Praslavenski i staroslavenski jezik

[KrakenGames]

1) Ima li kakvih konkretnih primjera za hrv. redakciju ili adaptaciju/miks sa crkvenoslavenskim?

2) Je li duga množina (-ovi,-evi) utjecaj govora s istoka i to da se crikvenoslavenski jezik koristio na ovim prostorima i proširio Vlasima uokolo pa time i nama postao standard? (s obzirom da jugoistočni govori kod nas, kod Srba, Crnogoraca i Makedonaca imaju dugu množinu)?

Doduše, čitam ovdje u tablicama da se spominju obje varijante. Kako to da je prevladala ova s dugom množinom?

K tome, spominje se instrumental množine za ženski rod na -ami (koliko znam kod većine slavenskih jezika i dijalekata je danas na -ami) ali i -ama. Kako to da je kod nas prevladalo sve na -a? (ama, ima itd...)

3) Zamjenica čto ili što ... mora postojati logično objašnjenje zaš ju netko koristi...karakteristična je za južne i istočne govore kod nas, susjeda (opet sve do kraja Bugarske). Je li to opet utjecaj crikvenoslavenskog koji se zadržao/proširio/koristio najviše u ovim područjima pa je zbog tog prevladalo?

Zaš govornici susjednih sela kažu 'Ča' i 'Šta/Što' konkretnije? Znam za ono č*to ali ... jel se dogodilo stapanje Ča to?>Čto?>Što / Ša? prirodno, utjecajem govora s istoka ili kako?

Na karti jugoistočne europe se ovih par karakteristika može povezati za govore od polovice Hrv do kraja Bugarske, mora bit neko objašnjenje.

[Wikiceha]

KrakenGames kaže:

3) Zamjenica čto ili što ... mora postojati logično objašnjenje zaš ju netko koristi...karakteristična je za južne i istočne govore kod nas, susjeda (opet sve do kraja Bugarske). Je li to opet utjecaj crikvenoslavenskog koji se zadržao/proširio/koristio najviše u ovim područjima pa je zbog tog prevladalo?

Čto nije samo južni istočni govori.
Česi i Poljaci imaju co, a Slovaci čo.
Rusi i Bjelorusi imaju što (Rusi pišu čto, ali čitaju što), Ukrajinci imaju ščo.
Bugari imaju kakvo (i makedonci?).

KrakenGames kaže:

Zaš govornici susjednih sela kažu 'Ča' i 'Šta/Što' konkretnije? Znam za ono č*to ali ... jel se dogodilo stapanje Ča to?>Čto?>Što / Ša? prirodno, utjecajem govora s istoka ili kako?

Prirodno.
Č=tš.
Kad spojiš čto imaš tšto...
Razlika između ča i šta nije velika. Kaj je drugi padež.

KrakenGames kaže:

Na karti jugoistočne europe se ovih par karakteristika može povezati za govore od polovice Hrv do kraja Bugarske, mora bit neko objašnjenje.

Puno su ti jače karakteristike koje idu od Bugarske do Slovenije, a imaš i poprilično jake isoglose od Drine na zapad.

[KrakenGames]

Okej, greška kod bugara ako imaju drugačije. Makedonci imaju što (што). (i ako je makedonski današnji najbliži tom crkvenoslavenskom jel) Moji gosti iz Ukrajine (zapadna) su rekli 'što'. (no nebitno sad)

Međutim, koncentracija tog prirodnog se ne događa na zapadu nego na istoku/jugu. Zaš nije i na zapadnoj strani? Taj odgovor iskaem.

Znam da se i pisalo počtovani pa se čita poštovani itd... i da su č i š slični glasovi...samo zbog čega je na jugoistoku veća koncentracija 'što/šta' nego na zapadu? koji je uzrok da se tamo počeli tako govorit? Logičnije mi je 'ša' (ako čujem dobro u Šibeniku ) s obzirom da je 'š' lakše izgovorit od 'č'.

Možda još više me zanima odgovor na dugu množinu. Kratka množina je, kažu, karakteristična za hrvatski (pa i lokalci u Dalmaciji kažu da prije nego su se doselili iz zaleđa i Bosne se govorilo brodi, stoli itd..) .... zaš onda imamo dugu množinu? Duga množina je i kod Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Bugara.

Ako netko zna konkretnije na ovo odgovor zahvaljujem x 1000. (ne zaboravit i mijenajnje ami>ama, imi >ama i svuda di se dodaje 'a' (dimnjakovA itd).

[Shain]

KrakenGames kaže:

1) Ima li kakvih konkretnih primjera za hrv. redakciju ili adaptaciju/miks sa crkvenoslavenskim?
2) Je li duga množina (-ovi,-evi) utjecaj govora s istoka?
3. K tome, spominje se instrumental množine za ženski rod na -ami (koliko znam kod većine slavenskih jezika i dijalekata je danas na -ami) ali i -ama. Kako to da je kod nas prevladalo sve na -a? (ama, ima itd...)
4.) Zamjenica čto ili što ... mora postojati logično objašnjenje zašto ju netko koristi... Je li to opet utjecaj crkvenoslavenskog koji se zadržao/proširio/koristio najviše u ovim područjima pa je zbog tog prevladalo?

1. Kako da ne. Piše se Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.

2. Oblici duge množine ušli su u glavnu deklinaciju (o-deklinaciju) iz u-deklinacije, npr. synove. Zašto? Kažu zato što su bili frekventniji i ekspresivniji.

Nije nikakva polarizacija istok - zapad, nego se radi o lokalnom organskom razvoju. Jedino što su u 19. st., u doba ključnog postavljanja norme (T. Maretić, 1899.), govornici nekih hrvatskih idioma prelazeći na standard prešli i na dugu množinu.

3. Od 16. st. nastavak -ama postupno zamjenjuje nastavke -am (D), -ah (L) i -ami(I). B. Kašić ima u instrumentalu i vojvodami i vojvodama. U nekim čakavskim govorima još se čuva oblik ženami i sl., a takav je oblik bio u normi prije Maretićeve.

Od Maretićeve gramatike (1899.) norma je -ama, -ima: žen-ama, stvar-ima.

4. "Što" je samo eponim štokavštine i dolazi u paketu sa sustavom štokavskog narječja, a eponim je posve marginalno pitanje. Meritum je štokavski sustav, njegova struktura i širenje.

[Wikiceha]

KrakenGames kaže:

Okej, greška kod bugara ako imaju drugačije. Makedonci imaju što (што).

Imaju, ali bi trebali koristiti nekaj drugo

KrakenGames kaže:

(i ako je makedonski današnji najbliži tom crkvenoslavenskom jel)

U nekim stvarima je, u drugima nije

KrakenGames kaže:

Moji gosti iz Ukrajine (zapadna) su rekli 'što'. : D (no nebitno sad)

To što je rusizam. Pitanje je i iz kojeg djela Ukrajine su došli.

KrakenGames kaže:

Međutim, koncentracija tog prirodnog se ne događa na zapadu nego na istoku/jugu. Zaš nije i na zapadnoj strani? Taj odgovor iskaem. : D

Zato kaj su na zapadu izgubili t.
Dakle u njih je čto prešlo u čo i co.
Nije bilo prilike da čt postane tšt, odnosno da otpadne prvo t

KrakenGames kaže:

Znam da se i pisalo počtovani pa se čita poštovani itd... i da su č i š slični glasovi...samo zbog čega je na jugoistoku veća koncentracija 'što/šta' nego na zapadu? koji je uzrok da se tamo počeli tako govorit? Logičnije mi je 'ša' (ako čujem dobro u Šibeniku ) s obzirom da je 'š' lakše izgovorit od 'č'.

Cijeli glasovni sustavi
Zapadnoslavenski su ti konzervativniji od istočnih i južnih.
Originalno postoji i "mukli" glas između č i to, kad on nestaje dolazi do oblika čto koji je nestabilan i koji se dalje raspada.
U zapadnoslavenskima i čakavskom (koji više čuva arhaičniji glasovni i naglasni sustav) se to riješilo gubitkom t.
U istočnoslavenskima (s time da je ukrajinsko ščo objekt kasnijeg mijenjanja t u č, vjerojatno preko jotacije) i štokavskom se to riješilo gubitkom "vodećeg t", odnosno prelaskom č (tš) u š.

Odgovor vjerojatno leži u naglasnim sustavima, odnosno u lakoći izgovora.
Jer riječ je o konvergentnoj evoluciji, nije postojala posebna veza na prostoru Baltik-zapadni Jadran ni na prostoru Crno more-istočni Jadran.
Posebno što su između govori koji nemaju te karakteristike (mađarski, slovenski, rumunjski...).

Inače u nekih čakavskih je to č dodatno prešlo u ca, a negdje se i dogodila zamjena č sa š (mačka-->maška i slično ).

U svakom slučaju, vrijedi ono što je rekao Shain. Izgovor i oblik riječi što je samo jedna stvar, jedna mala isoglosa koja ne definira cijelo narječje.

Npr. istočnoslavenski su šćakavski (da budemo precizniji šČakavski), dakle čuvaju razliku između skupova st' i st, te zd' i zd, kao i sk' i sk, te zg' i zg.
Tu izoglosu (u drugačijim oblicima kod zapadnoslavenskih, ali ne znam napamet, pisala je Lukežićka o tome), čuva većina slavenskih jezika i narječja, osim bugarskog (u kojem je t' prešlo u št) (i makedonskog i torlačkih), istočnoštokavskih (srpskih, crnogorskih...), par zapadnoštokavskih (pola novoštokavske ikavice, novoštokavska jekavica) i jedan čakavski (koji je originalno štokavski).
Ima tu zanimljivih stvari

@Shain, ovaj rječnik je interesantan
Govornici južnočakavskog jako često koriste što umjesto ča, govornici buzetskog/gornjomiranskog koriste kaj (ali i zač za zašto), narječje nije samo u refleksu što, to je samo jedna od isoglosa.

Realno, imali bi mi i čakavsko-kajkavsko narječje (Gradišće, okolica Ozlja) ili barem govore, kao što imamo i čakavsko-štokavske govore (Istra, djelovi Dalmacije), a i kajkavsko-štokavske (okolica Bjelovara i Moslavine).
Bit će lijepo jednog dana kada završe hrvatski jezični atlas, pa se pregleda malo više isoglosa

[KrakenGames]

Shain kaže:

1. Kako da ne. Piše se Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.

2. Oblici duge množine ušli su u glavnu deklinaciju (o-deklinaciju) iz u-deklinacije, npr. synove. Zašto? Kažu zato što su bili frekventniji i ekspresivniji.

Nije nikakva polarizacija istok - zapad, nego se radi o lokalnom organskom razvoju. Jedino što su u 19. st., u doba ključnog postavljanja norme (T. Maretić, 1899.), govornici nekih hrvatskih idioma prelazeći na standard prešli i na dugu množinu.

3. Od 16. st. nastavak -ama postupno zamjenjuje nastavke -am (D), -ah (L) i -ami(I). B. Kašić ima u instrumentalu i vojvodami i vojvodama. U nekim čakavskim govorima još se čuva oblik ženami i sl., a takav je oblik bio u normi prije Maretićeve.

Od Maretićeve gramatike (1899.) norma je -ama, -ima: žen-ama, stvar-ima.

4. "Što" je samo eponim štokavštine i dolazi u paketu sa sustavom štokavskog narječja, a eponim je posve marginalno pitanje. Meritum je štokavski sustav, njegova struktura i širenje.

U redu, zahvaljujem!

2. Postoji li objašnjenje zašto duga množina nije frekventnija u npr. Primorju, otocima, kajkavskoj regiji, kod Slovenaca, Slovaka, Poljaka?
Doduše, vidim da ima kod Poljaka duga množina za imenicu 'inženjer', no u pravilu je frekventnija kratka množina. Uzrok tome?

Ta duga množina se ne pojavljuje naizmjence i nepravilno po govorima nego ima točno "epicentar"? (ne pada jabuka daleko od stabla?) Uzrok tome? Ako sam u krivu, u redu.

3. Znači Maretić je čojk (tj. ta grupa ljudi) koji su nadodali -a na sve, postavili to kao standard? Poznato mi je da je na -imi/emi/emi vrlo često van određenih idioma (i naravno kod drugih Slavena). Na G.pl.m.r. je nadodano -a na -ov (pa imamo -ova)....na G.pl.ž.r. je na dodan -a na završetak (od krav>krava, 50 kun >kuna itd..). Stare oblike (za našu svakodnevicu, ali ne i za ostatak slavenskog svijeta di je to standard) se more čuti kod ljudi iz krajeva relativno nepogođenih migracijama ili gdje su se došljaci asimilirali i prihvatili govor sredine.

Je li dodavanje samoglasnika utjecaj romanskih govora? (jer u usporedbi s drugim slavenskim jezicima naš standard zvuči "otvoreniji", da ne kažem "talijanskiji" jer riječi ne završavaju "grubo" na konsonante nego vokalima).

Isto i za ostale padeže koji su pospajani (D/L/Ins) - dosta govora kod nas (a van granica da se ne govori) čuva razliku. Koji je uzrok da se frekvencija tog pojednostavljivanja događa baš na jugu, a ne na SZ ili Z? Je li to ima veze s balkanskim sprachbundom gdje se gube padeži tj pojednostavljuju?


Ovo je sad malo već izvan teme.

[Shain]

KrakenGames kaže:

1. Postoji li objašnjenje zašto duga množina nije frekventnija u npr. Primorju, otocima, kajkavskoj regiji?
2. Znači Maretić je čovjek (tj. ta grupa ljudi) koji je nadodao -a na sve, postavio to kao standard? Poznato mi je da je na -imi/emi/emi vrlo često van određenih idioma (i naravno kod drugih Slavena).
3. Na G. pl. m. r. je nadodano -a na -ov (pa imamo -ova)...
4. na G. pl. ž .r. je nadodan -a na završetak (od krav > krava, 50 kun > kuna itd..).
5. Je li dodavanje samoglasnika utjecaj romanskih govora? (Jer u usporedbi s drugim slavenskim jezicima naš standard zvuči "otvoreniji", da ne kažem "talijanskiji" jer riječi ne završavaju "grubo" na konsonante nego vokalima).
6. Isto i za ostale padeže koji su pospajani (D/L/Ins) - dosta govora kod nas čuva razliku. Koji je uzrok da se frekvencija tog pojednostavljivanja događa baš na jugu, a ne na SZ ili Z? Je li to ima veze s balkanskim sprachbundom, gdje se gube padeži tj. pojednostavljuju?

1. Čakavski i kajkavski u mnogim su segmentima arhaičniji od štokavskog, a duga množina noviji je oblik.

2. Završetak -a bio je u narodu prošireniji. Zato je unesen u standard.

3. U čakavskom i većini kajkavskih govora očuvan je gen. mn. na -ov. U štokavskom mu je u 14. st. pridodan -a i to je do 17. st. potpuno zahvatilo štokavske prostore. Porijeklo tog -a nije razjašnjeno (od poluglasa? od grafema koji se prvotno nije izgovarao?).

4. Nastavak -a u gen. mn. ženskog roda novija je pojava kao i kod muškog (od 14. do 17. st.). Ni porijeklo tog -a nije razjašnjeno.

5. Hrvatski ima klasični samoglasnički trokut (a, e, i, o, u) kao neki talijanski idiomi (i španjolski), znači da je postojao romanski fonološki utjecaj. Ali ne bih rekao da se to vidi u tvom primjeru.

6. Pa u njemačkom dativu spojili su se indoeuropski dativ, lokativ i instrumental. Širenje dualnog nastavka -ma na te naše padeže nastalo je spontanim razvojem.

[KrakenGames]

Okej, zahvaljujem na odgovorima.

Čini mi se da je sav taj prostor dole 'bermudski trokut', sve promjene se tamo događaju i šire uokolo (jasno je za migracije, ne treba komentirat, poanta je samo da se tamo sve događa, izvor svega).

Zaboravio sam na njemački i na spajanje svega u dativ premda, gledajući na karti (i ne samo hrvatske govore, spomenuo sam konkretno primorje, kajkavce i otoke, nego i druge slavenske govore) sve opet vuče na 'hercegovački bermudski trokut'.

[Wikiceha]

KrakenGames kaže:

Okej, zahvaljujem na odgovorima.
Čini mi se da je sav taj prostor dole 'bermudski trokut', sve promjene se tamo događaju i šire uokolo (jasno je za migracije, ne treba komentirat, poanta je samo da se tamo sve događa, izvor svega).
Zaboravio sam na njemački i na spajanje svega u dativ premda, gledajući na karti (i ne samo hrvatske govore, spomenuo sam konkretno primorje, kajkavce i otoke, nego i druge slavenske govore) sve opet vuče na 'hercegovački bermudski trokut'.

Hercegovina je mjesto koje se najviše genetski i lingvistički proširilo pred Turcima...
Novoštokavica se najviše širi, svi ostali se barem dijelom sabijaju.

Kajkavski dijalekti nestaju u zapadnoj (i sjevernoj) Slavoniji, kao i u dobrom djelu Pokuplja (i Bele Krajine).
Na svoj prostor preuzimaju mnoge druge govornike (čakavskog, šćakavskog, pa i dolenjskih u GK), te oni mijenjaju pojedine kajkavske dijalekte (donjosutlanski, prigorski, goranski...).
Također predturska polukajkavska južna i istočna Slavonija postaje čisto štokavska (a u zadnje vrijeme se taj prostor i dodatno štakavizira i jekavizira).

Čakavski dijalekti nestaju u većini zaleđa i Pounja, te dolazi do migracija u Istru i na otoke, kao i u Gradišće.
Na svoj prostor preuzimaju i mnoge druge govornike koji se dodatno čakaviziraju (primjer su polučakavski govori zabiokovlja, originalno štokavski, koji su danas u JZ istri).
Također polučakavski govori Makarske, kao i čakavske isoglose u zap. Bosni pri tome se dodatno štokaviziraju.

Staroštokavski dijelekti izumiru, sve su više novoštokavizirani, pa čak i u 20. st-u, za što su dobar primjer istočnobosanski (šćakavska jekavica i polujekavica) i dubrovački.
Područje početka tih procesa je Hercegovina, prostor uz Neretvu, koji se proširio radi turskih seoba.
Da toga nije bilo, cijeli spomenuti prostor bi vjerojatno ostao šćakavski, vjerojatno bi prevagnule i neke južnije isoglose (npr. đ bi bilo d' ili još bolje j, moguće ista priča i s lj, a ć bi možda ostalo t', ili bi se ipak stopilo s č u č', kao u kajkavaca).
S druge strane, možda bi šćakavske isoglose prešle u t', dakle sličan proces kao u Bugara (gdje postoji posebno slovo koje je refleks praslavenskog t', a koje se izgovara kao št i za što postoji posebno slovo).
U svakom slučaju postoji mogućnost reduncionizma (Pantovščak-->Pantovčak), iako ne nužno u svim pojavama (krstjani-->krščani-->krčani?).
Pitanje je kaj bi bilo s glasom f (pojavljuje se tek kasnije), a glasa dž vjerojatno ne bi bilo.
Bez Turaka bi jezik svakako bio drugačiji...

[The Great Duck]

Ima tko kakve preporuke knjiga/stranica za učenje staroslavenskog? Imao sam ga na faksu al tu smo uglavnom učili teoriju, jezične spomenike, što su radili Ćiro i Metod i sl. stvari pa to baš i ne računam.

[Shain]

The Great Duck kaže:

Ima tko kakve preporuke knjiga/stranica za učenje staroslavenskog?

Imao sam ga na faksu, al tu smo uglavnom učili teoriju, jezične spomenike, što su radili Ćiro i Metod i sl. pa to baš i ne računam.

Ovo:

Damjanović, Stjepan: Staroslavenski jezik, Zagreb 2002.
Damjanović, Stjepan: Slovo iskona, Zagreb 2002.
Damjanović, Stjepan i dr: Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, 2004.
Hamm, Josip: Staroslavenska gramatika, Zagreb
Hamm, Josip: Staroslavenska čitanka, Zagreb.

Damjanovićev je "Staroslavenski jezik" prilagođeniji potrebama studenata, lakše je učiti po njemu.

[mali sime]

Možda podižem krivu temu, no ne da mi se otvarati novu

Pitanje: Postoji li neki dobar online staroslavenski rječnik?

Za sada sam nabasao na ovo:
http://gorazd.org/gulliver/?envLang=en


Npr. zanima me staroslavenska riječ za tugu/sjetu.
Među ostalim mi je izbacio riječ pečalj, koju bih mogao iskoristiti.

Eh da, za probu pišem neki fantazi koji u pozadini ima slavensku mitologiju.



tnx

[Nyittiuny]

mali sime kaže:

Možda podižem krivu temu, no ne da mi se otvarati novu

Pitanje: Postoji li neki dobar online staroslavenski rječnik?

Za sada sam nabasao na ovo:
http://gorazd.org/gulliver/?envLang=en


Npr. zanima me staroslavenska riječ za tugu/sjetu.
Među ostalim mi je izbacio riječ pečalj, koju bih mogao iskoristiti.

Eh da, za probu pišem neki fantazi koji u pozadini ima slavensku mitologiju.



tnx

Prema hrvatskom enciklopedijskom rječniku, praslavanski i staroslavenski oblik riječi je *tõga.

(Zapravo trebao bi biti repić ispod o, ali nema mi toga slova)

[Martian7]

mali sime kaže:

Možda podižem krivu temu, no ne da mi se otvarati novu

Pitanje: Postoji li neki dobar online staroslavenski rječnik?

Za sada sam nabasao na ovo:
http://gorazd.org/gulliver/?envLang=en


Npr. zanima me staroslavenska riječ za tugu/sjetu.
Među ostalim mi je izbacio riječ pečalj, koju bih mogao iskoristiti.

Eh da, za probu pišem neki fantazi koji u pozadini ima slavensku mitologiju.



tnx

Zapravo je pečal6, s poluglasom (koji se ne izgovara) na kraju, nemam sad pri ruci taj znak. Dakle, ne bi bilo pečalj.

[mali sime]

Nyittiuny kaže:

Prema hrvatskom enciklopedijskom rječniku, praslavanski i staroslavenski oblik riječi je *tõga.

Hvala, no to mi je preslično hrvatskoj riječi.

Martian7 kaže:

Zapravo je pečal6, s poluglasom (koji se ne izgovara) na kraju, nemam sad pri ruci taj znak. Dakle, ne bi bilo pečalj.

Više kao pečal'?

Npr... kad stavi Google translate na ukrajinski:
https://translate.google.hr/?sl=uk&t...C&op=translate
(klikom na zvučnik, da i izgovor)

Kako sad od toga napraviti pridjev: tužna?

[Martian7]

mali sime kaže:

Hvala, no to mi je preslično hrvatskoj riječi.




Više kao pečal'?

Npr... kad stavi Google translate na ukrajinski:
https://translate.google.hr/?sl=uk&t...C&op=translate
(klikom na zvučnik, da i izgovor)

Kako sad od toga napraviti pridjev: tužna?

Pečalna bi valjda bilo. Mogu ti još provjeriti s nekim upućenijim.

[Senex]

mali sime kaže:

Više kao pečal'?

Ne, nije palatalizirano, riječ je o poluglasu sličnu engleskom a u neodređenom članu, ne zna se točno kako su se izgovarali, a bila su dva.

[Nyittiuny]

mali sime kaže:

Hvala, no to mi je preslično hrvatskoj riječi.




Više kao pečal'?

Npr... kad stavi Google translate na ukrajinski:
https://translate.google.hr/?sl=uk&t...C&op=translate
(klikom na zvučnik, da i izgovor)

Kako sad od toga napraviti pridjev: tužna?

Hamm u svojoj gramatici prevodi pečal' kao "briga, nevolja".

Bila su dva jera, jedan se izgovarao kao vrlo kratko u, a drugi kao vrlo kratko i. Poslije su se stopila u jedan glas, vjerojatno šva.

U pečal' se jer izgovara kao kratko i.

[mali sime]

Hvala svima, no malo ste pre-tehnički za moj ukus

pečal' mi odgovara i u značenju "briga, nevolja".

Da pojednostavim pitanje, da je ova riječ nekako ipak završila u hrvatskom jeziku (kao što je u ukrajinskom i ruskom) kako bi glasio hrvatski pridjev (ž) izveden iz nje?

Je li gore naveden opcija "pečalna" ok ili je prirodnija neka druga opcija?


tnx

[Shain]

mali sime kaže:

Npr. zanima me staroslavenska riječ za tugu/sjetu (...). Među ostalim mi je izbacio riječ pečalj, koju bih mogao iskoristiti.

Eh da, za probu pišem neki fantazi koji u pozadini ima slavensku mitologiju.

U hrvatskom jeziku postoje riječi pečal (muka, briga, bol) i pečalan (bolan, mučan) pečalna, pečalno. Može se vidjeti npr. u Benešićevu rječniku hrvatskoga jezika (svezak 9).

Krleža je napisao ovo: ...ljudi su plakali, ljudi su klečali / i bogu se molili u tuzi i pečali.

Kumičić ima: Oko srca previje joj se pečalna tuga.

Ujević ima stihove: O Bože, tek da dovrši / pečalno ovo lutanje / pod svodom koji ne čuje.