ženu ili muškarca tih osobina (ako je potreba onda nije to to ali većina tako prođe, nagon te vodi, želja za potomstvom itd...ljubav je za dokoličare itd.) ili potreba da nađemo izmirenje dulanosti, spola. (naravno razni ljudi razna tumačenja)

Samodostatnost je da si i beskompromisan. Tako možeš i ostati sam-a.
Postoje i asekusalni ljudi.

[Notfunny]

AngryNomad kaže:

Danas je situacija drugačija, mnogi niti ne žele obitelj niti djecu, putuju svijetom, misle samo na svoju sreću i zabavu. Jel to ta ljubav prema sebi?

I wouldn't know

(Nije za mene, toliko znam)

[Flat]

AngryNomad kaže:

Slažem se s ovime.

Ali baš zato je termin "voljeti sebe" koji se spominje sve više u zadnje vrijeme vrlo zbunjujuć jer sugerira upravo suprotno. Da sebe stavljamo ispred drugih, jer MI smo najvažniji.

Tipični primjer: nekad su žene imale djecu rano i život postvetile djeci i obitelji, stavljale su druge ispred svojih potreba. Ljubav u svom najboljem obliku.
Danas je situacija drugačija, mnogi niti ne žele obitelj niti djecu, putuju svijetom, misle samo na svoju sreću i zabavu. Jel to ta ljubav prema sebi?

istrazivanja kazu da zenska sreca uporno pada zadnjih desetljeca dok muska raste.

s muskaraca se dio odgovornosti skinuo, zene imaju sve vise obaveza, nekarijeristkinje se cak i ismijava i naziva svakakvim imenima kao sto su ljencine, sponzoruse, dobro se udala.... sve je to nekad bilo normalno.

na zenama je strasan pritisak.

http://www.nber.org/papers/w14969

ne velim da se zenska sloboda nije trebala izboriti, to je jedino ispravno, ali nesto je poslo po zlu. trebalo bi drustvo malo vise paznje pokloniti toj tematici.


to sto si naveo nikako ne znaci voljeti sebe, ali nam drustvo to namece kao nekakav uspjeh i dobar zivot. ja znam da to nije sreca, to je ulijevanje zabave u nas.
ja sam shvatio da nam sve krivo predstavljaju tek kad sam dobio sina. do tad je bilo u se, na se i poda se i nikad nisam bio dugorocno sretan. tad sam prestao panicno traziti srecu i zadovoljstvo izvan sebe.

ne velim da djeca trebaju svima biti sreca i da ce svi dozivjeti prosvjetljenje dobivanjem djece. velim samo kak je meni bilo.

[Lord Byron]

Notfunny kaže:

Za mene je ljubav prevelika da bih se upuštala u opise ili definicije.

Opisi i definicije nam jamče da na pitanje o tome što je ljubav netko ne krene pisati o egzotičnom voću koje je kušao na manje poznatom afričkom otoku ili o netom zalijecenoj bolesti spolovila.

[radical change]

Nayrr kaže:

voljeti sebe intelektualno je mentalna bolest,shizofrenija-ima nas dvoje unutra-ja i onaj kojeg volim a da ne spominjem sebe.to je demonizam i satanizam,bolest modernog drustva koje propagira demonsku destrukciju na svim duhovnim suptilnim planovima i ljubav pretvara u uzasan egoizam. za ljubav je potrebno dvoje.ja i ona ja i bog ja i glazba...sta god. ono sto se propagira new age bullshit "love yourself" indoktrinacijama koje nasi roditelji a kamoli preci u daljnjim generacijama nisu mogli ni zamislit jest satanizam upakiran u sareni bozicni dar s vrpcama i sljokicama.prva stvar je da se jasno vidi da ne poznam sebe ,neznam sve svoje automatizirane reakcija,svidja mi se ne svidja mi se,ja,takav kakav je,odvojen od boga je destruktivan,primitivan,reptilski,plemenski,zaosta o,opasan,odvojen od svijeta,iluzoran,vodjen mimo volje...sta se tu ima za voljeti? drugim rijecima svaka promjena koju bih trebao uvesti u svoj zivot na temelju zdravog razuma i kvaltetne opservacije,ukoliko sam ju uopce cinio,jest a priori blokirana i stopirana pojmom "volim se" jer vise nema potrebe da se mijenjam i da patim kao sto bi trebao jer vidim koliko sam manjkav,lijen,lazljiv,nepravedan,izopacen,sebican i sl. radije ostajem "svoj" nemajuci pojma sto to uopce znaci i volim se a da pritom neznam ni sto znaci svoj ni sto znaci voljeti. da dragi ljudi,pojam "voljeti sebe" bi iste sekunde trebalo izbrisati iz uma i svog zivota jer su njegove posljedice katastrofalne.

Pa joj valjda postoji nešto između egoističnog napuhanog sebičnog manijaka i osobe koja konstntno ulazi u ulogu žrtve i podređuje svoj život drugima...?
Ima li za tebe tu nečeg između, neke zdrave mjere ili ti to sve stavljaš u isti koš..?
Pa pobogu i malo dijete zna što je to sebičnost, kada svoju igračku odbije podijeliti sa drugima već ju ljubomorno čuva za sebe? Ili možda sramežljivosti kada dijete nešto želi ali se osjeća sputano to pitati, i onako čeznutljivo i nesretno gleda iz kuta i šuti..?
Daj unesi malo umjerenosti u svoje komentare, takvi nikome ne koriste. Upoznao sam mnogo ljudi koji vole sebe i znam da pružaju i kadri su pružiti mnogo više nego sebičnjaci ili žrtve. Možda iz razloga što za voljeti sebe treba sebe upoznati kao komplesno biće, a onda nekim čudom dođe i svijest o drugima kao kompleksnim bićima umjesto podjele na anđele i vragove..

[zeleni mentol]

josuha kaže:

Pa skužil sam da nije imala roditelje. A onaj dodatak gdje dopušta ekipi da ju ponižav ai gazi mi je pomogao da dođem do tog zaključka da ona ima psihičkih problemčića. Ne vidim kako taj dio nije za psihološko razmatranje. Em, jadna nije imala koga da joj pokaže kaj je ljubav. Em, je očito nailazila kroz život na ekipu koja ju je samo iskorištavala i ponižavala. I viš da misli da je normalno ne voljet rodbinu i ekipu oko sebe. I sad bi štela dete da vidi jel to ljubav ili nije. Mene je strah kaj ak dobi dete i zaključi da i njega ne voli. I ne kužim kakve to veze ima sa US-om. Ja sam se prepal. Nema nikaj zabavnog u ovoj njenoj priči ,a večina US priča su prezabavne.

Svakome se može dogoditi da ga netko iskoristi, ona je to shvatila i vjerujem da će idući puta znati prepoznati takvu osobu. To što nije imala roditelje da joj pokažu ljubav, nije ona kriva. I to što je nailazila na takve osobe, isto nije kriva. Ja imam dan danas neke ljude koji me zovu samo kad me nešto trebaju. I ja im svaki put pomognem ako to meni na bilo koji način ne šteti. Neću nikada sebe uvaliti u govna radi takvih osoba, ali ako bez ikakve štete za sebe mogu pomoći njima, to ću napraviti. Iako svi oni uredno misle da ja ne kužim da me iskorištavaju, kužim ja dobro ali to je njihova stvar, svatko daje ono što ima u srcu. Iskoristit će netko i njih na puno gori način nego što oni iskorištavaju mene, u životu se sve vraća, ne brinem se ja oko toga. Naravno da u vezi ne smije biti iskorištavanja, ali ovo sam napisao iz razloga što nije svaki tip iskorištavanja opasan. Neke vrste iskorištavanja se mogu bez problema tolerirati. Normalno da na takve osobe nećeš u ničemu računati, to se podrazumijeva jel.

Ne misli ona da je normalno ne voljeti rodbinu, ne znam odakle ti to. Ona uopće nije govorila o drugim ljudima nego o svojim osjećajima i potrebi da ona ima nekoga za sebe. Ako dobije dijete, prije svega je važno s kim ga dobije. A ja sam siguran da će voljeti to dijete baš zato što će mu htjeti pružiti sve ono što ona nije dobila od svojih roditelja.

[Joshua]

zeleni mentol kaže:

Ne misli ona da je normalno ne voljeti rodbinu, ne znam odakle ti to. Ona uopće nije govorila o drugim ljudima nego o svojim osjećajima i potrebi da ona ima nekoga za sebe. Ako dobije dijete, prije svega je važno s kim ga dobije. A ja sam siguran da će voljeti to dijete baš zato što će mu htjeti pružiti sve ono što ona nije dobila od svojih roditelja.

Nisam na to ni mislio. Mislio sam na to da misli da večina ljudi ne voli druge ljude. Pa ujedno i svoju rodbinu. No nebitno. Ne kažem ja da ti nisi u pravu.Dapače. Samo velim da mi se čini da bi možda taj njen problemčić ili kaj već je bilo bolje probat možda negdje drugdje riješavat. Ne mislim ja da je ona luda ili kaj ti ja znam kaj. Možda je normalnija od velke večine kaj su i imali roditelje.

[pacenica]

Bolje da si takva, nego da si dosadno emotivno gundjalo ja imam problem jer nadjem prijatelje koje moram slusat, to su price uglavnom: dusa me boli, patim bla bla ....zaustavicu se ovdje da ne ispadnem psihopata
Iako se trudim udaljiti od te price, u 90% slucajeva me uvuku u ta svoja emotivna preseravanja i upropaste mi noc.
Radim stresan posao, ne izlazim cesto, ti vikendi bi mi trebali biti relaksacija, ali eto valjda ne mozemo pobjec od sebe...

[Lord Byron]

pacenica kaže:

imam problem jer nadjem prijatelje koje moram slusat

Opet isto.

Zašto ih moraš slušati? Netko te tuče ako odbiješ? Nisi u stanju "pronaći" neke druge ljude koji bi htjeli biti prijatelji s tobom, a nisu skloni jadikovkama?

Znaju li tvoji prijatelji da ono što ti povjeravaju doživljavaš kao njihova "emotivna preseravanja"?

[Éowyn]

AngryNomad kaže:

Slažem se s ovime.

Ali baš zato je termin "voljeti sebe" koji se spominje sve više u zadnje vrijeme vrlo zbunjujuć jer sugerira upravo suprotno. Da sebe stavljamo ispred drugih, jer MI smo najvažniji.

Tipični primjer: nekad su žene imale djecu rano i život postvetile djeci i obitelji, stavljale su druge ispred svojih potreba. Ljubav u svom najboljem obliku.
Danas je situacija drugačija, mnogi niti ne žele obitelj niti djecu, putuju svijetom, misle samo na svoju sreću i zabavu. Jel to ta ljubav prema sebi?

Promašena poanta. Ako ja ne želim djecu, ispred koga se stavljam? Ispred nepostojeće djece? Valjda im neće jako teško pasti. Ispred partnera se ne stavljam, ali ne stavljam niti njegove potrebe ispred svojih.

Te žene koje su se rano udale i imae hrpu djece nisu nužno bile neke svetice koje su se žrtvovale radi drugih nego su se ponašale prema ustaljenim obrascima. Pitanje je jesu li se voljele ili uopće poznavale.

[scarletlemur]

pacenica kaže:

Iako se trudim udaljiti od te price, u 90% slucajeva me uvuku u ta svoja emotivna preseravanja i upropaste mi noc.
Radim stresan posao, ne izlazim cesto, ti vikendi bi mi trebali biti relaksacija, ali eto valjda ne mozemo pobjec od sebe...

Zasto ne izlazis solo? Da meni netko razjebe izlazak jednom, triput...bez naznake svladavanja se - od upropastavanja noci- i cetvrti put, itekako bih razmislila o buducoj dobrodoslici gundjala u svoj uski krug snobizma
Ako nije tajna, kakav to stresan posao radis, a koji prijeci ti da ono sto zapocelo je kao izlazak, spontano preraste u prijateljsko izlaganje svim 'strahotama' kakve vec te tvoje prijatelje?? bremene?

[AngryNomad]

Éowyn kaže:

Ako ja ne želim djecu, ispred koga se stavljam? Ispred nepostojeće djece? Valjda im neće jako teško pasti.

Baš to, voliš samo sebe i ne želiš preuzeti teret odgoja djece.

Éowyn kaže:

Te žene koje su se rano udale i imae hrpu djece nisu nužno bile neke svetice koje su se žrtvovale radi drugih nego su se ponašale prema ustaljenim obrascima. Pitanje je jesu li se voljele ili uopće poznavale.

Slažem se i s ovime. Da su voljele sebe ne bi imale djecu. Ovako su voljele svoju djecu.