E fala nekoj stvarki da i ja dođem na red.
Priča koja slijedi koa uvod,bazirana je na istinitim događajima.
Kao bebu od 20 dana,mama me morala ostaviti kod bake jer je morala u Dojčland na arbajt.
Baka je držala koze,i podrazumjevalo se da me hrani kozjim mlijekom.
Davno kasnije sam isto probala,i bilo je fuuuuu.
A šta sam jadna mogla,morala sam ga gutati...
Dolazim roditeljima u Njemačku,i moj tatko zaključi da sam jako mršava.
Njemu je pojam zdravog djeteta bilo rumeno i debelo dijete,što ja fakat nisam bila.
Kupuje mi vitaminske sirupe,neko riblje ulje i sl.i svaku večer i jutro po kašiku.
Đizs,i sad me jeza hvata od tih ogavnih ukusa,ali morala sam gutat i to.
Prije mog polaska u školu vraćamo se u Bosnu,ja anemična.
Odmah je angažovao tete iz sela da donose svježe pomuženo mlijeko,tek snešena domaća jaja...
Svako jutro žumanjce,šolja mlijeka,sve pred njegovim očima...slanina,kad pijem čaj kašičica guščije masti u njemu,svo moguće zeleno bilje da jedem,čak sam i koprivu jela.
Nisam imala izbora,tako da sam gutala i to.
E,dolazi period probanja svega i svačega u društvu,i eto šupak si ako ne probaš i alkohol.
Sve sam probala,nije mi godilo niti jedno,ali eto da ne ispadnem izrod,gutala sam i to.
Jednog dana kažem sebi da je dosta više gutanja svega.
Niko me više nije mogao natjerati da gutam ono što mi se ne sviđa.
Tako je i bilo do jednog dana....kad čuh promukli i uzbuđeni glas koji me pita "oš progutat".
Wtf.
Zar i to.
Zar se to uopšte i guta,zar se smije.
Ajd onda,kad sam sve prethodno nabrojano,pa mogu i to.
Razlika je,što sam ovo nastavila gutati.....sa velikim guštom.
Eto koke i kokani,otprilike je ovo bila istorija o mom gutanju.
Navalite,pišite kao i do sada,i hvala na ukazanoj časti da ja otvorim novi topik.