Koliko cekanja je dovoljno?

[ex anais]

Pak Lena kaže:

Potcjenjujes snagu obiteljskih uzica, pogotovo kad su patoloske.
Treba puno vise snage za otrgnut se s takvih uzica nego kad one nestaju prirodnim putem kroz sazrijevanje i osamostaljivanje.

Uostalom, i ti si vezana tankom uzicom uz njega pa vidis i sama da to nije lako prekinuti cak i kad ti je dosta cekanja.
To sto on ima sa starcima je puno cvrsce i traje od rodjenja, on je vjerojatno sjeban na vise nivoa od ovog koji se vidi izvana i ne mora biti da ce mu smrt staraca donjeti 'slobodu'.

Ti imas pravo izbora, prekinuti i ne okretati se cak i uz griznju savjesti i tugu koju ces osjecati, ili ne mijenjati nista uz mantru

Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena

Ma to ti je piece of cake kad geštalt psiholog hitmaker napiše u pričici za mase. Bio jednom jedan slonić, probudio se jednog dana u tridesetoj i odlučo prekinuti uzicu. Kako ne. A nažuljao je slonić prije toga terapeutski kauč jedno pet godina.

Awww, pjesma.

[lazan]

Pak Lena kaže:

Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena

Superb pjesma . Obozavam Jadranku .

[jamesbond]

lazan kaže:

Superb pjesma . Obozavam Jadranku .

Lazane, pa di si ti nestao
Upadam kao padobranac na temu samo da ti se javim.

[lazan]

jamesbond kaže:

Lazane, pa di si ti nestao
Upadam kao padobranac na temu samo da ti se javim.

Jutro James . Ma tu sam ,naletim kao vihor pa nestanem .
Tuzna ova prica pa sam se ubacio kao i ti samo da ju zabiljezim . kazao bih ovoj djevojci samo ovo .



I feel the trembling tingle of a sleepless night
Creep through my fingers and the moon is bright
Beams of blue come flickering through my window pane
Like gypsy moths that dance around a candle flame

And I wonder if you know
That I never understood
That although you said you'd go
Until you did I never thought you would

Moonlight used to bathe the contours of your face
While chestnut hair fell all around the pillow case
And the fragrance of your flowers rest beneath my head
A sympathy bouquet left with the love that's dead

And I wonder if you know
That I never understood
That although you said you'd go
Until you did I never thought you would

Never thought the words you said were true
Never thought you said just what you meant
Never knew how much I needed you
Never thought you'd leave, until you went

Morning comes and morning goes with no regret
And evening brings the memories I can't forget
Empty rooms that echo as I climb the stairs
And empty clothes that drape and fall on empty chairs

And I wonder if you know
That I never understood
That although you said you'd go
Until you did I never thought you would

empty chairs

[Pak Lena]

ex anais kaže:

Ma to ti je piece of cake kad geštalt psiholog hitmaker napiše u pričici za mase. Bio jednom jedan slonić, probudio se jednog dana u tridesetoj i odlučo prekinuti uzicu. Kako ne. A nažuljao je slonić prije toga terapeutski kauč jedno pet godina.

Awww, pjesma.

Da, a sto je najgore, i njezina uzica s njim lici na onu koju je imala s roditeljima kad je bila mala.
Tim vise joj je i teze to prekinuti usprkos svim razocaranjima koje ima jer bi imala osjecaj da napusta mamu i tatu koji ju vole i zele sve najbolje ali eto....vise sile.
Kako se sve odigrava na podsvjesnom nivou, tim je teze to spoznati.
A onda jos i treba nesto napraviti s tim.
Ako ga i ostavi jer je sita cekanja, ostat ce joj hrpa negativnih osjecaja jer je razocarala, iznevjerila, napustila....

A nije ni decko kriv, ni on ne zna za bolje i drugacije.
Cak nije u stanju nositi se sa unutrasnjim konfliktima bez da mu izazovu fizicke simptome. Kao to krvarenje iz nosa.

Mah, bas zajebano.

[lazan]

Uzeti cu si slobodu i napisati jednu jako poznatu recenicu .
Ako hoces zivjeti moras prihvatiti da smrt postoji . si vis vitam, para mortem
Tako i ova djevojka . Ako je spremna zivjeti morati ce prihvatiti cinjnenicu da je njena ljubav mrtva .
Najbolji savjet starosjedioca bi bio ovaj : si vis pacem, para bellum

Ako zelis mir zapocni rat .

[Stu Griffin]

lazan kaže:

Jutro James . Ma tu sam ,naletim kao vihor pa nestanem .
Tuzna ova prica pa sam se ubacio kao i ti samo da ju zabiljezim . kazao bih ovoj djevojci samo ovo .
(...)
empty chairs

Pak Lena kaže:

Da, a sto je najgore, i njezina uzica s njim lici na onu koju je imala s roditeljima kad je bila mala.
Tim vise joj je i teze to prekinuti usprkos svim razocaranjima koje ima jer bi imala osjecaj da napusta mamu i tatu koji ju vole i zele sve najbolje ali eto....vise sile.
Kako se sve odigrava na podsvjesnom nivou, tim je teze to spoznati.
A onda jos i treba nesto napraviti s tim.
Ako ga i ostavi jer je sita cekanja, ostat ce joj hrpa negativnih osjecaja jer je razocarala, iznevjerila, napustila....

A nije ni decko kriv, ni on ne zna za bolje i drugacije.
Cak nije u stanju nositi se sa unutrasnjim konfliktima bez da mu izazovu fizicke simptome. Kao to krvarenje iz nosa.

Mah, bas zajebano.

Mislim da si dosta blizu istine, osim ovog osjecaja napustanja roditelja, jer nemam nikakvih primjesa takovih osjecaja niti ovo ikako utjece na moj odnos s roditeljima. Prije bih rekla da bi nas dodatno zblizilo jer bi me pokusali "zastititi" od patnje... Znaju koliko mi znaci.

Nije... zato kazem da je previse razapet. Kao da razapinjete osobu koja se rodila bez nogu, i krivite ju jer je takva.
Ovo s njim je isto, s jedinom razlikom da nije fizicki hendikep nego mentalni, ali isto traje od prvih dana zivota do dana danasnjeg... Ne mogu ga odbaciti zbog toga, zelim mu (nam) pomoci..
Znam da me dozivljavate naivnom tukicom, ali ja sam tu jer je on iza svega vrijedan toga. Jako vrijedan toga...
I dat cu mu jos ta 4 mjeseca, da ne kaze da sam stala pred ciljem, zelim vidjeti taj cilj...
Drzim sve palceve svijeta da to i bude cilj jer necu moci dalje.. Znam da necu...

Hvala svima..

[lazan]

Stu Griffin, nemoj plakati ? Nisam te htio rastuziti ,vec ti poruku ostaviti . Da bi zapocela zivjeti ti moras ovu ljubav pokopati .
Spasi sebe i tvoj zivot , pocni zivjeti ?

[jamesbond]

lazan kaže:

Stu Griffin, nemoj plakati ? Nisam te htio rastuziti ,vec ti poruku ostaviti . Da bi zapocela zivjeti ti moras ovu ljubav pokopati .
Spasi sebe i tvoj zivot , pocni zivjeti ?

E moj Lazane, svatko mora proc svoju zivotnu skolu... na ovaj ili onaj nacin.
Ljudi vole pitat za misljenje al u biti zele cuti ono sto su vec (svjesno ili podsvjesno) odlucili uciniti. Zele potvrdu svoje odluke.

Ona je vec u prvom upisu 'napisala' sta je odlucila.
Ostaje s njim.

[lazan]

jamesbond kaže:

E moj Lazane, svatko mora proc svoju zivotnu skolu... na ovaj ili onaj nacin.
Ljudi vole pitat za misljenje al u biti zele cuti ono sto su vec (svjesno ili podsvjesno) odlucili uciniti. Zele potvrdu svoje odluke.

Ona je vec u prvom upisu 'napisala' sta je odlucila.
Ostaje s njim.

Zivotna skola nam je neophodna svima ,medjutim , mislim da bi trebala polako sagledavati realnu situaciju i vidjeti da od ovoga nece nista biti . Krivim jednako i nju i njega . Ona je takodjer totalno nesposobna da se pokrene kao da ne zna sta hoce od zivota .
Ako je to njen izbor i ako ju to usrecuje neka ostane sa njim . Razumijem njenu ljubav totalno , kao i svu njenu patnju .
Nadam se samo da ce uspijeti da se podigne kada dodje do totalnog krasa .
Pojedini ljudi ne uspijevaju godinama da se podignu poslije velikog pada .
Nadam se da ce se okruziti sa ljudima koji ce joj moci pruziti podrsku u tim teskim momentima koji ce neizostavno doci .

[Lord Byron]

Stu Griffin kaže:

Nije... zato kazem da je previse razapet. Kao da razapinjete osobu koja se rodila bez nogu, i krivite ju jer je takva.

Ružna, nepoštena i uvredljiva usporedba upućena svima koji su o njemu rekli nešto što se ne uklapa u tvoje viđenje. Lako moguće da di ju napisala potaknuta grižnjom savjesti jer si ovom temom na neki način proizvela te rečenice.

Usporedba je i potpuno promašena. Nitko njega nije razapeo, ljudi su ga OPISALI. Ostanemo li u terminima tvoje usporedbe, otvorila si temu "ja želim trčati maraton s njim, a puno različitih ljudi ti he skrenulo pozornost na činjenicu da on nema noge. To nije nikakvo razapinjanje.

Nisi nikakva guskica, ali imaš neke issues koji te drže u sadašnjoj poziciji.

[lazan]

Treba pustiti sve one ljude koji ne zele ostati u nasim zivotima . Ljudi koji nam daju lazne nade . Koji nam srviraju pola-lazi ili pola -istine .
Ljudi zbog kojih smo samo razocarani i koji nas cine tuznim .
Naspram ovakvih ljudi mi bi trebali imati toleranciju 0 .

[Valissa]

Ma nema šanse da će otići ikamo. Zašto ga gnjaviš? U živote i najbliskijih osoba ima smisla i svrhe intervenirati kad te zamole za konkretnu pomoć, kad s voljom sudjeluju u promjeni, ili toliko onemoćaju da ih doslovce preuzmeš na skrb uz stručnu pomoć (a zapitaj se imaš li tih kapaciteta).
Pa može se sa svakakvim sjebanim ljudima i obiteljima ostvariti zakonitu vezu i imati malene sare, oženiti ih i "oženiti", i njih i sebe, fizički ih odvojiti od toksičnih roditelja... pa ih onda gledati kako nakon svakog telefonskog razgovora ili poruke primljene preko familije krvare - doslovno i preneseno - iz nosa, mozga i ostalih iznutrica... pa se onda čuditi ("u mojoj familiji to nikad nije bilo tako"), pa intervenirati, razgovarati, očajavati... pa dići ruke od svega... pa ludovati i smišljati kako da saru zaštitiš od vašeg nakaradnog i toksičnog odnosa...
...dakle, može se, ali ajde nemoj, jer nisi klinka, shvati i prihvati da ne možeš ništa bitno promijeniti, nema tu prostora za čuda.

[Pak Lena]

Stu Griffin kaže:

Mislim da si dosta blizu istine, osim ovog osjecaja napustanja roditelja, jer nemam nikakvih primjesa takovih osjecaja niti ovo ikako utjece na moj odnos s roditeljima. Prije bih rekla da bi nas dodatno zblizilo jer bi me pokusali "zastititi" od patnje... Znaju koliko mi znaci.

Ne, ne, nisam mislila na tvoj odnos s roditeljima sada nego - ako je ona teorija o obrascima iz djetinjstva koji se prenose u ostale emocionalne veze kasnije tocna, na to da ti podsvjesno biras veze koje su na kapaljku i jako se vezes u njima.
Uvijek su tu neke vise sile koje onemogucavaju ono sto bi se smatralo normalnom vezom.

Isto tako bi to mogao biti ozenjen muskarac koji te voli i zeli dijeliti zivot s tobom ali ne moze jer zena, djeca, krediti i tako to.
A najdivniji je i s njim ti je super i brizna je i odgovorna osoba.
Jedina mu je falinga da ne moze biti s tobom kako spada.

A ti si naucila u djetinjstvu na takav odnos i koliko god bilo tesko za podnjeti, uvijek ces pronaci razloge i isprike.

. Ne mogu ga odbaciti zbog toga, zelim mu (nam) pomoci..
Znam da me dozivljavate naivnom tukicom, ali ja sam tu jer je on iza svega vrijedan toga. Jako vrijedan toga...
I dat cu mu jos ta 4 mjeseca, da ne kaze da sam stala pred ciljem, zelim vidjeti taj cilj...
Drzim sve palceve svijeta da to i bude cilj jer necu moci dalje.. Znam da necu...

Hvala svima..

Zamisli si sad da odlucis prekinuti s njim.
Jer to je otprilike isti osjecaj koji ces imati i u sjecnju kad on dodje s odgodom plana za jos 6 mjeseci.
Ne vjerujem da ce njegovo odugovlacenje i razlozi ciniti neku razliku u osjecajima.
Da, bit ces bijesna i na njega i na sebe no ne znam koliko bi ti to olaksalo prekid.

[Orlandia]

Pak Lena kaže:

ako je ona teorija o obrascima iz djetinjstva koji se prenose u ostale emocionalne veze kasnije tocna

Mala promjena gendera i obrazac je tu.

[lurker312]

Valissa kaže:

.. pa ih onda gledati kako nakon svakog telefonskog razgovora ili poruke primljene preko familije krvare - doslovno i preneseno - iz nosa, mozga i ostalih iznutrica... pa se onda čuditi ("u mojoj familiji to nikad nije bilo tako"), pa intervenirati, razgovarati, očajavati... pa dići ruke od svega... pa ludovati i smišljati kako da saru zaštitiš od vašeg nakaradnog i toksičnog odnosa

Proživjela ili samo rođena pametna? Nije sarkazam, pitanje je.
U svakom slučaju odlično opisano, ne može se tu ništa napraviti. Ne možeš ih fizički odvojiti jer oni imaju potrebu za njima. Onu običnu ili patološku tko će ga znati. I onda upravo to što govoriš, jedan poziv, jedan SMS je dovoljan da sve vrati na početno stanje i da svaki napredak koji si postigao s takvom osobom i koji je oba sama postigla uz pomoć terapije ode kvragu.
Ova moja je počinila psihološko samoubojstvo jedan dan kada je nazvala majku. Poludio sam jer sam pretpostavio što slijedi. Kompletan raspad svega koji je završio pokušajem samoubojstva, samo čudom je to preživjela. Nitko ne zna kako.
Ja razumijem autoricu, teško je od nekoga dignuti ruke kada vidiš da je riječ o osobi koja je u svakom drugom pogledu možda savršena. Kako joj ne pomoći? Ali netko je dobro napisao - zar ima nešto što nije pokušala u sve ovo vrijeme? Nema, sve nade predaje u odvajanje naivno misleći kao i što sam ja da će to funkcionirati.

[Valissa]

Nije baš da sam sve ovo proživjela, recimo da je to dajdžest mojih doživljaja i nekih meni bliskih osoba. Sve naknadna pamet, ali kad je već pitala...

[ex anais]

Stu Griffin kaže:

Nije... zato kazem da je previse razapet. Kao da razapinjete osobu koja se rodila bez nogu, i krivite ju jer je takva.

Jebote. Ovo mi je malo diglo živac.
On se jadan rodio bez nogu. Kao i jako puno drugih ljudi. Misliš da su svi imali idealna djetinjstva? Da su imali idealne roditelje? Da nisu proživjeli toliko sranja da netko drugi plače kad to čuje umjesto njih? I svejedno nisu sjeli i krvarili iz nosa pored žive cure koja im hoće pomoći. Što je taj tvoj "invalid" ikad napravio da se makne? Što? Je li napravio onaj prvi osnovni korak pa da makar možeš reći da se trudi: otišao psihoterapeutu? Sram ga je? Ne da mu se, sutra će? Ali hej, tamo bi morao nekog kurca raditi, a to je teško. Nekome bez nogu.
Ne bi vjerovala, ali može se živjeti i uspijevati među ljudima i "bez nogu". Nemoj od njega praviti jedinstvenu biljčicu jer on to nije. Imao je nesreću. Da. Ne možeš birati roditelje, ne možeš otići kao dijete, možda ne možeš ni s, ne znam, 20, 23, ali ako ne možeš nikad onda to više nije krivica ni njegovih roditelja ni nesretnog djetinjstva nego isključivo i samo njegova. I to je onda stvar karaktera, a ne samo trauma.

Znam, voliš ga i da, čini ti se da je njegova bol najveća na svijetu. Ali ovime pljuješ sve one koji nisu sjeli i krvarili nad svojom kletom sudbom nego su se borili unatoč tim i takvim okolnostima. Ne pravi od njega invalida, njegovi roditelji su već dosta napravili po tom pitanju. Ili želiš biti njegova mama kad mama umre? Da, tužna si i da, ja sam gruba i bezobrazna, ali čitam te tvoje tužnjikave i pomirljive upise i kao da si neka zatočenica u nesretnom braku pedesetih godina 20 stoljeća i uzdišeš "on je takav", a kad netko kaže kakav je točno, onda su svi krivi i "dobar je moj Marko". Najgore je što misliš da je to pravi stav. To je samo produbljivanje te žabokrečine u kojoj ste. Kad roditelji umru, imat ćeš tek cirkusa s njim. Jer po svemu sudeći, vi ćete ovako dočekati starost.

[ex anais]

Valissa kaže:

Ma nema šanse da će otići ikamo. Zašto ga gnjaviš? U živote i najbliskijih osoba ima smisla i svrhe intervenirati kad te zamole za konkretnu pomoć, kad s voljom sudjeluju u promjeni, ili toliko onemoćaju da ih doslovce preuzmeš na skrb uz stručnu pomoć (a zapitaj se imaš li tih kapaciteta).
Pa može se sa svakakvim sjebanim ljudima i obiteljima ostvariti zakonitu vezu i imati malene sare, oženiti ih i "oženiti", i njih i sebe, fizički ih odvojiti od toksičnih roditelja... pa ih onda gledati kako nakon svakog telefonskog razgovora ili poruke primljene preko familije krvare - doslovno i preneseno - iz nosa, mozga i ostalih iznutrica... pa se onda čuditi ("u mojoj familiji to nikad nije bilo tako"), pa intervenirati, razgovarati, očajavati... pa dići ruke od svega... pa ludovati i smišljati kako da saru zaštitiš od vašeg nakaradnog i toksičnog odnosa...
...dakle, može se, ali ajde nemoj, jer nisi klinka, shvati i prihvati da ne možeš ništa bitno promijeniti, nema tu prostora za čuda.

Slažem se donekle, ali ne i posve.
Nema puno načina da toksičnu familiju odvojiš od osobe zauvijek. Osim ako ih osoba više ne nikad u životu svojevoljno ne vidi i ne čuje što je dosta radikalan potez i malo njih se na to odluči.
Očekivati da neke stvari neće utjecati na osobu kad ode je malo naivno, a opet, nije da možeš odabrati familiju osobe s kojom si- mislim, možeš, legitimno, ali ono...
Ja se uvijek sjetim onog iz Love Actually, kad je ona cura ostala s bolesnim bratom, sama. Što je trebala, ne podići slušalicu nikad? Možda. Neke se stvari mogu ograničiti, dozirati, postaviti granice i to je ok. Ali ne sve.

Pak Lena kaže:

Da, a sto je najgore, i njezina uzica s njim lici na onu koju je imala s roditeljima kad je bila mala.
Tim vise joj je i teze to prekinuti usprkos svim razocaranjima koje ima jer bi imala osjecaj da napusta mamu i tatu koji ju vole i zele sve najbolje ali eto....vise sile.
Kako se sve odigrava na podsvjesnom nivou, tim je teze to spoznati.
A onda jos i treba nesto napraviti s tim.
Ako ga i ostavi jer je sita cekanja, ostat ce joj hrpa negativnih osjecaja jer je razocarala, iznevjerila, napustila....

A nije ni decko kriv, ni on ne zna za bolje i drugacije.
Cak nije u stanju nositi se sa unutrasnjim konfliktima bez da mu izazovu fizicke simptome. Kao to krvarenje iz nosa.

Mah, bas zajebano.

Je, Lena, ali nije to izgovor. Kad sam liječila neke "lost puppies", nisam se zavaravala da je to zato jer sam dobre i široke duše i naprosto želim pomoći voljenoj osobi. Ja sam ih takve birala. Meni su takvi trebali. Za moje rane, moje tadašnje išjuze. Jer ako ih spasim... A nisam.

[plavi-safir]

Predugo čekanja,predugo.
Čekanja čega!
Netko tko se u 9godina ne može otkinuti od mamine suknje vjerojatno nikada to i neće moći.
Kako si opisala njega& odnos s roditeljima,pomalo je to-bolesno.
Nimalo zdravo.
Šta oni očekuju?
Očito da nikad ne osnuje svoju obitelj.
A i on?
Očito nije karakterno jak da se otrgne i izbori za sebe.


Da, davno si trebala otići.
Na stranu ljubav,ali ljubav nije uvijek dovoljna za sve
Pogotovo ne za ovako tapkanjem u mjestu..
Ti bi se za njega posvađala sa svima,al on se očito za tebe odrekao ne bi ničega...
Pa kakva je to onda jednosmjerna ljubav?
A mislim da mu život nije prekompliciran..
Život poput života mnogih, samo je on složio prioritete
1.roditelji,2.posao,3.ti..


I čemu ćeš na kraju dati ta 4mjeseca?
Nečemu što se nije promaklo s mjesta godinama..

Curo,guraš Sizifov kamen.
Koji će na kraju tebe poklopiti.